Po slidu Slnca – Črjeni bojovnici zi Harezma: CHORASMIA

By Leonard Eleršek and Rado Žic Mikulin

Pod zaštitom Hora, poganskog božanstva Sunca i rata, vrhovnog boga starohrvatskog panteona, ratnički narod Hrvuata (čak. Hrvata) putuje tragom Sunca, krenuvši iz azijskih prostranstava, zorom od istoka prema zalazećem Suncu, k novoj domovini u kojoj će pronaći dom i prihvatiti kršćanstvo. Hrvatska narodna saga s otoka Krka Po slidu Slnca – Črjeni bojovnici zi Harezme (štok. Tragom Sunca – Crveni bojovnici iz Horezma) prati povijest hrvatskog naroda kroz daleka stoljeća i mnoge domovine u kojima je živio onako kako je vidi hrvatska narodna predaja. Priča je pripovijedana naraštajima u plemenitim krčkim rodovima Žica Mikulina i Mrakovčića Pavlića, a konačno je zapisana 1951. godine u malom gradiću Puntu na otoku Krku, na arhaičnom i vrlo specifičnom lokalnom dijalektu čakavskoga hrvatskog jezika koji nas mnoštvom neobičnih arhaičnih riječi odvodi u daleku slavensku i predslavensku prošlost.

 

Saga pripovijeda o dolasku naroda Hrvata na Jadran te životu i selidbama bespućima Euroazije kroz tisuću godina povijesti omeđenih dvjema povijesnim bitkama. Prva, čini se, opisuje poraz vojske kralja Partskog Carstva Artabana I. 124. ili 123. pr. Kr. u srazu s nomadskim osvajačima s istoka, o čemu svjedoči rimski povjesničar Justin (JUSTIN, Epitomes, XLII.), a u drugoj je opisan trijumf flote hrvatskoga kneza Branimira nad eskadrom mletačkog dužda Petra Kandijana I. 18. rujna 887. u Bitki kod Puntamike u Zadarskom kanalu, koju obrađuje nestor hrvatske pomorske historiografije Bartul Bare Poparić u knjizi O pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara (B. POPARIĆ, 1899.).

 

Ta duga epska priča započinje u carskom dvorcu na rijeci Tigris i prati hrvatski narod na putu od Carstva Horezma (eng. Chorasmia) preko afganistanske Arahozije (staroperz. Harauvatiš) do porječja rijeka crnomorskog sliva. Nakon dolaska u prostor između Volge i Dona, Hrvati se, prema fabuli sage, šire preko Buga i Dnjepra pa sve do planine Karpata i osnivaju veliku državu s glavnim gradom Horovom. Država Hrvata se nadalje širi na sjever Vislom i na zapad sve do Dunava. Konačno, narod Hrvata dolazi na prostor Ilirika dvjema rutama; kopnenom, koja nam je iz povijesti poznata, i vodenom, tisućama brodica preko Crnog i Egejskog mora na istočnu obalu Jadrana.

 

Iako zapisana tek polovicom 20. stoljeća, priča je iznimno vrijedna jer je u pučkoj predaji sačuvana s više stotina kraćih priča i pjesama s kojima se duboko prožima i nadopunjuje. Čitava usmena književnost jednoga maloga otočkoga gradića i njegovih drevnih rodova, čuvana stotinama, pa i tisućama godina u predajama puka, doprla je do našeg vremena, u kojem je zapisana. Ta opsežna predaja aristokratskog podrijetla i sadržaja te neizmjerne ljepote narativa ne samo da objašnjava, dopunjava i tumači događaje opjevane u sagi već nudi nov, neobično zanimljiv pogled na ranu povijest i etnogenezu Hrvata i Slavena i korelira s radovima mnogih domaćih i svjetskih znanstvenika, arheologa i povjesničara. Njezin značaj višestruko nadilazi hrvatske okvire te će, jamačno, stati uz bok najljepšim djelima slavenske i svjetske predajne književnosti. Oni koji su je pročitali uspoređuju je s nordijskom Hervararsagom (Hervarar saga ok Heiðreks), Pjesni o Nibelunzima i Kalevalom...

