Zamršen svemir Prva knjiga

By Dolores Cannon

Uvod

Preporučujem vam da pročitate knjigu The Custodians prije nego što se počnete baviti informacijama iz ove knjige. Ovo je nastavak knjige The Custodians koja je bila izvještaj o mom radu na slučajevima NLO otmica od 1986. i pokriva moj napredak od jednostavnog do veoma složenog. Otkrila sam da su otmice i NLO viđenja samo vrh ledenog brijega. Kako je moj rad napredovao, tako sam dobivala sve složenije informacije. Kad je knjiga bila sastavljena, shvatila sam da je prevelika i da sadrži informacije koje su se udaljavale od NLO-a u vrlo kompleksnu metafiziku. Tada sam odlučila maknuti neke informacije iz te knjige i staviti ih u drugu koja pokriva zamršenije teorije. To je rezultiralo ovom knjigom.

Pretpostavljam (možda krivo) da je čitatelj koji je došao do ove točke mog rada upoznat s mojom pozadinom istraživačice paranormalnog korištenjem hipnoze. Moji korijeni u hipnozi datiraju iz šezdesetih kad sam se počela baviti hipnozom koristeći starije metode. Nakon podizanja obitelji vratila sam se hipnozi 1979. Tada sam se htjela usredotočiti na regresiju prošlih života i terapiju prošlih života tako da sam proučavala nove metode uvođenja koje su bile brže i koje su koristile maštu i vizualizaciju. Tijekom godina terapije i istraživanja razvila sam svoju tehniku koja koristi isključivo mjesečarsko stanje transa. To je metoda kojom mogu doći do golemog bogatstva informacija komunicirajući izravno s podsvjesnim umom.

Napredovanjem mog rada drugi su entiteti često koristili duboko stanje transa da komuniciraju kroz moje klijente. To se nastavilo i nakon dvadeset godina, a informacije se još uvijek pojavljuju. Njih ću staviti u buduće knjige. Rečeno mi je da sam položila testove i da će mi biti dopušten pristup odgovorima na sva pitanja koja poželim postaviti. Razlog tome bio je taj što sam ostala vjerna materijalu i nisam ga cenzurirala niti mijenjala. Ja sam osoba koja izvještava, istražuje parapsihološko i traži „izgubljeno“ znanje. Prema tome, potraga nikad ne prestaje.

Čitatelj će primijetiti u mom radu da drugi entiteti koriste rječnik klijentovog uma i to često kako bi omogućili analogije u pokušaju objašnjavanja neobjašnjivog na način na koji će ljudi razumjeti. Stoga često koriste riječi koje nisu ispravne na engleskom. Oni tvore riječi od najbližih imenica i glagola koje mogu pronaći u klijentovom umu. Kako god da to rade, to funkcionira, i možemo razumjeti ono što pokušavaju prenijeti.

Dolores Cannon

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Ozark Mountain Publishing, Inc.
• Release date: Oct 25, 2021
• ISBN: 9781005644864

Dolores Cannon

Dolores Cannon is recognized as a pioneer in the field of past-life regression. She is a hypnotherapist who specializes in the recovery and cataloging of “Lost Knowledge”. Her roots in hypnosis go back to the 1960s, and she has been specializing in past-life therapy since the 1970s. She has developed her own technique and has founded the Quantum Healing Hypnosis Academy. Traveling all over the world teaching this unique healing method she has trained over 4000 students since 2002. This is her main focus now. However, she has been active in UFO and Crop Circle investigations for over 27 years since Lou Farish got her involved in the subject. She has been involved with the Ozark Mountain UFO Conference since its inception 27 years ago by Lou Farish and Ed Mazur. After Lou died she inherited the conference and has been putting it on the past two years.Dolores has written 17 books about her research in hypnosis and UFO cases. These books are translated into over 20 languages. She founded her publishing company, Ozark Mountain Publishing, 22 years ago in 1992, and currently has over 50 authors that she publishes. In addition to the UFO conference she also puts on another conference, the Transformation Conference, which is a showcase for her authors.She has appeared on numerous TV shows and documentaries on all the major networks, and also throughout the world. She has spoken on over 1000 radio shows, including Art Bell’s Dreamland, George Noory’s Coast to Coast, and Shirley MacLaine, plus speaking at innumerable conferences worldwide. In addition she has had her own weekly radio show, the Metaphysical Hour, on BBS Radio for nine years. She has received numerous awards from organizations and hypnosis schools, including Outstanding Service and Lifetime Achievement awards. She was the first foreigner to receive the Orpheus Award in Bulgaria for the highest achievement in the field of psychic research.Dolores made her transition on October 18, 2014. She touched many and will be deeply missed.

