Svekrve i snahe

By Annie Chapman

Svekrve i snahe rodbinski su i zakonski „vezane“, a da ih o tome nitko nije pitao. Ipak, izazov je to koji je moguće nadvladati.
Kroz stotine razgovora sa ženama i u tu svrhu posebno osmišljene upitnike, koje je njih mnogo više ispunilo, sabrala sam neka osnovna načela, moguće prepreke na koje možemo naići i praktične savjete koji vam mogu pomoći izgraditi što bolju komunikaciju s muževljevom obitelji i rodbinom. Sigurna sam da ćete se prepoznati u nekima od ovih priča i da ćete pronaći smjernice koje možete primijeniti u svojim životnim situacijama. Imena su, naravno, izmijenjena kao i neki detalji kako bi se zaštitila privatnost žena koje su velikodušno s nama podijelile svoja iskustva.
Dok otkrivate kako skladno plesati u ritmu sa svojom svekrvom ili snahom, spoznat ćete da taj odnos može obogatiti vaš život i da je uzbudljiva povlastica rasti u njemu.
Autorica

U knjizi ćete, između ostaloga, pronaći savjete kako da:
•postavite zdravu granicu u odnosu sa svojom svekrvom/snahom;
•iskažete poštovanje svojoj svekrvi/snahi;
•izgradite dobar odnos s muževljevom obitelji (snahe);
•naučite izražavati ono što vam smeta u odnosu s vašom svekrvom/snahom;
(...)

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Figulus d.o.o.
• Release date: Dec 15, 2020
• ISBN: 9789533670065

Book preview

Uvod

Volim plesati! Iskreno, taj moj ples ne izgleda baš najbolje, ali svejedno uživam plešući. Promatrač sa strane vjerojatno bi uočio da najviše plešem na nožnim prstima. Ali ne, ja nisam balerina. Naime, najčešće gazim po partnerovim prstima. Bez obzira što mi nedostaju neke osnovne vještine, kao samoprozvana „kraljica plesnog podija" volim sama izabrati svog partnera. To je povlastica koju nemamo kada je u pitanju odabir članova muževljeve obitelji.

Svekrve i snahe rodbinski su i zakonski „vezane", a da ih o tome nitko nije pitao. Ipak, izazov je to koji je moguće nadvladati. Odnos svekrve i snahe zasigurno ulazi u one složenije ljudske odnose. Da, teška je to vrsta plesa. No zbog same naravi ovog odnosa od tih se dviju žena očekuje da spontano zaplešu u istom ritmu, a u stvarnosti ta se povezanost tek u rijetkim slučajevima ostvari preko noći. Zapravo, taj ples zna biti jedan mučan tango. Naravno, za izgradnju svakog trajnog ljudskog odnosa potrebno je vrijeme, mudrost, milost i molitva.

Kao snaha i kao svekrva već godinama aktivno plešem sa svojim partnericama. Nudim vam svoje iskustvo u osjetljivim pregovaranjima i u rastu u razumijevanju, koje je potrebno kako biste s muževljevom obitelji razvili zdrave odnose prožete ljubavlju.

Kroz stotine razgovora sa ženama i u tu svrhu posebno osmišljene upitnike, koje je njih mnogo više ispunilo, sabrala sam neka osnovna načela, moguće prepreke na koje možemo naići i praktične savjete koji vam mogu pomoći izgraditi što bolju komunikaciju s muževljevom obitelji i rodbinom. Sigurna sam da ćete se prepoznati u nekima od ovih priča i da ćete pronaći smjernice koje možete primijeniti u svojim životnim situacijama. Imena su, naravno, izmijenjena kao i neki detalji kako bi se zaštitila privatnost žena koje su velikodušno s nama podijelile svoja iskustva.

U ovoj ćete knjizi također pronaći istaknuta biblijska načela koja će potaknuti vaš osobni duhovni rast i pomoći vam da izgradite bolji odnos s vašom svekrvom ili snahom. Nijedna knjiga koja govori o ljudskim odnosima nije potpuna ako ne sadrži mudrost Božje riječi te ljubav i milost doživljenu u dinamičnu odnosu s njegovom sinom Isusom.

Dok otkrivate kako skladno plesati u ritmu sa svojom svekrvom ili snahom, spoznat ćete da taj odnos može obogatiti vaš život i da je uzbudljiva povlastica rasti u njemu.

