Spasenje

By Ivo Bailo

Ovaj tekst je putovanje umom kroz um. Riječi su simboli misli kojima putujemo kroz um. Putovanjem kroz sebe, um spoznaje sebe. Cilj putovanja kroz um je srce. Tekst predstavlja „unutarnji“ razgovor. Um se obraća samom sebi i samom se sebi razotkriva. Um odgovara na pitanja koja je samom sebi postavio. Tko sam ja? Što je stvarnost? Tko je Bog? Što je Božja volja? Što je život? Kako stvarnost funkcionira? Zašto se događa sve što se događa? Koja je svrha svega? Koja je svrha mog života? Kako ostvariti sve svoje želje? Kako ostvariti svoju namjeru - volju? Što stvarno trebam? Što je dobro, a što loše, što je ispravno, a što pogrešno? U što mogu biti siguran? Je li svijet kojeg doživljavam svojim osjetilima baš takav? Što je istina? Što je uopće bitno? Što mi je činiti? Što je spasenje? Što je ljubav? Tekst govori o odnosima, zdravlju i obilju. Čovjek je u odnosu sa drugima, sa Bogom i sa samim sobom. Nepraštanje proizvodi pakao, a oprost nas vraća u raj. Bolest nije nesretni slučaj. Tijelo nema svoju volju niti može stvarati. Ono reagira na um. Zdravlje i bolest, obilje i bijeda, raj i pakao su izbor. Ako čovjek ima slobodnu volju, tada žrtve ne postoje. Svatko stvara svoju stvarnost.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Ivo Bailo
• Release date: Oct 6, 2016
• ISBN: 9781370495009

Book preview

Ovo su moje misli. Ovo je putovanje umom kroz Um. Mislima putujem kroz um. «Putovanje kroz um» je izraz za mišljenje o onome o čemu mislimo.

Ako je moj um dio jednog Uma, tada moje misli nisu samo moje. Ako su se neke od ovih misli pojavile i u vašem umu bez da ste ih igdje prije čuli ili pročitali, tada je to dokaz da umovi komuniciraju i da su dio jednog Uma. Prihvatite li neku od ovih misli, činite je vlastitom. Prihvatite li misli koje nazivate mojima, sjedinjujete se s mojim umom.

Prihvatite li Božje misli kao vlastite, sjedinjujete se s Božjim Umom. Što Bog misli?

Veliki dio mojih misli proizašao je iz misli drugih ljudi i nastao je pod njihovim utjecajem. Njihove su misli opet nastale iz misli mnogih drugih ljudi. Dok učimo govoriti kao djeca, učimo što drugi misle i usvajamo njihove misli jer su riječi simboli misli. Koje onda misli uopće mogu zvati svojima? Kad bih mislio samo svojim mislima, govorio bih neljudskim jezikom. Ni jedan me čovjek ne bi mogao razumjeti. Pa ipak, neke misli su u moj um došle izravno, a ne od drugih ljudi. Iste su misli došle i u umove mnogih drugih ljudi, a da se mi nikad nismo sreli niti kroz ikakve medije komunicirali. Kako se ista ideja može pojaviti u umovima različitih ljudi koji nisu povezani? Vjerujem da su te misli došle iz našeg zajedničkog Uma koji je Jedno. U Njemu su svi pojedinačni umovi Jedno i nadahnuti su istim Duhom.

Ovdje prvenstveno želim objaviti moje misli koje nisu samo moje, ali sam do njih došao u sebi. Vjerujem da te misli nisu moje jer nisu došle od mene već u mene i da mi ih «nije objavilo moje meso». Ako je ovo što pišem Istina, tada mi je istina objavljena. Ja nisam stvorio istinu niti sam je izmislio. Zato Istina nije moja. Istina nije moje autorsko pravo jer ja nisam autor istine. Ja nisam stvorio Istinu. Istina je stvorila mene.

Ovaj tekst je nastao jer sam ja osjećao potrebu za njim. Htio sam zapisati misli koje su mi navirale da ih ne zaboravim. Motiv pisanja ovog teksta su misli koje su mi dolazile i koje sam držao vrijednima. Nisam sve mogao držati u sjećanju i žalostilo bi me kad se više ne bih mogao sjetiti onoga što mi je palo na pamet. Pišem o pitanjima koje sam sam sebi postavio, a nigdje nisam našao odgovora. Htio sam napisati Sve o Svemu. Ovaj tekst je moj odgovor meni.

«Quid est veritas?»¹, upitao se jedan obični majmun dok je Istina stajala pred njim. I ja sam često taj obični majmun. Oduvijek sam imao osjećaj da ne vidim nešto što je preda mnom, a što je jako, jako važno. Kao da mi nešto što je jako važno stalno izmiče, a tu je, blizu.

Ovaj tekst nastaje kao moja potreba da ispravim pogrešna mišljenja koja su raširena u svijetu. Ovo je ujedno i ispravak mojih prethodnih pogrešnih mišljenja u mom osobnom svijetu. Još sam kao dijete znao da nešto što mi drugi govore da je istina nikako ne može biti istina. Nisam u tome poseban. I drugi su još kao djeca osjetili da neke stvari koje su opće prihvaćene nisu istinite. Međutim, mnogi su odbacili glas svog srca, istine koja je u njemu i prihvatili laž svijeta. Ovo je povratak istini. Ovo je odbacivanje lažne ozbiljnosti i lažne odraslosti. Ovo je povratak mudrosti koju svijet naziva naivnost i ruga joj se. Ovo je povratak u srce djeteta koje raspoznaje istinu.

Ja također mogu griješiti u svojim mišljenjima. Ja griješim u onome što opažam. Sva opažanja ovise o točki gledišta. Moja greška je moja prosudba mog viđenja. Točka gledišta se pomiče promjenom misli u svijesti i kako se pomiče gledište tako se mijenja opažaj, a opažaj mijenja doživljaj. Slika svijeta se mijenja uzdizanjem svijesti. Nova misao pomiče granice uma odnosno omogućava da se svijest uzdiže na višu razinu.

Istina je da opažanje nije istina. Opažajni svijet nije istinit. Međutim, promjena u opažanju može udaljavati od istine ili voditi istini.

Ovaj tekst nije istina, nego je tekst o istini. U konačnici ono što je istina je neopisivo. Riječi nisu istina, ali ukazuju na istinu. Sve ukazuje na istinu, čak i laž. Ja ovdje želim ukazati na istinu. Što je istina za vas, odlučujete vi. Ovaj tekst pokazuje na istinu koja je u vama.

Dok čitate ove riječi koje su stvorile moje misli, moje misli ulaze u vaš um, a vi ulazite u moj um. Dobrodošli u moj um. Vi ćete svojim umom putovati u moj um i istovremeno ćete putovati kroz svoj um.

Zašto ste ovdje? Možda imate problem pa tražite rješenje. Možda ste samo znatiželjni. Možda vam je dosadno. Možda volite suprotstavljati mišljenja ili tražite zanimljivog sugovornika. Možda trebate nekog tko vas razumije. Što god daje to što trebate, to je vaš spas. Možda samo želite uživati u čitanju. Možda ste gladni nečeg zanimljivog, stvarnog. Ovdje ste zbog zabave. I to je u redu. Pitanje je što je to što će nahraniti vaš um? Sva zabava za kojom um čezne, ako i uspije doći do nje, ona ga brzo ostavlja gladnim, praznim, neispunjenim i nezadovoljnim. Kao da ništa ne može trajno ispuniti i usrećiti um. Trebate užitak, zar ne? Trebate satisfakciju. To je ono za čim um neprestano traga. Zato surfate internetom, gledate televiziju i mijenjate programe, čitate knjige, gledate izloge, gledate druge muškarce i žene, želite nešto kupiti, želite nešto jesti i piti, želite novac. Zato imate želju. Vi trebate novi užitak, novi okus, novo iskustvo, novo putovanje. Trebate novu misao. Za putovanje treba spakirati kofere. Ako natrpate kofere svojim starim mislima i željama jer su vam te stvari tako drage da ih ne možete ostaviti, koferi će vam biti teški. Ako krenete na put sa teškim koferima, teškim od vaših teških misli, starih ovisnosti i starih navika bez kojih ne možete, putovanje će biti sporo i teško. Ako te stare utege i lance ne budete moći odbaciti, odbacit ćete Put. Zato: «Ostavi sve i pođi za mnom.»¹ Zato ostavimo sve i pođimo na put kroz naš um u srce, u život.

