Poslužiti toplo: Kristina Posilović

By Gradska knjižnica Rijeka

Roman "Poslužiti toplo" se poigrava žanrom chick lita, parodira ga, ali je ujedno i sam chick lit. Stil pisanja je vrlo jednostavan, prožet humorom, parodijom, (samo)ironijom i sarkazmom. Iako je stil jednostav kako bi tema bila što bolje prihvaćena od šire publike, i sama (anti)junakinja daje do znanja da je zapravo feministkinja, da čita feminističke časopise ("Bitch", op.) te da želi progovarati o temama kao što su bolest, odnos prema seksualnosti, majčinstvo i ljubav, prava seksualnih manjina. Stoga se kroz zabavne, naizgled ležerne epizode njezinih avantura provlače pitanja koje klasičan chick lit (barem ne u Hrvatskoj) ne poznaje. Uzora za pisanje romana svakako su bila dva djela: "Štefica Cvek u raljama života" Dubravke Ugrešić i "Drukčija od drugih" Lene Dunham.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Gradska knjižnica Rijeka
• Release date: May 14, 2018

Gradska knjižnica Rijeka

Informacijsko, obrazovno, kulturno, komunikacijsko i socijalno središte grada Rijeke.

Book preview

Sadržaj

1. Svoje ljubavnike poslužujem tople

2. Doručak

3. Ručak

4. Kušačica

6. Lakomac

7. Večera

8. *Bilješke uz knjigu

9. *Podsjetnik

10. Lava

Bilješka o autoru

O e-biblioteci Poticanje književnog stvaralaštva

Mojim kraljicama

Moje su slabosti oduvijek bile hrana i muškarci – tim redom.

Dolly Parton

Svoje ljubavnike poslužujem tople

Kako objašnjavate fenomen Kriste Nin? Je li vas iznenadila tolika pažnja medija, ali i čitateljstva koje je svakog dana sve brojnije?

Iskreno, nije. Ova je knjiga posljedica mog dugogodišnjeg istraživačkog rada. Lagala bih kad bih rekla da se naposljetku nisam nadala pažnji. Lijepo je biti čitana, ali i mažena od strane publike. A što se tiče fenomena, ne bih o tome previše govorila jer pojam sam po sebi upućuje na nešto prolazno; na nešto što se preko noći rodilo i isto će tako, preko noći, odumrijeti. (Smijeh.) Moja je želja nastaviti kopati po ovim temama, barem još nekoliko sljedećih godina. (Smijeh.)

Uspjeh vaše knjige u inozemstvu je dokaz kako teme kojima se bavite ruše sve granice; jezične i kulturološke. Dočekuju li vas zaista ljudi na aerodromima, s cvijećem i poklonima, kako pišu svi strani mediji.

Dočekuju, dočekuju. (Smijeh.) Isprva me to potpuno zbunjivalo, no nakon nekoliko mjeseci sam se navikla i sad mi je drago vidjeti zadovoljne čitatelje, kako žene tako i muškarce koji imaju potrebu prići mi i komentirati kako im je knjiga otvorila nove perspektive. Vrijeme koje odvajaju da bi me došli pozdraviti je zaista dragocjeno pa se trudim sa svakim, koliko stignem, popričati barem nakratko. Što se tiče rušenja granica, prije bih rekla da rušim stereotipove, pogotovo one koji se temelje na duboko ukorijenjenim predrasudama da žene ne mogu i ne znaju uživati u sebi samima te da im je za to, kao i za sve drugo, treba pomoć muškaraca. (Smijeh.)

Što biste onda preporučila našim čitateljicama, kako da slože svoj idealni meni?

Nema idealnog menija jer se naša osjetila svakog dana sve više razvijaju, mijenjaju, neka nažalost s godinama gube svoje funkcije, a neka dobivaju nove, poboljšane. Ako znate osluškivati svoja osjetila, znat ćete u svakom trenutku odabrati ono što vam najviše odgovara. Ne zaboravite na intuiciju, ona će vam točno sugerirati koliko vam je i čega potrebno. Naravno, eksperimentirajte.

U knjizi često naglašavate važnost eksperimentiranja. U kojem ste se trenutku istraživanja odlučila na eksperimentiranje i kako su vaši bližnji reagirali na knjigu?

Dobro pitanje. Vrlo važno, dapače. Prije dvije godine doživjela sam tešku poslovnu krizu kojoj je prethodilo neprestano preispitivanje identiteta. Nisam bila zadovoljna svojom pozicijom koja je svakog dana sve više kopnila, osjećala sam strah zbog uljuljkanosti u rutinu, ali i neopisivu želju da se istrgnem iz sebe, da budem sve što želim biti i da hodam svijetom sa svim svojim licima ma kakva god ona bila. Moja obitelj je u svakom trenutku bila uz mene i pogurali su me prema naprijed kada je to bilo najpotrebnije. Na tome sam im zahvalna.

Možete li s našim čitateljicama podijeliti za vas najvažniju stvar koju ste naučila na ovom nevjerojatnom putu?

Svakako. Najvažnija stvar koju sam naučila jest da ne moram i ne želim biti savršena. (Smijeh.) Najljepše i najzamamnije prilike kriju se u rupama gradova, u procjepima raspoloženja, u hrabrosti i ponekad drskosti da se svijetu baci tanjur u lice. (Smijeh.)

Koji bi onda bio vaš idealni meni, evo recimo za danas, za nastavak vaše turneje?

Kako preferiram samo jedan slijed jela, odgovorit ću vam što bi nabolje odgovaralo mom današnjem danu koji će biti zaista dug. Za doručak, dimljeni losos na posteljici od rukole i cherry rajčica, za ručak, jednostavna salata od feta sira, a za večeru, slabo pečen biftek u umaku od zelenog papra, s lazanjom od krumpira.

Sigurna sam da će se ovi prijedlozi svidjeti i našim čitateljicama. No da se za kraj vratimo na temu eksperimentiranja. Dobile smo odgovor na pitanje kako će izgledati vaši današnji obroci, no ono što nas isto tako zanima jest kakav treba biti vaš ljubavnik? (Smijeh.)

Jednostavno, poslužen topao. (Smijeh.)

Dubrovnik, 2015.

Doručak

Dimljeni losos na posteljici od rukole i cherry rajčica

100 g dimljenog lososa

1/2 češnjaka

papar

4 žlice maslinovog ulja

2 žlice limunovog soka

sušeni bosiljak

cherry rajčice

kapare

rukola

* * *

Jutro započinjem čašom vina. Onda sam sigurna kako će cijeli dan teći glatko. Za dane kao što su ovakvi, uvijek biram istu sortu, čileanski Sauvignon iz 2007.

Konobar mi donosi svježi kruh s maslacem. Maslac ne diram, kidam komadiće kruha koje zalijevam malim gutljajima vina. Uvijek sjedim na strani s koje imam pogled na kuhinju. Volim promatrati konobare koji nose tanjure pune hrane nevelikom broju gostiju u restoranu. Sviđa mi se što nema puno ljudi, zato svaki put kad sam u Dubrovniku, svratim ovdje na doručak.

Zabavljam se dok čekam hranu, pogađam kome ide koji tanjur. Često pogodim, ali volim kad me gosti iznenade. Nekad su i sami iznenađeni kad vide tanjur. Kao da nisu očekivali to što su naručili, ali su dovoljno pristojni da ne zapitkuju previše. Skrušeno pognu glavu i nabadaju vilicom zalogaje koji su preobilni za doručak. Doručak treba biti lagan, čak je i bolje da je hladan kako bi lakše klizio niz grlo koje će