Discover millions of ebooks, audiobooks, and so much more with a free trial

Only $11.99/month after trial. Cancel anytime.

Duhovna paljba III
Duhovna paljba III
Duhovna paljba III
Ebook265 pages2 hours

Duhovna paljba III

Rating: 0 out of 5 stars

()

Read preview

About this ebook

Ova knjiga dopunjuje prethodne dve i ona svojim sadržajem pokreće još jedan set tema značajnih za razumevanje prvobitne vere hrišćana. Ona pokušava da simplifikovano prezentuje kardinalne greške koje su načinili vernici u osvit nastanka vere jednom predate svetima.
Pored toga, zaviruje i u motivacionu sferu neprijateljskih elemenata okupljenih oko kosmičkog razoritelja Elohimove tvorevine. Naime, kao što je istraživačima Biblije poznato, Luciferu je bilo krivo što nije uspeo da se uzdigne na najviši tron, a budući da nije mogao da se osveti Nedokučivom Bogu Jahveu, osvetio se Njegovoj tvorevini, definišući time sebe kao Satanu, tako što je gurnuo našu planetu u neizrecivu patnju. Ali, Elohim ima savršeni plan obnove o čemu ova knjiga nastoji da pruži osnovne informacije koje će ljudi moći da razumeju i primene u svojim životima kako bi dali lični doprinos uspostavljanju Elohimovog kraljevstva.

LanguageСрпски језик
Release dateMar 16, 2024
ISBN9798224027446
Duhovna paljba III

Read more from Miloš Popadić

Related to Duhovna paljba III

Related ebooks

Reviews for Duhovna paljba III

Rating: 0 out of 5 stars
0 ratings

0 ratings0 reviews

What did you think?

Tap to rate

Review must be at least 10 words

    Book preview

    Duhovna paljba III - Miloš Popadić

    Naslov knjige koja će ovom prilikom biti iskomentarisana je „Nazarećanske Studije Svetog Pisma: Treći svezakˮ od nepoznatog autora. Neće sva poglavlja biti propuštena kroz moju „prizmu" razumevanja, ali ne zato što nisu relevantna, već zbog toga da bi se izbegla nepotrebna ponavljanja, pošto sam zapazio da je nepoznati autor često koristio u svojim tekstovima upravo tu metodu suvišnog repetitovanja, verovatno misleći da je to produktivno u smislu ubeđivanja drugih u vlastite stavove, ali ja smatram da to može biti i kontraproduktivno. Neka poglavlja će biti prilagođena iz tehničkih razloga.

    Komentari na pojedina poglavlja koje ovde pišem biće duži ili kraći u zavisnosti od toga da li su više ili manje podržani Svetim Pismom.

    Poglavlje 1: Zašto tri desetine danas

    „Jahve nam je dao svoju Toru da bismo znali kako da budemo prefinjeni kao nevesta Njegovog Sina. Iako postoje neki delovi Tore koje ne možemo da poštujemo u disperziji, trebalo bi da se povinujemo svakom delu koji možemo — a kao što ćemo videti, tri desetine su jedan od onih delova koje možemo.

    Neki ljudi veruju da je Ješua došao da ukine desetinu i prinose. Iako trenutno nema hrama, hajde da vidimo zašto tri desetine i danas važe (čak i bez hrama).

    U najranija vremena, Adamovi sinovi su donosili darove Jahveu. Hevel (Abel) je doneo Jahveu prvo i najbolje od onoga što mu je Jahve dao, i to se svidelo Jahveu. Kajin (Kain) je jednostavno doneo „ponudu" (tj. ništa posebno), i to je izazvalo nezadovoljstvo Jahvea.

    B'reisheet (Postanak) 4:3-5

    3 I s vremenom se dogodilo da Kajin prinese Jahveu prinos od plodova zemlje.

    4 Hevel je takođe doneo prvence svog stada i njihove najbolje. I Jahve je poštovao Hevela i njegovu ponudu,

    5 ali On nije poštovao Kajina i njegovu ponudu. I Kajin je bio veoma ljut, i njegovo lice je palo.

