Discover millions of ebooks, audiobooks, and so much more with a free trial

Only $11.99/month after trial. Cancel anytime.

Ne možeš mi ništa pada kiša: poezija
Ne možeš mi ništa pada kiša: poezija
Ne možeš mi ništa pada kiša: poezija
Ebook129 pages33 minutes

Ne možeš mi ništa pada kiša: poezija

Rating: 0 out of 5 stars

()

Read preview

About this ebook

Aria Roster je pseudonim pesnikinje iz Srbije, Ree Sartori. Autor je brojnih naslova, što poetskih, što proznih. Piše na srpskom jeziku. Poezija je uglavnom ljubavna, lirska. U njenim delima se na emotivno topao i saosećajan način neposredno izražava čovekov doživljaj života i sveta, ali i samoga sebe u svetu. Ljubav je fokus njenog interesovanja, kao i uticaj okruženja i mentaliteta u kojem živi na duhovni život i razvoj čoveka. Metafizika, onostrano, telesno i vantelesno iskustvo, sve to ima svoje mesto u njenim pesmama i pričama. Ako volite dobru knjigu, poeziju ili prozu, ako vam je srpski jezik blizak, onda ste na pravom mestu. Uživajte!

LanguageСрпски језик
PublisherAria Roster
Release dateFeb 4, 2023
ISBN9798215128282
Ne možeš mi ništa pada kiša: poezija

Read more from Aria Roster

Related to Ne možeš mi ništa pada kiša

Related ebooks

Reviews for Ne možeš mi ništa pada kiša

Rating: 0 out of 5 stars
0 ratings

0 ratings0 reviews

What did you think?

Tap to rate

Review must be at least 10 words

    Book preview

    Ne možeš mi ništa pada kiša - Aria Roster

    Aria Roster

    NE MOŽEŠ MI NIŠTA

    PADA KIŠA

    kiša

    vidi kako su slatke

    ove kapi krvi

    što večeras

    s neba padaju

    u pogaču mirisnu

    dodaćemo malo

    soli s rana

    malo bibera

    s usana

    s vrata

    žao mi je

    votka tako slabo hvata

    i narandže mi dobro stoje

    šteta za moje topljenje

    nešto uz kišu potrebno je

    ljubiće te ipak ove usne

    kao krv

    za svoj račun

    promrzline

    udri srećo

    sezona promrzlina

    tek je počela

    nisam ona što te je

    nekad volela

    volim te zanavek

    promrzla

    sama sebi

    nalazim lek

    volim te zanavek

    ništa

    adresu gospodje Ništa

    zna li ko

    ovih dana se osećam

    tako ništavno

    razmišljam da iznajmim sobu

    kod gospodje Ništa

    sobu punu ništavila

    tamo bih se lepo uklopila

    postala bih i sama

    sasvim solidna ništica

    u stvari

    ne pitam šta košta

    da naučim

    kako se duša pretače

    u ništa

    ne mogu više da budem

    rascepljena na sve i nešto

    znajući da sve moje nećeš

    iako te nešto žulja u cipeli

    help me girl

    neke stvari planiramo

    neke nas pogode kao bomba

    i raspore sve u nama

    pričaću ti priču do kraja sveta

    priču o tome kako sam te volela

    hiljadu puta

    kroz hiljadu života

    kako si me voleo i ćutao

    kako si jezik s osmehom čupao

    ne možeš mi ništa

    hej

    i noćas pada kiša

    kaži sebi samouvereno

    kako sam zalutala

    u svet bez oslonca

    u svet poludelih reči

    ja ću to ipak poreći

    i voleću te do kraja sveta

    nećeš mi moći ništa

    zanavek će padati kiša

    čuješ li

    ljubavi

    što iz mene cediš blues

    u noćima koje neće znati

    nikada zaspati

    "help mi girl

    i love you till the end of the world"

    znamo mi sve

    znamo mi

    ko je lud

    ko jaše konje bele

    ko zmiju u kući čuva

    ko je kome kralj

    ko prosjak ko pas

    i ko u lov umoran kreće

    na žici koju vetar okreće

    cvrkut preplašenih ptica

    visi kao šareni šal na štriku

    mesec i sunce se svadjaju

    hoće li nam omče dve okačiti

    o kraj požutele noći

    ili nam duše sagoreti

    u sjaju poludelog dana

    znamo mi dobro ko je lud

    ko krši ruke

    čija ledja vole dodire

    ko se kome krišom nasmeje

    i sve one misli što vetrom putuju

    što tvrdiš da mogu da zalutaju

    znamo mi dobro

    ko ne zna strane sveta

    ko zna samo k tebi da došeta

    ko je poslednja budala

    pala s nekog dalekog

    nepoznatog planeta

    što ga ljubav zovu

    znamo mi sve

    pojeli smo jezike

    na zdravlje nek nam je

    sud

    potvrdiću

    potpisaću

    zakleću se u život

    ako tražiš

    daću desnu ruku

    staviću glavu na panj

    gurnuću sama stoličicu

    ispod omče što mlatara

    povući ću oroz

    ni trepnuti neću

    preboleću

    što me sud čeka

    što će me pitati

    zašto lažeš

    zašto istinu ne kažeš

    samo ću zadnji put

    onda kad krenem na

    Enjoying the preview?
    Page 1 of 1