Discover millions of ebooks, audiobooks, and so much more with a free trial

Only $11.99/month after trial. Cancel anytime.

Ja sam neko drugi: Septologija III-V
Ja sam neko drugi: Septologija III-V
Ja sam neko drugi: Septologija III-V
Ebook263 pages4 hours

Ja sam neko drugi: Septologija III-V

Rating: 0 out of 5 stars

()

Read preview

About this ebook

Fose je stvorio neobičnu Mebijusovu traku od romana, u kojoj se
umetnik bori sa verom i usamljenošću, i posmatra samog sebe,
ili verzije sebe, dok tone u ponor. Društvo deluje daleko i mutno
u ovom dubokom, egzistencijalnom narativu...


Hari Kunzru


Gledajući naizmenično svoju sliku za koju nije siguran da je završena i u tačku na horizontu za koju je siguran da je uvek tu, Asle istražuje svoja sećanja.


Miljana Đorđević, prva čitateljka

LanguageСрпски језик
PublisherTreći Trg
Release dateFeb 28, 2024
ISBN8664072345
Ja sam neko drugi: Septologija III-V

Related to Ja sam neko drugi

Titles in the series (2)

View More

Related ebooks

Reviews for Ja sam neko drugi

Rating: 0 out of 5 stars
0 ratings

0 ratings0 reviews

What did you think?

Tap to rate

Review must be at least 10 words

    Book preview

    Ja sam neko drugi - Jun Fose

    02_Ja_sam_neko_drugi_Septologija_III-V_Jun_Fose_K1-_NORD_Tre_i_Trg_Srebrno_drvo-_Dizajn_Dina_Radoman.jpg

    Je est en autre.

    Artir Rembo

    III

    I vidim sebe kako gledam sliku sa dve linije, ljubičastom i smeđom, koje se ukrštaju na sredini i mislim da je mnogo hladno u dnevnoj sobi, i prerano je da se ustaje koliko god da je sati, pa zašto sam onda ustao? mislim i gasim svetlo u dnevnoj sobi i odlazim u spavaću sobu i gasim svetlo i ponovo ležem u krevet i dobro se uvijam u jorgan i Brage leže pored mene i mislim da sam te noći ipak malo spavao, mada ne mnogo, a danas je sreda i verovatno je rano jutro, ili je možda još noć? mislim, a u dnevnoj sobi je tako hladno da sam se odmah vratio u krevet, mislim i mazim Bragea po leđima i gledam u mrak i vidim kako Asle sedi na ljuljašci na okućnici kod kuće i ne ljulja se, samo sedi tako i pita se šta da radi? i onda se ljulja oprezno i polako, napred pa nazad, i Majka izlazi na trem, i ljuta je, a Asleu nije jasno zašto je tako ljuta

    Dođi, kaže ona

    Šta je bilo? kaže on

    Dođi, kaže Majka

    Dobro, kaže Asle

    i silazi sa ljuljaške i polazi ka Majci koja stoji na tremu i gleda ga i on se penje uza stepenice

    Evo me, kaže

    Da, kaže ona

    a njemu nije jasno zašto je Majčin glas tako ljutit, šta joj je? šta je sad uradio pa se toliko naljutila na njega? misli

    Gledaj, kaže Majka

    i otvara šaku i Asle vidi tri krune koje leže na Majčinom dlanu, i ona pruža ruku sa tri krune na dlanu i ćuti, a Asle se pita kako je Majka našla krune? hteo je da ih sakrije na nekom dobrom mestu, da, hteo je da ih zavuče ispod neke kamene ploče na okućnici, ali zaboravio je, jeste, to mu je naprosto isparilo iz glave, i sad Majka stoji pred njim i pokazuje mu tri krune, a kako ih je našla? misli Asle, i onda misli da ih je sigurno našla u džepu njegovih pantalona, jer zaboravio je da ih izvadi iz džepa i sakrije

    Odakle ti ovo? pita Majka

    a Asle misli da ne sme reći da ih je dobio od Ćelavca, da ih je dobio kad ga je Ćelavac povezao kolima, a zašto ih je dobio, to tek ne može da kaže

