Pesme
()
About this ebook
„Mesec jasni, zvezda jato,
I sunašce umiljato,
Zoru što nam nebo šara,
A i munju što ga para,
I tu silnu groma buku,
I oluje strašnu fuku
Ti satvori, velji Bože,
Ko ovako jošte može?“
Related to Pesme
Related ebooks
Djura Laza Vojislav Jovan Vladislav Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPjesme iz srca Rating: 5 out of 5 stars5/5Pesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPoezija Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPutevi snova Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsJutro njihove pobjede Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSedam lirskih krugova Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsĐulići i Đulići uveoci Rating: 0 out of 5 stars0 ratings120 Zmajevih pesama za decu Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsČovek iz kuće na bregu Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMis Harijet i druge priče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsEkvilibrista Rating: 5 out of 5 stars5/5Aleksandrijske pesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPrekrasne ruševine Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPesme Rating: 5 out of 5 stars5/5Svetla Sarajeva Rating: 1 out of 5 stars1/5Beogradski književni časopis 42-43 Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNa serpentinama do tišine Rating: 0 out of 5 stars0 ratings1915.: Tragedija jednog naroda Rating: 3 out of 5 stars3/5Izbliza Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsOstrvo Rating: 5 out of 5 stars5/5Nebeski rukopis Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsКавкаски заробљеник - Превео с руског Борислав Радосављевић Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPriče bez kraja: Zbirka Pesama Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsБеоградски књижевни часопис: broj 64-65-66-67 Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBeogradski književni časopis 39-41 Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBeogradski književni časopis 32–33: Oktobar 2013. Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsČasna reč muškarca Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSmrt i život Rating: 0 out of 5 stars0 ratings
Related categories
Reviews for Pesme
0 ratings0 reviews
Book preview
Pesme - Branko Radičević
Branko Radičević
PESME
Impresum
First published in 1847
Copyright za ovo izdanje © 2023 Agencija TEA BOOKS
Digital edition
ISBN 9788663293175
Glavni i odgovorni urednik
Tea Jovanović
Lektura
Agencija TEA BOOKS
Korektura
Agencija Ortograf
Digitalizacija
Agencija TEA BOOKS
Dizajn korica
Agencija PROCES DIZAJN
Izdavač
Agencija TEA BOOKS
Por. Spasića i Mašere 94
11134 Beograd
Tel. 069 4001965
info@teabooks.rs
www.teabooks.rs
Ova publikacija u celini ili u delovima ne sme se umnožavati, preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili bilo kojim sredstvom bez dozvole autora ili izdavača niti može biti na bilo koji drugi način ili bilo kojim drugim sredstvom distribuirana ili umnožavana bez odobrenja izdavača. Sva prava za objavljivanje ove knjige zadržavaju autor i izdavač po odredbama Zakona o autorskim pravima.
PRVA KNJIGA
DEVOJKA NA STUDENCU
Kad sam sinoć ovde bila
I vodice zaitila,
Dođe momče crna oka
Na konjicu laka skoka,
Pozdravi me, zborit ode:
„Dajde sele malo vode!"
Ove reči – slatke strele –
Minuše mi grudi bele,
Skoči mlada, njemu stigô,
Digô krčag, ruku digô,
Ruka drkta – krčag dole –
Ode na dve na tri pole.
Još od njega leže crepi,
Ali ՚de je onaj lepi?
Kad bi sada opet došô,
Ma i ovaj drugi prošô!
Jul 1843.
PUTNIK NA URANKU
Tama dolom, tama gorom,
Naokolo sve počiva,
Samo voda sa žuborom
Sa kamena što se sliva,
Samo što se kašto petli,
Samo klepka što se čuje,
Samo s’ onde malko svetli,
Jer se danak približuje.
Bela zora već je tuna,
Jošte putnik jedan – glaj!