    U 4. stihu, reč „najbolji" je hebrejska reč chelev (חלב). Strongova hebrejska konkordansa nam govori da se ovo odnosi na najbogatiji ili najodabraniji deo. Ono što je Jahveu bilo prijatno je to što je Hevel odlučio da Mu uzvrati sve od sebe. Ovo je princip koji treba da sledimo, a to je da uvek dajemo Jahveu sve od sebe.

    OT:2459 cheleb (kheh'-leb); ili celeb (khai'-leb); od neupotrebljenog korena koji znači biti debeo; masti, bilo bukvalno ili figurativno; dakle, najbogatiji ili izborni deo:

    Patrijarsi su direktno prinosili žrtve Jahveu, barem do Nojevog vremena.

    B'reisheet (Postanak) 8:20

    20 Tada Noje sagradi oltar Jehovi, i uze od svake čiste životinje i od svake čiste ptice, i prinese žrtve paljenice na oltaru.

    Međutim, Jahve nije želeo da Izraelci nastave da Mu prinose žrtve po kućama. Umesto toga, Jahve želi da mu prinesemo Njegove žrtve kao ujedinjena nacija. To je možda zato što možemo učiniti više kao ujedinjena nacija nego što možemo učiniti kao pojedinci.

    Ono što ćemo videti jeste da je Jahve počeo da razvija tri glavne funkcije: kraljevsku (vojničko vođstvo), sveštenstvo (tj. duhovno vojničko vođstvo) i službu proroka (komunikacija sa Jahveom). Ova vrsta specijalizacije bi omogućila Izraelu da postane tehnološki napredniji — a samim tim i bogatiji i daleko uspešniji, kao nacija.

    U Postanju 14, Avram je poveo narod u rat (koji je Avrama stavio u kraljevsku ulogu). Jahve je dao Avramu pobedu, i tako je Avram dao Jahveovom svešteniku Melhisedeku desetinu (desetinu) od svega što je imao. Ovo je pokazalo Avramovu zahvalnost.

    B'reisheet (Postanak) 14:18-20

    18 Tada Melhisedek, kralj Šalema, donese hleb i vino; bio je sveštenik Elohima Svevišnjeg.

    19 I blagoslovi ga i reče: „Blagosloven Avram od Boga Svevišnjeg, Vlasnik neba i zemlje;

    20 I neka je blagosloven Elohim Svevišnji, koji je predao neprijatelje tvoje u ruke tvoje." I dade mu desetinu od svega.

    Zahvalan je bio i Avramov unuk Jakov (Jakov). Zavetovao se da će desetinu davati Jahveu iz godine u godinu, jer ga je Jahve držao na odvojenom putu, i zato što mu je dao hranu da jede i odeću da nosi. Ovo je postavilo standard za nas, kao Jakovljevu decu.

    B'reisheet (Postanak) 28:20-22

    20 Tada je Jakov dao zavet govoreći: „Ako Elohim bude sa mnom, i ako me drži na ovom putu kojim idem, i daj mi hleba da jedem i odeće da se obučem,

    21 tako da se vratim u kuću svog oca u miru, tada će Jahve biti moj Elohim.

    22 I ovaj kamen koji sam postavio kao stub biće Elohimova kuća, i od svega što mi daš, ja ću tebi sigurno dati desetinu."

    Ovde je princip da kada nam Jahve daje hranu za jelo i odeću da obučemo, i vodi nas nazad k Njemu, onda i mi treba da držimo zavet našeg praoca, i desetinu iz godine u godinu za Jahveovo sveštenstvo (kao što je Jakov činio) .

