Žene iz Altamire

By Mateja Jurčević

Simbolički potencijal naslova nove knjige Mateje Jurčević Žene iz Altamire sugerira poliperspektivno čitanje u rasponu od iskonskih doživljaja ljudske bliskosti, odnosno ljubavi u najizvornijem obliku, do prostora imaginacije i kreacije, odnosno re-kreacije vidljivog i imaginarnog okružja. Sama autorica sugerira čitanje u ključu uvodne pjesme koja, njezinim riječima, inicira “jezičnu rekonstrukciju prostora Altamire kao simbola iskonske čovjekove naravi određene afektima i emocijama”.
Nakon svoje prve, nagradom Goran za mlade pjesnike i dobrom recepcijom popraćene zbirke "Bijela vrata", Mateja Jurčević i ovaj je put ispisala koceptualno dosljednu i temeljito promišljenu knjigu koja funkcionira kao intimni “dokument” emocionalnog odnosa projiciran u apstrakciju povijesne perspektive, nekovrsnu pozadinu onoga što je u odnosima dvoje ljudi vječno, a što u privatnim relacijama biva determinirano trenutačnim (okolnostima, indivudalnim vremenom i prostorom), onim što bi nas očešalo i protutnjalo kroz ili pored nas kad ne bi postojali zidovi Altamire na kojima se to trenutačno upisuje, bez obzira je li riječ o glatkoj plohi ekrana koji bilježi literarni zapis, poeziju bez suvišnih dopisivanja i deskriptivnih zamagljivanja.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Meandarmedia
• Release date: Jun 23, 2021
• ISBN: 9789533342849

Book preview

Moj jezik je odbjeglo mladunče lava

zato se valja po dinama

kao slovo u početnici

Pamti raspored pješčanih vrhova

klizi šapama niz padinu

Moj jezik je gluho štene

koje ne pridaje važnost vjetru

zato se i budi izgubljeno

s ušima punim pijeska

u prostoru koji nitko više ne može

iznova složiti

bukolike

***

Moja je zemlja puna šuma

a tvoja je puna jezera

Ti znaš kako se korača pored jezera

imaš cipele samo za tu svrhu

imaš jezerski korak

(dva teška labuda na listovima

teturaš jer tvoja te strpljivost priječi

da im uskratiš molove)

Ti se vjerojatno ponekad i smiješ

i to vjerojatno zvuči

kao spuštanje hidroaviona

ljudi ili ulaze ili izlaze

ili stoje mokri na obali

i psuju strojeve koji si dopuštaju previše slobode

zatim odlaze u šumu

govoreći:

Ovdje sasvim sigurno ništa neće dotaknuti površinu

***

Naelektrizirani pokrivač

takva je to zemlja

Ustaneš li naglo iz kreveta možeš vidjeti oker atmosferu

iznad svoje pidžame

Pogledaj to visoko bilje s iskričavom krošnjom

Ljudi su ljudi

pa što ako se rađaju s razvodnom kutijom na mjestu

desnoga plućnog krila

Godovi nisu nego koloplet žica

Drvored nastaje kada se skupe jedni do drugih

strpljivo dišući u koloni

na crvenom svjetlu semafora

***

Moja se ljubav širila zemljom

kao sovjetski stanovi

U jedan si najzad uselio

ali kroz njegov kuhinjski prozor nisi prestao

motriti vrane što u pirueti ulijeću u nebo

na ostakljenom pročelju banke

***

Ta zemlja koja stane između brade i ramena

telefonska je slušalica pod uhom koje se smrzlo

Tvoj je prst stegnut u njezinom malenom kružnom brojčaniku

i osmica je om koje zaboravlja naravnu pitomost

osam om osam om osam om

Birali ste broj