Iz ateljea: (2009/2014)

By Sanja Lovrenčić

Zbirka pjesama, sadrži osamdesetak tekstova slobodne forme nastalih između 2010. i 2015., povezanih u cikluse – Bilješke iz ateljea, Scrabble, Animalia, Brojalice, Duboka crna.

 

Naslov nove pjesničke knjige više je nego rječit i nudi lajtmotiv nekog izdvojenog prostora, odnosno specifičnog homogenog svijeta, cjeline obilježene jedinstvenim autorskim pogledom. Paralelizam s likovnim univerzumom naglašen je i time što su mnoge pojedinačne pjesme naslovljene tipičnim izložbenim, galerijskim, stručnim terminima, poput vedute i portreta, akta i marine, enterijera i diptiha. Likovna terminologija ili slikarska disciplina služe kao svojevrsna maska ili «persona» autoričina sustava, kao vizualni korelativ naslućenoga. Naime, nije riječ o deskriptivnom postupku niti o parafrazi optičkih činjenica, nego o selekciji primljenih poticaja kroz filtar ili mrežu kodificiranog jezika inače neverbalne kreativne prakse. Možda bismo mogli kazati kako se Sanja Lovrenčić u najnovijoj zbirci kreće u međuprostorima govorenja o vidljivom i šutnje o neizrecivom...(Tonko Maroević) 

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Mala Zvona
• Release date: Aug 20, 2015
• ISBN: 9789537760632

Book preview

BILJEŠKE IZ ATELJEA

u oknu –

krug žutog svjetla pred snijegom – sunčev trag u

caklini vrča stakleni ljiljan nepromjenjivo zelen i

bijel –

jedini živ zastrašujuć niz budućih autoportreta

koje brišem sredstvom za čišćenje stakla dok ih

po prozoru ponovno crta moj dah

(svetica i njena čeljad)

s razderanim bokom iz kojega kuljaju uštipci

svjetiljke obluci s plaže trag sanjki noćni lavež

kruške stara sorta rakovi koji umiru u vreloj vodi

crnoplave patrone listovi beskrajnog rječnika

pocakljeno sunce pocakljen mjesec miris aftershavea

srebrno prstenje popadalo sa svjetiljke –

dok mjernik –

sićušna druga osoba identična prvoj s pokvarenim

razbijenim pa ponovno koliko toliko

popravljenim metrom

putuje slikom i mjeri:

koliko tamo toliko tu!

i još netko tko mlati po svemu što se izlijeva – neki

razbojnik kažnjenik od svih tih žarkih krhotina

proizvodi šutu za građevinu sumnjive svrhe podlogu

za cestu ili takvo što

(tihožitje / ples predmeta)

ne staneš u tu poculansku šalicu prozirnu rukom

oslikanu – tvoja je ozljeda otučen nježno zelen rub

korjenčić buduće razlomljenosti

zaustavljaš je

zaustavljaš se

dodaješ

dopola oguljen limun kelj rascvjetani fazana

ustrijeljenog bakreni pladanj orošen grozd –

stojiš onkraj

zadubljuješ se u ples predmeta

(portreti: domaći)

čovječuljak sjedi u svom čvornatom položaju ujutro

pljusnem po njemu tekućinu za smanjivanje pa se

smanji malen je sićušan na trenutak ga uspijem

zaboraviti –

navečer se proteže sebe otpetljava noć veže u čvor

užarenim prstom ubada u prazninu –

miješaš ga s uljima razmazuješ skrivaš plavim i

zelenim zlatnom folijom zaustavljaš – dokle ću se

boriti s tobom, ne bi li već trebao početi stariti?

i kad nisam jesam! vrišti usred noći širi stotine

vatrenih krila na sva usta kulja mu bijes –

(mrtva priroda: smrznute begonije)

trenutak u kom stabljika još izgleda čvrsto led u srcu

drži je u prividnom životu dok sunce zanosno sja po

duboko smrznutom svijetu

straga se vidi: netko je ostavio otvorena vrata

verande u najhladnijoj noći –

zluradi majstor slikar u slici na komadu sporednog

nečeg

kutiji od dostave u kojoj je bilo sve ono što je

zgurano uz rub

slika sivo gnjilo ovješeno

bilje kakvo će biti za samo nekoliko sati –

ali ne još

(biranje atributa)

s oštricama u leđima kao zmajska gušterica?

s knjigom koja vrišti budite meki?

s olovkom mekom za podcrtavanje?

s pucketanjem vatre i prigodnim kuglicama