Nadam se da ćemo na kraju putovanja doći i do srca. Umom ne možemo ući u srce. Ako želimo ući u srce, morat ćemo «napustiti um». To znači da ćemo prestati razmišljati, a početi osjećati. Nećemo moći riječju izraziti ono što ćemo osjetiti. Kad budemo znati, nećemo više imati potrebu ništa reći. Tada ćemo nadići komunikaciju riječima.

Cilj putovanja kroz um je Srce.

«Što podučavam je ono što i sam učim.»² Što je istina, istina je za sve. Ovaj tekst je moj glas koji govori meni. Ovaj tekst je prvo namijenjen meni. Može izgledati da ovo ja govorim vama, ali ja ovo govorim sebi. Tko mi može zamjeriti zbog onoga što ja sebi govorim? Tko mi može oduzeti pravo da mislim što hoću? Ovo činim i zato jer ne volim da mi netko drugi govori što trebam činiti. Bolje je da to ja činim samom sebi. Vjerujem da ni drugi ne vole kad im se govori što trebaju činiti. Možda to želite samo kad vi sami ne znate što dalje trebate činiti. Ja vjerujem da svatko može znati što mu je činiti ako nauči slušati svoje srce. Tekst je nastao kao odgovor na pitanja koja sam sebi postavio. Ja sam trebao odgovor. Ovo što pišem nije nešto što sam ja nadišao pa sad drugima govorim kako trebaju živjeti. Ja sebi govorim kako trebam živjeti. Nadam se da će svatko tko čita imati neku korist od ovog.

Kad je Isus rekao: «Najprije izvadite deblo iz svog oka da biste mogli vidjeti izvaditi grančicu iz oka svog brata», rekao je to meni. Mi smo vrlo često skloni propovijedati drugima kako da žive i prepoznajemo kako se ovo na njih odnosi, ali ne prepoznajemo da se odnosi i na nas. I to prvo na nas. Zato ja ovo govorim prvo sebi. Zato sve ovo pišem.

Mene nikad nitko ne bi trebao slijediti niti poslušati. Tko to učini je glup i ne prihvaća odgovornost za svoj život. Na kraju, svatko od svega što sluša sam odabire što će poslušati. Nitko ne vjeruje nikome osim samome sebi. To znači da svatko na kraju vjeruje sebi, svome sudu o tome što je istina. Većina za ovo ne želi prihvatiti odgovornost. To ne znači da se od mene ne može puno naučiti. Od mene možete naučiti puno ne zato jer sam ja jako pametan nego zato jer ste vi jako pametni. Ako onaj koji uči nije sposoban učiti, ni najbolji učitelj mu ne može pomoći. Pametan može i od budale nešto naučiti. Obrnuto je teško. Pametan je pametan ako nikog ne podcjenjuje i otvoren je za istinu. Učenje je sposobnost onoga koji uči. Sposobnost učenja se razvija. Za učenje je potrebna otvorenost. Ništa neće naučiti samo onaj koji misli da sve zna. Sve oko nas uči nas živjeti. Život nas uči živjeti. Ovo govorim sebi i vama kao sebi samome.

Zato ću vam se kroz tekst negdje možda obratiti s „majmune ili „glupane ili slično jer se tako obraćam i sebi. A sad kad smo se upoznali, prelazimo na „ti". Vidjeti ćemo na kraju da smo se mi oduvijek znali.

Tajna života

Što je tajna života? U kojim se knjigama nalazi? U kojoj religiji je istina? U kojim se ljudima ili stvarima nalazi? Koji ljudi znaju tajnu? Uspješni? Odabrani? Što kad su odgovori različiti i kad su vjerovanja, svjetonazori i mišljenja različita? Tko je u pravu? Je li „to" teško razumjeti?

Svatko u sebi nosi tajnu života jer u sebi ima život.

Sve knjige i svi ljudi mogu ti samo ukazati na istinu, ali istina nije u njima, nego u tebi.

Ti si sebi tajna. Tajna života je spoznaja tko si.

Potrebno je svega nekoliko minuta da se objasni tajna života. Ali može trebati cijeli život da se to prihvati.

U Isusovoj prispodobi o sijaču, sjeme - riječ Božja - riječ istine, niknut će plodom samo ako padne na plodno tlo. Sjeme može pasti uz put, na plitko tlo. Plitko tlo je površno mišljenje. Um koji površno misli sve misli doživljava jednako površno pa se misao o istini lako izgubi među drugim beznačajnim mislima. Ove druge misli dođu i ponesu je. Sjeme se nema za što primiti u površnome umu iako na tren može izazvati ushit. Zato se ovaj um brzo vraća svojim starim mislima. Sjeme može pasti na trnovito tlo. Trnovito tlo je rastreseno, uznemireno mišljenje. To je um prepun problema i suprotstavljenih misli. Trnje će sakriti sjeme i ugušiti ga. Sjeme može pasti na tvrdo tlo. Tvrdo tlo je čvrsto mišljenje u kojem nema mjesta za ništa novo. Sjeme nema gdje rasti. Sjeme će roditi ako padne na plodno tlo. Plodno tlo je um čistih misli, otvoren za novo. Plodno tlo prihvaća Radosnu vijest.

Ljudi tvrda uma ne mogu prihvatiti Radosnu vijest ne zato što je vijest radosna, nego zato što je vijest nova. Novo bi promijenilo staro, a tvrdi um se poistovjetio sa starim sustavom vjerovanja koji mu daje identitet. Ako si «pun sebe», ako misliš da sve znaš, tada nema mjesta za staviti ništa novo u tvoj um. Ovakav je ohol um. Ohol um skriva prazninu duše. On je suprotan poniznome umu. Ništa ne ograničava čovjeka u rastu više od vjerovanja da sve zna. Kako netko koji sve zna može patiti i još da ne zna zašto pati? Mnogi će ljudi radije podnositi patnju nego priznati da nisu bili u pravu. Na promjenu ih može natjerati teška patnja. Odreći se identiteta utvrđenom na starom sustavu mišljenja znači odreći se onoga što misliš da jesi. Ovo znači «umrijeti sebi», i zato je rečeno: «Tko izgubi svoj život poradi mene, spasit će ga, a tko ga nastoji sačuvati, izgubit će ga».¹

Trebaš li se mijenjati? Trebaš li mijenjati svoje vjerovanje?

«Svemir ne obraća pozornost zakonima za koje misliš kako njime upravljaju.»²

Ako tvoj život sa sustavom mišljenja kojeg sad imaš funkcionira, nema razloga da išta mijenjaš. To ne znači da ti znaš pravu istinu, nego samo da tvoje vjerovanje tebi odgovara.

To naravno vrijedi i za druge ljude koji drugačije misle od tebe, ali imaju život kakav žele. Za tebe vrijedi da nema potrebe za promjenom, osim ako ipak ima. Ako ti je um pun tako da misliš da već sve znaš, tada u njega ne može ući ni stati ništa novo. Zato ćeš odbacivati novo. Rast je promjena. Želiš li rasti, moraš se mijenjati. Promjena je jedina stalna u ovome svijetu. Jedina stvarna promjena je u umu. Vidjet ćemo da se Prava Stvarnost ne mijenja jer je istina nepromjenjiva.

