Nora ili Kuća lutaka

By Henrik Ibsen

Premda pripada malom i rubnom narodu, jeziku i književnosti – norveškoj - Henrik Ibsen (1828.-1906.) jedan je od najutjecajnijih i najcjenjenijih europskih dramskih pisaca. Naziva ga se "ocem dramskog realizma", "najvećim europskim dramatičarom nakon Shakespearea" i smatra pretečom moderne psihološke i socijalno-kritičke "problemske drame", a djela mu se i danas često izvode u cijelom svijetu. Svojim je djelima često skandalizirao suvremenike i na kazališne daske dovodio teme o kojima se ranije nije smjelo javno progovoriti. Osobito ga se cijeni zbog majstorskog prikaza snažnih ženskih dramskih protagonista (Nora, Hedda Gabler).

Nora ili Kuća lutaka (1879.) Ibsenova je drama oko kojega su se najviše "lomila koplja", a autor je čak bio prisiljen napisati drugačiju, "poćudniju" verziju završetka. Naslovna junakinja se odlučuje na nešto nezamislivo: zbog muževe izdaje i nelojalnosti napušta obitelj i djecu. Premda to nije bila autorova namjera, Nora Helmer je postala simbolom borbe za ženska prava i jednakost.

Dramu je preveo Ranko Kožuh.
Lektira za 3. razred srednje škole.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Bulaja naklada
• Release date: Sep 13, 2023
• ISBN: 9789533284637

Henrik Ibsen

Henrik Ibsen (1828-1906) was a Norwegian playwright who thrived during the late nineteenth century. He began his professional career at age 15 as a pharmacist’s apprentice. He would spend his free time writing plays, publishing his first work Catilina in 1850, followed by The Burial Mound that same year. He eventually earned a position as a theatre director and began producing his own material. Ibsen’s prolific catalogue is noted for depicting modern and real topics. His major titles include Brand, Peer Gynt and Hedda Gabler.

Book preview

Prvi čin

Udobno i ukusno, ali ne i preskupo namještena soba. Vrata u pozadini desno vode u predsoblje; druga vrata u pozadini lijevo vode u Helmerovu radnu sobu. Između ovih vrata je klavir. Na sredini lijevog zida su vrata, a pokraj njih prozor. U blizini prozora okrugli stol s naslonjačima i malom sofom. Ba desnom zidu, malo dalje, vrata; uz isti zid, više naprijed, kamena peć, a pred njom nekoliko naslonjača i jedna ljuljačka. Između peći i vrata sa strane mali stol. Na zidovima bakrorezi. Polica s porculanom i raznim manjim umjetničkim predmetima. Ormarić za knjige s knjigama u raskošnom uvezu; tepih na podu. U peći gori vatra. Zimski je dan.

U predsoblju zvoni; odmah zatim čuje se otvaranje vrata. Nora zadovoljna i pjevušeći ulazi u sobu. Odjevena je u zimski kaput, nosi mnoštvo paketa koje polegne desno na stol. Vrata predsoblja ostavila je otvorena, pa se vidi Nosač koji nosi božićno drvce i košaru; on sve to predaje Služavki koja im je otvorila vrata.

Nora: Sakrijte dobro to drvce, Helena! Djeca ga nikako ne smiju vidjeti prije večeri, kad bude okićeno. (Nosaču, vadeći novčanik): Koliko?

Nosač: Pedeset øra.

Nora: Evo jedna kruna. Ma, zadržite ostatak.

Nosač zahvaljuje i odlazi.

Nora zatvara vrata. Dok skida šešir i kaput i dalje se samozadovoljno i tiho smijucka. Iz džepa izvadi vrećicu sa slatkišima i nekoliko ih pojede, a onda oprezno ode do vrata svoga muža i prisluškuje: Da, kod kuće je! (Opet pjevušeći ode prema stolu desno.)

Helmer (iz svoje sobe): Je li to tamo ptičica cvrkuće?

Nora (otvara pakete): Tako je!

Helmer: Je li to vjeverica tamo skakuće?

Nora: Da!

Helmer: A kad se to vjeverica vratila kući?

Nora: Upravo sad. (Strpa u džep vrećicu sa slatkišima i obriše si usta.) Dođi ovamo, Torvalde, pogledaj što sam kupila!

Helmer: Nemoj mi smetati! (Malo zatim otvori vrata i, držeći pero u ruci, pogleda u sobu.) Kupila, kažeš? Sve ovo? Zar je ptičica opet bila u uzletu i ponovo trošila novac?

Nora: Ali, Torvalde, ove godine si zaista možemo malo više priuštiti. Pa ovo je prvi Božić kada ne moramo štedjeti.

Helmer: Znaš što, ipak ne smijemo biti rastrošni!

