Ceste su duge a svjetovi prazni: pjesme

By Mario Kranjec

Mario Kranjec rođen je 1982. u Bjelovaru. Živi u Zagrebu.

Poeziju je objavljivao na Internetu, na »Knjigomatu« (www.knjigomat.com). Nekoliko pjesama izašlo mu je u časopisima »Poezija« i »Autsajderski fragmenti«.

Kultna grupa »Čudnoređe« (https://cudnoredje.bandcamp.com/), koju vodi zagrebački kantautor Ognjen Bašić, uglazbila je dvije njegove pjesme – »Fijuk« i »Zid« – te ih izvodi na koncertima. Obje se pjesme mogu poslušati na Youtubeu.

Prva njegova zbirka pjesama »Nabildane oči« u tisku i u elektroničkom je izašla u ožujku 2017. godine, u izdanju Bulaja naklade. Trideset refleksivnih i intimnih pjesama koje sadrži nastale su u zadnjih petnaestak godina.

Druga zbirka »Ceste su duge, a svjetovi prazni« nastala je oko 2003.-2005. godine, no autor ju je dorađivao od tada do danas i odbijao objaviti... Za razliku prve zbirke koja je nastala otprilike istovremeno, ova zbirka inspirirana je ljetnim putovanjem duž cijele jadranske obale, od Istre do Dalmacije, te je pored hermetičnih i intimnih tema i refleksija bogatija za doživljaj prirode, mora, pejzaža i posebnu životnu radost i energiju putovanja, nomadskog života, plaža, ljeta i ljetnih kiša, zalazaka sunca.

Ova elektronička knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Bulaja naklada
• Release date: Dec 1, 2018
• ISBN: 9789533284453

Book preview

PRAZNI

Vitez u perju

prekriven mostovima sna

mijenja boje,

zna naplatiti dug.

Hodnici su dugi,

ispod mosta slatko sniva,

kratak san mu mira ne da

okreće mu leđa,

pjesmu nudi usred tame

sjećanja ga bole,

pjesmom liječi tugu.

Do zida jeka stiže

ploha je kriva,

krivi sebe

ne vidi zvijezde.

Čarka je bačena,

molitva ne vrijedi

bljesak u oku

ima snagu kao tisuće zvijezda.

Počašćen tom moći

slabost skriva vješto,

pretvara se u pticu

na putu u gnijezdo.

Dalek put ga čeka

sjedi na njemu

nepomičan,

bez želja,

pospan od grada zvijezda

gleda u noć.

Nikad neće saznati koliko vrijedi,

ne treba nikog s osmijehom na licu.

Ostaje u svojem krilu

perje ga mazi,

odavno