 

 

 

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Mythologia Cravatica
• Release date: Aug 18, 2020
• ISBN: 9789535587118

Leonard Eleršek

Lt Col Leonard Eleršek, M.Eng.Mech., Univ.Spec. in Aeronautics was born in 1968 in Zadar (Croatia). He is a engineering officer of the Croatian Air Force in Zemunik Air Base ner Zadar. He wrote several books about aircraft technology, history of aviation and folklore heritage. He published an English-Croatian aviation dictionary, wrote for professional and popular magazines and collaborated in online encyclopedias. In 2018, he dedicated himself to editing and translating the brilliant oral literature of the Island of Krk and since 2019, together with Primarius Rado Žic Mikulin, M.D., Ph.D., he publishes several books of folk tales and songs on folklore and mythology.

Book preview

Leonard Eleršek i Rado Žic Mikulin

PO SLIDU SLNCA

ČRJENI BOJOVNICI ZI HAREZMA

Mithologia Cravatica 2020.

Biblioteka

C H O R A S M I A

IMPRESUM

Autori: Leonard Eleršek i Rado Žic Mikulin

Urednik: Leonard Eleršek

Kazivač: Anton Mrakovčić Pavlić

Zapisivač: Rado Žic Mikulin

Obrada i tumačenja: Leonard Eleršek i Rado Žic Mikulin

Lektura: Anita i Denis Peričić

Grafička priprema: Leonard Eleršek

Design: Leonard Eleršek

Serija: Chorasmia

Izdavač: Mythologia Cravatica

Punat 2020.

MOTIV NASLOVNICE:

Skulptura hrvatskog vojnog odličnika u bojnoj opremi s vjerojatno najstarijim poznatim prikazom kravate, detalj na tranzeni crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina (11. st). MHAS, fotografija: Z. Alajbeg. U pozadini tetradrahma s likom Artabana I., vladara Partskog Carstva iz dinastije Arsakida, otkovana u Seleukiji na Tigrisu, Mezopotamija. Artaban I. vladao je od 127. do 124. ili 123. pr. Kr. Bio je sin kralja Frijapatija, brat kraljeva Fraata I. i Mitridata I., a naslijedio je na tronu svog nećaka Fraata II., stradalog u bitki s nomadskim osvajačima s istoka. Artaban I. poginuo je u vojnoj kampanji 124. ili 123. negdje na području Baktrije. Justin navodi da je tijekom bitke s Tokharima ranjen u ruku, od čega je odmah umro (JUSTIN, Epitomes, XLI).

Ova knjiga je posvećena Antonu Mrakovčiću Pavliću (1870. – 1953.) i njegovim precima.

Slika 1. Grb obitelji Mrakovčić.

Slika 2. Anton Mrakovčić Pavlić (1870. – 1953.), posljednji pripovjedač sage Po slidu Slnca – Čerjeni bojovnici zi Harezme, poduzetnik, graditelj i skupljač narodne baštine iz Punta na otoku Krku.

POVEZNICE:

http://www.primorskihrvat.hr/udruga/predstavljanje-knjige-leonarda-elerseka-i-rada-zica-mikulina-putom-sunca-crveni-bojovnici-iz-horezma-u-matici-hrvatskoj-zagreb/

https://youtu.be/FgNMQ_f7l2Y

https://youtu.be/x0JosuH7AYQ

https://www.youtube.com/watch?v=pmm61nnkoxg&feature=emb_title

http://www.primorskihrvat.hr/etno/cakavica/putom-sunca-crveni-bojovnici-iz-horezma/

https://youtu.be/Yc7mdPfUZRA

https://www.youtube.com/watch?v=t7JSMqDqX3A

http://ogranakmaticehrvatskeuzadru.hr/2020/01/uspjesna-zagrebacka-promocija-knjige-putom-sunca-crveni-bojovnici-iz-horezma/

