Početne koordinate

By Monika Herceg

“Početne koordinate” čini pedeset i osam pjesama, ali knjiga se može, i treba, čitati kao cjelina, kao poema – onakva kakve su se posljednji put u nas pisale pedesetih godina i bile su svojevrsni dug ideji i poetici socijalističkoga zajedništva, a možda i kao roman u stihovima. S tim da je vrlo teško u mahu pročitati više od jedne, dvije, možda i tri pjesme. Ovo je knjiga porodičnih i zavičajnih mitologija, odsanjanih ili opričanih, kakvima je jednom davno vladao Vasko Popa. Monika Herceg ne piše s mišlju na Popu, nije izvjesno niti da ga je prethodno i čitala, ali njezin je šumski, banijski (banovinski), livadni, kućni, sisački, željezarski svijet ravan Popinom. S tim da je on svoju oniričku pseudomitologiju razvijao cijeli život, u skoro svakoj svojoj knjizi.
“Početne koordinate” mala su studija porodičnih vjerovanja. Svaka prava obitelj, rod i porodica imaju nekoliko pripovijesti oko kojih se okupljaju i koje se nasljeđuju s generacije na generaciju, sve do trenutka u kojem niz vanjskih događaja, selidbi sa sela u grad, iz zemlje u zemlju, iz jezika u jezik, te ratova, razvoda, poplava i požara, ili komfornih i mondenih preživljavanja, ne dovedu do toga da porodično vjerovanje ili porodična mitologika ne izgube smisao, emocionalni sadržaj i razlog, i ne budu zaboravljeni. Monika Herceg konstruira jednu porodičnu mitologiju, rastvara je i komentira. I pritom piše svoju veliku i neprekinutu pjesmu.
Pisanje i pjevanje, te pripovijedanje kroz pjevanje, Monike Herceg predstavlja jedinstven spoj zrelosti i naivnosti, konačne dovršenosti i posve djetinjeg doživljaja sebe i svijeta.

Miljenko Jergović

• Language: Српски језик
• Publisher: Književna radionica Rašić
• Release date: Oct 16, 2019
• ISBN: 9788663510555

Book preview

2019.

pažljivo stupamo iza granice šume

svjesni da je ispod nas

netaknuta smrt

staza prohodna rijetkima

put u obiteljsko stablo

pamtimo da treba paziti na daždevnjake

oglušit ćemo ako ih nagazimo

pamtimo da zmije treba pustiti da prođu

ako nam prepriječe put

one gutaju stvorove lukavo

kao što se jutrom zgusne

mlijeko prvih magli

i zarazi sva podnožja i usjeke

u rupama se skrivaju krtice

upotpunjujući mekoću gline

kosti šume koja izboči rebra

u toplijim danima

pa nabada neoprezne šetače

na rubu iskašljavanja

šipka i vlage

dno jeseni

mjesto je na kojem se budimo

vrelih tabana

probodeni rebrom bukve

uvijek propupamo

sa stezanjem sunčeva ugriza

oko golotinje šume

zmijske smrti

(podrijetlo)

rana jesen

mokre duše bukvi škripe noću

šireći godove kao krugove u vodi

početak svijeta i sjevera

koncentrična je kružnica

ciklame osjete

pospanost prodire smjelije

nagriza lukovice

taložeći se u njihovu plodnost

čaplje premještaju rujan

s jedne strane jezera na drugu

prateći sunce narezano u trskama

dok glasne žene peru odjeću

u mrzloj vodi do koljena

rastvarajući se kao ježavke kestena

preostaje samo

preorati još jednom dubinu sna

ostatak svjetla podijeliti s jelenima

prije sutona oni će skinuti svoje krzno

i ugrijati im ruke

berba

baka ide prva i trkljom

dugačkom i vitkom

trese stabla

leđa bole u dugosatnom skupljanju

čučimo pa stojimo pa stojimo

pa čučimo ljepljivih prstiju

i ne primijetimo

kad su runjaci

puni ljubičaste kože ljeta

odgurani u dio zemljine putanje

prigušen zvukom zrenja

nesvjesni kako

prisutnost crva nepovratno izjeda

rubove rujna

od trenutka pada sve