Memoari

By Ilija Barjašić

Memoari su odraz... i zemaljskih uvjeta i međuljudskih odnosa... Opomenama se potiče časno angažiranje – u ime općeg dobra hrvatskog naroda, radi veselja u pravcu bezuvjetne slobode.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Stijena Zadar
• Release date: May 31, 2020
• ISBN: 9789539629852

Book preview

dr. sc. Ilija Barjašić

MEMOARI

Zadar, 2020.

dr. sc. Ilija Barjašić

MEMOARI

Vlastita naklada

Copyright © 2020. Ilija Barjašić. Sva prava pridržana.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova pisanog dopuštenja.

Tisak: Tiskara Zelina d.d., Zelina

ISBN 978-953-96298-5-2

CIP zapis je dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001064566.

Od onda do tada putovao sam maštom k sreći, od tada do sada sreća je sve dalja, samo put valja, a cilj je varka... Samo je bezuvjetna sloboda prava, zaslužena nagrada u carstvu Stvoritelja. U životu, čovjeku se sve događa kroz vrijeme, u zemaljskim uvjetima i međuljudskim odnosima.

Odraz sam sudbinski zasluženog u Hrvatskoj, na Zemlji, odraz sam djela, po volji..., a sve se čuva u mojoj riznici pamćenja, iz koje se sjećanjem sukcesijski redaju događanja, u prostoru kroz vrijeme, kojima sebe predstavljam pred Stvoriteljem. Skriveni motivi stvoreni željama za imati, kada se gola egzistencija ne pretpostavlja, uzrok su urušavanju zemaljskih uvjeta i međuljudskih odnosa, koji odzvanjaju patnjama. Samo osvjetljavanjem, spoznajom o inverziji biti i imati čovjek se usklađuje sa Životom, jer neusklađenost između subjekta i objekta, odnosno mikrokozmosa s makrokozmosom, patnja je, mrak i beznađe.

Čovjekoliko tijelo sudbinski pripada Životu, duši koja u istom i obitava, da se dalje, usklađeno sa Stvoriteljem, angažira u svojoj obitelji i svojoj zajednici, da ustraje prema bezuvjetnoj slobodi. Život čovjeka sudbinski je obilježen i po uvjetima: rođenjem u određenom mjestu, čak i hranom iz istog podneblja. Ukupnim sadržajem specifičan, predodređen da živi u ime Života u darovanim uvjetima, da se po volji ogleda, odlučuje, igra i veseli pred Ocem, koji ga očekuje raširenih ruku. Kada čovjek, skrivenim motivima – zamkama, modificira svojim zakonima načela Života, za sebe, zaustavlja veselje – slavljenje Života. Skrivenim motivima muti bistru vodu, pa sebe, dok se guši, izgubi... odvajajući se sve više od Izvora Života, negirajući sebe – dušu. Tako zavaran samovoljom, željama – prividom, zamijeni red neredom pa se u patnjama iscrpljuje. Kušan je preko pojedinaca, obitelji, zajednice, lažnih posrednika, robova strasti i poroka, koji se uvjeravanjem nameću između čovjeka i Života na planetu Zemlji. Kao žrtve ega, svjetovni i duhovni vladari svojim tumačenjem, uvjeravanjem, ističu sebe kao posrednika ili se čak postavljaju iznad samog Stvoritelja Života. Kada i gdje pojedinac ističe sam sebe iznad zajedništva sigurno vlada nered, koji vatra kao oruđe neminovno u ime Života čisti, dok se s mjerom pali i gasi – u skladu s načelima Života, a sve uzrokovano samovoljom pojedinca, koji tako sam sebi sudi.

Uzroci i pokazane posljedice odraz su duhovnih i ovosvjetovnih čimbenika, kojima se čovjeka ograničava dok ga se uvjerava u ništavilo.

Sudbinski, rođenjem u određenoj sredini, mjestu..., državi, kontinentu..., redu po kojem..., i djelujem zbog određenih dužnosti..., i sve je očigledno. Već u ranoj dobi sredina, uvjeti..., moje odrastanje..., su ometali pritiscima na dušu, tendenciozno – »pedagoškim« i demagoškim nametanjem, posredništvima do Boga-Života. U sredini u kojoj sam odrastao i školama koje sam pohađao doživljavao sam i proživljavao nametanje pojedinaca koji su bili u sukobu sa općim dobrom – shvaćeno samokritički, meni opomene za dalje. Život-duša uz Oca je zaštićena, ali je grješna po samovolji i odgovorna za posrtanje, što se osvijetli samokritikom. Lako je primijetiti kada se odmetnuti pojedinac nameće iznad Života, a ne u ime Života, zato s razlogom doživi vatru, koja očigledno čisti i ravna. Opominje čovjeka u prostoru i vremenu, a pretpostavlja se da duša u ime Života usklađuje i na Zemlji. Znanstveno-kategorično procjenjivanje čovjeka izmiče kontroli, a naročito procjenjivanje duše-Života..., čovjek više poima-spoznaje kada nema skrivenih motiva i kada živi usklađeno sa Stvoriteljem.