Kako možeš znati jesi li u pravu u smislu da ispravno razmišljaš?

Jednostavno. Ako nešto u tvom životu ide krivo, nisi u pravu. Ako si danas bio zbog bilo čega uznemiren ili u strahu koji se mogao osjetiti od raspona kao lagane nelagode do paničnog straha, nisi u pravu. Ako u tebi postoji strah, postoji i neznanje. Nešto s tobom nije u redu. Kako sa svima nešto nije u redu, izgleda da je sa tobom sve u redu. Ti misliš da je normalno da si uznemiren i zabrinut jer sa svijetom ili sa tvojim životom ili sa stvarnošću nešto nije u redu. Misliš da je normalno s obzirom na okolnosti da budeš uznemiren. Ali sa stvarnošću je sve u redu. Nešto nije u redu s tobom. Ti iskrivljeno vidiš stvarnost.

Tajna je u viđenju stvari na novi način.

Tajna je u promjeni vjerovanja tko si. Promijeni se i promijenit će se tvoj svijet. Vidjeti ćemo kasnije da se tvoje Pravo Ja ne mijenja, nego se mijenja tvoje viđenje sebe, tvoje mišljenje o sebi. Kad budeš vidjeti tko si, vidjet ćeš Novu zemlju.

Evo što te zanima. Zanima te kako možeš upravljati svojim životom. Što želiš?

1. Želiš li znati kako ostvariti sve svoje želje? 2. Želiš li znati kako uspjeti? 3. Želiš li biti sretan?

Želiš li čarobnu formulu? Želiš čarobni napitak? Trebaš pomoć? Želiš odgovore? Želiš znati zašto ti se sve to događa? «Zašto se ovo baš meni događa?» Kakvog li originalnog pitanja? Ego misli da je njega zadesila nesreća koja nikog drugog nikad nije zadesila. Želiš znati svrhu života? Želiš čarobnu formulu i po mogućnosti da stane u jednu rečenicu? Ti želiš otkriti tajni prolaz kojim se bez muke dolazi u zemlju sreće.

Imam dobru vijest za tebe. Čarobna formula postoji. Imam lošu vijest za tebe. Ako je odgovor na prva tri pitanja «da», čarobna formula nije za tebe. Samo da znaš tražitelju istine, čarobna formula je ovdje, ali ona je kao mač kralja Artura. Može ga izvući samo onaj koji je čista srca.

Čisto srce ima onaj koji ima čisto oko. Tko prvo ne izvadi brvno iz svog oka, ne može vidjeti čisto. Kome je srce mračno, u mraku je i oči mu svjetlo ne vide. Gleda, ali ne vidi.

«Samo se srcem dobro vidi.»¹³ Um ne može spoznati ono što ne želi vidjeti.

To što se knjige o samopomoći i tajnama uspjeha tako dobro prodaju, samo ukazuje kolikim je ljudima i koliko potrebna pomoć. Ali to ukazuje i kako ti želiš pokoriti svijet svojoj volji. Ovo ipak nije negativna kritika. Smatra se da se u vrijeme krize ljudi više okreću nekom obliku duhovnosti, vjeri, religiji. Ako si u krizi, svejedno je da li je kriza kolektivna ili individualna, za tebe je uvijek individualna. Možda su krize zato i dobre. To je nešto što tjera ljude da se probude. Kriza kao pojava ima potencijal da ljude promijeni, ali nije garancija promjene. Nisam protiv knjiga o samopomoći. Knjige o samopomoći kako napraviti stol, kako popraviti auto ili kako se obogatiti, vjerojatno su jako korisne i mogu ti omogućiti uspjeh o kojem govore i koji želiš. Na kraju, i pornografski časopis spada u kategoriju literature za samopomoć. Ne treba biti protiv knjiga za samopomoć, ali je važan motiv ljudi koji traže takvo štivo. Motiv traženja spasenja za sebe je razlog zašto ne nalaziš spasenje.

Knjige za samopomoć kao i namjera većine ljudi koji žele promjenu u svom životu su usmjereni većinom na ostvarenje snova, a ne i na buđenje.

Želiš ostvariti sve svoje snove? Kako lijepo od tebe. Pokaži mi nekoga tko to ne želi. A što je s tuđim snovima? Što je s tuđom srećom? Nitko, koliko ja znam, nije napisao knjigu «Kako pomoći susjedu?» ili «Kako da moj neprijatelj bude sretan?».

Zamisli naslov: «Kako da moj susjed postane bogat u 7 koraka?», «Kako da učinim da drugi uspiju?» Tko bi na takvu knjigu potrošio novce pa još i vrijeme i trud da je pročita? Tebe nije briga za tuđu sreću, zato jer je doživljavaš kao tuđu. Zar ne bi baš takav motiv, dakle motiv da mom bližnjem pa i mome neprijatelju bude dobro i da bude sretan, bili put ka pravoj ljubavi i prosvjetljenju? Bojiš li se ti sreće drugih ljudi? Ima li dovoljno sreće (ili onoga što te usrećuje) za sve? Ovaj tekst nije tekst samo za samo-pomoć, već je za svima-pomoć.

Ljudi misle da je tajna života tajna kako pobijediti, pokoriti život, kako dobiti ono što želiš.

Priznaj sebi što želiš. Ti ne želiš prosvjetljenje niti spasenje, nego nešto što misliš da će te spasiti kad to budeš imati, kao na primjer novac. Novac želiš jer vjeruješ da će te novac spasiti. Tako ti stvarno želiš spasenje, ali ne znaš što je to. Vjeruješ da je spasenje u onome što je u stvari samo tvoja osobna droga. Droge nikad ne možeš imati dovoljno i uvijek je trebaš sve više. Ti si ovisnik o drogi koja te usrećuje pa unesrećuje. Tvoja osobna droga koja ima različite oblike i imena je neki uspjeh koji je tvoj lažni bog. Čak i ako tražiš prosvjetljenje, misliš da ćeš s njime opet nešto drugo moći postići, kao da je prosvjetljenje tek sredstvo za ostvarenje cilja. Ti samo želiš znati kako dobiti ono što želiš, kako doći do droge o kojoj si ovisan. Želiš li novac kako bi ga drugima dijelio? Kako si samo dobar. A zašto ne bi umjesto toga želio da Bog da novac drugima, umjesto da ga prvo da tebi pa da ga ti razdijeliš i budeš jako dobar? Koliki ćeš dio zadržati za sebe jer ga ipak zaslužuješ? Već sad ti možeš sve svoje razdijeliti. Razumiješ li kako su lažna opravdanja za ono što želiš? Znaš li zašto zdravlje ne možeš kupiti novcem? Zdravlje ne možeš kupiti novcem jer te novac košta zdravlja.

Ti želiš uspjeti i ostvariti sve svoje snove. To želiš za sebe i možda za one koje zoveš svojima. Strah je prejak da bi još i na druge mislio. Uz tvoju želju ide tvoj strah jer vjeruješ da nema dovoljno onoga što usrećuje za sve. Tvoj život je kao brod koji tone, a nema dovoljno čamaca za spašavanje da bi se svi spasili. Kako možeš odustati od vlastitog spasenja?

Ti u stvari vjeruješ da možeš nešto dobiti samo ako se nekome drugome oduzme. Ti ne vjeruješ da ima dovoljno za sve. Sad nastojiš nekim lukavstvom to što želiš dobiti od Boga. Kakvog li jadnog pokušaja? Nešto želiš, ali se i istovremeno osjećaš krivim.

