Tijela su laka meta

By Aida Bagić

Baveći se sjećanjima, svakodnevicom, „zvucima vlastite unutrašnjosti“, Aida Bagić bavi se ponajprije pjesničkim jezikom. Od elemenata privatnih uspomena i privatnih fikcija, fragmenata bajki, preobraženih krhotina svakidašnjice, autorica stvara koherentan poetski svijet, potvrđujući ga uvijek iznova kao jedinu krhku mogućnost pripadanja.

 

Što je tijelo i komu je ono meta? Što je njegova jednina i množina? Čemu je izloženo? Govori ili pjeva: privlačna pokretljivost naslova, putovanje od sebe do sebe, silina usamljenosti i brojnost različitih imena, asocijacija, podsjećanja i čitateljskih datuma? I jedno i drugo, rekli bismo misleći i na prisutno i na ono neuhvatljivo, neizrečeno u knjizi odluka o odlascima, o disanju i težini tišine, o svakodnevnom i prolaznom, o pamćenju, volji i upornosti. S uzbuđenjem čitamo što se promijenilo u slici vremena, vremena koje živi usporedo s vidljivim i nevidljivim, zaboravljenim ili prešućenim. Čitajući otkrivamo kako na mjesta jednih pristižu druga tijela (koja su uvijek laka meta), kao što uvijek izlazeći iz jezika pristižemo u drugi jezik (poezije) skrivene suvremenosti, skrivenoga života, koji, možda baš zbog toga, postaje i naš. (Miroslav Mićanović)

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Mala Zvona
• Release date: Aug 19, 2015
• ISBN: 9789537760625

Book preview

IMPRESSUM

Aida Bagić

TIJELA SU LAKA META

BIBLIOTEKA

Mala zvona

UREDILE

Lidija Dujić & Sanja Lovrenčić

GRAFIČKO OBLIKOVANJE

Ivana Čukelj & Korina Hrnčir

TISAK I UVEZ

Tiskara Zelina

REALIZACIJA ELEKTRONIČKOG IZDANJA

Bulaja naklada d.o.o.

www.bulaja.com

© Mala zvona d.o.o.

ZA NAKLADNIKA

Adrian Pelc

PRVO IZDANJE

Zagreb, listopad 2014.

ELEKTRONIČKO EPUB IZDANJE

Zagreb, kolovoz 2015.

Ova knjiga je objavljena uz djelomičnu potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Elektroničko ePub izdanje objavljeno je uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

ISBN 978-953-7760-45-8 (tiskano izdanje)

ISBN 978-953-7760-62-5 (ePub izdanje)

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 889222.

PJESME

i.

I moj otac je pisao pjesme. Pisao je lijepim učiteljskim rukopisom, nalivperom, pisao je krišom. I ja sam čitala krišom, njegove pjesme i ljubavna pisma.

Majka je više zaslužna za moje sklonosti prozi. Poslije posla žurila je kući da mi što prije ispripovijeda što je toga dana čula na radiju, negdje oko dva poslijepodne, taman prije nego što je istjecalo njeno radno vrijeme knjigovotkinje u osnovnoj školi Ignaca Ciglenečkog kojega sam

ponekad viđala

kao diva optočena ciglama, nagnutoga

nad naše Malo Mjesto u ciglenim

bojama

i, uopće, od sedme do devete godine, kao što je već iskusio Louis MacNeice tridesetih godina prošloga stoljeća u Irskoj, i ja sam sedamdesetih godina prošloga stoljeća u kontinentalnoj Evropi živjela pod takvim pritiskom da nije jasno kako sam ipak danas ovdje. Možda to ima neke veze s pripovijestima o