Book preview

Zamršen svemir

Prva knjiga

Dolores Cannon

Prijevod: Antonela Prusina

© 2001, Dolores Cannon

Prvo izdanje prevedeno na hrvatski jezik – 2021

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige, ni djelomično ni u cijelosti, ne smije se reproducirati, prenositi ili koristiti u bilo kojem obliku ili na bilo koji način, elektronički, fotografski ili mehanički, uključujući fotokopiranje, snimanje ili bilo koji sustav pohrane informacija i pretraživanja bez pisanog odobrenja od izdavača Ozark Mountain Publishing, Inc. osim za kratke citate sadržane u književnim člancima i recenzijama.

Za dopuštenja, serijalizaciju, sažetke, prilagodbe ili katalog drugih izdanja, pišite na Ozark Mountain Publishing, Inc., P. O. box 754, Huntsville, AR, 72740, ATTN: Permissions Department.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Kongresne knjižnice Cannon, Dolores, 1931-2014

Zamršen svemir, Prva knjiga, Dolores Cannon

Nastavak knjige The Custodians pruža metafizičke informacije dobivene od brojnih subjekata regresije hipnozom u prošle živote.

1. Hipnoza 2. Reinkarnacija 3. Terapija prošlih života 4. Metafizika 5. Atlantida

I. Cannon, Dolores, 1931 – 2014 II. Reinkarnacija III. Metafizika IV. Naslov

Dizajn naslovnice: Victoria Cooper Art

Knjiga napisana u: Times New Roman

Dizajn knjige: Tab Pillar

Prijevod: Antonela Prusina

PO Box 754

Huntsville, AR 72740

WWW.OZARKMT.COM

Tiskano u Sjedinjenim Američkim Državama

99,9999 % onoga što utječe na našu stvarnost nije dostupno našim osjetilima. Čovjek treba naučiti misliti za sebe, a ne slijepo slijediti ono što su ga naučili.

Buckminster Fuller

Granice mogućeg mogu biti definirane isključivo odlaskom izvan njih u nemoguće.

Arthur C. Clarke

Uvod

Preporučujem vam da pročitate knjigu The Custodians prije nego što se počnete baviti informacijama iz ove knjige. Ovo je nastavak knjige The Custodians koja je bila izvještaj o mom radu na slučajevima NLO otmica od 1986. i pokriva moj napredak od jednostavnog do veoma složenog. Otkrila sam da su otmice i NLO viđenja samo vrh ledenog brijega. Kako je moj rad napredovao, tako sam dobivala sve složenije informacije. Kad je knjiga bila sastavljena, shvatila sam da je prevelika i da sadrži informacije koje su se udaljavale od NLO-a u vrlo kompleksnu metafiziku. Tada sam odlučila maknuti neke informacije iz te knjige i staviti ih u drugu koja pokriva zamršenije teorije. To je rezultiralo ovom knjigom.

Pretpostavljam (možda krivo) da je čitatelj koji je došao do ove točke mog rada upoznat s mojom pozadinom istraživačice paranormalnog korištenjem hipnoze. Moji korijeni u hipnozi datiraju iz šezdesetih kad sam se počela baviti hipnozom koristeći starije metode. Nakon podizanja obitelji vratila sam se hipnozi 1979. Tada sam se htjela usredotočiti na regresiju prošlih života i terapiju prošlih života tako da sam proučavala nove metode uvođenja koje su bile brže i koje su koristile maštu i vizualizaciju. Tijekom godina terapije i istraživanja razvila sam svoju tehniku koja koristi isključivo mjesečarsko stanje transa. To je metoda kojom mogu doći do golemog bogatstva informacija komunicirajući izravno s podsvjesnim umom.