    U Nazarećanskom Izraelu vidimo kako je Jahve odvojio levitsko sveštenstvo od ostalih plemena. Nije im dao nasledstvo u zemlji, jer nije želeo da obrađuju zemlju—želeo je da se usredsrede na služenje Njemu i Njegovom narodu u punom vremenu. Stoga im je dao desetinu i prinose naroda, umesto nasledstva u zemlji.

    Bemidbar (Brojevi) 18:20-21

    20 Tada je Jehova rekao Aharonu: „Nećeš imati nasledstva u njihovoj zemlji, niti ćeš imati udela među njima; Ja sam tvoj udeo i tvoje nasledstvo među sinovima Izrailjevim.

    21 „Evo, dao sam sinovima Levijevim sve desetine u Izraelu u nasledstvo za posao koji obavljaju, rad u šatoru sastanka."

    Međutim, Jahve nije samo rekao svom narodu da daju jednu desetinu sveštenstvu (i to je to). Umesto toga, On je svom narodu dao sistem nacionalne podrške, da se brine o svim potrebama ljudi.

    Prvih 10% koje su ljudi dobili bilo je da ode Jahveovom sveštenstvu, za njihovu podršku. Pored toga, trebalo je da daju darove, prinose i prinose prvina, da pokažu svoju zahvalnost Jahveu. Svrha ovoga je bila da im pomogne da razviju srce ljubavi prema Njemu i onima koji bi posvetili svoje živote da Mu služe.

    Osim toga, Jahve nam je rekao da odvojimo drugu desetinu, kako bismo mogli da dovodimo svoje porodice na praznike. Ideja koja stoji iza odvajanja cele druge desetine je da gozba bude radosno, srećno vreme za celu porodicu. Čak i ako ne treba da idemo u Jerusalim, Jahve i dalje želi da odvojimo drugu desetinu, kako bi praznik bio radostan za naše porodice. Tako će naša deca odrastati sa lepim sećanjima na slavske slave, a želeće da i njihova deca odrastaju držeći slave. (Ovo je princip koji hrišćani nesvesno primenjuju trošeći 25% svog godišnjeg prihoda tokom božićne sezone kupovine, kako bi Božić bio prijatno vreme za njihove porodice.) Čak i ako trenutno nema hrama, još uvek je potrebno da sprovodimo praznike, radosno vreme za nas i naše porodice.

    Jahve takođe kaže da se odvoji treća desetina, dve godine u sedam, za siromašne, udovice i siročad. To je zato što biti Ješuina nevesta ne znači samo da se brinemo o sebi (i o našim porodicama) – već o brizi o celoj porodici Izraela. Tako bi u trećoj i šestoj godini sedmogodišnjeg ciklusa Šemita trebalo da damo još deset posto desetine.

    Ali kako da prikupimo desetinu? A kako da ih koristimo i distribuiramo, u disperziji? Prvo pogledajmo levitski red, da bismo razumeli principe koje Jahve ima na umu.

    Pošto Jahve voli red, On je naredio da se levitsko sveštenstvo rasporedi u tri reda, tako da narod daje desetinu levitima, a leviti sveštenicima. Zauzvrat, sveštenici su tada davali desetinu navišem prvosvešteniku. Ako smo voljni da ga primimo, ovo je bio sistem recipročnog relacijskog zajedništva, u kojem je svaki deo tela davao ono što je imao. Sveštenstvo je davalo od svojih duhovnih stvari, a narod ih je izdržavao materijalnim.

    Korintim Alef (1. Korinćanima) 9:11

    11 Ako smo za vas posejali duhovno, da li je velika stvar ako požnjemo vaše materijalno?

    Kao što objašnjavamo u Nazarećanskom Izraelu, kada je Jahve prvi put pozvao Izrael iz Egipta, oni nisu bili jaki kao narod. Stoga im je Jahve dao službu u šatoru, da ih ujedini oko sebe. Dalje, Jahve je morao znati istinitost izreke: „Porodica koja se igra zajedno, ostaje zajedno", jer su gozbe u suštini služile kao tri velika porodična okupljanja, u kojima je takođe bilo predviđeno Njegovo sveštenstvo. Ali kako da operišemo, u disperziji?

