Hortus Conclusus

By Bô Yin Râ

Posljednja knjiga u nizu duhovnog djela naučavanja 'Hortus Coclusus'.
"Moje su riječi prije svega nosioci osjećaja, posrednici osjećaja i budilnici osjećaja.
Što pored toga govore prema svom 'smislu', sekundarne je prirode, iako će sigurno pomoći i u savjetu kako da duša primi ponuđeno joj osjećajno dobro.
I prema svom 'smislu' moje riječi u prvom redu trebaju biti primljene kao budilnici osjećaja!"
Bô Yin Râ

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: BYR
• Release date: Mar 7, 2016
• ISBN: 9781310410062

Book preview

Hortus Conclusus, Bô Yin Râ

Naslov izvornika: ‘Hortus Conclusus’, Bô Yin Râ (J. A. Schneiderfranken), Kober'sche Verlagsbuchhandlung AG, Bern, 1979. (nepromijenjeno 2. izdanje izdanja iz 1936. godine)

Prevela: Sandra Antešević

Vlastito izdanje: Sandra Antešević

Copyright © www.boyinra.info

Smashwords Edition

This ebook is licensed for your personal enjoyment only. This ebook may not be re-sold or given away to other people. If you would like to share this book with another person, please purchase an additional copy for each recipient. If you’re reading this book and did not purchase it, or it was not purchased for your use only, then please return to Smashwords.com and purchase your own copy. Thank you.

SADRŽAJ

Razgovor na vratima

O jednostavnosti u svemu vječnome

O promjeni stajališta i stupnjevima

O stanjima svijesti i pomoći u patnji

O svijesti onih koji su napustili zemaljsko

O velikom ulogu pomažućih

O karikaturi vječnog 'ja'

Još jednom o istini i stvarnosti

O vremenskom i vječnom prostoru

O religijskom dobru Azije

O misteriju Istoka

O oblicima religija

O prihvaćanju i vjeri

O krivim slikama bogova

O smislu sveg podučavanja

Gdje sam samo prenosioc

Kome nemam ništa za reći

O vječnom spasu duše

O neprestanoj potrebi za pitanjima

O prolaznoj i vječnoj duši

Što ostaje nakon smrti

O imenu i pomoći u nuždi

Što bi čovjek sam trebao zaključiti

O velikom podcjenjivanju

O teškom položaju dušobrižništva

Kako je vječno sebi samo 'prirodno'

Zaključno i za rastanak

Razgovor na vratima

Čovjeku ove zemlje upućenom na njegova mozgom uvjetovana opažanja i misaone zaključke, gotovo sve što je na njemu 'vječno' – što ne može podleći nikakvom kraju niti razrješenju, kako god ga zamišljali – ostaje uistinu jedan 'hortus conclusus' - zatvoreni vrt!

Prisutnost takvog područja nedostupnog fizičkim čulima, kao i svem mišljenju povremeno je naslućivana, povremeno osjećana i velika grupa ljudi također vjeruje u to, ali onaj koji sluti, osjeća ili vjeruje, ostaje izvan zidova njemu zatvorenog vrta svjesnosti svoje vječnosti – izgubljenog 'raja' – odvojenog od područja zemaljskih mogućnosti spoznaje.

Pojedinci koji nisu bili zadovoljni s onim što su slutili, osjećali i vjerovali, neumorno su obilazili i opipavali neprelazni zid, da možda ne bi našli skrivenu rupu koja bi se dala proširiti i kroz koju bi se čovjek mogao nekako provući.

Najsretniji među tim tragateljima na svoje vlastito iznenađenje su dospjeli do jednih vrata koja se samo teško mogu pronaći, koja su mogla voditi u 'zatvoreni vrt', kada bi ih čovjek samo znao otvoriti.

Ali umjesto da su strpljivo i s povjerenjem čekali da im se ona jednog dana iznutra otvore, skoro svi koji su imali sreću otkriti ta vrata, pokušavali su kod lukavih bravara praviti najčudesnije otpirače i tako su uludo trošili svoj zemaljski život s uvijek novim i bezuspješnim pokušajima da izvana provale vrata 'zatvorenog vrta' koja se mogu otvoriti samo iznutra.