ZAHVALA

Priređivači knjige zahvaljuju Anti Uglešiću, Denisu Ikiću, Ani Mariji Babin, Ivici Vigatu, Radomiru Juriću, Serđu Dokozi, Stipi Botici, Darku Žubriniću, Zlatku Begonji, Vladi Brajcu, Nadi Kirinčić, Petru Kopanici, Tugi Tarle, Vandi Babić, Denisu Vekiću, Aniti i Denisu Peričiću, Anti Jurčeviću, Mariji Mišulić, Antoniju Eleršeku, Kristini Eleršek, Mariji Dejanović, Mili Vasyl’evoj, Jakovu Despotu, Bojani Weiss-Hatič, Ivanu Matiću, Denisu Gospiću, Aniti Jelić, Jeri Bilanu, Višnji Livajić Pezer, Jevgeniju Paščenku, Ivanu Žgeli, Vedrani Spadoni Štefanić, Pavi Radmanu, Valentinu Radmanu, Kristijanu Žicu, Franeku Kowalu, Ivanu Arbanasu i mnogim drugima, na pomoći i vrijednom doprinosu u realizaciji ove knjige. Također posebna zahvala suprugama i djeci na potpori, razumijevanju, ljubavi i strpljenju.

Slika 3. Prof. dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešić: Ne možemo tvrditi da će ova knjiga u potpunosti promijeniti dosadašnje spoznaje o hrvatskoj prošlosti, no svi koji je budu iščitavali moći će pronaći niz novih, intrigantnih i zanimljivih spoznaja iz života Hrvata u njihovoj najranijoj prošlosti. Istina je, u njoj ima mnogo legendi i mašte, no jednako tako ona donosi mnogo dosad nepoznatih podataka koji se zasigurno temelje na povijesnoj istini. Mišljenja sam da će nas ona jednim dijelom čak vratiti na neka stajališta utemeljena još u drugoj polovici 19. stoljeća i prvim desetljećima 20. stoljeća od nestora hrvatske historiografije Vjekoslava Klaića i Ferde Šišića, jer pojedini podaci iz njihovih istraživanja o doseljenju Hrvata umnogome se poklapaju s pjevanjima u epu Putom Sunca – Crveni bojovnici iz Horezma (Iz predgovora knjige L. ELERŠEK, R. ŽIC MIKULIN, 2019.).

UVOD

Pod zaštitom Hora, poganskog božanstva Sunca i rata, vrhovnog boga starohrvatskog panteona, ratnički narod Hrvuata (čak. Hrvata) putuje tragom Sunca, krenuvši iz azijskih prostranstava, zorom od istoka prema zalazećem Suncu, k novoj domovini u kojoj će pronaći dom i prihvatiti kršćanstvo.

Hrvatska narodna saga s otoka Krka Po slidu Slnca – Črjeni bojovnici zi Harezme (štok. Tragom Sunca – Crveni bojovnici iz Horezma) prati povijest hrvatskog naroda kroz daleka stoljeća i mnoge domovine u kojima je živio onako kako je vidi hrvatska narodna predaja. Priča je pripovijedana naraštajima u plemenitim krčkim rodovima Žica Mikulina i Mrakovčića Pavlića, a konačno je zapisana 1951. godine u malom gradiću Puntu na otoku Krku, na arhaičnom i vrlo specifičnom lokalnom dijalektu čakavskoga hrvatskog jezika koji nas mnoštvom neobičnih arhaičnih riječi odvodi u daleku slavensku i predslavensku prošlost.

Saga pripovijeda o dolasku naroda Hrvata na Jadran te životu i selidbama bespućima Euroazije kroz tisuću godina povijesti omeđenih dvjema povijesnim bitkama. Prva, čini se, opisuje poraz vojske kralja Partskog Carstva Artabana I. 124. ili 123. pr. Kr. u srazu s nomadskim osvajačima s istoka, o čemu svjedoči rimski povjesničar Justin (JUSTIN, Epitomes, XLII.), a u drugoj je opisan trijumf flote hrvatskoga kneza Branimira nad eskadrom mletačkog dužda Petra Kandijana I. 18. rujna 887. u Bitki kod Puntamike u Zadarskom kanalu, koju obrađuje nestor hrvatske pomorske historiografije Bartul Bare Poparić u knjizi O pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara (B. POPARIĆ, 1899.).