    Odgovori mi, kaže Majka

    i Asle misli da svakako ne sme reći istinu, da je dobio krune od Ćelavca, jer nikome ne sme reći da ga je Ćelavac povezao kolima i da je spustio ruku na njegovu butinu i da mu je on sklonio ruku, da, najmanje dvaput Ćelavac je to uradio, misli

    Odakle ti krune? kaže Majka

    Odgovori mi, kaže

    Šta bleneš, kaže

    i onda ga hvata za ramena i trese ga i kaže mu da ima da odgovori kad ga nešto pita i onda gotovo viče

    Odgovori, kaže Majka

    i on sad mora da kaže nešto, misli Asle

    Našao sam ih, kaže

    Našao si ih? kaže Majka

    Gde si ih našao? kaže

    Odgovori mi, reci gde si ih našao, kaže

    i Asle samo stoji i Majka mu pušta ramena

    Na putu, kaže on

    Ma nemoj, na putu, kaže Majka

    Da, na putu, kaže Asle

    Gde? kaže ona

    Ispred Pekare, kaže on

    Našao si ih ispred Pekare? kaže Majka

    i onda ga pita da li stvarno hoće da je ubedi u to, da ih je našao, našao ispred Pekare

    Ukrao si ih, kaže Majka

    Ništa nisam ukrao, kaže Asle

    Jesi, ukrao si, kaže ona

    Nisam, kaže on

    Jesi, kaže ona

    i Majka kaže da je pogledala svoj novčanik, jer u njemu je imala nekoliko kruna, nije imala bogzna šta, ali nekoliko kruna je imala, ne seća se koliko, ali bilo ih je nekoliko, pa je možda on ukrao te krune od nje, možda, nije sigurna, jer sad ima pet kruna u novčaniku, a ne seća se da li ih je bilo više, mada je svakako moguće da je imala osam, a ne pet

    Da li si od mene ukrao krune? pita Majka

    i Asle kaže da nije ukrao krune, našao ih je, kao što je rekao, ispred Pekare, kaže

    Lažeš, kaže Majka

    Ne lažem, kaže Asle

    i oni stoje tako i ćute, i onda Majka kaže da je htela da mu opere pantalone, a pre toga uvek proveri ima li nečeg u džepovima, i šta sve ne nalazi u njima, uvek nađe nešto, kamenje, šišarke, eksere, klikere, komade užeta, bog bi znao šta sve nalazi u njegovim džepovima, ali nikada, nikada nije našla tri sjajne krune u njegovom džepu, pa sad ne zna kako ih se Asle domogao, samo zna da to nije učinio na pošten način

    Našao sam ih, kaže

    Čula sam te, kaže Majka

    i onda oboje vide Oca koji se pojavljuje iza ugla Stare kuće u kojoj Baka i Deka žive, i Majka dovikuje Ocu da je baš dobro što je naišao, i Otac im mirno prilazi

    Šta je bilo? kaže on

    I gleda Majku

    Uh, kaže ona

    Nešto te muči, vidim, kaže Otac

    Da, kaže Majka

    i onda nastaje tišina

    Pa reci šta je, kaže Otac

    Pogledaj, kaže Majka

    i pokazuje mu krune

    Tri krune? kaže Otac

    Da, baš tako, kaže Majka

    Zašto se ljutiš zbog tri krune? pita on

    Vidiš, kaže Majka

    i onda se zaustavlja

    Šta? kaže Otac

    Vidiš, našla sam ih u njegovim pantalonama, kaže Majka

    i onda gleda Aslea a Otac ćuti i svi samo stoje tako

    Odakle ti? pita Otac

    i Asle kaže da je našao krune

    Tvrdi da ih je našao ispred Pekare, kaže Majka

    Možda i jeste, kaže Otac

    Veruješ mu? kaže Majka

    i Otac ćuti

    Pogledaj svoj novčanik, vidi da li ti nešto fali, kaže Majka

    i Otac vadi svoj novčanik i gleda u njega i kaže da se ne seća koliko je tačno kruna imao, pa ne zna da li mu je neko uzeo krune iz novčanika, ali zašto bi Asle to učinio? pa on ne krade, kaže Otac upirući prstom u Aslea

