Škola molitve 2 (Razmatranje otajstava krunice)

By Josip Loncar

Svi smo mnogo puta moleći krunicu izgovorili: “U ovoj ćemo desetici razmatrati kako...” Većina molitelja ostaje na tim izgovorenim riječima i nikad stvarno ne razmatra ono o čemu govori. Ova knjižica predlaže jedan od uhodanih načina na koji možemo ući u svijet razmatranja otajstava Isusova i Marijina života. Razmatranje je molitva za one koji žele više od Boga primiti i više Bogu dati. To je molitveni proces koji ostavlja vidljive promjene u duši onih koji zajedno s Marijom svaki dan uzimaju svoj križ i polaze za Isusom.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Josip Loncar
• Release date: May 22, 2018
• ISBN: 9789538215063

Josip Loncar

Josip Loncar is the head of the Institute for Promotion of Christian values, Kristofori, the director of the Kristofori Foundation, Promotion Officer for ICCRS (International Catholic Charismatic Services),the editor-in-chief of Book, a monthly magazine promoting new evangelization. So far, apart from this book, three of his books have been translated into English: "The Charism of Faith", "Rosary – prayer of my spirit", and "The Mystery of the Holy Eucharist - Deepening Our Understanding toward a more Reverent Participation at Mass". Josip Loncar has been actively involved in evangelism in Croatia and abroad for about twenty years, by holding seminars and lectures. He is well-known for the fact that he absolutely never preaches without calling on the Holy Spirit to confirm the Word through healing and miraculous signs, and God regularly confirms His Word!

Book preview

I. Uvod

Mnogo smo puta molili krunicu a da možda nismo do kraja bili svjesni značenja riječi koje izgovaramo. Prihvatili smo izgovaranje formule molitve kao Bogu i Blaženoj Djevici Mariji ugodan čin. Naučili smo izgovarati molitve, ali se možda dosad nismo odlučili da počnemo razmatrati ono što molimo, iako nas Crkva na to potiče (v. KKC 2707). Razmatranje je proces kojim riječi koje izgovaramo najprije počinjemo razumijevati razumski, a zatim i prihvaćati u srcu.

U tri su početne Zdravomarije sadržane tri sasvim konkretne molbe koje po Marijinu posredništvu upućujemo Isusu: da nam umnoži vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav. Sami si trebamo odgovoriti koliko nam se kroz godine moljenja krunice umnožila vjera, učvrstilo ufanje i usavršila ljubav. Isto tako, sami si trebamo osvijestiti koliko smo uopće htjeli ili težili da se to dogodi.

Mnogi molitelji shvaćaju da osobe za koje mole trebaju promjenu, no vrlo su rijetki oni koji smatraju kako je njima samima potrebno umnožiti vjeru, učvrstiti ufanje i usavršiti ljubav.

Ta se promjena, koju Crkva naziva metanoja, ili stalno obraćenje, rađa u molitvi. Ipak, ako se dosad nismo mijenjali, do promjene neće doći ako počnemo umnažati molitve. Ako nas jedna krunica na dan ne mijenja, nećemo se početi mijenjati ni ako ih izmolimo tri na dan. Ako nas tri mise na tjedan ne mijenjaju, neće nas ni njih sedam mijenjati. Sigurno je da trebamo imati dobru mjeru vremena provedena u molitvi, no ono što nas može mijenjati jest promjena naše molitve.

Sigurno je da molitva krunice i bez stvarna razmatranja otajstava itekako ima svoju vrijednost. Ipak, ta je molitva nastala kako bi se prvenstveno razmatrala te je bila pomoć u učenju kontemplacije i zbog toga je u prošlosti bila silno raširena.

Vrijedi probati naučiti razmatrati jer će onima koji nauče razmatrati otajstva Isusova života to biti na višestruku duhovnu korist. Što je najvažnije, ako razmatramo otajstva, vjera će nam se stalno umnažati, ufanje u Marijin zagovor postojat će sve čvršće, a ljubav prema Bogu i čovjeku bez ikakve će se sumnje u našim srcima usavršavati.

Razmatranje otajstava Isusova života mnogima će otvoriti srce za služenje, a posebno onima koji se zbog bilo čega osjećaju manje vrijednima ili beskorisnima. Baš takve Bog često izabere da mu aktivno služe (usp. 1 Kor 1,26-31). Takvi mogu prihvatiti činjenicu da nisu savršeni i da se trebaju mijenjati. Bog je jak u onima koji znaju da su slabi (usp. 2 Kor 11,29-30, 12-5; 12,9-10, 13,4; 1 Kor 1,27; 2,3). Ta sâm je Isus za nas postao slab i uzeo lik sluge.

Sjetimo se kako nam evanđelist Luka piše da je proročica Ana služila (obavljala službu) Bogu u hramu molitvom i postom (v. Lk 2,36-37). Kad naučimo razmatrati otajstva, najprije ćemo doživjeti radost što možemo uspješnije služiti, a zatim ćemo biti radosni zbog ljudi koji će našom molitvenom službom biti blagoslovljeni i, naposljetku, zbog vlastita spasenja, a i spasenja bližnjih (usp. Fil 4,4).