Napredovanjem mog rada drugi su entiteti često koristili duboko stanje transa da komuniciraju kroz moje klijente. To se nastavilo i nakon dvadeset godina, a informacije se još uvijek pojavljuju. Njih ću staviti u buduće knjige. Rečeno mi je da sam položila testove i da će mi biti dopušten pristup odgovorima na sva pitanja koja poželim postaviti. Razlog tome bio je taj što sam ostala vjerna materijalu i nisam ga cenzurirala niti mijenjala. Ja sam osoba koja izvještava, istražuje parapsihološko i traži „izgubljeno" znanje. Prema tome, potraga nikad ne prestaje.

Čitatelj će primijetiti u mom radu da drugi entiteti koriste rječnik klijentovog uma i to često kako bi omogućili analogije u pokušaju objašnjavanja neobjašnjivog na način na koji će ljudi razumjeti. Stoga često koriste riječi koje nisu ispravne na engleskom. Oni tvore riječi od najbližih imenica i glagola koje mogu pronaći u klijentovom umu. Kako god da to rade, to funkcionira, i možemo razumjeti ono što pokušavaju prenijeti.

Dolores Cannon

Prvi dio:

Potraga za čudom

1.

Linda i Bartolomej dolaze

u moj život

Na početku sam namjeravala uključiti Lindinu priču u svoju knjigu The Custodians, ali ta je knjiga toliko narasla da sam morala ukloniti ovo poglavlje. Dogovor oko našeg susreta i potencijalne suradnje imao je mnogo čudnih i neobičnih prizvuka. Naš se prvi susret dogodio na mom prvom predavanju u gradu Little Rock u Arkansasu na ljeto 1989. Upravo je tiskano prvo izdanje Razgovora s Nostradamusom i ja sam počinjala s promocijama kroz predavanja i potpisivanja knjige takoreći u vlastitom dvorištu. Nakon predavanja Linda je bila jedna od mnogih koji su kupili knjigu i stali u red za autogram. Kad sam potpisala njezin primjerak knjige, dala mi je svoju posjetnicu i rekla da je na raspolaganju ako ću s nekim htjeti surađivati. Djelovala je zbunjeno i više mi ništa nije rekla. Drugi su mi ljudi također dali svoje posjetnice ili su napisali svoja imena i podatke za kontakt na komadiće papira. Neki su njihovi komentari ukazivali na to da su mislili kako su doživjeli susrete s NLO-om. Zapisala sam si podsjetnike na te komadiće papira s namjerom da im se čim prije javim jer sam u to doba vodila istrage o NLO-u sa Louom Farishem u Arkansasu. Ubrzo sam shvatila da bi susret sa svima ostalima bio nemoguć.

U prošlosti sam se uvijek trudila raditi sa svima koji su željeli regresiju hipnozom u prošle živote jer nisam znala što bi im to moglo značiti. Nakon što je moja prva knjiga bila objavljena, bombardiranje je započelo, a meni je postalo jasno da stvari više neće biti tako jednostavne. Moj život više nikad neće imati normalan, sporiji tempo. Nije bilo nikakve šanse za susret i razgovor sa svim tim ljudima, a kamoli za regresiju u prošle živote. Pretpostavila sam da je većina njih znatiželjna i da traži iskustvo, a ne odgovore na svoje životne probleme. Spremajući posjetnice i komadiće papira u svoju torbu, doista sam namjeravala potruditi se stupiti u kontakt s njima ako bude moguće. Među tim posjetnicama nalazila se i Lindina. Uskoro mi se previše toga počelo događati i nisam se mogla javiti ni Lindi ni drugima. Ona tad još uvijek nije bila nitko poseban, već samo mutno lice u gužvi, jedna od mnogih.