    Nisam ukrao, kaže Asle

    Nikad nisam krao, kaže

    Nisi, kaže Otac

    i onda Otac kaže da je Asle svakako mogao da nađe te krune ispred Pekare, ali to onda znači da ih je neko izgubio, kaže Otac, pa će taj možda pomisliti da su mu krune ispale ispred Pekare kad je kupio hleb, ili će pomisliti da ih je ostavio na kasi pošto je dao pet kruna i dobio tri krune nazad, pa će se možda vratiti kod Pekara ili Pekarke i pitati da li je ostavio krune kod njih, ili su mu možda ispale ispred Pekare, nadajući se da su ih Pekar i Pekarka našli, kaže Otac, i onda kaže da bi valjalo da Asle ode kod Pekara i Pekarke i da im krune, u slučaju da ih je neko izgubio pa se vrati da ih potraži, kaže Otac, i onda Majka kaže da je bila sigurna da je Asle ukrao krune, a Otac kaže da valjda nema razloga da bude sigurna u tako nešto, kaže

    Drago mi je što to čujem, kaže Majka

    Dobro je što tako razmišljaš, kaže

    i onda gleda Aslea i kaže da mu duguje izvinjenje ako je zaista našao krune, jer bila je tako sigurna da ih je ukrao, ali zaista je mogao da ih nađe, pa je čudo što joj to nije palo na pamet, kaže

    Dabome, mogao si da nađeš krune, kaže Majka

    A ako jesi, moram da ti se izvinim, kaže

    Nije trebalo da te optužim za krađu i pretpostavim da si lopov, kaže

    i Otac kaže da neće više pričati o tome, a ti, Asle, idi sad do Pekare i daj te krune Pekaru ili Pekarki, ko god se pojavi kad pozvoniš, i reci da si našao krune ispred Pekare, a ako niko nije dolazio kod Pekara i Pekarke da ih traži, možda možeš i da ih zadržiš? kaže Otac

    Ako tako bude, onda ti se baš posrećilo, kaže

    Da, baš ti se posrećilo, kaže Majka

    Trčim odmah, kaže Asle

    i onda trči niz stazu na okućnici i potom duž puta, do Pekare, i onda ulazi unutra i prilazi pultu i uzima zvonce koje tu stoji i onda zvoni zvoncetom i Pekar se pojavljuje i staje iza pulta i Asle kaže da je našao tri krune ispred Pekare, a sad, sad je stvarno lažov, i to je ružno, stidi se, misli Asle, i izgleda da muca, a Pekar ga gleda i kaže je li?, to kaže

    Je li? kaže Pekar

    i gleda Aslea

    Ako si našao krune, tvoje su, posrećilo ti se, Asle, kaže Pekar

    Možda su nekome ispale, možda su ispale kad je neko kupio hleb, kaže Asle

    U poslednje vreme nikome nisam vratio tri krune, koliko se sećam, kaže Pekar

    Slobodno ih uzmi, Asle

    Ako si našao krune, tvoje su, kaže

    i Asle gleda Pekara

    Uzmi ih, stvarno, kaže mu on

    i mada se Pekar oseća na alkohol, i mada se pridržava za pult dok stoji, možda je ipak u pravu, misli Asle

    Posrećilo ti se, Asle, kad si našao te tri krune, kaže Pekar

    A pošten si, jer si hteo da ih vratiš, kaže

    i onda Pekar kaže da mu je ostala jedna slatka zemička, jedna jedina je ostala od svih koje je ispekao, a pošto će uskoro zatvoriti radnju, koja je već trebalo da bude zatvorena, Asle može dobiti zemičku, pošto je tako pošten i iskren dečak, to kaže Pekar i uzima zemičku, poslednju koja je ostala, uvija je u sivi papir i pruža Asleu, a Asle misli da je to sasvim pogrešno, dobija zemičku zato što je lagao, pa je makar dobro što nikad nije voleo te slatke zemičke sa kremom od vanile, posute prah-šećerom i kokosom, gadno je sve to, gadan je taj prah-šećer, ili kako se već zove, i gadan je taj kokos, ako se tako zove, ali Sestra voli slatke zemičke, pa će je dobiti, i mnogo će se obradovati, misli Asle