Ta duga epska priča započinje u carskom dvorcu na rijeci Tigris i prati hrvatski narod na putu od Carstva Horezma (eng. Chorasmia) preko afganistanske Arahozije (staroperz. Harauvatiš) do porječja rijeka crnomorskog sliva. Nakon dolaska u prostor između Volge i Dona, Hrvati se, prema fabuli sage, šire preko Buga i Dnjepra pa sve do planine Karpata i osnivaju veliku državu s glavnim gradom Horovom. Država Hrvata se nadalje širi na sjever Vislom i na zapad sve do Dunava. Konačno, narod Hrvata dolazi na prostor Ilirika dvjema rutama; kopnenom, koja nam je iz povijesti poznata, i vodenom, tisućama brodica preko Crnog i Egejskog mora na istočnu obalu Jadrana.

Ova priča je enciklopedija geografskih, povijesnih, vojnih, diplomatskih, pomorskih, brodograđevnih, religijskih, etnografskih, mitoloških, etičkih, zanatskih, kulinarskih, medicinskih i drugih pojmova. Ima veliku povijesnu, književnu i etnografsku vrijednosti. U njoj su opisi odora, oružja, građevina, gradnje brodova, vjerskih obreda i običaja te kopnenih i pomorskih bitaka nestvarno realistični, dok je fabula, u koju su uklopljene ljubavne priče, viteški turniri, opisi harema, carskog sprovoda, maestralna. Njezin značaj višestruko nadilazi hrvatske okvire te će, jamačno, stati uz bok najljepšim djelima slavenske i svjetske predajne književnosti. Oni koji su je pročitali uspoređuju je s nordijskom Hervararsagom (Hervarar saga ok Heiðreks), Pjesni o Nibelunzima i Kalevalom.

Iako zapisana tek polovicom 20. stoljeća, priča je iznimno vrijedna jer je u pučkoj predaji sačuvana s više stotina kraćih priča i pjesama s kojima se duboko prožima i nadopunjuje. Čitava usmena književnost jednoga maloga otočkoga gradića i njegovih drevnih rodova, čuvana stotinama, pa i tisućama godina u predajama puka, doprla je do našeg vremena, u kojem je zapisana. Ta opsežna predaja aristokratskog podrijetla i sadržaja te neizmjerne ljepote narativa ne samo da objašnjava, dopunjava i tumači događaje opjevane u sagi već nudi nov, neobično zanimljiv pogled na ranu povijest i etnogenezu Hrvata i Slavena[1] i korelira s radovima mnogih domaćih i svjetskih znanstvenika, arheologa i povjesničara poput Majorova, Leontjeva, Paščenka, Borisova, Toporova, Vasilieva, Korčinskog, Hauptmanna, Klaića i Šišića te sa zapisima drevnih ljetopisaca poput Jordana, Porfirogeneta, Nestora, Pavla Đakona, Grgura Barskog Zadranina, Tome Arhiđakona, Ibn Rustaha, Al-Djarmija, Ibn Faḍlana, Al-Masudija i drugih.

Sagu Po slidu Slnca – Črjeni bojovnici zi Harezme ispričao je 1951. godine njezin posljednji kazivač Anton Mrakovčić Pavlić (1870. – 1953.) iz Punta na otoku Krku svom petnaestogodišnjem unuku Radu Žicu Mikulinu (r. 1936.). Nakon smrti kazivača (1953.) zapis je zaboravljen punih sedam desetljeća, sve do današnjih dana, kada ga na internetu pronalazi Leonard Eleršek i oduševljeno prevodi na hrvatski književni jezik. Prijevod je dovršen u zajedništvu s 83-godišnjim liječnikom prim. dr. sc. Radom Žicom Mikulinom te je 2019., s dvadesetak kraćih pučkih priča i pjesama, predstavljen javnosti pod uredničkim okom dr. sc. Ante Uglešića u zbirci čakavske epike Putom Sunca – Crveni bojovnici iz Horezma.[2] Promocija pred hrvatskom znanstvenom javnošću održana je 12. studenoga 2019. u svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru.[3] Mjesec dana poslije, 8. prosinca 2019., priređena je promocija u Galeriji Toš u Puntu na otoku Krku,[4] a 16. siječnja 2020. u velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu.[5]