Pored stene pored žbuna
Na vrletni stiže kraj
Kako stiže sunce granu,
Svetli s’ gora i dolina,
A putniku duša planu,
Pa zaklikta od milina:
„Oj, sunašce, što razgoniš
Puste noći silne tame,
Oj, ti nebo, štono roniš
Rosne svoje suze na me,
Oj, ti goro štono gajiš
Mile pesme, mile tice,
Oj, livado, što se sjajiš
Puna rose i travice –
Dolo, stado, janjci dragi,
Vrulo, cveće mirisavo,
Mili vetre, vetre blagi,
Oj, izvore, zdravo, zdravo!
Zdravo i ti momo tudi,
Da divna si, sele pusta,
Odi amo, od’ na grudi,
Da t’ poljubi braca usta."
Novembar 1843.
PUTNIK I TICA
Divno gora lista,
Divno sunce sija,
Divno reka čista
Zrake mu odbija.
A na reci lednoj
Divno lipe stoje,
A na lipi jednoj
Divno tica poje.
Jošte putnik tuda
Nogom lakom odi,
Stazica krivuda,
Pored lipe vodi:
„Oj, tiče umilno,
Što na grani stojiš,
Okle tako silno
Srce meni svojiš?
Da li odozgore
S neba amo dođe,
Da li mimo dvore
Moje mile prođe?
Valjda moju milu
Vide prevesela,
Pa bi meni silu
Govoriti tela,
Ali ne znaš, mila,
Šta pre od milote,
Jer si tako sila
Videla krasote.
Ti joj lice belo
Vide i rumeno,
I još vito telo,
I to oko njeno.
Oči joj veljau
Da meneka čeka,
I da je u strau
Za mene daleka.
I suze je lilo
Drago u samoći:
’O, ti višnja silo,
Kad ćeš mi pomoći?’"
Tako putnik tudi
Tici maloj zbori,
Po mladi mu grudi
Silan plamen gori,
Plamen, plamen sveti –
Putnik suze roni,
Tici da poleti
Plamen njega goni.
Skoči lakom nogom,
A ՚tičica prnu –
„Zbogom, ՚tico, zbogom!"
On se stazi vrnu.
„Stazo vita, nes’ me
Preko oni՚ gora,
Pa sretna odnes’ me
Sred miloga dvora.
Nes’ me dragu mome
Da više ne tuži,
Da suzno za mnome
Lica svog ne ruži."
21. novembar 1843.
NOĆ PA NOĆ
Lep je zore osmejak,
Lep je dana ogrejak,
Večeri je lepa šarna,
Al’ je lepša nojca čarna.
Onda idem reci taki,
Pa odrešim čamac laki,
Pa se vesla mlađan latim,
Pa polegnem, pa za՚vatim.
Šikće voda oko čuna,
Matica je veće tuna,
Strašne stene i vrtlozi –
Blagi Bože, de pomozi!
Šikće voda, a čun reže,
Beži vrtlog, stene beže –
Živo ruke, ne sustale!
Eto mene do obale.
Čun tu vežem, lakim skokom
Na obalu pa izletim,
Pa laganim onda krokom
Dvoru mile ja poletim.
Blizu dvora gle meneka,
A na vrati ono ko je?
Mila moja mene čeka –
Čekaš i sad, zlato moje?
Brže dole, sunce blago,
Brže amo, noćne tame,
Amo brže, moje drago,
Da ne čeka više na me.
25. novembar 1843.
CIC!
Al’ se nebo osmeiva,
Al’ se reka plavi,
A ribarče u čun sniva,
Jasno kô na javi.
On itnuo udičicu,
Ribicu je stekô,
Metnuo na žeravicu,
Pa je tako pekô.
„Žeravico, de se trudi,
Nemoj tako sporo."
Ribica mu veće rudi,
Gotova je skoro.
Rudi riba – jošte malo –
Sad mu je pečena,
Srce mu se zaigralo:
„Amo sad, milena!
Dole ćemo jako sesti,
Al’ će da se sladi,
Morô bi te, ribo, jesti
I da nije gladi!"