Uzaludan trud i pogubno samozavaravanje!

Samo onaj koji je sam svjestan vječnoga u kome se vrt nalazi, neumoljivo zatvoren za svu zemaljsku nasrtljivost, može otvoriti tajanstvena vrata iznutra, koja i kada se tako otvore, ne puštaju nikoga tko ne odbaci od sebe sav teret rezultata misaonih špekulacija i svu odjeću u koju se prethodno odjenuo, da bi stupio u njega gol i sam, kako je izašao iz majčina tijela.

Sav moj životni rad je uvijek iznova otvaranje tih vrata iznutra, od kojih onda također raznim putevima vodim sve koji ne žele sa sobom ponijeti ništa osim onoga što na njima pripada vječnom životu, prema hramu učenja koji sam ja izgradio i prema pisanim stupovima koje sam podigao od riječi vječno važećeg učenja.

Svako učenje koje sam dao ljudima okruženo je zidovima tog 'Hortus-a conclusus-a', tako da s punim pravom mogu svoje cjelokupno djelo ostaviti pod tim imenom koje obuhvaća i mene samoga i koje mi se s dobrim razlogom čini primjerenim simbolički označiti i ovo zaključno djelo.

I ova knjiga koja čini mnogima dostupnim odgovore na pitanja koja sam davao privatno pojedincima, kao i knjiga 'Pisma jednom i mnogima', može otvoriti oči onima koji su se povjerili mom učenju i njegovom vodstvu, da se sve knjige i tekstove u kojima se može naći ono što ja imam za dati iz vječnoga, mora promatrati kao jednu cjelinu koja se temelji u vječnome i koja postaje pristupačnom samo kada se ispune svi uvjeti koje vječnost traži.

Dovoljno sam često govorio o tim uvjetima i ponovo ih ovdje iznova okarakterizirao.

Mjesta u unutrašnjosti vrta koji je zauvijek zatvoren za svu znatiželju, i kojima sada nastojim voditi i ovom knjigom - daju poneki orijentirajući pogled iz njegovih svetih lugova iz kojih se u najjasnijoj perspektivi može prepoznati struktura hrama učenja koji sam ja podigao. I poneki, u nenamjernoj skrovitosti, do sada neprimijećeni natpis na ploči, ili ispisani stup, više neće promaći pažljivom oku.

Ja zaista znam kako se većini ljudi koji sada zajedno sa mnom žive mora činiti čudnim učenje dano u mojim knjigama i vrlo dobro znam da je u početku nemoguće čovjeku ovog doba čijem je iskustvu vječno strano, na ispravan način razumjeti u njegovoj naučenoj sposobnosti izgradnje pojmova, to što mu ja na žalost moram reći i o sebi samom, ako ga ne želim ostaviti pred prazninom koju on iz svog iskustva ne može popuniti.

Također znam o mnogim oblicima psihološki maskirane sumnjičavosti, neodgovorne brzopletosti prema svemu što joj se čini neobjašnjivim, kao najpogodnijeg skrivanja vlastite nemoći prosuđivanja.

S obzirom na nebrojena misaona, špekulativna razmatranja o vječnome, također mi je sasvim razumljivo kada čovjek ne može vjerovati da je netko od ljudi u stanju, siguran od svake samoobmane, budno se doživjeti u nesumnjivo vječnome.

Ispravno razumijevanje pored toga otežavaju mnoge primitivne religiozne predodžbe, koje nisu samo preuzete u visoko sazrele religije, nego se začudo sa žilavošću korova sa skupom teoloških pojmova održavaju u mozgovima čiji se vlasnici smatraju visoko iznad svakog dogmatizma.

Nisu manje ni misaone prepreke, koje poput povijuša u tropskim prašumama, hranjenih truleži, u području filozofskih sistema čine nemogućim svaku spoznaju uistinu vječnoga.

Među svim tim ukratko navedenim okolnostima, uistinu je težak zadatak svjedočiti kao čovjek među ljudima - da je čovjek sâm – pored nekoliko malobrojnih ljudi koji se drže u najstrožoj skrovitosti, izvan europskog kulturnog kruga – eksponent vječnoga u području zemaljskog čovječanstva i pored toga