Saga je 2020., uz dragocjenu pomoć mlade Zadranke Ane Marije Babin, prema štokavskom predlošku prevedena na engleski jezik. U ediciji Mythologia Cravatica objavljena je u tri knjige, na engleskom[6], izvornom čakavskom[7] i standardnom književnom hrvatskom jeziku[8].

Pred vama je izvorno, čakavsko elektroničko izdanje epske priče Po slidu Slnca – Črjeni bojovnici zi Harezme (1951.), koje su autori opremili naslovima, objašnjenjima i tumačenjima te dopunili s osam zanimljivih pučkih pjesama iz krčke starine: „Ča se jono (1955. ili 1956.), „Va no staro vrime (1958.), „Dlge lade (1895.), „Imperij (1953.), „Svoj na svojen (1900.), „Pokršćenje (1893.), „Ormanice (1957.) i „Ormanci (1952.).

Slika 4. Promocija Zbirke čakavske epike Putom Sunca – Crveni bojovnici iz Horezma održana je 12. studenoga 2019. u svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru. Na slici: dr. sc. Serđo Dokoza, recenzentica dr. sc. Vanda Babić, autori Leonard Eleršek univ. spec. i dr. sc  Rado Žic Mikulin i urednik zbirke dr. sc. Ante Uglešić.

Duh gre od roda va rod i ča više kolin pasuje, to pametniji diventuje![9]

Slika 5. Grb obitelji Žic Mikulin[10].

PREDGOVOR

Ove priče i pripovijesti pričao je moj djed Anton Mrakovčić Pavlić (1870. – 1953.). Uvijek kad bi počeo pripovijedati, rekao bi unucima: „Djeco, ovo sam ja čuo od mog djeda, a on od svog, ovo ide od roda rodu, otkako je našega roda, plemena i naroda. Ovo jako dobro zapamtite jer i vi ćete imati unuke, koji će htjeti znati sve o našem rodu, plemenu i narodu."

On bi nama djeci pričao zimi, kad nije bilo puno posla. Skupili bismo se navečer oko ognjišta. Stavio bi veću cjepku na oganj, povukao žeravicu na jedan kraj, pa na kliješta stavio fetice pršuta, neka se peku na žeravici. Narezao je svakomu dvije tanke kriške kruha, stavio bi na jednu pečeni pršut, a drugom ga pokrio. Rekao nam je neka malo držimo pritisnuto rukom, kako bi kriške kruha popile mast koju je pršut pustio. Nekad bi pekao ovčetinu, a nekad bi nam dao rogač, suhe smokve ili bajame i orahe. Kad bismo sjeli na stolčiće uokolo ognjišta, uzeo bi vrećicu s duhanom, koji je bio pomiješan s listićima kadulje i malo meda. Napunio bi lulu načinjenu od majolike, koja je imala dugu cijev od lule do usta. Stavio bi na lulu žar i dobro potegnuo. Kada se duhan upalio, sjeo bi u naslonjač pokriven ovčjom kožom i počeo pripovijedati. Mi djeca bismo se pretvorili u jedno veliko uho i slušali. Moja baba i mati prele bi vunu, a teta je plela čarapu na četiri igle. Kako je bio rat, nije bilo struje. Petrolej se nije mogao kupiti, pa je svjetlo davala uljanica. Uljanica je gorjela i svijetlila, čas bolje, a čas slabije, i po cijeloj kuhinji su skakale sjene, koje su čas sličile na vuka, drugi put na gomarla,[11] treći put na velikog lignja, štrige, štrigune, vile i vilenjake, malike i krsnike i na sve ono o čemu nam je pričao djed prošlih večeri. Šum vretena i cinglanje igala činili su nam se poput topota konjskih kopita po zemlji, a cik igala kao zveket mačeva koji lupaju jedan o drugoga kad bojovnici bojuju boj.

