Srebrne svirale: Izabrane pjesme

By Dragutin Tadijanović

Dragutin Tadijanović (1905.-2007.) jedan je od najvećih i najomiljenijih hrvatskih suvremenih pjesnika. Pišući pjesme intimne i zavičajne tematike, autobiografičnih nota, nije se priklonio ni jednoj aktualnoj književnoj struji. Tadijanovićeva lirika neposredna je i izvorna; gotovo sve o čemu u svojim pjesmama govori zaista se i dogodilo. Ti su događaji uglavnom svakidašnji, često i banalni, no Tadijanović jednostavnom, prirodnom snagom izraza i sugestijom čini od njih neizmjernu umjetničku vrijednost. Moglo bi se reći da, poput »lirskog kralja Mide«, kako ga je nazvao Zvonimir Mrkonjić, sve što dotakne pretvara u poeziju. Nastavljač je tradicije slobodnog stiha u hrvatskom pjesništvu (Kamova, Krleže, A. B. Šimića), obilježenog odmjerenim, biranim figurama i jednostavnim leksikom. U više navrata predložen je za Nobelovu nagradu, a pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika.

Od 1960. godine nadalje Tadijanović je pod naslovom Srebrne svirale priređivao i u dvadesetak izdanja (preko 200.000 prodanih primjeraka!) objavljivao svoje izabrane pjesme. Zbirku smo priredili prema zadnjem za autorova života objavljenom izdanju, onom iz 2004. godine.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Bulaja naklada
• Release date: Sep 9, 2023
• ISBN: 9789533283906

Book preview

Dragutin Tadijanović

Srebrne svirale

(izabrane pjesme)

e-Lektirelogotipi

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

Više informacija o EU fondovima možete naći na web stranicama Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije:

www.strukturnifondovi.hr

Sadržaj ovog materijala isključiva je odgovornost Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNET.

Sadržaj

O autoru: Dragutin Tadijanović

Prije čitanja...

Romon mladog izvora

Lutanje

Samostan

Samoća

Pjesma o Čovjeku i Suncu

Gdje su mladi dani

Pozdrav šumi

Stope u snijegu

Rano sunce u šumi

Večer

Mladić u trsju tužan

Kišoviti dani

Rastanak u jesen

Kad prolaziš iznenada...

Ogledala sreće

Ti i moje srce

Tužbalica za vinogradom

Uspomene

Pjesma o dunji i ptici

Susret

Pustoš

Noć bez jablana

Nebo

Sam

Otvori mi vrata, Grlice

Misao na tebe

Snove sniju stari maslinici

U slapu zelene mjesečine

Čekanje u drvoredu

Visoka žuta žita

Dječak u sjeni vrbe

Hrastovo lišće šumori, šumori...

Onoj koju naslućujem

Grlice

Romon kiše

Sanjam kako idem pored tebe

Jesensko pismo

Grmljavina

Dosadna hladna kiša

Zagrljaj

Nad vinogradom sunce i oblaci

Nikad više

Lelija

Djevojka na prozoru

Moje pjesme

Jelena veze

Zapali svjetiljčicu

Vraćanje u noć

Čeznuća

Žene pod orahom

Zlatnim pticama

Miris ljiljana

Zemlja me zove

Šume snivaju

Balada o zaklanim ovcama

Pred izlogom cvjetarnice

Jutarnja zvijezda pozlaćen orah

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Zaljubljena djevojčica

Mjesečina

Plavetnilo neba

Bacam srce pod tuđa stopala

Moja sestra nosi u grad mlijeko

Jutro

GOLUBOVI, SIROTINJA I JA

I. Daleko su od mene oranice

II. Gospodin Lamian hrani golubove

III. Oh, kako je sirotinja bešćutna

Pjesma Mariji

Htio bih pokidat žice...

Sunce nad oranicama

DANI DJETINJSTVA

I. Moje igračke

II. Kiša u predvečerje

III. Lov na dúgu

IV. Ledeni kurjak

V. Djevojčica i ja

VI. Da sam ja učiteljica

VII. Računska zadaća

VIII. Hoću li ući u sobu gdje je sag

IX. Nosim sve torbe a nisam magarac

X. Moja baka blagosilja žita

XI. Dopisnica na ratište

XII. Mladež domovini

XIII. Danas trideset pete

O CIKLUSU PJESAMA DANI DJETINJSTVA

Večer nad gradom

Bilješka o tri vrapca

Goranov epitaf  Skriven u planinskom lišću

Večernja rumen

Moj Dubrovnik

Intimna izložba crteža iz Raba

I. Sretoh jutros... ruže

II. Bio sam kao i ti

III. Što će se desiti »one večeri«

IV. Tiho plakanje

V. Hiljade mrtvih i ja

VI. Nevidljive ptice

VII. Daleko

VIII. Dva groblja

IX. Jednostavan život

X. Oranje mog oca

XI. Budući pjesnik

XII. Poruka iz daljine

XIII. Okrugli kameni stol

P. S.

Slike još nenaslikane

Školjka

Kasni žetelac

Veličanstvo mora

Majci mojoj

Spomen na djedovinu

Prsten

Ptice lete, u sumračje...

Kad mene više ne bude

GOST U VUČEDOLU

II. Žuta ptica...

III. U svibnju dođoh...

IV. Ima jedan mali Josip

V. Zapada sunce...

VII. Htio bih da zaustavim

X. Tri stabla

Kao da nema ni mrtvih ni živih, nikoga

Zabilježeno na groblju

Slušajući šumorenje hrasta

Može li čovjek...

Pjesmica za veliku i malu djecu

Vezan za zemlju

Smiješak neba

Godinama sam dolazio...

