Moglo bi sve biti

By Vanda Mikšić

Postavljena na različita, naizgled udaljena, iskrsavaju u knjizi pjesama Vande Mikšić Moglo bi sve biti nosiva značenjska mjesta koja su u naravi njezina pisma i oblikovanja pjesničkog glasa: slaganje vremena i preslagivanje svijeta. Vrijeme i svijet u svojoj posvemašnjosti i prisutnosti iznimna su (i ponovljiva) mjesta pjesničkog teksta, kojem autorica igrivo i ozbiljno, ritmično i sugestivno, u različitim omjerima skriva i otkriva trag. Znak čitanja, fragmenta, iskustva i moći da se hrabro dovedemo na mjesta na kojima se jednom sve dogodilo, obilježava na ozbiljan i crnohumoran način knjigu pjesama o onome što je moglo biti, ali uvijek je iznenadnije i gorče, teže. Upravo sad, čitanjem i pisanjem, komentiranjem i parafrazom, na poznatu i nepoznatu jeziku, glasu, započinje rekonstrukcija, guljenje nespokojnog lica. Pisanjem i pamćenjem dolazi se do onoga što na presudan način određuje svakodnevicu, suvremenost: damari i udari stvarnosti, loše i lošije vijesti… „I sve već znaš sve već vidio si“, moglo bi se ponoviti s pjesmom i s pjesnikinjom, i ponavlja se kao prvi put, vedro i hrabro, s pouzdanjem i oprezom, kojem podtekst daju drugi i druge (J. Sever, I. Slamnig, A. Žagar…)  Kad se sve uozbilji i postane opasno, opasno poznato, kad je život način uporabe, ono što smo jednom pročitali i preveli, što nas veže kao omča tradicije i rečenoga, naposanog, započinje poezija onoga što bi moglo biti sve. Što bi to moglo biti – ono što preživljava u kondicionalu ili prošloj budućnosti? Ono što će preživjeti opasnim pisanjem i čitanjem: mojim, tvojim, našim. Tu treba stati i početi, iznova, ispočetka!

Miroslav Mićanović

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Meandarmedia
• Release date: Jun 24, 2021
• ISBN: 9789533342825

Book preview

I. uvertira u finale

(nulti katapult)

dogodilo se dogodine

što mi se to što mi se

jednom dogodilo da

što mi se da jednom

davno dogodilo tu da mi

tu što da mi se jednom

davno dogodilo da mi do

godilo jednom se što

dogorilo mi je ostao

trag to što mi se javno

jednom dogodilo da tu se

što jednom mi ostao

davni trag se ni jednom

tu dogodilo mi jadnom

što da što tu mi se do

gadilo tu mi se dosta

odavno mi se trg da što

mi se da mi se jednom

tu dogodine stalo trag ne

pornografija svijeta

svijet je na tvoj stol došao

raspuknut nar

i sve nudi se sve doziva i cijedi

svijet na tebe srušio se

i sve već znaš sve vidio si

nepojmljivo dar danajski tempirani

na ekrane darmar kuca boja i zvukova

ubu kretnja površinom slatkom vodom

um petama vjetra dao kamo i suosjećanje

– i gle te –

u skučenom sada sebi

kad tisuću cvjetova kad

slobode i demokracije san

– ozana o zar – a ti sam

a ti izgubljen a car

i snužden želiš da na tvom stolu

nar opet bude jedan i sav da bar

uđe natrag u zaobljenu rumen

u čežnju

u žudnju

u slutnju

u čar

odjeću ti dah svoj dajem

ja te vedrim i oblačim

pa te svlačim

još te vedrim

među bedrim ali njišem

dok te jedrim

pa te kačim

ja ti značim dok

po njedru ti haračim

ja te vedrim i oblačim

zato hladna nemoj biti

umorom se ne opiri

ne inati mi se svačim

ja te vedrim

ja ti značim

za bok tvoj te

dok privlačim

u namjeri da ga tlačim

teretom sveg tijela svoga

da te sedrim

na tvom sedlu

sadam ja sam

i tvoj sodom

ti me prskaš svojom vodom

ja u grču svu te pamtim

i zrakom se tvojim zračim

dok ti dišeš

dahom mojim

II. slaganje vremena

tko se po vama kreće,

tko se po vama vere...

gulili smo koru lica

i u nas je ulazio nespokoj

samo do tračnica samo do pruge

ideš po