Razni članci II

By Bô Yin Râ

„'Majstor' ukoliko tim nazivom želimo označiti nekog iz te zajednice, nekog od 'zračećih u prasvjetlu', kao takav se rađa i svo okultno školovanje koje on prolazi pod vodstvom jednog usavršenog, svi ispiti njegovih snaga samo služe tome da ga ospo-sobe da nauči koristiti njegovo urođeno naslijeđe. On nikada nije težio postati ono što se označava riječju 'majstor', ako se pod time misli na člana zajednice duha.
Kada svjesno dozrije do sposobnosti da može činiti ono što duh od njega zahtijeva, za nje-ga ne postoji izbor. On mora preuzeti teret koji mu je dan na korištenje.“ Bô Yin Râ

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: BYR
• Release date: Sep 2, 2016
• ISBN: 9781370434497

Book preview

Razni članci II, Bô Yin Râ

Naslov izvornika: ‘Nachlese Band II’, Bô Yin Râ (J. A. Schneiderfranken), Kober'sche Verlagsbuchhandlung AG, Basle, 1933.

(Sakupljeni tekstovi u prozi i stihovima iz časopisa)

Prevela: Sandra Antešević

Vlastito izdanje: Sandra Antešević

Copyright © www.boyinra.info

Smashwords Edition

This ebook is licensed for your personal enjoyment only. This ebook may not be re-sold or given away to other people. If you would like to share this book with another person, please purchase an additional copy for each recipient. If you’re reading this book and did not purchase it, or it was not purchased for your use only, then please return to Smashwords.com and purchase your own copy. Thank you.

SADRŽAJ

Predgovor 1. izdanju

Članci i govori o umjetnosti (1913.-1920.)

Tehnika tirinskih freski

Što nam daje umjetnost?

Govor prilikom otvorenja umjetničke izložbe Neumann-Hegenberg

Govor prilikom otvorenja umjetničke izložbe Otta Wilhelma Merseburga

Hans Thoma (povodom njegovog 80. rođendana)

Lošoj moderni

'Kino', kultura i umjetnost

Max Klinger

Rasprave

Edison i spiritizam (Magische Blätter, 1921.)

'Majstori' 'Bijele lože' (Magische Blätter, 1921.)

Osnove istinske Teozofije (Teozofija, 1921.)

'Čudo' plešućih stolova (Magische Blätter, 1921.)

Glasovi iz svijeta duha (Der Türmer, 1922.)

Ocjene

Dr. Carl Vogl i njegova knjiga 'Besmrtnost'

'Majstori u Indiji' od V.R. Schatcherda

'Odjek', Od Erike Watzdorf-Bachoff

Recenzija, možda i samo-reklama

Bô Yin Râ Brevijar, od Rudolfa Schotta (Die Säule, 1935.)

O sudjelovanju u časopisima 'Magische Blätter' i 'Säule'

Dopisi upućeni na Bô Yin Râ (Magische Blätter, 1921.)

Saopćenje krugu čitatelja

Moja 'čestitka' (izdavaču časopisa 'Säule', Die Säule, 1929. )

Zahvale za 50. i 60. rođendan

Zahvala

Zahvala

Onima koji su mi čestitali 60. rođendan u novembru 1936.

Osobna sjećanja

Jedan život (Teozofija, 1915.)

Alpski zrak (Der Türmer, 1922.)

Jesen u Tessinu (Der Türmer, 1923.)

Kakvog čitatelja želi švicarski pisac

(Der Schweizer Bücherbote, Osterheft 1937)

Predgovor

Već u predgovoru prvoj zbirci novog izdanja 'Razni članci I' mogli smo izraziti radost što je bilo moguće zbirku tekstova Bô Yin Râ izdati proširenu u dvije knjige.

Dok prva knjiga osim nekoliko dodataka uglavnom odgovara izdanju iz 1953. godine, ova druga knjiga sadrži do sada gotovo nepoznate članke od Bô Yin Râ iz 20-tih i 30-tih godina, među kojima su i neka razmatranja o umjetnosti koja su se pojavila između 1913. i 1920. godine u različitim novinama i koja su članovi familije prijateljski stavili na raspolaganje.

Ali Bô Yin Râ se nije očitovao samo o njegovom vlastitom području umjetnosti, nego se, kako je i sâm napisao u jednom od njegovih članaka, pozabavio temama 'koje bi mu dan donosio', kada je na taj način čitateljima mogao pružiti veću jasnoću u vezi nekih pitanja. Tu spadaju razna razmatranja kao i komentari nekih knjiga koje je Bô Yin Râ priredio za vlasnika Richard Hummel Verlag izdavačke kuće iz Leipziga, s kojim je bio prijateljski povezan.

Za današnjeg čitatelja koji može zamisliti to prijašnje doba može biti od značaja stvoriti sebi sliku kako je Bô Yin Râ uvijek nastojao pomoći i pružiti učenje, s jedne strane izdižući pozitivno, a s druge strane povremeno ispravljajući krive interpretacije.

Poredak tekstova slijedi sâm po sebi, a ponegdje, po mogućnosti je dan i kronološki slijed. Na žalost knjige o kojima je riječ ne mogu se više naći u knjižari i Izdavač nije stoga u mogućnosti navesti porijeklo.

Bern, 1990. Izdavač

Tehnika tirinskih freski

Slike čiji fragmenti su nađeni u Tirinu promatraju se ukratko kao freske; ali na temelju tehnike slikanja bi se moglo i modificirati takvo shvaćanje. Zahvaljujući ljubaznosti profesora Karosa, preporučeno mi je istraživanje tehnike tih slika i ovdje dajem rezultate.

