Fenomen Međugorje opominje

By Ilija Barjašić

Sadržaj ove knjige pisan je neposredno nakon ukazanja Majke Isusove djeci, vidiocima iz sela Bijakovića i Međugorja, župe Međugorje, Općine Čitluk. Poticaj za pisanje knjige je fenomen ukazanja Majke Isusove, koja se na hrvatskim prostorima obratila preko vidioca Hrvata cijelom svijetu...
Knjiga kao posrednik budi i potiče svaku dušu da sama sebe opominje i spoznaje.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Stijena Zadar
• Release date: Dec 9, 2019
• ISBN: 9789539629838

Book preview

dr. sc. Ilija Barjašić

FENOMEN MEĐUGORJE OPOMINJE

dr. sc. Ilija Barjašić

FENOMEN MEĐUGORJE OPOMINJE

Copyright © 2019. Ilija Barjašić, Zadar 2019.

Sva prava pridržana

Glavni urednik

dr. sc. Ilija Barjašić

Fotografija na naslovnici

Pixabay / RMCTeacher

ISBN 978-953-96298-3-8

PREDGOVOR

Sadržaj ove knjige pisan je neposredno nakon ukazanja Majke Isusove djeci, vidiocima iz sela Bijakovića i Međugorja, župe Međugorje, Općine Čitluk. Poticaj za pisanje knjige je fenomen ukazanja Majke Isusove, koja se na hrvatskim prostorima obratila preko vidioca Hrvata cijelom svijetu, komunicirajući na hrvatskom jeziku. Od tada do sada ovo djelo nije prezentirano široj javnosti, te sam ga nakon 38 godina odlučio tiskati. Majka Isusova daje poruke namijenjene čovjeku na Zemlji, jer čovjek ne odolijeva zamkama što pokazuje svojim djelovanjem i djelima. U zamjenu za ljubav, vjeru i nadu bez razloga bira materijalne koristi koje opterećuju dušu. A duši prostor i vrijeme nisu prepreke, pa za trenutak obitavanja u tijelu na zemlji, griješeći sebe dalje opterećuje. Zaboravila je načela Života, te samovoljno služi materiji u ovozemaljskom svijetu, materiji kao uzroku svih patnji. Zato se Majka Isusova kao Stvoriteljeva posrednica brižno predstavlja na pravom mjestu u pravo vrijeme. Sve je prilagođeno čovjeku – predstavlja se preko djece kako bi Hrvat, svaki čovjek shvatio da cijelo vrijeme na prostoru gdje obitava treba po dužnostima biti odgovoran, svojom voljom u skladu sa Stvoriteljem, načelima Života. Zato ovaj fenomen i ističemo da bi izgubljeni shvatili poruke, jer su čovjeku usklađene volje sa Stvoriteljem – Ocem, poruke Majke Isusove poznate i živi ih baš tako uzorno. Danas, 2019. godine, Majka Isusova još brižno šalje poruke – pozive na mir i obraćenje Hrvatima i ostalim ljudima okorjelih srdaca, zanesenih duša koje su svojom ohološću i bahatošću opet sklone birati po materiji i patnje. Pogledom na ove prostore od 1981. godine do 2019. godine lako je ocijeniti koliko je za opomene i milost Stvoriteljevu Hrvat zahvalan i u kojoj je mjeri obraćenik. Zašto se Majka Isusova pojavljuje među Hrvatima? Odabrano je mjesto – po Božjoj milosti – gdje žive Hrvati.

UVOD

Hrvati su predziđe kršćanstva, na tlu Hrvatske... narodi dolaze na tlo gdje se Majka Isusova pokazuje i opominje..., podneblje gdje žive Hrvati..., to kao skroman narod ne ističu, već ističu milost Svjetla, što je činjenica i pripada zaslugama Hrvata, koji su dužni djelima dalje poticati čovjeka na bitno. Živjeti ljudski, živjeti budno i razlikovati bitno od nebitnog, primarno od sekundarnog. Znači treba dalje ostati uredan i s ljubavlju živjeti načela Života, koja garantiraju opstanak i unaprjeđenje morala, poticati da se odoli neurednu ponašanju, kojem je čovjek često sklon.