    Hvala, mnogo hvala, kaže

    i Pekar daje zemičku Asleu, a on stoji i gleda Pekara koji podiže šolju kafe do usta i otpija gutljaj i onda kaže da se Asleu zaista posrećilo danas, našao je tri krune, nije loše, kaže

    I još sam dobio zemičku, kaže Asle

    Da, posrećilo ti se, nema šta, kaže Pekar

    i onda otvara vrata iza pulta i odlazi, a Asle zna da ta vrata vode u dnevnu sobu Pekara i Pekarke, i Asle trči kući i priča šta mu je Pekar rekao, da je novac njegov ako ga je našao, jer on, Pekar, nikome nije vratio tri krune u poslednje vreme, koliko se seća, pa tako ni danas, kaže Asle, da, Pekar je rekao da su krune njegove ako ih je našao i da mu se zaista posrećilo, to je Pekar rekao, i Majka kaže da je možda stvarno tako, a Otac kaže da je Pekar u pravu, kad čovek razmisli, krune zaista treba da pripadnu njemu, kaže Otac i Majka pita da li je Asle kupio zemičku, pošto je sad bogat, kaže, i Asle kaže da je dobio zemičku od Pekara, ta je poslednja ostala, a pošto je bio iskren i hteo da vrati novac, i pošto je Pekar hteo da zatvori radnju, dobio je poslednju zemičku, Pekar mu je rekao da je uzme, kaže Asle i Majka kaže da je to bilo ljubazno od Pekara, samo što Asle nikad nije voleo slatke zemičke, bilo kakve, a ni kolače, ništa takvo, kaže ona

    Stvarno nije, kaže Otac

    Nije, kaže Majka

    i Majka se smeje i Otac kaže da ih ona zato voli, ako iko voli slatke zemičke, ona ih vole, kaže

    I Sestra, kaže Asle

    Da, da, slatke zemičke su divne, kaže Sestra

    i Asle iznenada vidi da Sestra stoji pored Majke, a nije je primetio, misli

    Ni ja ih ne volim bogzna kako, kaže Otac

    i onda Majka kaže da treba pojesti zemičku dok je sveža, zar ne? kaže, i Otac klima glavom ali kaže da se njemu ne jede slatka zemička i Asle kaže da se ne jede ni njemu, i onda Majka odlazi u kuhinju i vraća se sa dva tanjirića sa po pola zemičke na svakom i daje jedan tanjirić Sestri koja sedi na kauču, i onda Majka seda pored Sestre i one sede zajedno na kauču i jedu zemičku dok Asle stoji i gleda ih i pita se šta je sa onim Ćelavcem? zašto mu je onako dodirivao butinu? i hteo je da pomeri ruku više uz njegovu butinu ali Asle ju je sklonio, misli, i posle ga je Majka optužila da je lopov, a nije, mada lažov jeste, misli, jer danas je lagao i Majku i Oca i Pekara, i još je dobio zemičku od Pekara kao nagradu za iskrenost, misli Asle, i onda misli da bi mogao da izađe

    Idem napolje, kaže Asle

    Samo ne idi od kuće, kaže Majka

    Hteo sam da odem do Pera Ulava, kaže Asle

    Da, vas dvojica hoćete da napravite drveni auto, kaže Otac

    Pominjao si mi to, kaže

    Da, kaže Asle

    Nemoj da se vratiš kasno, kaže Majka

    i Asle onda izlazi i misli da je ružno što mu je Ćelavac onako dodirivao butinu, a Asle mu je još sklanjao ruku, i to nekoliko puta, dvaput sigurno, misli, i to sad nikome ne može da ispriča, jer mučno je, sramotno, i ako neko sazna za to biće još gore, pa zato nikome to ne sme da ispriča, svakako ne nekom odraslom, jer tek će onda biti loše, misli, jer sada je samo malo loše, a malo i uzbudljivo, na neki način, da, ujedno je i uzbudljivo, iako mu se nije dopalo što mu je Ćelavac dodirivao butinu, misli Asle, ali svakako se više nikad neće voziti sa Ćelavcem, to je sigurno, i nikada neće otići u njegovu kuću, to je takođe sigurno, misli Asle i hoda duž puta i daleko pred sobom vidi traktor koji ide ka njemu, i traktor je star i polako ide i motor mu je neverovatno bučan i Asle nastavlja dalje, daleko pred njim traktor ide ka njemu, ali sporo, a Asle će uskoro preći put i poći stazom do kuće Pera Ulava i pokucaće na vrata i pitaće da li je Per Ulav kod kuće i onda, ako je Per Ulav kod kuće i ako je voljan, možda će početi da prave taj drveni auto o kojem su govorili, ili će raditi nešto drugo, misli Asle i prelazi put ali, gospode, koliko je bučan taj traktor u daljini, grozno škripanje se čuje, misli Asle i ide stazom do Pera Ulava i njegovih i kuca na vrata i Per Ulav mu otvara i Asle kaže zdravo i pita ga hoće li da rade nešto a Per Ulav kaže da hoće, drage volje, jer ima nešto da pokaže Asleu, kaže tihim glasom i onda se obuva i navlači jaknu