Nakon par mjeseci vratila sam se u Little Rock na još jedno predavanje i na prvi sastanak s Janice. Potrudila sam se da se nađemo jer je sumnjala da je doživjela iskustvo s NLO-om. Ubrzo sam otkrila da njezin slučaj opravdava daljnje istraživanje. Dogovorila sam se da ću raditi s njom svaki put kad se odlučim na tu dugu četverosatnu vožnju do Little Rocka (priča o zadivljujućim stvarima koje smo otkrile iznesena je u knjizi The Custodians i u drugom dijelu ove knjige).

Slučajno sam otkrila da je Linda njezina prijateljica. Janice mi je rekla da je Linda razočarana jer joj se nikad nisam javila. Objasnila sam Janice da sam bila zatrpana pozivima i pismima. Morala sam pažljivo birati one s kojima ću imati vremena raditi. Budući da mi je Janice rekla kako Linda ima veliku želju susresti se sa mnom, nevoljko sam dogovorila sastanak tijekom svog sljedećeg putovanja u Little Rock na zimu 1989. Nećkala sam se jer sam znala da ću biti jako zaposlena. Imala sam dogovorenih nekoliko sastanaka uz predavanje i znala sam na temelju prošlog iskustva da će biti ljudi koji će čekati cijelu noć da prisustvuju. Iako sam bila zabrinuta da ću biti preopterećena mnoštvom znatiželjnika, iz poštovanja prema Janice pristala sam se naći s Lindom. Definitivno nisam očekivala da će bilo što proizaći iz tog sastanka, pogotovo ne stalni odnos.

Prilikom svakog putovanja u Little Rock odsjela bih kod svoje prijateljice Patsy koja mi je dopustila da dogovaram sastanke za regresiju u njezinoj kući. Sastanak je uvijek bio privatan jer je Patsy bila na poslu. Kad je Linda došla, sjele smo u dnevni boravak i razgovarale. Bila je privlačna žena u četrdesetima. Lijepo obučena i s privlačnom frizurom, nije djelovala kao tip (ako to uopće postoji) koji bi htio istraživati regresiju u prošle živote. Bila je poslovna žena koja je vodila svoju trgovinu s kućnim ljubimcima. Većina je njezine djece odrasla i napustila dom kako bi vodila svoj život. Blago rečeno, nije bila tip koji bi poticao besposleno sanjarenje i maštanje. Život joj je bio ispunjen obavezama.

Kad je čula za moje prvo predavanje, osjetila je snažan poriv da prisustvuje iako zapravo nije bila zainteresirana za Nostradamusa. Rekla je da je uoči predavanja bila vrlo uzbuđena i da je imala velika očekivanja iako nije mogla shvatiti zašto. Dok je sjedila u publici za vrijeme predavanja, rekla je mužu kako ima neodoljivu potrebu razgovarati sa mnom. Iako je ta potreba bila gotovo nadmoćna, Linda mi je oklijevala prići. Nakon predavanja stala je u red s ljudima koji su čekali autogram dvoumeći se da li da mi išta kaže. Bojala se kako će to zvučati. Muž ju je ohrabrivao govoreći joj da treba slijediti svoj osjećaj. No kad je došao taj trenutak, ona mi je bila u stanju samo dati posjetnicu i reći kako bi voljela raditi sa mom. Naravno, nije bila svjesna koliko sam puta taj dan čula takav prijedlog. Naš je razgovor bio jako kratak i kad je napustila dvoranu, ja sam spremila njezinu posjetnicu zajedno s ostalima u svoju torbicu. Zaboravila sam na taj događaj dok nas sudbina nije spojila u Patsynom dnevnom boravku.

Kad sam ispitivala Lindu o razlozima zbog kojih želi regresiju hipnozom, nije mi ih znala reći. Nije tražila rješenje nekog problema niti je bila znatiželjna u vezi prošlih života. To je bila opsesija koja joj nije dala mira i osjećala je da postoji nešto što mi mora dati, ali nije imala pojma što je to. Budući da se moj rad ticao Nostradamusa, nekako je zaključila da to mora imati veze s njim. Već sam radila na dovršetku tog projekta s nekoliko ljudi što je rezultiralo još dvama izdanjima Razgovora s Nostradamusom. Doista mi nije trebao pridošlica, naročito ne onaj koji je udaljen četiri sata vožnje. Ona nije znala ništa o drugim projektima na kojima sam radila tako da nisam imala pojma zašto je ona uopće tu.

