Ne može Sunce da čeka
()
About this ebook
Prva knjiga Zorane Maravić, Ne može Sunce da čeka, govori o Martini, njenom detinjstvu, odrastanju, porodici, izazovima ljubavi, iskušenjima koje okruženje svakodnevno stavlja pred nju, ali i pred nas. Kroz devedesetak proznih fragmenata, često poetski intoniranih, plete se priča u kojoj glavna junakinja konstantno propituje sve(t) oko sebe, ne mireći se s takozvanim datostima, koje servira patrijarhat.
Martina je nekad u velikom kontinentalnom gradu, a nekad na moru. U oba ambijenta ona pokušava da osmisli i posloži život tako – da u njemu ne pobede tradicionalne uloge i odnosi među ljudima. U tom smislu se ona, suptilno ali promišljeno – bori protiv normi koje zadaju patrijarhalna kultura, kapitalizam, nacionalizam i drugi zlonamerni -izmi.
Ne može Sunce da čeka je velika priča, kratka proza, poetsko-prozni mozaik o Martini, ali i o nama ovde i sada. I o tome da borba, iako često toliko iscrpljujuća da deluje beskrajno i besciljno – itekako ima smisla.
Zorana Maravić je napisala knjigu koja se čita na trenutke s knedlom u grlu, na trenutke s osmehom od uha do uha, a nekad i sa stisnutom pesnicom, ali koja nas već nakon prvih nekoliko stranica prigrli – kako to samo dobra, nežna i britka književnost može.
Ne može Sunce da čeka je knjiga kojoj ćemo se sigurno vraćati.
Bojan Krivokapić
Read more from Književna Radionica Rašić
Što na podu spavaš - Darko Cvijetić Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsRadio-dani Rating: 0 out of 5 stars0 ratings
Related to Ne može Sunce da čeka
Related ebooks
Ne može Sunce da čeka Rating: 5 out of 5 stars5/5Psi koji trče unazad Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSatori Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSve moje ljubavi su tužne Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsDjevojčica Tara i čarobno drvo Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIz treceg kraljevstva Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIspovedaonica Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIncest Rating: 5 out of 5 stars5/5Dole kraj reke Rating: 4 out of 5 stars4/5Zabrana upotrebe vatre i vode Rating: 4 out of 5 stars4/5Zelene voćke Rating: 5 out of 5 stars5/5Београдски књижевни часопис: broj 64-65-66-67 Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMale crne priče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsKad Sam Bila Pas... Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsStvari koje padaju s neba Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPlava jabuka: 1 Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsDaleko od Menhetna Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTavanice Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsEkvilibrista Rating: 5 out of 5 stars5/5Nije teško umreti, teško je umirati Rating: 3 out of 5 stars3/5Srčanost Rating: 5 out of 5 stars5/5Mrtvo polje Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsПреживљавање Шизофреније Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPriče naših snova 2 Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsKanarinac i ja Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsKnjiga o Mitru i druge priče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPotraga za Boletom: Children books, #1 Rating: 5 out of 5 stars5/5Čovek iz kuće na bregu Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsGorski car Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsRanjeni orao Rating: 4 out of 5 stars4/5
Reviews for Ne može Sunce da čeka
0 ratings0 reviews
Book preview
Ne može Sunce da čeka - Književna radionica Rašić
Ne može Sunce da čeka
Književna radionica Rašić and Zorana Maravić
Published by Književna radionica Rašić, 2022.
This is a work of fiction. Similarities to real people, places, or events are entirely coincidental.
NE MOŽE SUNCE DA ČEKA
First edition. April 18, 2022.
Copyright © 2022 Književna radionica Rašić and Zorana Maravić.
Written by Književna radionica Rašić and Zorana Maravić.
© Zorana Maravić
© za srpsko izdanje Književna radionica Rašić
Urednik izdanja
Srđan V. Tešin
Zorana Maravić
Ne može Sunce
da čeka
roman
Beograd, 2022.
Književna radionica Rašić
S ljubavlju i dubokom zahvalnošću,
mojim roditeljima,
Branki i Marku Maraviću,
koji su me naučili ljubavi i slobodi.
A ti? Ne znam kad i kuda, ali otići ćeš.
Još ćeš sretati onih koji dijele ljude na naše i vaše.
Tako je to sa svih strana granica.
Ali tebi to više neće biti važno,
jer tad ćeš hodati svijetom svjesna da nisi ničija.
Lejla Kalamujić
Prolog
Sedim u modernoj stolici. One su pravljene da isprave puteve našeg postojanja. Ispred mene ekran. Velik i beo. Iza ekrana, jesen. Skuvala sam kafu, uzela vodu, namestila život u ravan sa rukama. Imam jak, pametan kompjuter. Rekao si, kad se već toliko grbiš, kad ti nervi na vrhovima prstiju otkazuju od tipkanja života, barem da imaš uslove. Setila sam se dana kad si ga doneo. Bila sam upišana do glave, usrana do kolena, sve me je bolelo. Od majčinstva. Tebe je bolelo više nego mene, zato si mi i doneo taj svemirski brod.
Dođeš, uzmeš je, nestaneš. Nema te po nekoliko časova. Vratiš se. Ponoviš proces roditeljstva, kupanje, hranjenje, leti leti avion, eto ga, zalogaj u ustima. Nosiš je, pevaš, nunaš. Spustiš je u krevet, pokriješ, dođeš kod mene. Gledala sam te tako kako to sve radiš. Ti si roditelj. Odavno. I ja sam roditelj, nemam pojma ko sam.
– Ne brini, Marti, bićeš dobro, bićemo dobro.
Setila sam se toga dana. Poslala sam ti poruku:
„Sunčica je u vrtiću. Juče smo puštali zmajeve i pravili maske za Noć veštica. I tebe čeka jedna. Fališ mi. Volim te, isto.
Marti."
I
P(r)okopani život
Krenula sam. Uzela ruksak, otišla na voz. Kupila kartu. Jedem oblande dok čekam svoj put. Gospodin sa teget kapom povuče zvono i dozove liniju. Putujem. Kao i porodica puževa juče.
Posle kiše. Oni se šetaju. Veliki puž, srednji i dva mala, jedna od njih i pužica. Idu kao voz. Veliki je lokomotiva, onda idu vagoni. Nose svoje kuće na leđima. Ja nosim ruksak i oblande. Moje kuće više nema. Na železničkoj stanici, veliki čovek do neba,