Sladunjavo-svjetovno, vanjski svijet izaziva dušu kao iskru Života, pa duša-čovjek odlučuje samovoljno, neusklađeno s voljom Stvoritelja. Svojim željama čovjek se ograničava i zato ne stiže sam do Izvora Života i bezuvjetne slobode, za što mu dalje, po opomenama, treba pomoć Stvoritelja. Bez samokritike čovjek zaboravi raditi i živjeti po pravilima Života, jer kada se oholu čovjeku ostvare želje, završi u paklu. Znači, čovjek treba razumjeti da bi objasnio, treba prosvjetljenje, osviješćenost..., što se postiže po načelima Života, oponašanjem Stvoritelja, skladnošću unutarnjeg i vanjskog svijeta. Slušanjem, učenjem, sjećanjem, kao i opomenama, čovjek je potaknut na djelovanje u zajedništvu obitelji, u zajednici, u svijetu... uz Oca koji potiče i prosvjetljuje čovjeka kao autonomni mikrokozmos. Mislim, jesam. Sjećanjem iz zapamćenog i dalje promišljenim djelovanjem, ustrajavam na osvjetljavanju beskonačnog puta u ime Života. Kada je težište na unutarnjem Životu, živi se bitno, a vanjski život se regulira uz golu egzistenciju, što se pretpostavlja i usklađuje s makrokozmosom. Dakle, iz pamćenja sjećanjem, inventurom – čovjek se kao mikrokozmos prožet Životom u makrokozmosu usklađuje na Zemlji. Duša, otkrivajući sebe, zapravo otkriva i razloge svoje zametenosti.

* * *

Moj ovozemaljski život, u podneblju Hrvata – u Hrvatskoj, počeo je u četvrtak ujutro, na Tijelovo, 30. svibnja 1945. godine, točno 22 dana nakon što je Država Hrvatska propala pod pritiskom svjetskog zla.

Predodređen rođenjem, utjecao sam svojim postojanjem na uvjete u kojima sam živio i odrastao, što i dalje činim po zasluženoj sudbini i sve skupa podnosim. Djelujući, kao odraz sudbine, u danim uvjetima još u ranom djetinjstvu doživljavao sam ljude iz mojega zavičaja kao vrlo opore. Moje negodovanje na neprirodno navikavanje u stvorenim međuljudskim odnosima odredilo me je kao opoziciju. Izgubljeni rat Hrvatima je poljuljao tradiciju, toplinu međuljudskih odnosa, narod je živio u strahu, osjećao se nesigurno, izgubljeno. Toliko poginulih, pogubljenih, zatočenih, raseljenih, sve se to odražavalo u govoru, u očima, u ponašanju moje obitelji, rodbine, susjeda i svih ljudi koji su bili za NDH, svuda se osjećala panika i neizvjesnost. Tako se živjelo godinama, od jutra do sutra; grubo ponašanje i pristupi po stvorenim odnosima u kojima se živjelo nisu ohrabrivali ni poticali. Živjelo se po šabloni okupatora, u monotoniji koju je jedino razbijala razigrana priroda sela, krajolika u kojemu su biljna i životinjska vrsta živjele skladno u prirodi... Samo je ljudska vrsta namećući se kao »razumna« činila nesklad, unosila nemir u idiličnu sliku prirode, što je proturječilo logici zdravog razuma.

Po okupatoru stvorena i nametnuta situacija ozbiljno je prijetila, zato je osuđivana i osuđena kao antihrvatska. Moje pamćenje kroz vremensko obitavanje na hrvatskim prostorima i iskustvo određuje me za častan i dostojanstven život. Dočinjam svoju sudbinu dalje tako da su mi pamćenje i domišljanje bili uvod za unaprjeđivanje uvjeta i poticanje čovjeka da živi po načelima Života, da svoju volju usklađuje s voljom našeg Stvoritelja. Kako razumjeti zašto jednu zajednicu jedan narod, u razigranoj prirodi, nepozvani gost želi devastirati i uništiti, potom kao rob želja, svojom ohološću i bahatošću nameće sebe za gospodara Života. Lažac pojedinca zavede izdvajanjem, pa ga otuđi od biti, lažni proroci-posrednici svojim skrivenim željama uvjeravaju kako vladaju nebom i zemljom. Posljedice eksperimenata lažnih proroka-faraona, sve do danas, su piramide – bijeli grobovi u kojima je samo prah, olovnim krilima okovane im duše. Služe kao pouka kako su sebe ograničili, s ciljem da spomenicima predstavljaju, produže samo fizičko tijelo, kojima će se robovi opranih mozgova klanjati. Klanjati iz neznanja u ime konačnosti – smrti, suprotstavljajući se beskonačnom Životu. Klanjajući se istovremeno urbanističkim tendencijama i tehnici, postvarili su se i otuđili od Života. Čovjeku se reducira iskonska kvaliteta – zakonima – po mjeri faraona, uvjeravanjem u prividnu šarolikost, bezdušnu konačnost, da služi kao postvareni rob. Takva su obilježja demokratskog društvenog uređenja, prilagođavanog vremenu, koja ne funkcioniraju po načelima Života, već se vladari kao odmetnici nameću kao božanstva, po čijim zakonima demos ne odlučuje niti o kruhu i vodi. Svjetovni odmetnici – vladari, uglavnom kopiraju odmetnute pojedince – tvorce religija, stvaranjem interesnih grupa. Svojim tumačenjem Boga nameću se iznad Boga. Suprotno društvenom uređenju koje bi oponašalo kraljevstvo Božje i pravilno skrbilo o svojoj zajednici, državi, kao čuvar narodnog jedinstva. Iza kontroverznih demokratskih uređenja stoje pojedine religije, odmetnuti pojedinci koji samovoljno potiču svoje interesne grupe, kojima vladaju kao faraoni, postavljaju se iznad Boga. Suprotstavljaju se Stvoritelju, Životu – da čovjek treba biti sa svim svojim institucijama zaposlenik u kraljevstvu Stvoritelja. Kroz povijest, uglavnom institucije društvenih uređenja tvorile su čovjeku uvjete po mjeri odmetnutih pojedinaca – njihovih laži – egoizama po šabloni faraona. Zaobilazeći pretpostavljanje Stvoritelja