Extingayal: Transcendencija u vašim snovima

By Valentin Saric

Godina je 2097.

Kaya je mlada arheologinja i zaposlenica kompanije FTLink i s timom arheologa je zaposlena na planetu Marsu.

Kompanija FTLink ima interesa glede iskopina u kojima su nedavno otkrivene katakombe prepune drevnih, metalnih kostura. Točno stotinu njih, zapravo.

S timom znanstvenika mlada arheologinja će se upustiti u krajnje nezaboravnu i fantastičnu pustolovinu koja prijeti promijeniti njihove živote u potpunosti.

 

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Valente Saricelli
• Release date: Sep 23, 2021
• ISBN: 9798201433550

Valentin Saric

Valentin Sarić, born 1992, is a composer, pianist, organist and writer. He grew up in Zagreb, Croatia. Alongside composing Symphonies, Concertos, Symphonic Ballet Fantasias and Sacral Music for Children, he is also writing and perfecting his many literary ideas in multitude of genres, mostly in Fantasy & Sci Fi. Currently lives in Zagreb, Croatia.

Book preview

1.

ZOVEM SE KAYA KRISTIANSSEN i imam 29 godina. Prirodna sam plavuša i prava ljepotica vitkih i dugih, elegantnih udova. Bavim se sportom, plivanjem i jedem zdravu hranu. U životu me zanima...ne, to nije točno. Tako je bilo ranije. Ranije sam se bavila sportom, plivanjem i jela sam zdravu hranu. Zato ovo i pišem. Nešto nije u redu sa mnom. Zaboravljam tko sam i čime se bavim. Zato ovo i pišem. No, oh! Već sam maloprije napisala istu rečenicu. Hm. Recimo da je ovo moj dnevnik koji će bilježiti stanje mog uma od sada nadalje. Dobro.

Krenimo sada ispočetka. Tko sam i čime se bavim?

Provjeravam moju pločicu od titanija s mojim imenom i zato sam prilično uvjerena da se zaista zovem Kaya Kristianssen makar se i ne bavim sportom, plivanjem i jedenjem zdrave hrane.

Radim pauzu prije ovih redaka. Meditiram, razbistravam um. I, kao i ranije, sjećanje mi se vraća.

Vrlo dobro! Zasad znam čime se bavim - profesionalno, ne u slobodno vrijeme - i to će znati i moj dnevnik. Zaposlena sam i bavim se vrlo zanimljivim zvanjem: ekstra-terestrijalnom arheologijom.

Smješim se jer znam da sam posebna. Ili, bolje rečeno, jedna sam od rijetkih pojedinaca koji se mogu smatrati pravim srećkovićima.

Jer se bavim arheologijom na planetu Marsu.

Dio sam misije koja se uputila ovamo u zbrzanom pokušaju da kolonizira planet, i to ne na površini, što je nemoguće zbog toksične atmosfere i radijacije, već ispod tla, stotinama metara ispod, pa i dublje.

Godina je 2097. i napredak se, takoreći, može podjednako namirisati u zraku koliko i u vakuumu. Tja, izlizana šala, zar ne?

Mi arheolozi ovdje smo kako bismo protumačili ostatke koji su pronađeni u katakombama koji se pružaju miljama duboko ispod površine planeta. Jezivo, ali ne previše.

Kosturi izvanzemaljaca. I kad zapišem te riječi, shvaćam mi zvuče sasvim normalno. Ništa neobično, kosturi su posvuda, pa i ovdje. I tko će ih bolje razumjeti i protumačiti od nas, vrsnih, ponajboljih arheologa i specijalista srodnih područja?

Dosad sam osobno imala vrlo malo prilika (nimalo, točnije) vidjeti to podzemnu odaju sa tim kosturima zato jer je vrlo prostrana i ima neke odjeljke pregrađene zidovima, iza kojih možda ima koječeg. Roboti i androidi upravo to prokopavaju i otkrivaju. Fascinantno otkriće, bez sumnje. I uskoro mnogo možda značajnije negoli itko uopće i pomišlja!

Mrštim se i pomišljam na ono vjerojatno.

Nešto mi se dogodilo ondje dolje. Ne znam što, ali ne može biti ništa dobro.

Sada se prisjećam da sam po povratku liftom iz podzemlja nakon višesatnog iskopavanja i analiziranja kostiju, koščica i koštanih ostataka definitinvno nezemaljskih bića, bila premorena i da sam se jedva doteturala do mojih odaja.

Tada sam, čini se, prvi put izgubila pamćenje tko sam i što sam.

Sad, kad sam se prisjetila, prisjećam se još nečega: umjetno raskopanih tunela koji još nisu provjereni od opasnosti urušavanja, a izrađeni su jučeras, na odluku građevinskog sindikata po njihovu nedavnom glasanju. Sjećam se da sam zabunom skrenula u jedan od tih vižljasto i svježe iskopanih tunela i...

Pamćenje odbija dati mi išta više. Trudim se, ali ništa. Slijedeće je da