Želiš znati tajnu uspjeha i želiš da to ostane tajna za druge. Za tebe nije uspjeh ako su svi postigli to što si i ti postigao. Za tebe tvoj uspjeh postoji u odnosu na neuspjeh drugoga.

Ali: ako svi ne uspiju, nitko nije uspio. «In the end, nobody wins unless everybody wins.»⁷

Ironija je u tome što je bilo koji tvoj zlotvor, onako glup kako ga vidiš, manje vrijedan, u krivu i krivac za tvoju nesreću, tvoja tajna uspjeha i spasenja. On je tvoj brat, tvoj bližnji i tvoj spasitelj. Onaj kojeg vidiš da te razapinje je u stvari tvoj spasitelj. To je istina. Istina je da ti ne vidiš istinu. Tvoje se viđenje istine slaže sa raširenim glupim vjerovanjem da te je Bog dao razapeti. Po Njegovoj volji ti patiš. U tom ludom vjerovanju spasitelj te je dao razapeti pa te spašava. Od koga? Od samoga sebe? Ti ovo vidiš. Ovo viđenje je sljepoća.

Ovo je tajna nad tajnama i uopće nije tajna: «Činite drugima ono što želite da drugi čine vama.»¹ Ono što želiš za sebe, želi prvo za druge i bit će ti. «Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.»¹ Ljubi drugoga kao sebe jer ste jedno. «Ljubite svoje neprijatelje.»¹ Ljubi neprijatelja jer ti nije neprijatelj. Što god učinite jednom od Njegove najmanje braće, Njemu - Meni - Sebi učiniste. Što činiš drugome, činiš sebi. Spašavaš se spašavajući druge jer nitko ne živi samo sebi.

Tajna sreće je u tome da ćeš biti sretan kad odustaneš od želje da budeš sretan. Upravo te ta potraga, ta želja za srećom drži nesretnim. Ništa izvan tebe te ne može usrećiti jer je sreća bezuvjetna. Ne traži to što misliš da će te usrećiti, nego prvo traži Kraljevstvo Nebesko, a to će se nadodati. Ali ne traži Nebo da bi to dobio. Kad imaš Nebo, ništa drugo ti više ne treba.

Ti si uzrok svemu što ti se događa. Tvoj život je tvoj. Žrtve ne postoje. Dok vidiš žrtvu, nisi oprostio. Dok ikoga vidiš grešnog, nisi oprostio. Patiti ćeš dok ti ne oprostiš, a ne dok se tebi ne oprosti. «Sva patnja je nepraštanje.»² Oprosti i bit ćeš spašen. Možeš li ti ovo prihvatiti? Želiš li ti ovo? Što ti je činiti da se spasiš? «Ostavi sve i pođi za mnom.»¹ «Istina će te osloboditi.»¹ Pitanje je: želiš li se ti osloboditi svega o čemu ovisiš, svega o čemu ovisi tvoja sreća, svega za što vjeruješ da ti je potrebno da bi bio sretan? Kako ćeš moći odabrati ostaviti sve ono za što vjeruješ da bez toga ne možeš biti sretan? Nema utjehe u istini za ego.

Cilj ovog teksta je učenje spasenju. Lekcija koju učimo je oprost.

Tajna života je istina. Istina je postala tajnom zato što si je odbacio. A onda si zaboravio ono što si odbacio. Otkrivanje tajne je prisjećanje istine.

Želiš li ostvariti sve svoje snove, čitaj nešto drugo, a ne ovo. Čitaj bajke, majmune!

Onaj koji želi ostvariti snove izabrati će sanjati. Onaj koji je odabrao spoznati stvarnost izabrati će buđenje. Ovdje si jer su ti dosadile izmišljene priče. Trebaš nešto zanimljivije od onog što mašta može ponuditi. Trebaš stvarnost. Onaj koji je nadrastao bajke neka se spremi zajedno s nama na put u Stvarnost. Tvoji snovi su te umorili. Odmor dolazi od buđenja.

Početak buđenja iz sna u stvarnost je u sumnji da je svijet u kojem živiš stvaran. Početak buđenja je kad postaviš pravo pitanje. Prava pitanja su ona od kojih ti mozak zastane, ali koja ga i pokreću u novo i nepoznato. Na neka pitanja te može natjerati patnja i ona su kao vapaj za spasenje, a neka su odraz tvoje želje za rastom. U oba slučaja velika pitanja mijenjaju tvoj život. Što je istina? Zašto ti se ovo događa? Tko upravlja tvojim životom? Zašto ne možeš živjeti kako želiš? Čemu sav trud? Zašto uopće nešto činiti? Što treba činiti? Što je ispravno, a što pogrešno? Što je dobro, a što zlo? Koja je svrha života? Nije li život nešto više od ovoga što živiš? Mora li ovako biti? Zašto ti se nešto što želiš ostvaruje, a nešto se ne ostvaruje? Koja je svrha patnje? Čija je volja patnja? Kako ozdraviti? Kako se iscijeliti? Kako biti sretan? Zašto Bog ne usliša molitve? Zašto uopće želiš to što želiš? Što stvarno želiš? Što itko zna? Jesi li ti lud ili je cijeli svijet lud? Gdje je Bog? Tko je Bog? Što Bog hoće? Što je Božja volja? Tko si ti? Tri su velika pitanja: Tko sam ja? Tko je Bog? Što je stvarnost? Odgovor na njih ili nesvjesno vjerovanje koje imamo kao odgovor određuje doživljaj naše stvarnosti. Promjenom odgovora na ova pitanja mijenja se i naša stvarnost.

Koliko ti se puta učinilo kad ti se događalo nešto jako lijepo ili jako ružno od čega nisi mogao pobjeći, da samo sanjaš? Kako možeš znati sanjaš li ili si budan? Kako možeš znati da je išta što doživljavaš stvarno? Jesu li tvoja osjetila dostojna povjerenja? Postoji li svijet ako ne postoji svijest koja ga doživljava? Je li ono što doživljavaš tamo vani ili u tebi – tamo gdje doživljavaš? Vidiš li ti stvarnost ili samo svoje vlastite misli. Što je sve što vidiš ako ne tvoja percepcija stvarnosti? Je li tvoja percepcija stvarnost? Je li stvarnost stvorila percepciju ili je percepcija stvorila stvarnost? I u snu i u budnom stanju «stvarnost» koju doživljavaš su električni signali koje um interpretira. I u snu i u budnom stanju izgleda da podražaj koji kreira doživljaj tvoja osjetila primaju «izvana». Gdje je svijet kojeg doživljavaš ako ne u tvome umu? Postoji li svijet izvan tvoga uma? Je li svijet stvorio tvoj um ili je tvoj um izmislio svijet? Što je život? Tko si? Što je stvarno? Je li ljubav stvarna?

1.

POSTANAK

U početku stvori Bog nebo i zemlju.¹

Nebo je duhovna stvarnost. Zemlja je materijalna stvarnost.

Zemlja bijaše pusta i prazna, tama se prostirala nad bezdanima i Duh Božji lebdio je nad vodama.¹

Materijalni svijet bio je pust, odnosno još ga nije ni bilo. Duh Božji je u Božjem Umu u kojem je Božja Misao ili Riječ.

Vode su ono što dijeli materijalni svijet od nematerijalnog. To je polje misli.

I reče Bog: «Neka bude svjetlost.»¹

Ovo je početak prostora i vremena. Ovo je početak svemira. Svjetlost ima istovremeno i materijalno i duhovno svojstvo. Svjetlost je energija. Energija je Božja sila.

U početku bijaše Riječ,

i Riječ bijaše kod Boga -

i Riječ bijaše Bog.