Prije svega je potrebno razlikovati tehniku starijeg i mlađeg dvora.

Fragmenti iz starijeg dvora pokazuju nanos boje čija konzistencija govori bezuvjetno o vezivnom sredstvu koje je bilo pomiješano s bojom, dok kao što je poznato kod freski vapno zidne žbuke vezuje boju, koja se sâma bez vezivnog sredstva nanosi na vlažni zid.

Boja kod pravih freski se nalazi u bistrom sloju u ugljično kiselog vapna koji se stvara na zraku kao uvijen u nekom krhkom, staklastom pokosu i sam pokazuje i nakon snažnog raspadanja još nešto od prvobitne transparentnosti.

Boja slike starijeg dvora nasuprot tome je nanesena u sloju kao pasta. Često se više slojeva nalaze jedan preko drugoga, kao što se veoma lijepo vidi kod fragmenta čovjeka s kopljem. Na plavoj pozadini koja tu prekriva cijelu vapnenu površinu, nalazi se crvena boja ruke i lica i na posljednjem sloju, naneseno veoma kao pasta, nalazi se žuta boja brade.

Da bi se tako debeli slojevi sigurno vezali nije dovoljna vezivna snaga vodenastog vapna koje se pojavljuje na površini. Cijela konzistencija boje je debeli sloj ljepila ili tempere, ali prema kemijskim ispitivanjima gospodina Heatona, ta organska vezivna sredstva nisu prisutna. Meni je poznato samo jedno vezivno sredstvo koje bi ovdje moglo biti sadržano, i čiju konzistenciju pokazuje boja. To je takozvano vapneno mlijeko, rastvoreno vapno koje se miješa u većoj količini vode.

S tom tekućinom se miješa boja slikanja. Onda se može slikati na vlažnoj ili suhoj podlozi i boja postaje čvrsta na zraku. Pored ostalog to se primjenjuje i danas u zanatima, često s dodacima svježeg sira kao kazeinom vapnene boje. Da li se može i tu primijetiti takav dodatak ne znam. Ja bih zagovarao korištenje čiste vapnene boje. Potvrdu vidim u mikroskopskim istraživanjima. Gospodin Heatons je primijetio male dijelove vapna između djelića boje za koje se uz prijašnje pretpostavljanje čiste fresko tehnike nisu mogla naći zadovoljavajuća objašnjenja, pretpostavljajući da su one preko kista slučajno otpadala od vlažne podloge.

Sasvim je drugačije kod komadića mlađeg dvora. Tu je najprije cijela površina 'alfresco' tanko oslikana i na njoj, koja pokazuje sve karakteristike fresco slikarstva u staroj tehnici vapnenih boja je pasta dalje razmazana. Vrlo se lijepo vidi na velikom fragmentu s glavom jedne žene suprotnosti s tankom, sa staklasto krhkom vapnenom osnovom sraslom podlogom, koja je bez sumnje slikana u fresco stilu, prema nakon sušenja podloge nanesenom vapnenom bojom u pasti i tupo. Gotovo se čini da se čovjek nalazi na kolijevci fresco slikarstva. Vapneno slikanje je bilo poznato. Onda nije bilo daleko ni do slikanja na zidu vapnom u različitim bojama.

Rezultat vidimo kod starijeg dvora. Slučaj je htio slikarima pokazati da se boja zadržava i bez dodatka vapnenog mlijeka ako se nanese na još vlažni vapnenac. Uskoro su morali vidjeti da se na taj način može raditi površnije, bezbrižnije i lakše, da, da to tehnika upravo zahtijeva. Tako su bojali svježe nabacani cijeli zid prilično površno i lako, dok je to dopuštala vlažnost vapna, a da nisu najprije mislili da se može vapnenu podlogu u dijelovima jednu uz drugu postavljati da bi se slika dovršila u 'alfresco' stilu, kao što se to radilo u renesansi. Time se može objasniti nedostatak pukotina karakterističnih za freske.

Alfresco su slikali sve što se moglo brzo nanijeti na cijelu površinu za slikanje. velike mase boje su ispunjavali s vapnenom bojom, s kojom su usavršavali cjelinu, slično kao što se danas još suha freska retušira tempera bojom. Slikari iz Tirina misu mogli dovršavanje u vapnenim bojama promatrati kao retuširanje, jer su obje tehnike na gotovim slikama imale isti udio.

Udubljenjima u slikarskoj osnovi ne smije se po mom mišljenju pridavati preveliki značaj. Udubljenja dijelova odjeće mislim da su struganja koja su bila nužna u korekturama. Na tako istruganim mjestima boja se čini vrlo grubom, zbog čega ju se nakon sušenja nastojalo uglačati. Vezice kod lovačkih mreža su utisnute u još meku podlogu i to kod sumarnog prikaza cjeline. Prave linije fragmenata arhitekture nasuprot tome mi se čine da su urezane u suhu podlogu. Zaključujem to iz izvođenja obruba. U oba slučaja boja je žitko nanesena u male kanale. Da je bila utisnuta s bojom nakon završetka slikanja morala bi se bezuvjetno vidjeti na površini toka boje.

Kod starog, kao i kod novog dvora rad se očito brzo odvijao i premda majstori starog dvora nisu znali koristiti svježu vapnenu podlogu za vezivanje boje, nisu morali čekati na njeno sušenje.

Da li različitost komada starijeg i mlađeg dvora zbog sigurnog datiranja nalaza može biti pogodan znak i za datiranje drugih nalaza, izvan je moje prosudbe.

Atena, februar 1913.

Što nam daje umjetnost

Najradosnija činjenica je, koju sam osobno prvi put zapazio