    Svrha hramske službe je bila ujedinjenje Izraela oko Jahvea i pružanje podrške Jahveovom sveštenstvu. Međutim, nakon Ješuinog dolaska, više nije bilo potrebe da se Izrael ujedini oko hrama u zemlji Izraela, već da se ide u sve nacije i izgradi kohezivno telo širom sveta.

    Matijahu (Matej) 28:19-20

    19 „Idite, dakle, i naučite sve narode, potapajući ih u moje ime*,

    20 učeći ih da drže sve što sam vam zapovedio; i evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka veka". Amin.

    Kao što objašnjavamo u Nazarećanskom Izraelu, Ješua je uspostavio organizovano sveštenstvo sastavljeno od ljudi koji su položili svoje živote u svetu, kako bi mogli da Mu služe puno vreme. Trebalo je da podignu starešine u svakom gradu.

    Titu 1:5

    5 Zbog toga sam te ostavio na Kritu, da urediš stvari koje nedostaju i postaviš starešine u svakom gradu kako sam ti zapovedio –

    Starešine (nadzornici, episkopi) skupljaju narodnu desetinu i prinose i koriste ih za izvršenje Velikog naloga u svom gradu. Oni takođe nadgledaju korišćenje treće desetine za brigu o siromašnima, udovicama i siročadi (ako nemaju drugu porodicu koja bi se brinula o njima).

    TimaTej Alef (1. Timoteju) 5:3-4

    3 Poštujte udovice koje su zaista udovice.

    4 Ali ako koja udovica ima decu ili unuke, neka prvo nauče da kod kuće pokazuju pobožnost i da uzvrate roditeljima; jer je ovo dobro i prihvatljivo pred Bogom.

    Kongregacijski službenici (đakoni) mogu biti plaćeni od narodne desetine i prinosa, ako obavljaju posao službe puno radno vreme. Oni su analogni levitima hramskog sistema. (Mnogi u osoblju službe bi se ispravno smatrali „slugama u skupštini.")

    Skupštinskim starešinama treba odati dvostruku čast, posebno ako se trude u reči i nauci.

    TimaTej Alef (1. Timoteju) 5:17-18

    17 Neka se starešine koje dobro vladaju smatraju dostojnim dvostruke časti, posebno oni koji se trude u reči i nauci.

    18 Jer Pismo kaže: „Ne začepi brnjicu volu dok gazi žito, i „Radnik je dostojan svoje plate.

    Obratite pažnju na to kako ovaj sistem funkcioniše samo ako se desetina i ponuda još uvek primenjuju. Ako ukinemo desetinu i prinos, onda moramo da istrgnemo čitava poglavlja iz Svetog pisma, jer više nemaju smisla.

    Kao što objašnjavamo u Nazarećanskom Izraelu, glavna razlika između skupštinskih starešina i sveštenstva je u tome što, iako Ješuini sveštenici ne mogu imati nasledstvo (tj. imanje) koje će preneti svojoj deci kada umru, starešine skupštine mogu.

    To su istine koje neki ljudi teško prihvataju, jer idu protiv želja telesnog čoveka, koji sve želi da zadrži za sebe. Međutim, Ješua je rekao da nije poslat da ukloni čak ni najmanji deo Tore.

    Matijahu (Matej) 5:17-20

    17 „Ne mislite da sam došao da uništim Toru ili proroke. Nisam došao da uništim nego da ispunim.

    18 Jer zaista, kažem vam, dok nebo i zemlja ne prođu, ni jedna jota ili jedna sitnica neće proći iz Tore dok se sve ne ispuni.

    19 Ko dakle prekrši jednu od ovih najmanjih zapovesti i tako pouči ljude, najmanji će se nazvati u Carstvu nebeskom; a ko ih čini i poučava, veliki će se nazvati u Carstvu nebeskom.