Sve je po njoj postalo

i ništa što postoji nije bez nje postalo.

U njoj bijaše Život.

I Riječ je tijelom postala

I nastanila se među nama.¹

Riječ je Božja Misao po kojoj sve nastaje. Riječ informira energiju. Riječ je obavijest ili informacija energiji kakav oblik da preuzme. Po Riječi se energija in-formira odnosno oblikuje.

Po Riječi, svjetlost, koja oduvijek jest jer je izvan vremena u duhovnome svijetu, ulazi u materijalni svijet. I u materijalnom svijetu svjetlost se dvojako ponaša: kao val i kao čestica.

Um je polje u kojem se stvaraju misli. Um stvara misli. Misli oblikuju energiju. Misli informiraju energiju. Informirana energija je materija. Sve što je čovjek stvorio prvo je nastalo u njegovu umu kao misao. «Svemir je Božji Um, a zvijezde su Božje misli.»¹²

Bog je prisutan u svemu jer sve je Bog. Tako je Bog sve u svemu. Bog jest ono što jest.

I rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu noć.¹

Svjetlost je ono što je stvoreno i što stvara. Tama je ono što nije stvoreno pa ipak postoji u materijalnom svijetu kao suprotnost onome što jest, što omogućava da se ono što jest doživi u odnosu na ono što nije. Tama tako postoji kao ono što još nije stvoreno - osvijetljeno, kao polje u kojem se stvaranje širi. Tako u relativnom svijetu postoji i ono što jest i ono što nije, i postojanje i nepostojanje, i stvarnost i nestvarnost. Ono što je nestvarno postoji samo kao misao o nestvarnom. Nestvarno se može doživljavati kao stvarno ako se u nestvarno vjeruje. Svijet oblika je svijet svjetla i sjene. Svjetlost sama je bezoblična.

I reče Bog: »Načinimo čovjeka, nama slična.»¹

I stvori Bog čovjeka. Na svoju sliku stvori ga.¹

Ovdje Bog govori u množini. Tko je to pored Njega? Kome govori? Kome se Bog obraća kad kaže: «Načinimo čovjeka!»?

Kada je Bog rekao: «Načinimo čovjeka», tada je Bog postao čovjekom.

Bog je stvorio čovjeka tako da je postao čovjek.

Bog je stvorio čovjeka «na svoju sliku»¹. Tako je čovjek odraz Boga.

Slično kao što slikar udahnjuje svoj duh u sliku koju slika, tako je i Bog udahnuo dah života u prah zemaljski - u materiju. «Tako postane čovjek živa duša.» ¹

Bog je čovjekovu dušu stvorio od sebe samoga kao dio sebe samoga.

Ti postojiš prije ove planete i prije zvijezda. Ti postojiš prije nastanka vremena. Ti si vječan.

Nebo i zemlja će proći, ali Ti nećeš. Postojao si prije nego si postao čovjek.

Kad je Bog rekao: «Načinimo čovjeka», mi smo bili ondje.

Mi smo bili ondje kad se svijet stvarao.

Mi smo bili zajedno s Bogom i bili smo Jedno u Bogu. Zato nam se Bog obratio u množini.

Mi smo bili Jedno u Bogu i rekli smo: «Načinimo čovjeka» i postali smo čovjekom.

Izvan prostora i vremena, izvan ovog materijalnog svijeta, mi smo u vječnosti zajedno s Bogom. Kako bijaše na početku, tako je i sada i vazda u vijeke vjekova.

Kad je Bog postao čovjekom u Isusu Kristu, tada je Bog približio čovjeka sebi i približio se sebi samome jer se čovjek koji je bio Adam udaljio od sebe samoga. Čovjek je Bog koji se ne sjeća svog božanstva. Isus Krist je čovjek koji nije zaboravio da je Bog. «Ja i Otac jedno smo.»¹ Tako je u Kristu Bog ponovo stvorio čovjeka.

Bog stvara tako da postane ono što stvara. Bog jest sve što jest. Bog je stvorio Tebe.

Tako stvaraš i Ti. Ti si ono što stvaraš. Ti se pre-tvaraš u ono što stvaraš.

Bog

«Ja jesam onaj koji jesam.»¹

Bog jest Onaj koji jest. Bog je ono što postoji. Bog je postojanje.

Bog jest sve. Bog jest sve što jest. Bog je Onaj Koji stvara, Ono čime stvara i Ono što stvara.

Sve što jest je Bog stvorio. Bog jest što je Bog stvorio. Sve što jest jest stvarnost. Bog je Ljubav. Ljubav je stvarnost. Sve što je Bog stvorio Bog voli. Zato je Stvarnost Ljubav.

Bog je Dobro. Sve što je Bog stvorio je dobro. Stvarno je samo ono što je Bog stvorio. Ono što Bog nije stvorio ne postoji.

S gledišta čovjeka, ili s gledišta ovog svijeta (sa zemlje), gdje si «odvojen» od Boga, Bog je «On». Govorimo o Njemu u trećem licu ili Mu se obraćamo u drugom licu. U Stvarnosti gdje nema odvojenosti Bog je Ja.

Ja

Tvoj istinit identitet dolazi od Boga Koji te je stvorio, a ne od onoga što si ti izmislio. Tvoj istinit identitet je u Kristu. Tvoj je Otac Bog. Ti si Sin Božji. Krist je jedini Sin Božji.

Ti si Jedno u Kristu. Ti Jesi Onaj Koji Jest. «Nisam li vam rekao da ste bogovi?»¹

Bog je jedan. Postoji samo jedan Bog. Svi jesmo Jedno u Bogu.

Ti nisi ono što si od sebe stvorio. Ti nisi ono što misliš da jesi. To su tvoji izmišljeni identiteti.

Ti jesi ono što je stvorio Bog. Onakav si kakvog te je Bog stvorio.

Ja jesam onaj koji jest. Ja sam onaj koji postoji. Ja sam stvaran. Ja sam biće, bivanje, postojanje, život. Ja sam život i Ja sam onaj koji živi i doživljava sebe samoga. Moj um je dio Božjeg Uma koji oduvijek jest. Stvoren sam od Božje misli. Božja misao je Riječ Božja po kojoj sve nastaje. Riječ Božja oblikuje energiju koja je izvorno svjetlost. Ja sam Svjetlo svijeta. Ja sam dijete Božje. Ja sam Božja želja. Ja jesam jer me je Bog htio. Bog me je htio jer me voli. Božja volja je Božja Ljubav. Ja sam Božja volja. Ja sam Ljubav.

Sve

Bog je sve.

Bog je Onaj koji stvara - Otac, Ono po čemu stvara - Duh Sveti («Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog»¹) i Ono što stvara - Sin («Riječ je tijelom postala»¹). Ovo je Sveto Trojstvo.

Kako Bog stvara?

Bog se pretvara u ono što stvara.

Bog je sve i Bog je svemoguć. Ako ti nisi Bog, ti si ništa i ti si nemoguć.

Bog je energija kojom Bog stvara. Božja Misao upravlja energijom.

Bog – misao – energija – oblik.

Osmišljena energija je informirana energija ili oblikovana energija. Tako nastaje svijet oblika.

Ti stvaraš mišlju. To možeš samo ako su tvoje misli isto što i Božje misli. Postoji samo ono što Bog misli. Postojanje je odraz Božjih misli. Ako želiš znati što Bog misli, vidi što postoji.

