Život - Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - Knjiga 2

By Ilija Barjašić

Knjiga 2 iz ciklusa, tiskana uime Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život.
Sadržaj ove knjige osvjetljava razloge osnivanja Pokreta i sugerira da se Hrvati svojim angažiranjem uključe u obnovu hrvatskog duha, za skladan život kakav priliči čovjeku kao razumnom biću.
Dakle, po djelima se čovjek poznaje i pokazuje koliko je kao duhovno biće koristio mogućnosti koje su mu na raspolaganju radi života i zadovoljstva, tj. u pravcu beskonačna života.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Stijena Zadar
• Release date: Dec 2, 2019
• ISBN: 9788835344094

Book preview

života.

APSOLUT (BOG) STVORITELJ ŽIVOTA – A ČOVJEK STVARATELJ STVARI

U Hrvatskoj je od 1990. godine tendenciozno – isplanirano, uglavnom između partizana boljševika ili njihovih potomaka, stotinjak veleposjednika za preuzimanje pod kontrolu, za sebe, sveukupno hrvatsko materijalno bogatstvo. Materijalna bogatstva su ih doslovce pretvorila u robote – stvari, kako su se i predstavljali kao bezdušnici (bez duše), dakle želje se ostvaruju. I dalje su odlučni pomoću lukavštine zadržati preostala ukupna hrvatska materijalna bogatstva koja nasljeđuju njihovi unuci, kao i lukave šablone koje su uz materijalna bogatstva od očeva i djedova naslijedili. Zbore, ne trebaju u Hrvatskoj nikakve promjene, stvari su stvari kakve jesu, po njima stvarateljima neka ostane kao i do sada, jer tako odgovara postvarenim, bez duša stvarateljima. O lustraciji ni govora, okamenjena srca demonstriraju kipove. I Grci su isticali kiparstvo i slikarstvo (mrtvu prirodu), npr. slike grožđa na koje su se ptice zalijetale misleći da je grožđe za jesti – ipak nijedna ptica nije se nahranila, a niti po takvim tvorevinama živjela. Dakle, i pored stvaranja stvari čovjeku to nije dovoljno, ne može živjeti, već se kao vladari, birokracija, svećenstvo i umjetnici uglavnom svi se mahom žele domoći tuđega, zbog tjelesnog orgijanja. Dakle, ispada da je nečovjek „velik koliko je veliki neradnik, tj. veliki prevarant, dok se vozi u rikšama. Zavarani prividom uvjeravaju, kako ih živi ljudi ne bi iritirali zbog ekonomskog kolapsa koji je odraz poljuljanog morala. Stvoreno stanje u Hrvatskoj stvorilo je brigu većini Hrvata u Hrvatskoj, ali (naviknuti) izjavljuju, prije svega, kako je gola egzistencija sve ugroženija, tek potom opet izjavljuju kako je i moral poljuljan kao uvjet vrijednostima. Dakle, važnija su materijalna bogatstva – stvari. Nažalost, postvareni ne mogu funkcionirati, jer po vlastitoj želji nisu „živa bića već postvarena, zaboravili su se postaviti kao stvorenja Apsolutnog stvoritelja života. Stvari se boji onaj tko ih je precijenio i stavio ispred života, stoga je i sigurna žrtva, a da kao rob stvari nije svjestan. Život je bit čovjeka, dok se postvareni razmeću preko materije – stvari kao odraz disharmonije. Ipak, život – čovjek uvijek može sačuvati samopouzdanje u borbi sa stvarima, u naletu koje se nameću u goloj egzistenciji za tijelo. Bitnom, tj. duši čovjek nema što dodati niti je potrebno, ali dok stvara stvari, u zanosu kao svoja djela ako ih precjenjuje, njima počne služiti, ustvari sebe podcijeni i stavi u drugi plan. Kvantificiranje dok se stvaraju stvari uvijek vodi na nivo gole egzistencije za tijelo, pa se tako daje važnost i prvo mjesto tijelu u odnosu na dušu. Problem je u tome što nastaje disharmonija pa čovjek izgubi rješenje i pored bitnog kao uporišta – više se ne oslanja na Stvoritelja. Dakle, i gola egzistencija uvjet je reda Stvoritelja života, a ne po stvaratelju stvari, kojeg i pomoću riječi kao odraza duha treba usmjeravati k životu, što jest. Uglavnom ljudi među sobom tvore odnose koji izazivaju sumnju tendiranu pomoću anarhične volje i riječi, kako god pravda je orijentacija životu, posljedica reda, što proizlazi iz kompleksnosti zbog konkretnosti.

U Hrvatskoj nagrade se ne dijele po zasluzi, već je bez rada, po šablone, stotinjak „predodređeno koji kontroliraju pomoću vlasti ukupna materijalna bogatstva. Uglavnom spomenutih stotinu su već duže robovi stvari, da nisu svjesni jednako kao ni stvari. Zato u iskonskom i očiglednom nema mjesta sumnji koja razara život, po konstrukcijama „mišljenja. Pomoću psihologije za mase, čovjeka se odvlači k stvarima, tj. daljnjim postvarenjima, a isti gubi samoinicijativu, sklon navikama otpočne djelovati luciferski pa stvaratelja stvari zamijeni i postavi ispred Apsolutnog stvoritelja života. Tendenciozno u šarenilu stvari čovjeka se po stvaranim razlozima u svašta uvjerava, iz čega proizlaze razne religije i vjerovanja, najčešće da se pomuti očigledno, čisto iskonsko, kako bi se moglo nametnuti nešto umjetno, stvarano po tendencioznim stvarateljima i uvijek u nešto što stvaralac ne može zaživjeti već se razmeće i uvjerava u stvar kojom želi kontrolirati život. Čovjek u dubini duše zna da je odraz Apsolutnog, stvoritelja života. Zato vjera – vjerovati je višak i samo je posljedica tendencioznog uvjeravanja u istinu, u koju se od strane tendenciozna čovjeka (zbog stvari...) izaziva sumnja u zdravoj duši. U pravcu dobra nema razloga sumnjati u Stvoritelja života, kao ni uvjeravanja u nešto suprotno. Život se živi i ne da se mjeriti po šablonama stvari stvorenim po čovjeku, koji svojim argumentima – stvarima, koje osvjetljava bakljom, proturječi Stvoritelju života. Dakle, po neredu postvareni čovjek uvjerava čovjeka folklorom kao argumentom da može lebdjeti itd. – i to tendenciozno zbog sebe, umjesto da svjedoči da je samo stvorenje