Vječna istina se pokazuje i preko formi, adekvatno svakom čovjeku i po milosti.

Neprijateljem se definira čovjeka koji se destruktivno, neuredno ponaša prema drugom čovjeku, čovjeka koji se egoistički izgubio u darovanim uvjetima na Zemlji, a koje on lošim međuljudskim odnosima zloupotrebljava. To su posljedice koje opominju čovjeka na Zemlji da mu treba pomoć Oca. Ustrajni opstaju milošću, jer ne vide sebe kao žrtvu dok žrtvovanjem osiguravaju život drugima. Ne smije se dopustiti da potencijalni neprijatelj doista i postane neprijatelj, i tako se izgubi smisao u zemaljskim uvjetima. Dakle, smisao je poticati čovjeka da se angažiranjem spašava – u zemaljskim uvjetima gdje je kušan, da se samovoljno ne odvaja kao pojedinac iz zajednice, potom lukavo nameće sa svojim zakonima. Samovoljan čovjek je nemoćan i kao žrtva nereda pokazuje posrnuće, odmetništvo i egoizam. Postane žrtva neangažiranosti u danim zemaljskim uvjetima u zajednici. Mazohističko – odmetničko ponašanje čovjeka je uzrok da je žrtva i pored načela Života s kojima se odolijeva iskušenjima na ognjištu, u vlastitoj zajednici. Žrtve kao duše trebaju poticaj, kako bi pomažući drugom preventivno čuvale red, smanjile prostor neredu – zlu i tako najbolje pomogle sebi. Suprotnost je egoistično oslanjanje na drugog po prividu kojim se ne postižu uvjeti za koncentraciju, duševno sabiranje. Slijedom, tek uvjeti za izgradnju pozitivnog stava su osnova za uzorno angažiranje po spoznaji i prosvjetljenju. Tako usklađena duša svjesno djeluje u ime vrijednosti, za što je nagrađena veseljem u zajedništvu s Ocem, a patnje su odraz samovolje, nereda i nerada opominje Majka Isusova. Znači čovjek je opomenama pozvan da djeluje i živi u ime vrijednosti – bitnog i da se tako angažira u zemaljskim uvjetima i pokaže sebe djelima. Jer rad i angažiranje su čovjeku pokretači na zemlji, što mu i dolikuje. Biranjem nereda sebe optereti olovnim krilima kojima se ne može vinuti k Izvoru Života i slaviti Stvoritelja. Svojim odmetništvom od svijeta, „skriva" se u mraku gdje oslijepi.

Izbor je ostavljen čovjeku kao sinu da svojom voljom bira pravila u carstvu Stvoritelja; da ih uskladi prema načelima Života ili da se samovoljom odmetne od Oca – Stvoritelja..., tako bira između vrijednosti i koristi, tj. biti ili imati. Zanesena duša tijelom, kao uvjetom po pravilima čovjeka, sklona je posrtanju po ovosvjetovnim prividima..., ali u podsvijesti i obraćeništvu, koliko je poticana u zemaljskim uvjetima i zdravim međuljudskim odnosima. Dakle, čovjek nakon opomena treba spoznajom prema načelima Života zastupati apsolutne vrijednosti, čuvati i unaprjeđivati zemaljske uvjete, u čemu može pripomoći znanost i etika. Dobri zemaljski uvjeti vode bezuvjetnosti. Čovjek vjerovanjem u Oca – Stvoritelja iz danih zemaljskih uvjeta može se vinuti u bezuvjetnu slobodu. Treba zahvaljivati za milosno poticanje i avansiranje iz zemaljskih uvjetovanosti u carstvo Stvoritelja, za što je duša i predodređena. Suprotno, samovoljno griješeći ohola duša se odmetne u mrak.

Zato treba usklađenost osobne volje s voljom Stvoritelja, što je garancija da se čovjek neće izgubiti. Znači s razlogom duša treba odolijevati iskušenjima, biti odgovorna, a patnje je opominju da je skrenula s puta k bezuvjetnosti. Veselje je na Zemlji nagrada kojom