«Mislim, dakle postojim.»¹⁴ treba glasiti «Ja jesam Božja misao.» Postojiš jer Bog misli na tebe. Božja misao te je stvorila. Na uobičajenoj razini svijesti «Mislim, dakle postojim» je pogrešno jer se podrazumijeva da si ti um i to onaj dio uma koji čini ego, a ne duh. Beznačajne misli ne određuju tvoje postojanje iako se s njima možeš poistovjetiti i stvoriti svoj lažni identitet. Ti ne bi mogao misliti da ne postojiš, ali možeš postojati da ne misliš. Um gotovo nikad ne miruje, ali ti nisi um nego duh.

Izraz «Mislim, dakle postojim» je točan i pogrešan ovisno tko je ja koje misli.

Ovo kaže tvoje Pravo Ja: «Mislim, dakle postoji ono što mislim.»

Ti si stvorenje tvojeg Pravog Ja kojeg uzajamno dijeliš s Bogom. «Ja i Otac jedno smo.»¹

Ako te stvorilo tvoje Pravo Ja, ti si „samo-stvoren". Tvoje lažno ja ovo nezakonito želi prisvojiti. Ti nisi doslovno ono što je tvoje lažno ja od sebe stvorilo. Nisi ono što misliš da jesi. Nisi ego. Ti si onaj koji je to izmislio. Ti si onaj koji misli. Kako je mišljenje stvaranje može se reći i: «Mislim, dakle postajem.» Ovo „postajanje" nije stvarno stvaranje sebe nego pre-tvaranje. Stvarno stvaranje je širenje ljubavi i ono dolazi iz ljubavi. Ono se ne odnosi na oblik nego na sadržaj iza oblika.

Bog je Ljubav i Njegove misli dolaze iz ljubavi. Bog stvara iz Ljubavi. Ono što Bog stvara je ljubljeno i Bogu je nalik. Ti si ono što je Bog stvorio. Bog te je stvorio jer te voli.

Postoji samo ono što Bog voli. Ljubav stvara Ljubav. Ja sam Sin Božji. Ja sam Ljubav.

Što je postanak?

Ono što jest, jest uvijek i nema početka ni kraja. Ovo (postanak) je početak priče o ovome svijetu koji je u vremenu i ima svoj početak i kraj. Ovo je početak materijalnog svijeta.

Ovo nije postanak svega što jest, odnosno stvarnosti, jer sve što jest je Bog, a Bog je vječan. Ono što je vječno nema ni početka ni kraja. Stvaranje - postanak ovog svijeta je razdvajanje materijalnog svijeta od duhovnog svijeta, Neba od zemlje. «I reče Bog: „Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" A svod prozva Bog nebo.»¹

«Bog je stvorio svemir tako da je postao svemir. Bog se pretvorio u svemir.»⁴ Ovo je postanak. Energija ne nastaje niti nestaje, nego mijenja oblik. Materijalni svijet je informirana Božja energija. «Materija je naniže transformirana Božja energija.» Može se reći da je postanak ovog svijeta završio sedmoga dana, ali da stvaranje nije završilo. Stvaranje u vremenu traje do kraja vremena. Stvaranje je u promjeni koja je jedina stalna. Stvaranje je transformiranje, rast i širenje. Bog je van vremena i zato je On Alfa i Omega, početak i kraj. Tako je van vremena u vječnosti sve već dovršeno.

Na početku smo govorili jednim glasom. Tako će biti i na kraju. Kad si se odvojio od Boga, čuo si glas koji ti govori. Negdje putem glas koji govori postaje glas kojim govorimo kad ga prihvatiš kao vlastitog. Zajedno ćemo načiniti «novo nebo i novu zemlju». Kako bijaše na početku, tako je i sada i vazda u vijeke vjekova. Amen.

Razdvojenost Neba od zemlje

Razdvojenost nije stvarna. Postoji samo jedna stvarnost. Sve je Jedno.

Ovako je «sastavljena» stvarnost:

Duh – um – tijelo

Duh – misao – materijalni oblik

Bog – Riječ Božja –Tijelo Kristovo

Otac – Duh Sveti – Sin

Bog nije razdijeljen. Stvarnost nije razdijeljena. Zato su Bog - Otac, Riječ Božja - Duh Sveti i Tijelo Kristovo - Sin, Sveto Trojstvo. Bog je ujedinjen. Bog je Jedno.

I reče Bog: «Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda! » I bi tako. Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo. ¹

I reče Bog: «Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno! » I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more. ¹

Vode su um. Svod posred voda koji je nebo dijeli ovozemaljski um od rajskog uma ili Božjeg Uma. Ova razdvojenost onemogućava da svijest ovozemaljskog uma dosegne Nebo.

Vode pod nebom na jednom mjestu (more) su umovi ljudi. Mogu biti mirni, a mogu biti i uzburkani. Kopno koje je zemlja je materijalni svijet.

Ovako si ti razdijeljen i ovako si ujedinjen. Ovako je razdijeljen i ovako je ujedinjen svijet u tebi:

Duh (duša) – um – tijelo

Ujedinjenje duše, uma i tijela je čovjek.

Ovako je razdijeljen tvoj um:

Um

Pravo Ja – lažno ja (ego)

Ti si tvoja svijest. Ti si u svjesnom dijelu uma i ti si Donositelj odluka - Onaj koji odlučuje. Svijest je prijamni mehanizam koji prima glas - misao od svojeg Pravog Ja ili nadsvijesti s jedne strane i od svojeg lažnog ja ili podsvijesti s druge strane. Ova dva misaona sustava su međusobno oprečna. Tvoje odluke stvaraju tvoju stvarnost.

Božji Um jest Bog. Božji Um je Božja inteligencija koja je Riječ koja je stvorila svemir.

Božji Um jest u tebi jer te je Njegova misao stvorila i nije te nikad napustila. Misao nije napustila Izvor. Tvoj um je dio Božjeg Uma.

Odvojenost od Boga je zlo. Odvojenost tebe od Boga je privid. Ova odvojenost je u tvome umu. Odvojenost je posljedica nesvjesnosti onoga što jest. Svo zlo dolazi iz vjerovanja da je odvojenost tebe od Boga stvarna.

Tvoj se um odvojio u svojim mislima od tvog duha i poistovjetio se sa svojim mislima o odvojenosti. Zato doživljavaš odvojenost. U stvarnosti ti nisi odvojen, ali misliš da jesi.

Tvoj razdijeljeni um treba iscjeljenje. Um se razdijelio jer je prihvatio misli o neistini tko ti jesi kao istinite. Um se iscjeljuje odbacivanjem ovih misli o neistini i prihvaćanjem misli o istini tko ti jesi. Kako možeš znati što je misao o istini? Reći će ti tvoja duša, a ona govori osjećajima. Emocija je reakcija tijela na misli. Misao o neistini stvara strah. Onaj tko ti nisi, a misliš da jesi je u strahu. Strah ti govori da misliš da jesi onaj koji u stvarnosti nisi. Misao o istini stvara ljubav jer ljubav jest istina. Onaj tko ti jesi je u ljubavi. Ljubav ti govori tko si.

Ovako tvoja duša odgovara na tvoje misli i govori ti istinu.

Ovo iscjeljenje je spasenje, kraj odvojenosti tebe od Boga, kraj odvojenosti Neba od zemlje. Ako je tvoj um iscijeljen, onda je «kako na Nebu tako i na zemlji».¹ Ovo je jedino za što se moliš. Ako ti je um iscijeljen, tada si Jedno s Bogom. Tvoje su misli Božje. «Ja i Otac jedno smo.»¹ Ako je um iscijeljen, tada nema razdvojenosti između tvoje duše, tvog uma i tvog tijela kao što nema razdvojenosti između Oca, Duha Svetoga i Sina. Ovo je istina i njeno spoznavanje je put kroz život, a življenje jest ovaj put. Življenje je putovanje Bogu.

2.