Djed Anton je bio izvanredan pripovjedač i nastojao je na mlađe prenijeti sve što je znao. Mogao je pripovijedati satima i satima i ljudi bi ga slušali bez daha. Nikada se nije dogodilo da bi mu netko upao u riječ. Meni bi često rekao: „Mili, zapiši što sam ti pričao, kako ne bi zaboravio", a ja sam ga slušao i zapisivao. Ovu priču koju ću vam pripovijedati on je čuo od svog djeda. Djed Anton mi ju je ispričao kad je imao 81 godinu. On je ovu priču ulomcima pričao i prije, ali nikad kao taj put. Ja sam je zapisao kad sam imao 15 ljeta. Sada, kad sam i ja u njegovim godinama, dužan sam je ispričati svima vama.

Rado Žic Mikulin

Slika 6. Dr. sc. Stipe Botica i dr. sc. Rado Žic Mikulin, dana 16. siječnja 2020. u velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu. U uvodnoj riječi predsjednik Matice kazao je: Ova knjiga će pokazati da Hrvati imaju svoju nevjerojatnu tradiciju, da je dio te tradicije zapisan, ali da je on dopro do našeg vremena brodeći tisućama godina – to je nevjerojatno.

KRATKI RJEČNIK

atalice – dvoprežne ili četveroprežne bojne kočije s četiri kotača i osam do deset oboružanih bojovnika

Aštur – hrvatska božica rata, ljubavi, gladi, brige, neimaštine, zla, boli i smrti; glavna božica hrvatskog panteona

bogun –  luk (oružje)

bojne vozi – brza višeprežna bojna kola s dva kotača i tri ili četiri člana posade

kundura – veliki hrvatski trgovački i ratni brod s pogonom na jedra i vesla

Davor – hrvatski bog rata

Dobrinj – hrvatski bog veselja, zabave, svadbe, mladenaca i mladih

efur – pripadnik riječne ratne flote

efurica – riječna ratna flota

Hor – hrvatski bog Sunca, pobjede, hrabrosti, ponosa i prkosa, glavni pretkršćanski bog Hrvata

Hrvuati – Hrvati

huć – ritam

hućak – bubanj

hućban – ritmičar ili bubnjar na hrvatskom brodu s pogonom na vesla

jidban – zapovjednik na jedrilju

kagan – momulski vladar (car)

kan – general momulske vojske

kanić – glasnik konjanik

Kiš – hrvatski bog osvete, koji progoni sve koji izdaju, lažu i rade protiv Hrvata

korban – kapetan, zapovjednik broda

kosiz – general, visoki časnički čin hrvatske vojske

kosiz veli – veliki general

kosiz banski – banski veliki general i zapovjednik hrvatske vojske

kosiza – vojna postrojba; velika vojna postrojba razine divizije

momul – neprijatelj, osvajač

nado –  čelik

nadac – oklop

oj – pravo kormilo, hrvatsko kormilo

ojat – stožer

ojat, pohodna – pohodni stožer

ojat, bojna – ratni stožer

ojac - vođa

ojban – glavni kormilar, zapovjednik na kormilu

ormani – dulja stražnja vesla za pogon i upravljanje brodom pri otkazu oja

ormanica – laki i brzi hrvatski bojni brod na vesla

oštrulac – kratko koplje za bacanje

plovban – admiral hrvatske mornarice ili efurice, zapovjednik akvatorija podređen banskom plovbanu, a nadređen skupbanima

plovban banski– banski admiral i zapovjednik hrvatske mornarice

rugban – zapovjednik veslača na hrvatskom brodu

ruge – vesla ili vesla gornje palube

ruse – vesla donje palube

sagena – šajeta, veliki hrvatski bojni i trgovački brod s pogonom na jedra i vesla

skupban – zapovjednik eskadre hrvatskih bojnih brodova

sulica – dugo koplje

timun – zastarjeli sustav upravljanja brodom pomoću upravljačkog (krmenog) vesla

teklić – glasnik pješak (trkač)

