Kad čovjek govori

By Jean de Breyne

Poput tijeka jedne paralelne svijesti riječi Jeana de Breynea slijevaju se u jednom dahu iz početnog stanja ili prizora koji je potaknuo pjesmu preko zapleta proizvedenog upletanjem pitanja o ljudskom rodu do istjecanja inicijalne pomisli ponovo vraćene u prezent i prvo lice. To je tek jedan, ali za ovog autora vrlo karakterističan slijed prenošenja zatečene situacije ili dnevne introspekcije u prizmu pjesme, tj. u ozvučje koje Michèle Aquien naziva drugom stranom jezika.
To naličje svakodnevnog jezika ovdje poprima ton žamora misli, koji je iznesen u svom izravnom obliku unutarnjega govora, ne ispravljajući fragmentarnost, nedorečenost, račvanja i žargon izvornoga naviranja, i koji upravo zahvaljujući odsutnosti razjašnjavanja i prerade stvara tečnu i gipku cjelinu. Više nego rječitost, upravo zvuk i ritam vode pokret pjesme u vrtlog vertikale koja će često naći uporište u zadnjem stihu.
Sam taj način ujedno upućuje i na sadržaj zbirke Kad čovjek govori, koji u centar zbivanja stavlja međuvrijeme, međuriječi, sporedne pokrete, iščekivanja, ne bi li iz tog rubnog kuta osvijetlio pitanje vremena, ljudskog trajanja, mehaniku kretnji i ponašanja unutar zadanog društvenog okružja. Kao svojevrsni negativ, tema nedogađanja i mnogih prostora između zrcali obrise prisutnosti.
Pjesme često poput slike, bljeska ili fotografije fiksiraju pažnju šetača-promatrača, koji traži i primjećuje ljepotu pojedinih lica, potencijalnu veličinu bića i raspon ljudskih mogućnosti, kao kontrast i protutežu intelektualnoj bijedi i fijasku društvenih ideala.
Kad se ulicama stranim ili poznatim uputi ususret svojoj vrsti, Jean de Breyne kreće s predumišljajem: želi se suočiti s čovjekom i podignuti njegov pogled.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Meandarmedia
• Release date: Nov 22, 2019
• ISBN: 9789533342382

Book preview

KAD ČOVJEK GOVORI

JEAN DE BREYNE

EDICIJA MEANDAR POEZIJA

Knjiga 26

JEAN DE BREYNE: KAD ČOVJEK GOVORI

Naslov izvornika: C'est quand l'homme parle

Za francusko izdanje zbirke C'est quand l'homme parle

copyright © PROPOS/2 éditions i Jean de Breyne, 2009

Prava su ustupljena za reprodukciju, tisak, prijevod na hrvatski jezik, uprizorenje i adaptaciju.

© MEANDARMEDIA 2013 za hrvatski prijevod

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati

u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne

i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 860418

ISBN 978-953-334-059-3 (tiskano izdanje)

ISBN 978-953-334-238-2 (e-knjiga)

Printed in Croatia 11/2013

JEAN DE BREYNE

KAD ČOVJEK GOVORI

prevele s francuskog

Martina Kramer i Vanda Mikšić

Vertikale

Udaranje po zidu

čovjek gradi svoju nastambu

udaranje po zidu

lupanje kamenja

čovjek je susjed

i želi razgovarati

ja ne već je bilo sukoba

ne držim do poziva

govorim što treba

izgovaram hajde

što znači skratimo

vrijeme je

moraš me shvatiti

sa mnom se okrenuti

ne postaviti novo pitanje

pusti da tako završi

sve je rečeno

skrenimo u prvu uličicu lijevo

zbrišimo

Još se nije razdanilo

a već je novi dan

taj dan

još bez dnevnog reda

za to će mu trebati

cijeli dan

tijekom dana

susretat ćemo bića

tako je predviđeno

sve do kraja dana

vjerojatno sve do

zadnjeg dana ne vidim

danas nijedan egzil

za sebe daleko od ljudi

s vremena na vrijeme

iz dana u dan čekam

rješavam dnevne stvari

odem odigrati

i to je to

Nasuprot vratima

otvoru svjetlo

zasljepljuje lica su crna

moje je lice osvijetljeno

kako ga vide oni

koji ulaze ući je uvijek

teško dok kukavni razmetljivac

glasno govori dok se

ne vidi nijedno lice pri

ulasku i sve do sjedanja

kao da malo-pomalo rasvjeta

ili svjetlost iz očiju

napokon šara unaokolo

ali možemo ostati i

spuštena pogleda

u visini stola

ovdje vas ne poznaju

ali smjestili ste se

nasuprot njima izazivate ih

i evo sad oni spuštaju

pogled vi okrećete

stranice novina

Drhtaj hladnoće

u stablima je i u tijelu čovjeka

on oblači zimu koja prodire

i usprkos svojoj distanci čuje djecu

zadihanu i njihove glasove što trče

i smiju se i već se love i

već se guraju nije im hladno

ne sjede zadubljeni u štivo

obukli su zimu i trče oni

zadišu se i nije im hladno i ne

drhte žestina je u krošnjama

silovita krici djece kreštavi

vjetar puše a djeca se zapušu

trče do ugla ulice i

tišina će se vratiti prestankom

njihovih igara i njihova trka kad

bude im hladno i kad ostane još

samo vjetar prije mraka a

čovjek će vrtu vratiti

samoću i sâm skrećući

iza ugla tamo negdje

gdje više se neće vidjeti a ni djeca

Netko je donio budilicu

u tišinu pomaknutih crepova

čuo sam tik-tak budilice

pomislio sam da je ostavljena ali pomiču

se crepovi hoda se po krovu

čujem ga podižem oči

zaklanjam ih rukom od

svjetla može biti da poznajem

čovjeka na krovu može biti

da je to moj prijatelj David

nalet vjetra samo jedan između

krova i mene dva krika ptice

i dvokolica