Crno

By Marinela

Vrlo se rijetko u našoj književnosti pojave tekstovi koji svojim pristupom važnim temama i stilskom posebnošću zastrše unutar poprilično homogena književnog polja. Jedna takva knjiga zasigurno je nova zbirka kratkih priča pod imenom Nemoj se ljutit sestro Marinele, u kojoj nam ova samozatajna književnica otkriva istančani osjećaj za živopisno, zaigrano ovladavanje subjektivnom stvarnošću. (…) Njezine priče (…) odzvanjaju kao vrisak nad životom, ali onaj koji ćemo suspregnuti i zadržati u sebi, zatim otići na posao, plaćati račune, iznositi smeće, i sanjati bolje sutra. Iako se u njezinim pričama ideja boljeg sutra čak odbacuje uz dozu sarkazma, ono što nadvladava teret svakodnevnice, koji se pojavljuje u obliku gladi, neimaštine i nedostatka međuljudskoga razumijevanja, bogatstvo je i dinamika unutarnjega svijeta. Razotkrivajući diskrepanciju između subjektivne i objektivne stvarnosti, Marineline priče ipak čine očaj života podnošljivim. Još se samo možemo nadati da će se njezina knjiga valorizirati, da će se taj osebujan vrisak napokon čuti.
 
Kristina Špiranec, iz kritike na portalu Booksa

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Meandarmedia
• Release date: Apr 15, 2021
• ISBN: 9789533342818

Book preview

AUTORICI

CRNA KRALJICA

Listam enciklopediju. Iznad Zagreba se osim neba nalazi i Sljeme, točnije gora Medvednica od koje je najviši vrh Sljeme, a drugi po visini srednjovjekovni zamak Medvedgrad. Zbog širenja podsljemenske zone, te viška stanovništva kažu da su medvjed i vuk nestali još u srednjem vijeku, a Sljeme je uglavnom postalo prenatrpano, bla bla, dvonošcima bez perja, takozvanim ljudima zbog kojih se nisi mogao ni popišat na livadi a teško se bilo i poševit da te nitko ne vidi. Sve je vrvilo od dječice, pasa, pečenog graha s kobasicama, automobila te je bilo prirodno kao i shoping centar. Posljednji ris ubijen je prije 150 godina. No, noću je Sljeme još imalo svoj čar i posao koji smo tamo trebali obaviti bacao me u vrijeme djetinjstva. Jupi! Idemo na Sljeme! Obukla sam se u crno, našminkala kao da idem van, provjerila sadržaj torbe te ubacila revolver u džep balonera. Tko bi reko da i posao može čovjeka veselit. Skoro da sam bila sretna.

Dok smo se vozili vijugavim cestama, hladan sljemenski zrak koji me mazio kroz otvoren prozor automobila uvjeravao me da će to biti lako. No, nešto što je isijavalo iz tebe, govorilo je da baš i neće. Iako smo se prije ove neobične noći vidjeli nakratko tek nekoliko puta, odmah sam te procjenila kao hladnog. Priznajem, svidio si mi se na prvi pogled, nisi ti kriv, u posljednje vrijeme emocionalno nedostupni privlačili su me kao magnet. Tvoj hladan, bezizražajan stav i ledena šutnja djelovali su na mene poput nekog čudnog afrodizijaka. Da si imao još neki ožiljak na licu, bio bi savršen. Za to sam se mislila pobrinuti kasnije. Možda je zbog šume, šoka prelaska s betona u prirodu, ali gluposti koje su mi se miješale s racionalnim mišljenjem bile su siguran znak da mi je svježi zrak udario u glavu. Trebali smo obaviti posao. Ako želim to učiniti kao prava Crna Kraljica, pod hitno se moram srediti. Ima još vremena da te bacim sa kule.

Htjela sam predložiti da zatvoriš prozor, ali umjesto toga zamolila sam te da ugasiš muziku. Pravio si se da me nisi čuo ali svejedno si stišao. Sad je postalo još više iritantno, zvuk se jedva čuo, a bio je tamo. Que sara, qurc, qurc, sara... Vozio si dobro, brzo, obožavala sam te zavoje, nisi nešto ni disao, namjerno sam se zabuljila u tebe, provocirala te, iz čiste dosade, nisam izazvala nikakvu reakciju. Zbilja si se trudio izgledati kao profesionalac. Samo posao. Ok. Ipak, nije mi se sviđalo što si me činio sve nervoznijom a ja za tebe nisam ni postojala. Ovo smo trebali obaviti zajedno i malo suradnje ne bi bilo loše. Uvijek mi je bilo gušt miješat posao i zabavu, ionako je sve dosadno i glupo. ako si ti takav mogu se i ja distancirat, nema frke. Slušala sam samo svoj dah no onda sam se počela truditi da ga ti ne čuješ, što je samo pogoršavalo situaciju, disala sam još dublje i glasnije. Zapalila sam joint da se smirim. Duboko sam uvlačila dim.

– Crna kraljica – tiho sam rekla. Mrvica vrućeg hašiša pala mi je na nogu i opekla me. Prva rupa na čarapi. Stresla sam se.

– Molim? – pitao si. Začudila sam se da uopće govoriš, i to tako pristojno.

– Ništa, sjetila sam je se, hoćeš ti? – pitala sam u istom tonu.

– Možda kad dođemo tamo. – rekao si. – Crna Kraljica?

– Legenda govori da je uvijek bila obučena u crno, kao ja, a uz to bila je strašno zla.

– Kao ti?

– Malo gora od mene. No, obadvije volimo bacati ljubavnike s kule nakon seksa.

– Dobro da se nećemo seksati.

– Može i sa zgrade, ali kad već idemo na Sljeme...

Tada si ugasio radio. Que sara, sara...

Da sam te upoznala pod privatnim okolnostima i onda kad mi je još do nečeg bilo stalo, bilo bi drugačije. Možda. Ovako nisam imala nikakva očekivanja osim slabe želje da te povalim u u nekoj maloj sobi nekog ušljivog hotela ili planinarskog doma na Sljemenu. Mislim, ne bi bilo loše ni da te bacim s Medvedgradske kule. Nakon što pogledamo panoramu Zagreba. Zapravo mi uopće nije bilo do seksa, a i sve ovo s novcima bilo