Svoju sam snahu upoznala tek kada mi ju je moj sin predstavio kao svoju suprugu. Osim što sam bila šokirana njihovom naglom odlukom da se vjenčaju, ravno me je u srce pogodila činjenica da nisam bila pozvana na vjenčanje vlastita sina. Dala sam sve od sebe kako bih sakrila koliko me je to povrijedilo. Osjećala sam se prevarenom, jer o tom sam danu sanjala još dok je on bio dječak. Pitala sam se je li ona uopće žena za koju sam molila sve te godine. Svjesna sam da je to i njegova krivnja, iako on nikada nije bio sklon sentimentalnim izljevima i možda ne razumije koliko je meni, kao majci, bio važan dan njihova vjenčanja, ali ona je kao žena trebala razmišljati kako bi se ona osjećala na mom mjestu. Sada se moram pretvarati da je sve divno, a nije.

1. POGLAVLJE

Jeste li za ples?

Crkva je ukrašena, svijeće su upaljene, mladoženja čeka pred oltarom, svećenik je u stanju pripravnosti, pogledi svih u crkvi usmjereni su prema ulaznim vratima kroz koja će svakog trenutka zakoračiti mladenka uz zvuke orgulja. Njezino će srce poskakivati od uzbuđenja pred ovim dugo iščekivanim trenutkom dok bude polako koračala prema oltaru, prema svome odabraniku. Naša ljupka mladenka ni ne shvaća da ona nije jedina žena u crkvi koja će odsad plesati jednim novim ritmom.

Jedna će žena ondje, za koji trenutak, postati njezina svekrva, a ulazna je pjesma poziva da dostojanstveno napravi korak u stranu i ženi u bijelom prepusti svoga sina. Od sada počinje poseban ples ovih dviju posebnih žena u životu jednog muškarca.

Istina je da kada se odrasla djeca zaljube i uđu u brak, dolazi do velikih promjena u obitelji. Odjednom im se pridružuje novi član kojega treba prigrliti i dati mu mjesto. Izazov je to koji nije jednostavan, osobito za svekrvu i snahu.

Iako majka ne bi trebala izravno utjecati na odluku svoga sina koga odabrati za svoju suprugu i kada se oženiti, ona će vjerojatno godinama moliti na tu nakanu. Ipak, činjenica jest da ta sinovljeva odluka utječe na obiteljsku dinamiku.

Mlada žena koja je odlučila ući u brak sa svojim zaručnikom, istovremeno ulazi u jedan novi odnos s ostatkom njegove obitelji. Po prirodi odnosa očekuje se da će se ona u nekoj mjeri stopiti s njegovom obitelji, koja se može znatno razlikovati od one u kojoj je ona odrasla.

Dvije se obitelji po tom braku povezuju za cijeli život. Novi će bračni par odsad odlučivati s kim će slaviti blagdane i ostale posebne dane značajne za obitelj.

Za većinu je roditelja milost da mogu prigrliti i voljeti još jednog novog člana obitelji, nastavljanje rasta u roditeljskoj ljubavi. Međutim, postoje situacije kada je potrebna malo veća prilagodba. Što bi roditelj trebao učiniti kada mu se nikako ne sviđa odabir životna druga njegova djeteta? Smeta li ga što ta osoba dolazi iz jedne druge kulture, nacije, društvenog staleža ili vjere? Je li moguće prihvatiti i prigrliti osobu koju su oni odabrali i onda kada se roditelju čini da njih dvoje, po prirodi stvari, uopće ne pripadaju jedno drugomu?

A što je sa snahom? Što bi ona trebala činiti postavši dijelom obitelji u kojoj su se već uvriježili određeni običaji, zajedničke aktivnosti i načini komunikacije koje ona možda nije spremna prihvatiti ili nisu u skladu s njezinim uvjerenjima? Za nju, kao i za njezinu svekrvu, utješno je to da one nisu prve dame koje su se našle na tom skliskom plesnom podiju.

Ljubav je jača od naših različitosti

U Svetome pismu nalazimo nekoliko primjera odnosa svekrve i snahe koji nam pokazuju kako bi taj odnos trebao izgledati. Najpoznatiji od njih odnos je Noemi i Rute. Dubinom njihove međusobne ljubavi napajamo se i danas. Toliki su mladenci kroz stoljeća navodili Rutine riječi, izražavajući svoju lojalnost obitelji u koju dolaze. Moj suprug Steve i ja upravo smo se tim riječima poslužili prilikom našega vjenčanja.

Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja; gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe. (Rut 1, 16-17)

Nerijetko se pri prihvaćanju novih osoba koje nismo sami odabrali da uđu u našu obitelj, u nama odvija borba te je zato ironično da se jedan od najljepših izričaja ljubavi, koji se čuva od starina, dogodio između snahe i svekrve. Zašto su Ruta i Noemi tako lako otvorile srce jedna drugoj? Jesu li možda imale mnogo toga zajedničkog? Bi li upravo Ruta bila ona koju bi Noemi odabrala za svoga sina, među djevojkama koje su bile spremne za udaju?

Njih su se dvije zapravo u mnogočemu veoma razlikovale, a time je njihova odluka da vole jedna drugu još dojmljivija. Noemi je bila Židovka iz bogate i ugledne obitelji. Ruta je pak bila žena koja je dolazila iz poganske i siromašne obitelji. Mogu samo zamisliti što se događalo u Noeminu srcu kada su njezini sinovi kući doveli žene drugačije kulture, vjere i društvena staleža.

Je li ona svoga muža okrivila zbog nedostatka židovskih djevojaka, među kojima bi njihov sin mogao odabrati svoju mladenku? Uostalom, upravo je njezin muž odlučio napustiti njihov voljeni Betlehem. Ili je ona možda zbog svoje blage naravi s lakoćom prihvatila svoje snahe? Je li njezina blagost bila most kojim su premoštene njihove različitosti i kojim je prigrlila svoje snahe?

Biblijski nam tekst otkriva kakva je osoba Noemi bila. U tom opisu nalazimo i nešto što nam ukazuje da ona vjerojatno nije bila osoba koju je bilo jednostavno voljeti. Ne možemo je osuditi zbog toga, jer ona je bila ranjena i osiromašena žena koja je mnogo izgubila. Nakon što su joj sinovi preminuli, kako bi svima oko sebe obznanila dubinu svoje boli, Noemi je tražila da je zovu drugim imenom koje je opisivao njezino stanje. Ona reče:

Ne zovite me više Noemi, nego me zovite Mara, jer me Svemoćni gorčinom ispunio! Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. (Rut 1, 20-21)

Zasigurno joj nije bilo lako jer mnogo je pretrpjela. Ondje u stranoj zemlji, daleko od svoje obitelji i prijatelja, nakon smrti muža i dvojice sinova, ona ostaje sama brinući se o svojim snahama. Nije samo trpjela oskudicu nego je iznutra bila slomljena i ogorčena na Boga.

Zasigurno je za Noemi težak izazov bio prihvatiti sinovljevu odabranicu koja je dolazila iz jedne druge kulture i društvena okruženja, a činjenica jest da takve stvari iziskuju trud obje strane. Ruta je zasigurno prepoznala veličinu zadatka koji je bio pred njom. Od nje se očekivalo da će prihvatiti i voljeti Noemi kao svoju majku, a Noemi je, ispunjena razočaranjem, pak u taj odnos donijela terete svoje prošlosti.

Povijest je zabilježila plodove Noemina i Rutina truda da se premoste njihove različitosti. Čitamo u Svetome pismu kako su njih dvije skladno živjele. One su plesale taj ples korakom koji svakoj od nas može biti uzor. Ljubav je pobijedila i nadvladala svekrvinu ranjenost i ogorčenost kao i, kako se to danas kaže, „nepremostive razlike" koje su je dijelile od njezine snahe. Posljedica te sveze ljubavi između njih Rutin je daljnji tijek života: ona je postala prabaka kralju Davidu. Bez sumnje, Božja je milost okrunila ovaj odnos svekrve i snahe dopustivši da jedna strankinja i nevjernica uđe u rodoslovlje Mesije koji ima doći, u obiteljsku lozu Isusa Krista.

Ljubav je jača od boli

Baš kao što je Noemi za svoga sina radije htjela neku drugu ženu, tako bi i moja prijateljica Janet, da se nju pitalo, za svoga sina odabrala neku drugu životnu družicu. Kada je Janet saznala da će on oženiti Pam, bila je podijeljenih osjećaja po pitanju te njegove odluke. Pam joj se odmah svidjela i znala je da Pam može njezinu sinu pružiti mnogo ljubavi. Pam nije bila loša osoba, ali je imala loše životno iskustvo. Naime, već je bila u braku s muškarcem koji je zlostavljao nju i dijete. Ta je njezina izranjenost bila očita.

Janet je uvijek maštala o danu kada će svoju snahu moći prigrliti istom pažnjom i nježnošću kojom je voljela svoju kćer. Njih su se dvije oduvijek dobro slagale. Mogle su o svemu pričati, smijati se i satima zajedno hodati od trgovine do trgovine. Za Janet, idealna bi snaha bila ona s kojom će se