Nora: Ma Torvalde, malo ipak možemo. Zar ne? Sasvim malo. Sad ti je plaća zaista velika i zaradit ćeš mnogo, mnogo novaca.

Helmer: Da, od Nove godine, ali prva isplata je tek nakon tri mjeseca.

Nora: Pa vrlo važno, dotad možemo i posuditi.

Helmer: Nora! (Prilazi joj i u šali je potegne za uho.) Zar baš uvijek moraš biti neozbiljna! Zamisli da ja danas posudim tisuću kruna, ti ih potrošiš za vrijeme božićnih blagdana, a meni onda na Staru godinu padne crijep na glavu pa se srušim –

Nora (rukom mu pokrije usta): Šuti, ne govori tako ružno!

Helmer: Pa zamisli ipak da se to dogodi! Što onda?

Nora: Kad bi se nešto tako strašno dogodilo, bilo bi mi sasvim svejedno imam li ili nemam dugova.

Helmer: Aha, a što s ljudima od kojih sam posudio?

Nora: Oni? Koga briga za njih! Ta oni su stranci.

Helmer: Nora, Nora, baš si kao i ostale žene! Zaista, ali sad ozbiljno, Nora: ti znaš moje mišljenje o tome. Nikakav dug! Nikad ne posuđivati novac! Dom koji se temelji na dugu i posuđivanju gubi i slobodu i ljepotu. Nas dvoje smo do danas hrabro sve izdržali, a tako ćemo nastaviti još i ovo kratko vrijeme koje je preostalo.

Nora (krene prema peći): Da, dobro, kako ti želiš, Torvalde.

Helmer (slijedi je): Hajde, hajde, pa ne treba ptičica odmah spuštati krila! Što? Zar se vjeverica mršti? (Izvadi novčanik.) Nora, što misliš da imam ovdje?

Nora (brzo se okrene): Novac!

Helmer: Evo, vidi ovdje! (Pruži joj nekoliko novčanica.) Bože moj, pa znam ja da se u kući uvijek više troši za Božić.

Nora (broji): Deset – dvadeset – trideset – četrdeset. O, hvala, hvala ti, Torvalde! Ovo će mi zaista pokriti dosta toga.

Helmer: Da, tako i treba.

Nora: Jest, sasvim sigurno. Ali, dođi ovamo, pa ću ti pokazati što sam sve kupila. A tako jeftino! Vidi, ovo je novo odijelo za Ivara, i sablja. Ovdje je konj i truba za Boba. A ovdje je lutka i kolijevka za Emmy. Baš jednostavno, ali ona će ih ionako ubrzo razbiti. Tu su i platna i šalovi za sluškinje. Stara Ana-Marija zapravo bi trebala dobiti mnogo više.

Helmer: A što je u ovom paketu?

Nora (poviče): Ne, Torvalde, to nećeš vidjeti prije večeri!

Helmer: No, dobro. Ali reci mi, mala rasipnice, jesi li mislila i na sebe?

Nora: Ah, pusti to! Pa ja doista nemam nekih želja.

Helmer: Naravno da imaš! Hajde, reci mi što bi te baš najviše razveselilo!

Nora: Ma ne, zaista ne znam. Ili, možda, Torvalde –

Helmer: Dakle?

Nora (igra se s njegovim dugmetom, bez da ga gleda): Ako mi baš želiš nešto darovati, mogao bi… mogao bi…

Helmer: Hajde više, da čujem!

Nora (brzo): Mogao bi mi dati nešto novaca, Torvalde. Samo onoliko koliko misliš da možeš. Ja ću si onda kasnije već nešto kupiti.

Helmer: Ali, Nora…

Nora: Da, daj mi, dragi Torvalde, lijepo te molim. Ja ću zamotati novac u lijepi zlatni papir i objesiti ga na božićno drvce. Zar to ne bi bilo divno?

Helmer: Kako se ono zovu ptičice koje uvijek profućkaju sav novac?

Nora: Da, da, lakoumni čižci – znam dobro. Ali učiniš li kako kažem, Torvalde, imat ću vremena razmisliti što mi je najpotrebnije. Zar to nije pametno, Torvalde?

Helmer (smijući se): Svakako da jest – kada bi ti novac koji bi od mene dobila uistinu sačuvala, pa si nešto kupila. Ali to će sve otići na kućanstvo, te razne nepotrebne stvari, pa ti naposljetku opet moram dati još.

Nora: Ali, Torvalde…

Helmer: To se ne može poreći, draga moja mala Nora! (Zagrli je oko struka.) Moj lakoumni čižak je dražestan, ali troši zaista puno novaca. Nevjerojatno koliko takva ptičica košta!

Nora: Ali, zaista, kako samo možeš nešto takvo reći? Ja stvarno štedim gdje god