Više svjetla

By Bô Yin Râ

Knjiga od više samostalnih, iako duboko povezanih poglavlja, o iskonskoj mudrosti i svjetlu duha koje sja kroz ljudsku povijest na zemlji od najranijih dana do danas, rasvjetljavajući neke nepoznanice o mnogim duhovnim i kvazi-duhovnim učenjima, koja još uvijek vezuju mnoge duše za razne zablude po pitanju temeljnih duševno-duhovnih stvari.
Pored brojnih bitnih informacija, i ova knjiga, kao i sve druge knjige istog Autora, prenosi svjetlosnu snagu, neophodnu za razvoj vlastite najviše spoznaje.

„Ni najmanje se ne obraćam razumskom usmjerenju onih koji čitaju moje tekstove. Samo im želim pomoći da dođu do unutarnjeg poimanja u kome im se jedino može očitovati ono što tama oko njih skriva od njihove duše!“ Bô Yin Râ

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: BYR
• Release date: Jun 24, 2015
• ISBN: 9781310581892

Book preview

Postoje doba u ljudskoj povijesti kada se zemaljski ljudi osjećaju sasvim napuštenima od svoje duhovne iskonske domovine, da, kada je više ni u slutnji ne mogu doseći.

S druge strane, postoje i razdoblja u kojima se mnogi tragatelji iz cijelog čovječanstva opet okreću duhovnom, nejasno osjećajući da i čovjek ove zemlje može doći do duhovnog nasljeđa, samo da više nije svjestan puta koji vodi suštinskom duhu.

Tako čovjek traga napipavajući u tami, trudeći se naći put, ali opet slijepo vjerujući svakoj stranputici, samo ako se čini neobičnom i tajanstvenom.

Ovdje treba donijeti 'više svjetla' u zbunjujuću tamu, jer nebrojeni u takvim vremenima lutaju bez plana u labirintima špekulacija, ili pak slijede tobožnje duhovne 'vođe' koji svoje sljedbenike samo zavode sebi i svojoj vlastitoj ludosti.

Mi smo u sred takvog doba traganja za duhovnim, iako istovremeno naprasiti animalni čovjek posvuda još slavi svoje trijumfe.

Bilo bi neodgovorno ako bi čovjek htio reći da samo 'potreba za senzacionalnim', isprazna radoznalost i oholi poticaj za proširenjem znanja vode sve tragatelje koji danas usprkos svim protu-strujanjima streme svjetlu duha.

Bilo bi krivo i podcjenjivati one tragatelje koji u oblicima starih religija pokušavaju naći crvenu nit koja bi ih iz mračnih, krivih ulica filozofske špekulacije mogla voditi istinskoj spoznaji.

Postoji doduše mogućnost da se umakne tami i tko to može on neće pitati da li postoje i 'drugi' putevi koji vode iz tame, samo ako ga njegov put može zaista voditi svjetlu.

Ali među tragateljima današnjeg doba postoji previše onih koji su već umorni od traganja, jer se svaki put kojim su probali ići pokazao kao krivi i jer se i svaki tobožnji duhovni 'vodič' kojem su slijepo vjerovali pokazao na kraju jednako u neznanju i ne poznavanju puta kao i oni koje je vodio.

Pišem u prvom redu za te, tako mnogobrojne tragatelje, kao onaj koji govori samo o stvarima koje poznaje – onako kako ih samo rijetko neki zemaljski čovjek može poznavati.

Drugi tragatelji, koji vjeruju da su već našli, ovdje će naći kriterij koji nesumnjivo dijeli stvarno od lažnoga.

Pojedina su poglavlja ove knjige posebno za njih napisana i mogu se čitati odvojeno.

Ona su ponekada napisana da bi se mnogim pitaocima dao zajednički odgovor, jer moje vrijeme i snaga već tada nisu bili dovoljni da pojedinačno odgovaram na svako osobno pitanje.

Tako se pojavljuju i neke teme koje, da nije bilo zaista utemeljenih pitanja, ja ne bih smatrao vrijednim objašnjavanja. S obzirom na vrstu pitanja bila su neizbježna, i time opravdana, i neka ponavljanja.

Ipak, sva poglavlja ove knjige su, kao što i ne može biti drugačije, najtješnje povezana u duhu, i u svojem zajedništvu tvore osnovu na kojoj svaki pojedinac na svoj način sa sigurnošću može dalje graditi, stojeći uvijek na čvrstom temelju.

Tako da teško da može biti i jedan tragatelj koji od ove knjige ne bi mogao imati najčišću dobit – kome ona zaista ne bi mogla donijeti 'više svjetla'. Općenito, onaj koji teži uvidu mora shvatiti da stvarni uvid u tajne duhovnog, neuništivog života nije moguće otkriti putem nekog novog religijskog, ili filozofskog učenja. Stoga će tragatelj u mojim tekstovima teško moći naći takozvano 'naučavanje', koje bi se sustavno moglo pripojiti nekom drugom. Ja tragatelju pokazujem duhovno, kojem on stremi, - s najrazličitijih stajališta, u uvijek novim slikama, - vjerujući njegovom osjećaju i budeći njegov vlastiti sud da on iz tako višestrukog prikaza sam stvori unutarnju sigurnost, koju svaka duša samo sama sebi može pružiti.

