Suze sina razmetnoga

By Ivan Gundulić

Suze sina razmetnoga (1622.) religiozna je poema Ivana Gundulića (1589.-1638.), dubrovačkog baroknog pjesnika i dramatičara, jednog od najvećih pisaca starije hrvatske književnosti. Tema joj je biblijska parabola o rasipnom sinu, koju Gundulić barokno prerađuje, naglašavajući ispraznost ovozemaljskog, kajanje i iskupljenje grijeha, te dodajući bogatu i začudnu, također tipično baroknu metaforiku i stilske figure.

Lektira za 2. razred srednje škole.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Bulaja naklada
• Release date: Sep 9, 2023
• ISBN: 9789533284392

Book preview

Ivan Gundulić

Suze sina

razmetnoga

e-Lektirelogotipi

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

Više informacija o EU fondovima možete naći na web stranicama Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije:

www.strukturnifondovi.hr

Sadržaj ovog materijala isključiva je odgovornost Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNET.

Sadržaj

O autoru: Ivan Gundulić

Prije čitanja...

Suze sina razmetnoga

Evanđelje po Luki, XV. 18.

Plač prvi: Sagrješenje

Plač drugi: Spoznanje

Plač treći: Skrušenje

Tumač

Metodički instrumentarij

Poticaji za daljnji rad

Rječnik

Kviz

Ivan Gundulić

Ivan Gundulić

Dubrovnik, 9. I. 1589.

– Dubrovnik, 8. XII. 1638.

Ivan (dubrovački: Dživo) Fran Gundulić (talijanski Giovani Gondola) dubrovački je barokni pjesnik i dramatičar, jedan od najvećih pisaca starije hrvatske književnosti.

Glavne karakteristike baroknog pjesništva su kićenost, gomilanje ukrasa, pobožan i uzvišen stil, religiozne teme, te pridavanje veće važnosti stilskim negoli tematskim vrijednostima. Barok se nastavlja na renesansu, a za njim slijedi klasicizam. U Hrvatskoj se u doba baroka razvilo nekoliko vrlo jakih regionalnih književnih krugova: dubrovačko-dalmatinski (osim Gundulića, istaknuti predstavnici su Dživo Bunić Vučić, Ignjat Đurđević, Junije Palmotić, Korčulanin Petar Kanavelić), kajkavski (kajkavske pjesmarice, Katarina Patačić), slavonski (Antun Kanižlić) i ozaljski (Fran Krsto Frankopan, Katarina Zrinska i Petar Zrinski) krug.

Od rođenja do smrti živio je u Dubrovniku, od 9. siječnja 1589. do 8. prosinca 1638. godine. Potekao je iz vlastelinske obitelji; otac Frano Dživov bio je trgovac i dužnosnik u upravi Dubrovačke Republike. Ivan Gundulić u mladosti je dobio nadimak Mačica. Školovao se u Dubrovniku, završio je humanističku gimnaziju, a profesori su mu bili Lopuđanin Petar Palikuća, isusovac, latinski pjesnik i prevoditelj, te Toskanac, talijanski pjesnik i autor nadopune Tassova Oslobođenog Jeruzalema, Camillo Camilli. Oženio se 1628. godine Nikom Sorkočević s kojom je imao petero djece. Obnašao je visoke dužnosti u Republici – bio je član Velikog vijeća, knez u Konavlima, član Senata, a neposredno pred smrt 1638. i član Malog vijeća. Obavljao je i različite javne službe; bio je sudac, carinski službenik, nadzornik oružarnice, nadzornik žitnice itd. Uz politički i odvjetnički rad, bavio se i pjesništvom što mu je donijelo slavu i čast velikoga hrvatskog pjesnika. Da ga rana smrt nije spriječila, najvjerojatnije bi bio biran za kneza Republike (otac mu Fran biran je za kneza 5 puta, a knez je bio i sin Šiško). Pokopan je u obiteljskoj grobnici ispred velikog oltara u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku.

Gundulić je kao pjesnik već za života bio cijenjen i slavan. U 19. stoljeću hrvatski preporodni duh podiže ga na najistaknutije mjesto nacionalne književnosti i kulture. Takvim će ga središnjim likom prikazati i Vlaho Bukovac na svečanom zastoru koji prikazuje hrvatski narodni preporod (1895.) u zagrebačkom HNK-u. U Dubrovniku je 1898. na Gundulićevoj poljani Gunduliću podignut spomenik, rad Ivana Rendića. Gundulićevo je lice na novčanici Republike Hrvatske.

Na svoje pjesničko djelo Ivan Gundulić daje osvrt, za književnu povijest vrlo vrijedan, u predgovoru prvoga objavljenog djela Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.) posvećenoga »mnogo svitlomu gospodinu Maru Mara Bunića vlastelinu dubrovačkom«. U toj posveti pjesnik tumači zašto je Pjesni pokorne, prepjeve biblijskih psalama kralja Davida, odlučio otisnuti. One su »zrak od svjetlosti«, za razliku od mladenačkih mu pjesničkih djela koja su »porod od tmine«. Kao svoja »mračna« djela navodi melodrame – dramska »složenja«: Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon, Koraljka od Šira, Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida. Do danas su od njih sačuvana samo posljednja četiri. To su uglavnom prerade talijanskih tada popularnih drama. Prema riječima samog autora, sve su se te drame »na očitijeh mjestijeh s velicijem slavam« prikazivale u Dubrovniku. Arijadna i Prozerpina ugrabljena obrađuju teme iz grčke mitologije: Arijadna se temelji na mitu o kćeri kretskoga kralja Minosa, a Prozerpina na Plutonovoj otmici Prozerpine, kćeri božice Cerere. U Dijani se obrađuje mit o božici Dijani zaljubljenoj u Endimijona, dok dramski prizor Armida tematizira jednu epizodu Tassova Oslobođenog Jeruzalema. Gundulić navodi da je osim melodrama pisao i pjesme. O tim »mnozijem i bezbrojnijem pjesnima taštijem i ispraznijem« ne zna se mnogo, sačuvana je samo jedna – Ljubovnik sramežljiv.