PO SLIDU SLNCA

ČRJENI BOJOVNICI ZI HAREZMA

Hrvuaska pučka saga i osan pisan zi škoja krškog[12]

„Utruci, ovo san ja čul od moga dida, a on od njegovoga, ovo gre od roda va rod, od kako je našega roda, plemena i naroda. Ovo jako dobro zapametite aš i vi ćete jimit vnuci, ki ćeju otit znat sve o našen rodu, plemenu i narodu".[13]

Anton Mrakovčić Pavlić

I. ČRJENI BOJOVNICI ZI HAREZMA

1. Nakon svih dešturbi i zi delon pasanoga dneva se je car Harezma[14], velikoga inperija ki se je raztezal od Male Azije[15] na urinju[16] i do Indijskoga mogulata na sorinju[17], od Afganistana na ishoju[18] i sve do Črjenoga mora[19] na zahoju[20], šal malo odpočit na balaturu[21], ka je bila va tuston hladu, pokrijena zi barcen[22] na kon je trsje kaučine razplelo svoje rozge, zaperki i guste pera[23]. Zi balature je bil horav[24] pogjed na Tigris[25] i njegove zelene ravnice.

2. Ravnice su se potezale do kuda ti je oko seglo. Ravnice su bile podijene na manje kvadrati, težačije. Po cvitu[26] si vidil ča ja na koj bilo posijano i ča je na koj raslo. Kolo samoga Tigrisa je bil pas trstike i pavera va širini od trisat do pet sat paši[27]. Za paveron i pred poji je bil visok narin ki je branil od povodnji.

Slika 7. Janbas-Kala, utvrda iz ranog perioda Horezma, zvanog „doba tisuću gradova". S. P. Tolstov je datirao utvrdu u 4. st. pr. Kr., a dograđivana je do 1. st. p. Kr. Izvor: http://uzbek-travel.com.

NARIN

3. Svako toliko je bila va narinu[28] zasika ka je bila zatvorena zi dvojnimi drvenimi vrati, obisi, ke su se mogle dvizat i kalivat, priko za to posebojno ustrojenih sistemi i na ke se je za visokih vod nahićevalo žintu[29] i pripravjeno kamenje ko je bilo kako brižić dvignjeno na narinu. Ta narin su delali njegovi pridniki.

4. Na njen je delalo tisuće i tisuće judi. Tisuće voli, konji, mazg, mul i tovari je pejalo kamenje va vozih, nosilo zemju i jilo[30], va za to posebojno pletenih kofah ke su visile živu zi jene i druge strane čivej[31]. Kofe[32] su šoto jimile dna ke bi se bilo žakučilo[33] za prevesla[34] na kofah. Prije leh bi se jih bilo otvorilo bi se bilo zi daskami živu zašćitilo noge i ondat bi se bilo pustilo neka zemja sama pade zi kofe na tla.

5. Judi ki su delali na narinih su bili dobro plaćeni i delo su delali strukovno i požtvovno. Na narinih su živili, delali i umirali. Po narinih su pasli živinu, obdelivali vrti, sijali žito[35], sirak, metlač i rž. Sadili ripu, mirlin[36], tikve i hrastavci. Na vrhih narina su sadili trsi i smokve i datuje. Sve ča je rodilo na narinu je bilo lipo, jedro, zdravo i na samon carskon dvoru je bilo sve frutje i vrdura[37] zi narina.

6. Svako godišće se je posebojno odvajalo fanj šoldi za dela na narinih, aš od narini je ovisilo kakova će bit jimatva i koliko će prit nazad va carske badovine. Tigris je zgjedal kako ribja kost, od ke su se zi kraježnice na pravu i hudu stran[38] širile lebrene kosti. Od ozgora se je vidil kako zeleno modra široka traka, ka se je zgubjala nigdi dugo, dugo va bilkastoj sumaglici.