    Moramo otići na neko skrovito mesto, kaže

    i Asle klima glavom

    Pa ćemo uraditi nešto što nikad nismo, kaže

    Možda da odemo do Kućice za čamac? kaže Asle

    Do vaše Kućice za čamac? kaže Per Ulav

    Da, kaže Asle

    i Per Ulav kaže da se dobro setio i onda silaze do Obale, koja je ispod puta, i hodaju duž Obale i stižu do Kućice za čamac i odlaze iza Kućice jer se stražnja vrata, vratanca, zapravo, zatvaraju prostom zarđalom rezom, pa Asle otvara vrata i Per Ulav ulazi i Asle ulazi za njim, a u Kućici se skoro ništa ne vidi iako je Asle ostavio vratanca napola otvorena, pa Per Ulav vadi kutiju šibica i pali jednu

    Imaš šibice? kaže Asle

    Da, kaže Per Ulav

    I ne samo to, kaže

    i onda Per Ulav vadi paklu cigareta

    Odakle ti to? kaže Asle

    Ukrao od Dede, kaže Per Ulav

    Ima ih mnogo u ormaru u dnevnoj sobi, kaže

    i Per Ulav pali još jednu šibicu

    Jesi li nekad pušio? kaže

    Nisam, kaže Asle

    A ti? kaže

    Nisam, kaže Per Ulav

    i onda šibica dogoreva i Per Ulav kaže da će njih dvojica sad otvoriti paklu i zapaliti, ali dim je jak i Asle ga ne sme povući u stomak da ne bi povratio, kaže, to mu je neko rekao, neko ko je pušio i povukao dim u stomak i odmah povratio, ali samo zato što je sav dim povukao u stomak, kaže Per Ulav i sada su im se oči navikle na mrak u Kućici pa malo vide i Asle gleda kako Per Ulav otvara paklu i daje cigaretu Asleu i onda Per Ulav stavlja drugu cigaretu u usta i kaže da Asle udahne čim približi šibicu cigareti i Per Ulav pali šibicu i približava je beloj cigareti i Asle udiše i cigareta se pali i Asle je drži pred sobom srednjim prstom i kažiprstom i vidi žar i vidi kako se dim uzdiže iz žara i to lepo izgleda i onda stavlja cigaretu u usta i udiše i malo dima mu ulazi u usta i on udiše dim i miris je lep

    Dim lepo miriše, kaže Asle

    i povlači još jednom, i polako izdiše dim, i gleda kako dim nestaje u mraku, i onda povlači još jednom i duže zadržava dim u ustima pre nego što ga izdahne i Asle primećuje da mu pušenje prija, pa će verovatno biti pušač, misli Asle i povlači još jedan dim, malo dublje u grlo, i čuje kako Per Ulav kašlje

    Uh, gadno je, kaže on

    i Per Ulav baca cigaretu na pod Kućice i gazi je

    Odmah mi se smučilo, kaže

    a Asle povlači dim još dublje u grlo i oseća prijatno golicanje u celom telu, da, čini se da ga mir ispunjava i da mu je na svaki način bolje, misli