    20 Jer vam kažem da ako vaša pravednost ne bude veća od pravednosti književnika i fariseja, nećete ući u Carstvo nebesko."

    Ako Tora opisuje ispravne odnose između ljudi i njihovog sveštenstva i obezbeđuje sistem kojim se svi u telu adekvatno hrane, zašto bi Ješua to ukinuo?

    A ako književnici i fariseji (pravoslavni Jevreji) daju desetinu, kako naša pravednost može biti veća od njihove, ako ne želimo da poštujemo Toru desetine?

    Kakvu pravednost traži Jahve? Jahve gleda na naša srca. U Ješuino vreme, kada je siromašna udovica zaista bila nesposobna da plati deset posto desetine, dala je sve što je imala za Jahveovo delo, iz vere i ljubavi prema Jahveu.

    Markaus (Marko) 12:42-44

    42 Tada je došla jedna siromašna udovica i bacila dve grinje koje čine kvadrat.

    43 Zato je dozvao k sebi svoje učenike i rekao im: „Zaista, kažem vam da je ova siromašna udovica stavila više od svih onih koji su dali u riznicu;

    44 jer su svi oni uložili od svog izobilja, a ona je od svog siromaštva uložila sve što je imala, sav svoj život."

    Ako to možemo zamisliti, ovo je bio ekvivalent beskućnice koja je dala svoja poslednja dva dolara Jahveu, jer je toliko volela Jahvea. Ješua je rekao da je njena ljubav prema Jahveu bila veća od svih drugih, jer je čak dala od onoga što joj je bilo potrebno, da bi dalje živela. To je bila vrsta discipline koju je Ješua zahtevao od svih svojih učenika.

    Hrišćani ponekad koriste Šaulove (Pavlove) reči da uklone Elohimove. Na primer, ovaj odlomak se često koristio da sugeriše da ne treba da dajemo desetinu, ako to ne želimo.

    Korintim Bet (2 Korinćanima) 9:6-11

    6 Ali ovo kažem: Ko seje škrto, škrto će i žeti, a ko obilno seje, obilno će i žeti.

    7 Dakle, neka svako daje ono što želi u svom srcu, a ne nevoljno ili iz nužde; jer Elohim voli veselog davaoca.

    8 I Elohim je u stanju da vam izobiluje svaku milost, da vi, uvek u svemu dovoljnom, imate u izobilju za svako dobro delo.

    9 Kao što je napisano: „Rasipno deli, dao je siromasima; Njegova pravda traje doveka".

    10 Sada neka Onaj koji daje seme sejaču i hleb za hranu, neka opskrbi i umnoži seme koje si posejao i umnoži plodove pravednosti tvoje,

    11 dok ste u svemu obogaćeni za svu velikodušnost, koja preko nas izaziva zahvalnost Bogu.

    Neki vernici smatraju da stih 6 znači da ako nismo radosni da išta vratimo Jahveu, onda ne moramo da poštujemo Toru desetine. Međutim, nikada ne bi trebalo da koristimo Šaula da uklonimo Elohimove reči. Dalje, ako čitamo ceo odlomak u kontekstu, ono što Šaul zaista kaže je da treba da budemo radosni kada dajemo desetinu, jer nas Jahve može blagosloviti izvan naših najluđih zamisli, kao što Jahve takođe kaže u Malahiji.

    Malahija 3:8-10

    8 „Hoće li čovek robovati Elohimu? Ipak si Me opljačkao! Ali ti kažeš: „Na koji način smo Te opljačkali?" U desetinama i prinosima.

    9 Proklet si prokletstvom, jer si me opljačkao, čak i ceo ovaj narod.

    10 Donesite sve desetine u magazu, da bude hrane u mojoj kući, i isprobajte me sada u ovome, govori Gospod nad vojskama,

    Enjoying the preview?
    Page 1 of 1