Most od sedre

By Jana Prević Finderle

U “Mostu od sedre” autorica Jana Prević Finderle uvodi nas, na temelju vlastitog iskustva i sjećanja, u život putnika i svijet putovanja. Kratke putopisne crtice djeluju na čitatelja kao originalne razglednice; koncizan opis proizašao iz autoričinog dojma o nekom mjestu, suputniku ili gostu pretvara se pred očima čitatelja u živu sliku. Od skromnog ljetovanja na Jadranskom moru u ranom djetinjstvu, preko nešto kasnijih obiteljskih putovanja automobilom u Pariz i London, sve do samostalnih lutanja svijetom u odrasloj dobi, autoričin tekst, ponekad humorističan, ponekad melankoličan, te gotovo uvijek nostalgičan, djeluje nam blisko te nas potiče da se i sami upustimo u pustolovinu. Tekst je popraćen crtežima Mate Rupića, koji je tehnikom tuša vješto i promišljeno  neke od živopisnih trenutaka Janinih priča prenio na papir.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Mala Zvona
• Release date: Oct 18, 2023
• ISBN: 9789538313790

Book preview

Beograd, vlak

Godinama sam imala kratak bljesak sjećanja: noćni vlak. Zapravo nisam bila sigurna je li to vlak – samo ležaj na gornjoj polici i uzbuđenje. Nakon tridesetak godina prvi put to spomenem mami uz kavu i odmah saznam: moje jedino putovanje noćnim vlakom bilo je kad sam imala godinu dana, odlazak stricu u Beograd dok je služio vojni rok. Moje najstarije sjećanje jest putovanje.

Umag, ajvar

Dvije godine kasnije tata me vodio u Umag. Putovanja s njim nisu bila baš uobičajena obiteljska putovanja. Važno je vidjeti, doživjeti, sve drugo se podređuje tom cilju. Naravno, prva stvar koja se žrtvuje bio je komfor. Pa smo tako tata i trogodišnja ja spavali u parku na klupi. Bitno je bilo da vidim more. Ali ja od čitavog švrljanja Istrom pamtim samo ajvar – uz knedle sa šljivama i paradajz juhu, moju najdražu hranu. U rano jutro smo, naime, sjeli na mol, izvukli kruh i teglicu domaćeg ajvara koju smo donijeli iz Daruvara. Nestrpljivo čekam da tata namaže prvu krišku, kad odjednom dolazi veliki val i odnosi u more i kruh, i ajvar i moje veselje. Tu tugu za ajvarom pamtim i danas. Možda zato dvadeset godina nisam voljela more.

Daruvar, bicikl

Tih osamdesetih, na moju sreću, dječja sloboda bila je velika. Uzela bih crveni poni, otvorila veliku kapiju i nestala. Svakim danom krug mojih istraživanja bio je sve širi. Isprva su to susjedne ulice gdje su ljudi pred kućama sadili cvijeće. Bile su to javne površine, između pločnika i ceste, metar široko zelenilo. Danas je tu jednolični drvored koji održava javno komunalno poduzeće, a tada je ispred svake kuće vlasnik iskazivao svoju osobnost. Neki bi sadili grmlje, neki ruže, poneko drvo ruja, breze. Dijelovi asfaltiranog pločnika bili su pometeni, ispred skromnih prizemnica ispreplitalo se privatno i javno, osunčano srdačnom toplinom.

Zatim su se moji krugovi počeli širiti, do baroknog dvorca na vrhu perivoja, do jezerca u parku gdje sam lovila mlade žabe i odnosila ih doma, do izvora tople vode, do mjesta gdje su iskopana dva kostura iz rimskog doba oko kojih sam uvijek plela romantične misli, zamišljajući ih zagrljene. Na velikom zasjeku uz rub šume bila je stara urušena ledana, granica mojih lutanja i zamišljena granica davne prošlosti. Mama mi je pričala kako su u doba prije hladnjaka ondje čuvali led i prodavali ga. Zvučalo je to tako nemoguće davno, kao rimski kosturi.

Varaždin

Srećom je prva aviobomba pala na maminu trgovinu pa je i ona mogla s nama u izbjeglištvo. Prvih nekoliko dana veselila sam se boravku kod strica kao da smo na praznicima. Kako se ljeto bližilo kraju, počeli su nadirati strah i tuga. Sestra je krenula s ostalima u seosku školu, a ja sam se, zbog engleskog koji se tu nije učio, morala voziti busom u Ivanec.

Ponekad bih se vraćala školskim busom, naše selo bilo je na kraju rute pa sam dugo razgovarala s vozačem. On je uporno pričao o širokim ravnim poljima pšenice i kukuruza, a ja o Papuku, otoku u Panonskom moru, o vinogradima koji su kao i zagorski.

U školi sam bila onaj tihi autsajder prema kojem su svi ljubazni, ali se nitko s njim ne druži. Jednog dana posudila sam od sestrične kičaste vezene traperice. Delegacija od tri djevojčice došla me pitati jesu li to moje hlače ili sam ih dobila kao izbjeglica. Nekoliko sekundi vagala sam koji je