ISTJERIVANJE IZ RAJA

«I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše dobro.»¹ Bog je čovjeka smjestio u Edenski vrt i dopustio mu da jede sve plodove osim sa stabla spoznaje dobra i zla. Bog je čovjeku zabranio da jede sa stabla spoznaje jer ako s njega jede, umrijeti će.

Zar Bog nije znao kakvo je biće čovjek koje je stvorio? Zar nije znao što će čovjek učiniti?

Nije li Bog mogao onemogućiti čovjeka da uopće učini nešto što On ne želi da bude učinjeno? Tko ima moć učiniti nešto što Bog ne želi da bude učinjeno?

Ovo su pitanja koje može postaviti malo dijete vidjevši da je sveznajući i svemoćan Bog postavio čovjeku kušnju kao zamku za koju je znao da će čovjek u nju upasti, da bi se zatim naljutio na čovjekov neposluh i protjerao ga iz raja. Tko vjeruje u ovakvog Boga, pokušava opravdati Boga da je Bog čovjeku lijepo rekao da ne jede zabranjene plodove, a čovjek po svojoj volji nije poslušao. Ovakav vjernik optužuje čovjeka za neposluh, a zaslužena kazna je protjerivanje čovjeka iz raja. Iza ovog vjerovanja stoji užitak kojim osuđuješ sve ljude da su zauvijek grešni i zato ih protjeruješ iz raja. Da Bog nije htio da se nešto učini, to se ne bi moglo učiniti.

A što je čovjek htio? Htio je spoznaju dobra i zla i htio je biti kao bog.

Je li namjera da se spozna dobro i zlo grijeh? Je li željeti biti kao Bog grijeh?

Ako je Bog ljubav, je li grijeh htjeti biti ljubav? Jesi li ti lud?

Što ti hoćeš? Znaš li ti uopće što hoćeš? Znaš li zašto hoćeš sve što hoćeš i koja je želja iza svih tvojih želja? Je li tvoja želja grijeh? Je li tvoja želja vratiti se u raj ili si zbog svoje želje izbačen iz raja? Imaš li ti više želja i jesu li one same sebi suprotstavljene?

Što je stablo spoznaje? Što je grijeh? Kako je nastalo zlo i kako je zlo ušlo u svijet? Otkud se stvorio vrag? Je li Bog stvorio vraga? Zašto bi to učinio? Postoji li zlo? A tko ga je stvorio?

STVARNOST

BOG – VRAG

SVE – NIŠTA

ONO ŠTO JEST (ono što Ti jesi) – (ono što Ti nisi) ONO ŠTO NIJE

ISTINA – LAŽ

LJUBAV – STRAH

RAJ – PAKAO

DOBRO – ZLO

STVARNOST – ILUZIJA

SVJETLO – TAMA

Ovo je Stablo spoznaje. Ova dva stupca pojmova su dvije grane Stabla spoznaje koje je jedno. Ti ovo spoznaješ u svom srcu, kao ljubav ili strah, kao mir ili nemir. U priči o Bogu, Adamu, Evi i zmiji, ovo je istina. Ti si Adam i Eva. Zmija je tvoja misao koju si odvojio od sebe. Bog koji hoda Edenskim vrtom je Misao koja te stvorila i koja ti jesi, ali si se odvojio od Nje. Bog je Misao koju si odvojio od sebe. Ti međutim doživljavaš da je Bog za tebe ono što ti misliš da je Bog. U stvarnosti, tvoja misao o Bogu nije Bog. Bog je ono tko Ti jesi, a Ti jesi Njegova misao.

Kad si poslušao svoju misao zmije, odvojio si se od svoje Misli Boga.

Odvojio si se od Misli Sebe jer nisi mogao vjerovati da si Sebe dostojan. Odbacio si Boga i odbacio si Sebe, svoje Pravo Ja.

To odvajanje sebe od Sebe je odvajanje tebe od Boga. To je istjerivanje iz raja. Sam si sebe istjerao iz raja. Tko ti je rekao da si sagriješio? Tko ti je rekao da si gol?

Istjerivanje iz raja je odvajanje sebe od Sebe što je odvajanje tebe od Boga.

Sebe si odvojio od sebe. Za to si optužio Boga. Kažeš: «Bog me protjerao jer sam kriv.»

U stvarnosti si sebe okrivio i sam si otišao iz raja. Izašao si iz raja tako da si vidio sebe kao krivog i golog. Kad si na sebi vidio krivicu, više nisi mogao vidjeti raj.

Kad si se od Boga odvojio, rekao si: «To od čega sam se odvojio nisam ja.» Ali znao si da nisi ni zmija, iako je zmijska misao tvoja vlastita, a zmije nigdje nema. Ti nisi mogao podnijeti odgovornost za ono što si sam učinio. Zato si rekao: «Nisam ja to htio. Zmija me prevarila. A zmija, to ne mogu biti ja. Ja nisam takav.» Tako si oduvijek radio što si htio, ali nikad nisi htio prihvatiti odgovornost.

Tako si od svojih vlastitih misli i želja stvorio vraga koji je kriv kad ti nešto želiš, ali ne želiš sve posljedice ostvarenosti tvoje želje. Tako danas kažeš: «Nisam znao da će te boljeti to što sam učinio.» A znao si.

Tako ti nisi vrag. Ti kažeš da ono što ti hoćeš, ti u stvari ne bi htio. To želi vrag. To je tvoje prosuđivanje vlastite želje kao zle.

Kad se dogodi nešto za što kažeš da ti nisi htio, kažeš da je to htio Bog. Ti s tim nemaš veze jer ti nisi Bog. Ti tako dozvoljavaš sebi da činiš svašta sa svakakvim posljedicama, ali ti zato nisi kriv jer to nisi htio. To je bila Božja volja.

Tako ti nikad ne prihvaćaš odgovornost za ono što se događa. Ako prosudiš da je ono što ti se događa loše, to je zato što te je Bog protjerao iz raja. A protjerao te iz raja jer si ti htio spoznati razliku između dobra i zla. I to je točno. Htio si spoznati razliku između dobra i zla, a to možeš samo kroz iskustvo zla kojeg u apsolutnom dobru - u raju nema. Ne možeš spoznati dobro u odnosu na zlo ako zla nema.

Istina je da si ti sam htio izaći iz raja da bi kroz iskustvo spoznao razliku između dobra i zla.

A Bog, Onaj tko Ti jesi, ti je to i omogućio. Ljudi misle da su protjerani iz raja zbog grijeha -izbora kojeg su davno na početku svijeta počinili prvi ljudi, a ne oni sami. Tako misle kako u stvari nisu oni ni krivi. «Mi ispaštamo zbog grijeha naših predaka, a ne naših vlastitih grijeha.» Međutim, ljudi svakodnevno u svojim životima donose izbor da jedu sa Stabla spoznaje.

Bog je sve što jest. Vrag, zlo i pakao je laž, a laž je ono što nije. Laž postoji samo kao misao o onome što nije. «Nijedna ispravna definicija laži neće laž učiniti istinitom.»²

Stvarnost je sve što jest. Nestvarno postoji samo kao iluzija. Ali ono u što vjeruješ da je stvarno, to doživljavaš kao stvarno. Ako se u iluziju vjeruje, ona stvara strah. Grijeh dolazi od laži, a od nestvarnog ne može postati ništa stvarno.

Grijeh postoji samo kao misao u koju se vjeruje. To vjerovanje ne vjeruje u oprost. Oprost i grijeh ne mogu postojati istovremeno na istom mjestu, a to mjesto je tvoja duša, kao što ne mogu istovremeno na istom mjestu postojati svjetlost i mrak.