Riječi zahvalnosti Suncu

Kapi rose na ružama

Svjetla i sjene grada

U šumi, s leptirom

Tajna sjenovite klupe

Pada snijeg

Zašto nisi kao vjetar

Čarolije

Uspomeni moje majke

Brijeg

Pjesanca o moru

Sa zvijezdama svojim u dubini

Oproštaj

Ali nije bilo nikoga

Prijateljstvo riječi

More u meni

Oblak

Stihovi o dúgi

Svjetiljka ljubavi

Ljudsko govorenje

Kako je ono bilo...

Sunce žarko, molim te...

Povratak u svoj dom

Na stolu kruh

Sve je već rečeno...

Ruža i njene sjene

List željan slave

Trenutak spoznaje

Prag djetinjstva

Oduvijek...

Od iskona Svijeta

O krilatom konju

Gozba

Ad honorem et gloriam

Na grobu prijatelja

O riječima

Molba Munji nebeskoj

Lipanjska noć na Griču

Dom Tajnovitosti

Pogled kroz prozor

Bez tebe

Bijela žena

Čekajući prijatelja

Šenoin karanfil

HAIKU, 1.

Vraćanje u noć

VARIJACIJE NA TEMU: Pijetao Nikole Šopa

Ništa mi nije...

Lepet krila

Vrijeme je da se još jednom...

Što mi je šaputala jabuka

HAIKU, 2.

HAIKU, 3.

HAIKU, 5.

Ti koji mi daješ

Živjeti, u vječnosti

Oblaci

Oblaci, još jednom

Nekada, davno...

Kroz prozor vidim...

Klupa na Zrinjevcu

Doručak

Što sam prijateljima govorio u kavani »Dubrovnik« 4. 4. 2004.

Pusta želja

Napisano u kavani »Dubrovnik«

O prstenu

Tadijanović o nekim svojim pjesmama

Visoka žuta žita

Balada o zaklanim ovcama

Oh, kako je sirotinja bešćutna

Metodički instrumentarij

Poticaji za daljnji rad

Rječnik

Kviz

Dragutin Tadijanović

Dragutin Tadijanović

Rastušje, kod Slavonskog Broda, 4. studenog 1905.

– Zagreb, 27. lipnja 2007.

PRIJATELJSTVO RIJEČI

Otkako znam za sebe

S riječima prijateljujem

Riječi su moja muka

Riječi su moja radost

Riječi su moje prokletstvo

Riječi su moja utjeha

Riječi su život moj

Otkako za sebe znam

S njima prijateljujem.

                    Zagreb, Gajeva ulica 2a

3. listopada 1981.

Dragutin Tadijanović jedan je od najvećih hrvatskih pjesnika. Rođen je u Rastušju kod Slavonskog Broda 1905. godine, kao jedno od šestero djece u obitelji, a u školu je išao u susjedno selo Podvinje. Svaki dan je satima pješačio do škole i natrag. Za razliku od mnogih drugih hrvatskih pjesničkih velikana, živio je dovoljno dugo da proživi dane slave i svekolikih priznanja. Umro je u sto drugoj godini!

Kad je imao devet godina oca su mu odveli u vojsku jer je počeo Prvi svjetski rat. Kako priča sam Tadijanović 1969. godine, nakon trogodišnjeg boravka u Beču, gdje je kao vojni obveznik radio u tvornici municije, vratio se moj otac kući u jesen 1918. i sobom donio mali švicarski zlatni sat: poklonio ga je meni na trinaesti moj rođendan. (Nosio sam ga uza se u gimnaziji, na sveučilištu i u kasnijim godinama: sad se on »odmara« u mom pisaćem stolu!) Koliko sam puta, za vrijeme obuke, ili ispitivanja, pogledao na ovaj sat: hoće li školsko zvono uskoro zazvoniti? Sat je neumorno kucao u dosluhu s mojim srcem, i u gradu i u selu, pa se tako smjestio i u pjesmu Visoka žuta žita, gdje kuca i danas, kao onoga ljeta u Rastušju.

Prvi susret s gradom Dragutin Tadijanović doživio je 1919., jer se dalje školovao u Slavonskom Brodu. Jedno vrijeme je pješice odlazio i od Rastušja do Slavonskog Broda i natrag. Potom je, kao đak viših razreda osnovne škole, živio u brodskom Samostanu gdje je imao svoju sobicu i tamo je napisao prve pjesme. U Zagrebu je počeo studirati šumarstvo, a nakon prekida upisao je i završio filozofiju i studij književnosti na Filozofskom fakultetu. Dok je bio student, živio je od poslova korekture za novine i knjige. Obnašao je mnoge dužnosti i poslove: tajnika Društva hrvatskih književnika, nastavnika, na Akademiji likovnih umjetnosti, urednika u Nakladnom zavodu Hrvatske gdje je uredio brojna izdanja sabranih i kritičkih djela hrvatskih pisaca. Sam je uredio sabrana djela Josipa Draženovića, Vladimira Vidrića, Janka Polića Kamova, Ivana Gorana Kovačića, te pet knjiga sabranih djela Antuna Gustava Matoša, a suuređivao je i sudjelovao u pripremi djela drugih hrvatskih književnika. Bio je i potpredsjednik Matice hrvatske, te ravnatelj Instituta za književnost i teatrologiju Hrvatske akademije za znanost i umjetnost (tada JAZU). Predložen je za Nobelovu nagradu, a bio je i počasni građanin grada Zagreba.

Pjesme je pisao i pod pseudonimom Margan Tadeon. Objavio ih je oko pet stotina u dvadesetak zbirki, a krug tema koje u njima pronalazimo kreće se od zavičajnih, intimnih, pejsažnih do