    Sviđa ti se pušenje? kaže Per Ulav

    Da, kaže Asle

    Stvarno? kaže Per Ulav

    Da, kaže Asle

    i onda kaže da će sigurno pušiti kad poraste, a Per Ulav kaže da on sigurno neće, i kaže Asleu da zadrži paklu i šibice i Asle ga pita da li ih stvarno ne želi a Per Ulav kaže da ih uopšte ne želi i onda mu Asle zahvaljuje i stavlja paklu i kutiju šibica u džep i misli kako je najbolje da sakrije paklu cigareta i kutiju šibica u Kućici za čamac, u njoj se grede ukrštaju ispod plafona, i ribolovačke mreže vise sa njih, neke toliko trule da se raspadaju kad ih čovek dotakne, pa Asle misli da bi mogao da stavi paklu cigareta i kutiju šibica na gredu, neku sa koje visi stara trula mreža, misli, i onda se penje na gajbe za ribu i stavlja paklu cigareta i kutiju šibica na gredu

    Mislim da ću otići kući, malo mi je muka, kaže Per Ulav

    i Asle klima glavom i Per Ulav izlazi i Asle izlazi i zatvara vrata rezom i onda se vraćaju stazom i kad stignu do puta rastaju se i Per Ulav ide duž puta a Asle prelazi put i vraća se kući i ulazi u predsoblje i kači jaknu i izuva se i onda mu Majka prilazi i kaže osećaš se na dim

    Pušio si? kaže

    Zar si dovoljno veliki da pušiš? kaže

    Duni, kaže

    i on duva ka njoj i ona ga pita odakle mu cigarete? ko mu je dao cigarete? a on samo kaže da ih je dobio od nekog i ona pita od koga i Asle kaže da joj to nikad neće reći makar ga ubila, kaže, i onda gleda kako se Majka penje uza stepenice i ja ležim u krevetu i da li to čujem zvuk motora i nekakvo grebanje? nekakvo škripanje? da, u daljini čujem buku motora traktora i čujem grebanje grtalice i hladno mi je iako ležim ispod jorgana u krevetu, pa mogu i da ustanem, moram da ustanem iz kreveta, mislim i ustajem i palim svetlo u spavaćoj sobi i vidim svoju odeću na stolici i brzo se oblačim i odeća je hladna i ja odlazim u dnevnu sobu i palim svetlo i hladno je u dnevnoj sobi i mislim da je trebalo da založim peć a ne da samo stojim i blenem, ali poželeo sam da se vratim u spavaću sobu i ležim još malo, kao što Brage mudro čini, mislim, jer rano je jutro, mislim, ali neću da znam koliko je sati, mislim, i gospode, koliko je taj traktor bučan, mislim i gledam sliku na kojoj se dve linije ukrštaju, preda mnom na štafelaju, i vidim da sam potpisao sliku velikim slovom A u donjem desnom uglu, što znači da smatram da je slika gotova, bilo tako ili ne, mislim i gledam dve linije koje se ukrštaju, jedna je smeđa a druga ljubičasta i ja vidim kako Asle trči u podrum kuće, ručali su valjuške sa krompirom i Majka mu je rekla da donese flašu soka pa Asle na svojim kratkim nogama trči u podrum i otvara ostavu sa hranom, u njoj ima šljiva, jabuka i krušaka u teglama, i mnogo flaša soka, jer u jesen Majka pravi sok od svih ribizli koje imaju, a tu je i krompir u trapu, i Asle uzima flašu soka i juri napolje, ali ne, ne, ne mogu da mislim na to, mislim i iznenada je Ales kraj mene i stavlja ruku na moja leđa i samo stoji pored mene i dodir njene ruke na leđima toliko mi prija, mislim i vidim kako Asle sedi u kolima dok neki muškarac drži peškir oko njegovog ručnog zgloba, voze ga kod Lekara a Asle je izašao iz sebe i gleda dve kuće na imanju, Novu kuću i Staru kuću, i misli da ih sad poslednji put vidi i sve je u blistavoj svetlosti, nepojmljivoj svetlosti koje je on deo ali koja je mnogo veća od njega, da, ona je sve što postoji, i iz te svetlosti, sazdane od tačkica treperavog zlata, iz te svetlosti nalik na oblak zlatne prašine, iz tog oblaka treperavog zlata on vidi sebe kako sedi u kolima sa krvavom rukom, jer Asle se okliznuo

    Enjoying the preview?
    Page 1 of 1