II. RAZMATRANJE

Gotovo da nema čovjeka koji nije vičan razmatranju. Mnogi od nas imaju razvijenu sposobnost razmatranja, no tom se sposobnošću služimo uglavnom samo kad je riječ o onome što volimo ili što nam je neophodno. Sjetimo se biznismena, šahista, izumitelja, modnih kreatora, kompozitora, sportskih trenera, znanstvenika, arhitekata, vrtlara, kuharica i mnogih drugih koji ponekad satima razmatraju ono čime se njihovo srce bavi, ono čega im je srce puno, ono što njihovo srce voli.

Posvuda možemo vidjeti te ljude koji su u nešto zaljubljeni i koji su, iako mnogi od njih možda nisu završili stručne škole, iznimno uspješni u onome čime se bave. Svima je njima Netko/netko tu ljubav, za to čime se bave, usadio u srce. Isto tako, postoje i ljudi koji su uspješni u molitvi, ali i u drugim vidovima kršćanskog služenja. Njima je Bog ponudio (kao što to nudi svima nama) ljubav za sebe i svoju riječ i oni su tu ljubav prihvatili i krenuli za Kristom putovima evanđelja. Pogledajmo što o tome kaže Katekizam:

(KKC 2705) Razmatranje je u prvom redu traženje. Duh traži da shvati razloge i načine kršćanskog života, kako bi uz njih prionuo i odgovorio Gospodnjim zahtjevima.

Uvijek postoje trenuci u kojima se čovjek odlučuje za nešto. Možda vas ova knjižica potakne da zavapite Bogu i primite tu istu ljubav za razmatranje otajstava Kristova života.

Marijin primjer

Blažena Djevica Marija od začeća je bila ispunjena Duhom Svetim, autorom Svetog pisma i Učiteljem duhovnosti. Kad se već moleći krunicu njoj obraćamo, zapitajmo se kako je ona molila. Pogledajmo što nam evanđelist Luka o tome piše.

(Lk 2,19) Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje (grč. rhema – dodao autor) i prebiraše ih u svome srcu.

(Lk 2,51) A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene (grč. rhema – dodao autor) u svom srcu.

Pohranjivati, brižno čuvati ili pamtiti, kako su to preveli hrvatski prevoditelji, doslovno u grčkom izvorniku znači: sačuvati da ne propadne, zadržavati u sebi, paziti da se ne zaboravi.

Kad pogledamo što je to Marija pamtila, pohranjivala, čuvala, što je prebirala ili o čemu je razmišljala u svojem srcu, vidjet ćemo da naši prevoditelji upotrebljavaju pojmove događaji i uspomene. Iznenađujuće je to da u izvornome grčkom za ono što je Marija pamtila i brižno čuvala u svojem srcu ne stoji ni događaj ni uspomena, već riječ rhema, baš kao i u poznatoj Isusovoj rečenici o riječima koje trebaju ostati u nama ako želimo da nam Bog ispunjava molitve. Svrha molitve i trebala bi biti ta – da primimo ono što tražimo. Pogledajmo:

Ako ostanete u meni

i riječi (grč. rhema – dodao autor) moje ostanu u vama,

što god hoćete, ištite

i bit će vam. (Iv 15,7, podvukao autor)

Rhema je Božja riječ (poruka) upućena nama osobno i zbog toga ima snagu da se nastani ne samo u našem razumu nego može biti prihvaćena i u našem srcu. Ako malo bolje analiziramo evanđelja, vidjet ćemo da je Bog Mariji osobno progovorio (dao rhemu) na više načina (spomenut ću samo neke):

– po riječima koje joj je uputio po anđelu Gabrijelu;

– po događajima: začeća Isusa, poklona pastira, posjeti trojice mudraca;

– po nadahnuću u kojem je izgovorila svoj Velića (Lk, 1,46-56);

– po proroštvima: arhanđela Gabrijela, Elizabetine rođakinje, starca Šimuna;

– po Josipovim snovima;

– po viziji anđela Gabrijela itd.

U tim je situacijama Bog progovorio njezinu razumu, ali i srcu. Ona je te riječi i događaje zapamtila, sačuvala, te je o njima razmišljala (prebirala u srcu). Nakon što su te rheme ušle u njezino srce ona je razmišljala što bi one mogle značiti za nju i za druge ljude (v. Lk 1,29).

Ulazeći razmatranjem u prostore evanđelja i nama, kao i Mariji, Bog osobno progovara kroz svoju riječ, ali i kroz sam doživljaj onoga što čitamo. Ne progovara nam samo riječ – već i svi oni događaji koje razmatrajući promatramo i doživljavamo progovaraju našem srcu. Pogledajmo što u Katekizmu o tome piše:

(KKC 2706) Razmatranje onoga što čitamo dovodi nas da to usvojimo uspoređujući to sa sobom. Tu se otvara druga knjiga: knjiga života. Od misli se prelazi na stvarnost. Ovisno o čovjekovoj poniznosti