7. Skroz te zasiki va narinu su va sušnih misecih pušćali vodu i močarinili poja. Do svakoga zasika je pejal konal ki je bil i seda pun vode, blišćil se je kako trak slebra na jarkon slncu i kolo koga su hodile štakje, patke, race, lebedi, šjuke i čapje i lovile žabe, kaške, gliste i ribice. Te konali se je svako lito čistilo i produnbjivalo, aš bi bila trstika, paver[39] i druge vodenike brzo napunile konal.

Slika 8. Putovanje Hrvata u sagi Putom Sunca od Tigrisa (1) do bojišta na istočnoj granici s Afganistanom (2), put u Kraljevstvo Horezma (3), izlazak iz Carstva i put u pradomovinu (4), put u Europu prema Donu (5) i Crnome moru, širenje prostorom između Volge i planine Karpata (6) i od Crnog mora do Visle (7) te potom kopnom i morem do Ilirika (8). Ilustracija: L. Eleršek.

PUTOVANJE PO NARINU

8. Pametil je kada je prvi put zi ocen bil na narinu. Otac, car, je poznival svih glavnih graditeji na narinu i oni su cara i cilu carsku svitu pejali i njin razkaživali i tumačili kako su ča delali i kadi se još ča mora učinit. Pejali su se zi karocami po vrhu narina dlgo, dlgo.

9. Svaku večer bi se bili fermali, poredali karoce i vozi va jir. Va sredini bi bili udelali oganj i ondat se je kolo ognja vičeralo, peklo meso i pilo. Dlgo va noć bi bila odzvanjala pisma i kanat. Petnajsti dan su prišli do kraja. Kada su prišli do kraja, je glavni graditej pričel govorit kadi su zasinjali[40] za pričet dela.

10. Tamo do kuda je prihajala najveća voda su zabili kolci od žukve[41] ke su štršile paš nad težon. To je bil prvi dil del. Njemu kako ditetu od desetak protulić, ki je bil jako znatižejan i ki se je cili pretvoril va oko i uho, ni niš ušlo. Glavni graditej je caru govoril i kazal kadi ćeju vaje za žukvinimi kolci zgradit duplicu[42] od najvećih kamici ke pejaju na vlačicah zi kargaci[43] zi kav[44] ke su fanj dugo od gradilišća.

11. Kamenje kavaju i ga dan i noć pejaju zi četveri najvećih voli. Kada ga pripejaju, ga kladaju na gomile i potlik ćeju od njega gradit gromače[45], duplice. Duplice se je gradilo od dva reda veloga kamenja mej koga se je nahićevalo tribjenac i šaldoć[46], ki je popunil sva prostor mej dvimi redi velih kamici.

12. Prva duplica zi najvećin kamenjen će bit tik uz žukvine kolci, ke ćeju potlik diventat stabla žukve i zi svojimi debli šćititi, branit duplicu od velih vod. Tri paši za prvu duplicu ćeju delat drugu duplicu od istešo veloga kamenja. Mej obi duplice će se nabit žinta i ondat na vrh klas[47] velo kamenje, ko će čuvat krunu narina od vode.

13. Tristo paši od zadnje duplice će se poznova udelat duplica ka će bit dva paša viša od duplic sprida. Za nju deset paši će se poznova udelat duplica i mej te dvi duplice će se nabit jilovača, huhji[48], koguli[49] i drobno[50] kamenje zi kave. Sto paši za tu duplicu će se nahitat tež[51] i tribjenac i ondat poznova udelat dvi za dva paša višje duplice i mej nje klas nabijeno jilo. Za zadnju duplicu će se ondat nahitat zemja, tež, i pomalo tresajuć trasat kuntra mekotan ke su va višini najmanjih vod va Tigrisu.

14. Krune svih narini su bile pokrijene zi velimi grotami[52] i skalami[53] ke voda ni mogla moknut niti za najvećih potopi. Kada se voda raširi do prve skaline, je vode