Postoji samo ono što jest. Ono što nije ne postoji. Ono što nije postoji samo kao misao o onome što nije. Ako se u nestvarno vjeruje, nestvarno se i doživljava. Tada se u stvarno ne vjeruje pa se stvarno ne doživljava. To je život u iluziji. Takav je život u grijehu i zlu. To je život izvan raja. To je vjerovanje u grijeh, da smo grešni i goli. Ono što vjeruješ, to vidiš. Dijete ne vidi grijeh ni sram ni u svojoj ni u tvojoj golotinji, ali ti vidiš.

Zato nećeš ući u Kraljevstvo Nebesko dok ne budeš kao dijete. Vidiš ono što želiš vidjeti. To (grijeh) želiš vidjeti jer ne želiš oprostiti.

Uvjet za ulazak u raj je oprost, a oprost je bezuvjetan. Ti si taj koji ne želi oprostiti. Samo ti sebi možeš zapriječiti ulaz u raj.

Ništa nečisto ne može vidjeti Boga. Nečisto vidi nečisto jer je nečisto. Zlo je u onome koji vidi zlo. Ti nisi počinio zlo koje vidiš, ali vidiš zlo jer nisi oprostio.

Nepraštanje jest zlo. Tvoje viđenje pretvara ono što vidiš u zlo. Zlo je razdvojenost. Zlo je viđenje razdvojenosti tebe od Boga i od drugih ljudi. Ti nepraštanjem priznaješ da je zlo stvarno. Dok ne oprostiš, vidiš zlo i zato ne vidiš Boga. Ako Mene vidiš nečistim, ne možeš vidjeti Boga u Meni. «Tko je vidio mene, vidio je i Oca.»¹

Ne možeš ući u raj dok vjeruješ u grijeh i sebe ili drugoga vidiš golog i posramljenog. Ne možeš vidjeti raj ako vidiš grijeh. To znači da ništa nečisto ne može vidjeti Boga. Ne možeš vidjeti dva suprotna svijeta. Ono što vjeruješ, to vidiš. Vjera te tvoja spašava. To je vjera u Ljubav. Ljubav ne može vidjeti grijeh. Onoga koga voliš ne vidiš grešnim. Isto je da li vidiš grijeh na sebi ili na drugome. Viđenje grijeha je nedostatak ljubavi.

Oprost je znanje da grijeh nije stvaran. Zato oprost otvara vrata raja.

Postoji samo ono što je Bog stvorio. Sve što je Bog stvorio je dobro. Bog nije stvorio zlo. Zlo ne postoji. Pakao ne postoji.

Ako je Bog sve u svemu, ako je Bog sveprisutan, a ako pakao postoji, tada je Bog i u paklu. Ako je Bog u paklu, onda pakao nije pakao. «Gdje je Bog, tu je ljubav.»¹¹ Pakao je po definiciji mjesto gdje nema Boga. Ne postoji mjesto gdje nema Boga. Zato pakao ne može postojati.

Ako vjeruješ da si u paklu, doživljavati ćeš pakao. Ako vjeruješ da živiš bez Boga, doživljavati ćeš da živiš bez Boga. Ako činiš suprotno osjećaju koji ti kaže tko ti jesi, tada činiš ono što nisi. To će proizvesti osjećaj pakla jer je to osjećaj da si se odvojio od onoga tko ti jesi i od samoga Boga. Pakao je iluzija napuštenosti od Boga u koju se vjeruje jer se vjeruje da je grijeh tako stvaran, a oprost nemoguć. Kaže se da te Bog neće baciti u pakao, nego da je to tvoj slobodan izbor. Ali «nitko ne izabire pakao jednom kad ga prepozna».² Ne možeš biti svjestan i u paklu. Zato je pakao nesvjestan izbor. Ako si u paklu, nisi svjestan ljubavi.

Pakao je tvoj izbor vjerovanja da ti Bog nije oprostio. U paklu se ne nalazi tvoja duša, nego tvoj um koji se odvojio od Boga. Tvoj um odvojen od Boga stvara iskustvo pakla tvojoj duši.

Pakao je tvoja volja, a ne Božja. Bog nije stvorio pakao. Ono što Bog nije stvorio ne postoji.

Istina je ono što jest.

Ono što jest je stvarnost.

Istina je Stvarnost.

Bog je Stvarnost.

Bog je Ljubav.

Stvarnost je Ljubav.

Istina je da Stvarnost jest Ljubav koja je Bog.

Mi smo cijelo vrijeme u raju. Kako bijaše na početku, tako je i sada i vazda u vijeke vjekova. Amen. Ispravnije je reći da nismo «cijelo vrijeme» u raju, nego smo van vremena u raju jer je raj u vječnosti. Vječnost uvijek jest. Vječnost je sada. Uvijek je sada. Mi smo sada u raju.

3.

MATERIJALNI SVIJET - SVIJET RELATIVNOSTI

Istjerivanje iz raja je ulazak u relativni svijet gdje se doživljava postojanje suprotnosti koje se ne može doživjeti tamo gdje suprotnosti nema. Ne možeš spoznati što je dobro, ako ne spoznaš što je zlo, što je gore, ako ne postoji dolje, što je toplo ako ne postoji hladno.

Ako je sve svjetlo, tada ne možeš spoznati što je svjetlo, jer nema mraka. Ako je raj sve, tada u nedostatku nedostatka, sve se ne može doživjeti kao sve. Cjelovitost i zajedništvo se ne mogu doživjeti ako ne postoji razdvojenost. Obilje se ne može doživjeti ako nema nedovoljnosti. Zdravlje se doživljava u odnosu na bolest, a ljubav u odnosu na strah.

Spasenje se ne može doživjeti ako ne postoji nešto od čega se spašavaš. Kad ne bi bilo suprotnosti, ne bi bilo ni izbora.

Tako se ono što jest spoznaje u odnosu na ono što nije. Zato prvo „jesi" ono što nisi da bi bio ono što jesi. Ono što ti jesi spoznaješ u odnosu na ono što ti nisi. Istina se spoznaje u odnosu na laž, dobro se spoznaje u odnosu na zlo, ljubav se spoznaje u odnosu na strah, zajedništvo se spoznaje u odnosu na razdvojenost, raj se spoznaje u odnosu na pakao, spasenje se spoznaje u odnosu na patnju, stvarnost se spoznaje u odnosu na iluziju.

Materijalni svijet je svijet oblika. Samo svjetlo nema oblik. Da bi nešto vidio kao oblik potrebni su svjetlo i sjena.

«Istočni grijeh»

Ono što je Bog stvorio nije nastalo u grijehu niti iz grijeha. Tko vjeruje da je stvoren u grijehu i sa dugom kojeg mora cijeli život vraćati Bogu i na kraju platiti životom u muci, je lud. Ovo vjerovanje proizvodi ludilo. «Dijete je grešno, krivo je jer se rodilo i zato će biti kažnjeno.» Tko ovo govori, taj huli na Oca i na Njegovog svetog Sina. «Ne, nije dijete sagriješilo što se rodilo nego je naslijedilo grijeh svojih roditelja», reći će neki. A ja te pitam, tko je tvoj Otac? Tvoje nasljeđe je Kraljevstvo Nebesko.

Kad se ti rodiš u ovom svijetu, ti ulaziš u svijet relativnoga, zaboravljaš odakle si došao i tko si. Tvoj um stvara poseban identitet i ti se prividno odvajaš od Boga. Cijeli se život pitaš: «Tko sam

Reviews for Spasenje

[Štefica · Rating: 1 out of 5 stars]

Mladi gospodine Ivo B. nadam se da vam je ovo prva i zadnja knjiga koju ćete ikad napisati.

[Jasminka · Rating: 1 out of 5 stars]

Loša knjiga! Naprosto ne mogu da verujem da je netko u mogućnosti napisati tako lošu knjigu i to bez srama! Sramota!