Ni najmanje se ne obraćam razumskom usmjerenju onih koji čitaju moje tekstove. Samo im želim pomoći da dođu do unutarnjeg poimanja u kome im se jedino može očitovati ono što tama oko njih skriva od njihove duše!

Bilo bi potpuno krivo tragati u mojim tekstovima za 'poučcima' – dakle čvrsto uobličenim i samo u tom obliku važećim shvaćanjima. Čovjek će učenje pruženo u ovom dobu preko mene, shvatiti samo onda ako svaki pojedini njegov dio pusti da djeluje na njegovu dušu i u svakom najprije nastoji osjetiti samo moj vječni, duhovni bitak. Kada je tako konačno osjetio moje istinsko, vječno 'biće', iz njega će primiti u sebi već sve željene 'odgovore' i istovremeno sigurnost njihove neoborive istine, kao svjedočanstva vječne stvarnosti.

Također je zabluda misliti da se u osobnom razgovoru sa mnom možda može doći do više pojašnjenja, nego što je dano u mojim tekstovima. Tko sa mnom razgovara on stoji nasuprot mojoj tjelesnoj, prolaznoj pojavi, a ne meni, za što mu nedostaju svi potrebni organi opažanja!

Ja mu mogu odgovoriti posredstvom oruđa, privremeno danog mi mozga, ali mi je sasvim nemoguće u njegovom prisustvu u jeziku uobličiti ono u što bih supstancijalno mogao ući. Za to je potrebna samoća i apsolutna izolacija od vibracija drugih mozgova: - nezamislivo intenzivna koncentracija!

Onima kojima je dosta spavanja

Preludij

Znaci i čuda se događaju u našim danima i duh poput olujnog vjetra briše preko zemlje, no zemaljski ljudi spavaju dubokim snom i ne može ih se probuditi.

U svojim snovima oni traže čuda, ostajući uspavani za čudo stvarnosti.

Ali i u svojim snovima oni samo traže znake tame i prepali bi se kada bi ih u snu dosegao znak svjetla.

Tako jedni pripovijedaju tepajući u snu, o utemeljenju njihove omiljene vjere znanošću, dok drugi vjeruju da će nadići sva vjerovanja svojim znanjem.

Ali nitko ne sluti da budna stvarnost, nedirnuta njihovim snovima ne treba ni misaono znanje niti vjeru – u smislu smatranja nečega istinitim– da bi rađala čuda i znake.

Ni jedan ne sluti da ga okružuju čuda i znaci dok se on tražeći u snovima nemirno vrti u svom snu.

Da nije u svim vremenima bilo barem nekoliko onih koji su se snažno otresli svoga sna, ni za druge ne bi bilo moguće buđenje i oni bi u svome snu iščezli za onog svega-svjesnog, poput sna.

Ali tako su prinčevi svjetla našli barem nekoliko budnih očiju i ušiju kojima su mogli pojasniti znake svjetla, kojima su mogli objaviti riječ svjetla i ti malobrojni probuđeni su još i danas jedini koji vas u vašim danima mogu protresti iz sna, ako se hoćete probuditi i ako vaš san već nije postao samo olovni oklop smrti.

Tko čita ove riječi iako je uhvaćen u duboki san, neka traži u sebi sjećanje u svojim najdubljim ponorima!

Možda će tamo u mutnom svjetlu sumraka naći još dragulj koji će mu kao skupocjeni nalaz dati blago naslutiti o veličini blaga koje je i on jednom posjedovao!

Ali tko je tako snažno vezan za san, da više ne može u sebi naći ni te posljednje odsjaje sjećanja na nekadašnje budno postojanje, neka ne čita ove riječi, jer bez mogućnosti da ga danas trgnu iz sna, one bi mu mogle samo ometati njegove najdraže, dobro poznate snove, koji ga raduju, sve do jednog neželjenog dana kada će ipak morati spoznati da je sve pređašnje, tako 'pravo', bilo samo san i zabluda.

Da bih vam dao više od praznih riječi moram ponekom omiljenom snu učiniti kraj.

Da bih vas uistinu oslobodio sna, ne smijem izbjegavati teške riječi.

Da bih vas probudio danas, za vrijeme vaših dana, moram izbjegavati sve istrošene, snom opterećene, trome riječi vaših sanjanih izbavitelja i spasitelja.

I ja sam nekoć, iako samo izvana, bio učenikom u snu stvorenih izbavitelja, dok nisam bio probuđen i onda spoznao da nam je samo jedan jedini 'spasitelj' urođen od praiskona, koga se nikada ne može ni naslutiti u slatkoj, ustajaloj atmosferi sna.

Doduše dolazili su glasovi onog koji je dozivao u vaše pustinje, jedan je spasitelj iz budne stvarnosti u svim vremenima bivao rođen od 'djevice', bez začeća, samo je bučni ton truba koje su dozivale k njemu sve koji su trebali postati poznavaoci snažnog umijeća, vama bili previše