Pa je uze, pa njom brže
Da primakne k usti,
Čun se ljuljnu, on se trže,
Ode sanak pusti!
27. novembar 1843.
TUĐIN
Ukraj mora kraj tioga,
Tu brodovi stoje,
A sa broda sa jednoga
Momče vako poje:
„Ao sveta golemoga!
Ao jada moga,
Da na svetu baš nikoga
Ne imadem svoga!
Otac, majka u grob pade,
Brat i seja draga,
A drugoga ne imade
Srce moje blaga.
Oh kad vetar silan dune,
Kad se more uskomeša.
Kada voda nebu grune,
Pa ga s morem smeša,
Vetre, vičem, jače duvaj,
Ma brod raznesao,
Vale, more jače gruvaj,
Ma me zakopao.
Iz daleke pokrajine
Ja sam amo došô,
Ko b’ za momkom iz tuđine
Jadovati pošô?"
Tako momak ovde žali,
Jedna moma tužna
Stoji moru na obali,
Stoji kao sužna,
Stoji mlada, suze lije,
A sve one jadne,
Pa bijelo lice krije,
Umalo da padne.
Muči, momče, tako t’ Boga,
Okani se tuge,
Amo brže, eto svoga,
Pa još brate druge!
27. novembar 1843.
AJDUK
Kuća moja čarna gora,
A postelja kamen ovi,
Moja braća sve odskora,
Ali sami sokolovi,
S njima s’ vinem s ove gore
Kao munja na zlotvore.
Strašno li se zlotvor sili,
Sve krvavi pokri krili,
Ljube ljubi, đecu gazi,
Časnome se krstu plazi,
Na kolju nam ječe braća –
Al’ mu ajduk zajam vraća.
Zaman silno Ture gledi
Da dosadi kaurinu,
Turske krvce on ne štedi,
Već se diže u planinu,
Silna četa amo gazi,
No malo se kogođ slazi
Oh ala mi raste kika
Kad pušaka stane cika,
Kad zagledam turska skota,
Pa kad mi se s konja smota,
Kad mu glavu pseću zbrijem
Pa na kolac kad nabijem.
Turskim glavam’ goru kitim...
O ajdučke divne sreće!
Turskim šaram’ ponositim
Kitim srpsko svoje pleće:
Turska puška Ture bila,
Tursko blago zadobila.
Čekaj, ago, koji danak
Da t’ bijele bijem kule,
Da boravim laki sanak
Pored tvoje vjerne bule,
Da ti, ago, lulu pijem,
A Kuranom kavu grijem.
Da ti konja tvoga jašem,
Da bos tapkaš pored mene,
Da ti britki ja mač pašem,
Baka prelu da t’ priđene,
Da t’ osedlam kô paripa;
Da vi’š kako aga đipa.
Pa da t’ onda dočnem sreću:
Da ti glavu srubim pseću,
Da ti kulu njom okitim,
Ispod kule meso itim,
Nek ti vrane glavu kljuju,
Psi se psine nablaguju.
* * * * *
Niko tebe ne ćede pomoći,
Rode mili, u preteškoj noći,
Al’ s’ u goru diže sinak pusti,
Pa dovati rukom mrak taj gusti,
Ajduk kliknu, šara puška planu,
A Srbiji bijel dan osvanu
1. decembar 1843.
PUTU KRAJ
„Ja obiđô mloge dole,
Mloge reke, mloga vrela,
Gore, luke, stene gole,
Mloge dvore, mloga sela;
I opeta nigde kuta
Deno mlađan da se stanim,
Da s’ nemirna manem puta,
Svog života dan predanim.
Divni mesta vide dosta,
Divna beu, al’ ne dugo,
Nigde dugo ja ne ostâ,
Jer sve traži nešto drugo.
Pa tako se levo, desno
Po svem svetu lupam,
Sve je usko, sve je tesno –
Da l’ ću što da slupam?
