Melodija naših reči 1

By Udruzenje Nezavisnih Pisaca

"Melodija nasih reci" je cetvrti javni zbornik poezije Udruzenja Nezavisnih Pisaca.

Alfabetni spisak objavljenih autora u zborniku „Melodija naših reči 1“:
01 - Anika Vuletić
02 - Bogdan Jevtić
03 - Dragana Miljković Jovanović
04 - Dragana Petrić Đokić
05 - Dragovan Bogdanović
06 - Dušanka Vučenović Raca
07 - Dušica V. Milentijević
08 - Evica Ivanović
09 - Indira Čolić Vuksanović
10 - Ivan Gaćina
11 - Jelena Radojković
12 - Joo Wind
13 - Katarina Kos-Velić
14 - Leonida Marija Lesan
15 - Lidija Lazarević
16 - Ljiljana Lilien Novaković
17 - Marat M’saev Daan
18 - Marija Tkalac P.
19 - Milan M. Rajović
20 - Milica Lesjak
21 - Milijana Mika Golubović
22 - Milo Đ. Vučinić
23 - Mira Pejčić Ninković
24 - Mirjana Čabrilo
25 - Natalija Novaković
26 - Olga Dabović
27 - Perka Brnović
28 - Predrag Lasica
29 - Radmila Milojević
30 - Radojka Mugoša Petrić
31 - Radojka Radonić
32 - Šahdo Bošnjak
33 - Sanela Hamzić
34 - Slađana Verićek
35 - Snežana Mirković
36 - Snežana Šolkotović
37 - Snježana Prlić
38 - Spomenka Denda Hamović
39 - Stojan Marjanović
40 - Suada Suljić Sokolović
41 - Svetlana Papaček
42 - Tanja Ajtić
43 - Valentina Filipović
44 - Zvjezdana Čagalj

• Language: Српски језик
• Publisher: Udruzenje Nezavisnih Pisaca
• Release date: Nov 1, 2017
• ISBN: 9781370087242

Book preview

Melodija naših reči 1

Udruženje Nezavisnih Pisaca

Smashwords Edition

Copyright 2017

Odabir i sortiranje pesama

Marat M’saev Daan

Tehnička priprema i obrada

Marat M’saev Daan

Korice

Marat M’saev Daan

Sadržaj:

Alfabetni spisak objavljenih autora u zborniku „Melodija naših reči 1":

Valentina Filipović - Stara vremena

Našla sam naša pisma,

bile su skrivene od pogleda.

Prašina ih je pokrila.

Kao podsjetnik koliko je prošlo.

Naše uspomene su postale zaboravljene.

Postale su prošlost.

Nisam ih otvarala,

znajući što piše u njima.

Samo tuga,

bol.

Ali i izdaja.

Pisma su sada dio prošlosti.

Dio boli.

Naše.

Davna vremena su sada izgubljeni u prošlosti.

Reci mi što da radim sa njima.

Da ih ostavim,

da zaboravim na njih.

Znaš da nose bol.

Oprosti mi.

Izgubljeni su,

Oprosti mi!

Šahdo Bošnjak - Zvijezde

Bijah okružen vama, zvjezdice mile,

i mišljah : vječno će trajati naš blistavi sjaj,

ne shvaćah tada da i zvijezde nisu vječe

da su kao sve drugo samo huda materija,

kojoj je dosuđen neminovan kraj.

Zaboravljah tada na sve drugo

i samo uživah u vašoj svjetlosti i toploti,

vašoj ljepoti i dobroti, iako bješe kratko,

meni se činilo vječnost, činilo mi se dugo i slatko.

Vasiona bijaše naš dom, Mliječni put, topli kut,

planete mlađane sestrice, a komete tanke nevjestice,

Univerzum, moćni čukundjed, ja momče mladoženja,

opijeni gospodičić, bezbrižan i blijed.

Ali jedna po jedna, plavetnim stazama pošle ste, prijateljice,

do suđenoga kraja, do kraja zvijezde padalice;

na nebu ostadoh samo ja, stari mjesec, oronuo i sijed,

s tugom se sjećajući hedonizma i vas,

očekujući neuništivih univerzumskih pravila slijed,

očekujući da i na mene dođe red.

Šahdo Bošnjak - Jezivo

S toliko radosti povazdan pospremah ogrjev za zimu,

okopavah povrće u bašči, popravljah grožđe, na kraju

napisah pjesmu na kompjuteru,

a duša mi nekako prostrana, kao nebo sinje,

i u srcu – med.

Pri polasku na počinak razgledah po radnoj sobi

i jezivo hladno mi se učiniše predmeti: knjige u mojoj biblioteci,

namještaj, kalendar, kompjuter...

Obesmišljene stvari, kojima dajemo smisao,

e, da bi život imao smisla,

i u duši osjetih pustoš,

a u srcu – led .

Šahdo Bošnjak - Ko će mene pohoditi

Ko će mene pohoditi

kad mi vijence lovorove

oko glave žurno spletu

i na prijesto s pijetetom,

bez zavisti, vječni metnu?

Ko će mene pohoditi

kad mi dani noći budu

i sve vrijeme rijeka neka

bez utoka i početka,

kad granice ovozemne

iščile mi sa vidika,

s vasionom kad se stopim

i slobodno kad poletim

kružeć’ krugom začaranim

bez raketa navikanih

Dželindžera i Sojuta?

Ko će mene pohoditi,

vijesti meni donositi

s broda-Zemlje, majke naše,

kud mornari brod nam vode:

da li buri na pučini

brod nam hoće potopiti,

ljudske nade sahraniti,

dušu moju rastužiti;

il’ u luku sreće, spasa

brod nam žele usidriti,

ljudske nade ostvariti,

srce moje razveselit’?

Milica Lesjak - Moja jednina

Kad jednom množina života

zauvijek ode,

kad se s teretom jednine

pokušava dalje,

puti su nepoznati,

pitanja u zraku vise:

što i gdje…

kada i s kim?

Traži se nešto čega više nema,

sve je malo ,

i sve je mnogo.

Glumata spokoj,

tjeskoba se skriva,

luta se po puteljcima,

Nepovratno!

Ostaju praznine,

Nepopunjene!

Neizgovorene riječi ,

Potisnute!

U ljudima zaključane širine,

ne može se unutra zaviriti,

dušu ogrijati,

ne znaju množine

kako jednina boli.

Polako se gasiš u beznađima,

nestaješ u tuzi nespokoja,

s teretom života na plećima.

Milica Lesjak - Murski nokturno

Između vrba, provlači se

rijeka.

Na vjetru plešu