Ko zna de će još isteći
Taj nemirni život moj,
՚De će silna želja reći:
Dosta more, ovde stoj!"
Peva putnik, pa silazi
Kroz kamenje niz planinu,
Put se vinu, on upazi
Divne drage i dolinu.
Gleda putnik s stene gole:
„O krasote, o divote!
Nos’ me, stazo, dole, dole!"
Zakliktao od milote.
Dole ga je staza snela,
O da divna ovde čuda!
Jedna moma stoji bela,
Kano snega mlada gruda:
„Oj, devojko, zlato čisto!
Ta lepša si nego vila,
Lepša nego sunce isto;
Bi li, ՚rano, moja bila?"
„Oj srećice iznenada!
U moga me išti ćaka,
՚Tela bi te, moma mlada,
Tela bi te ja junaka."
Putnik ište, otac daje,
Eto putu dođe kraj,
Al’ i moja ruka daje,
Dragi rode, pesmu naj!
5. decembar 1843.
VRAGOLIJE
Momak ide vragolan,
Po gori se širi,
Lep je kano lepi dan
Što kroz goru viri.
A sa gore kraj potoka
Stazica se dala,
Jedna moma milooka
Tu je rublje prala.
Al’ kad smotri vragolana,
Povikala seka:
„Oj, stazice, oj, tanana,
Dones’ ga meneka!"
Viknu moma, pa ti brže
Za žbun jedan zađe,
A momak se čisto trže
I čudo ga snađe:
„Jao mene, i do sada
Šeta ja po gore,
Ali ne ču još nikada
Da slavuji zbore."
Tako reče momak tuna,
Pa s’ mlađan zauja,
Da on vidi iza žbuna
Tog čudnog slavuja.
Al’ i moma iz zasede
Poskočila oma –
Beži, sele – eto bede –
Beži majci doma!
Beži moma, mânu rublje,
Beži l’ domu svome? –
Sve u goru beži dublje,
A momak za njome.
Beži moma, do kolena
None joj se bele,
Bele none do kolena
Momka su zanele:
„Ta da imaš krilo lako,
Da pr՚neš oblaku,
Ne bi mene čedo jako
Utekla junaku!"
Pa se mlađan za njom stisnu,
Dovati je sade:
Jao mene! ona vrisnu,
Pa pod lipu pade.
O da čudna valjuškanja
Po zelenoj travi,
O da čudna ljuljuškanja,
Da t’ podiđu mravi!
Laki vetrić osme՚nu se,
Listak liska dirnu,
Beli danak pokrenu se
Pa kroz lipu virnu.
Lipa brsne grane širi,
Šapće danu sjajnu:
Viri, dane sjajni, viri,
Ali čuvaj tajnu.
6. decembar 1843.
SRETAN PASTIR
Blago mi na viru
Sretnome pastiru,
Amo staze vode,
Mome amo ode,
Pa tu bele platno –
Ostalo im zlatno!
Kako s’ koja makne,
U srce me takne,
Kako me pogledi,
U srce uvredi,
Još se smeju na me,
Da srce pomame.
Eto tako juče
Dođe jedno luče
Ao kad ga zglenu,
Srce mi se krenu:
Ova, ova bela
Srce mi odnela.
Decembar 1843.
DRAGI
Petli poju, eto zore,
Zbogom, draga, ja odlazim,
Tuđe dole, tuđe gore
Valja meni da polazim,
Ta za leto, za čitavo,
Odo՚, zlato, ostaj zdravo!
„O, mâni se tuđa sveta,
Kod kuće je veruj bolje,
Mân’ se, dragi, puta kleta,
Mân’ se znoja i nevolje,
Oh kad sunce letno plane,
՚Oće junak da sustane."
Gorom ladni vetri pire,
Pa znojavo lade čelo,
Iz kamena voda vire,
՚Ladna voda krepi telo,
A kad legnem, guste grane
Od sunčane