Uzdahnula sam misleći kako će se regresijom ispostaviti da je njezin prošli život bio jednostavan, svjetovan i važan samo njoj i nikome više. Vodila sam mnogo takvih regresija u zadnjih par dana i nisam bila raspoložena za još jednu. Oporavljala sam se od upaljenog grla i moja je energija bila na niskoj razini tijekom cijelog putovanja. Iako sam bila umorna, znala sam da zbog nje trebam održati taj sastanak. Kad smo započele, nisam očekivala apsolutno ništa, no uskoro sam bila ugodno iznenađena i uhvaćena nespremna. Bio je to još jedan primjer ulaska u nešto bez ikakvih očekivanja i otkrivanja da su sve to namjestile sile izvan moje kontrole.

Upotrijebila sam uobičajenu hipnotičku metodu uvođenja koja će vratiti Lindu u prošli život. Kad je došla tamo, glas joj je bio toliko opušten i tih da ju je bilo poprilično teško čuti. Znala sam iz iskustva da će joj glas tijekom razgovora postajati sve glasniji. Ugledala je lišće na tlu i znala je da je u šumi, ali bila je iznenađena što je u tijelu muškarca. Nosila je čizme do koljena i majicu dugih rukava. Izgledala je kao mladić u dvadesetima, duge, smeđe i valovite kose s bradom i brkovima. Njegove su oči bile prodorno plave. Bio je zauzet cijepanjem drva u šumi blizu koje je živio. Čini se da je to Lindu zbunilo. „Čini mi se da ja ovo ne bih trebao raditi. Drugi to rade umjesto mene. No ja to volim raditi jer sam usamljen i jer mi se sviđa taj osjećaj i uzbuđenje oko posla."

Predložila sam joj da ode pogledati mjesto na kojem je živjela. „To je dvorac, ima pokretni most i zastave koje lepršaju na vrhu zidova. Moj je otac kralj."

D: U tom slučaju doista ne trebaš cijepati drva, zar ne?

L: Ne, ali je zabavno. Dobro se osjećam. (tiho) Ljudi misle da sam lud.

D: Zašto to misle?

L: Zato što volim raditi. Ne volim dvorski život. Tako je površan. Kad radiš vlastitim rukama, imaš osjećaj ispunjenosti kojeg ti ništa drugo ne može dati.

On se zvao Bartolomej i živio je u dvorcu sa svojom obitelji i s još mnogo, mnogo drugih ljudi uključujući sluge. „To je poprilično velika zajednica. Svi žive unutar tih zidina."

D: Barem se ne osjećaš usamljeno, zar ne?

L: Oh, osjećam. Njima nije stalo do mene. Oni ne znaju koliko sam ja zainteresiran za učenje. Oni ne mare za znanje. Ja sam sretan na svoj način.

Stanje u njegovoj državi nije bilo mirno. Postojala je opasnost i morali su se držati blizu zidina dvorca.

L: Seljaci se žele pobuniti. Nisu dobro tretirani. Tako da ne možeš izaći van bez pratnje.

D: Što tvoj otac misli o ponašanju ljudi?

L: On je kriv. Nije baš ljubazan. Ne trudi im se pomoći. Koristi ih samo za svoju korist.

D: Rekao si da te zanima znanje. Postoji li određena vrsta znanja koju bi volio proučavati?

L: Da. Volio bih proučavati zvijezde. Svemir. I to je razlog zbog kojeg me ljudi smatraju ludim.

Naravno, pretpostavila sam da mi govori o astronomiji ili astrologiji.

D: Kako drugi doživljavaju zvijezde u tvom vremenu?

L: Kao malene blistave dijelove Mjeseca.

D: Zar nema još ljudi u tvom razdoblju koji bi voljeli proučavati zvijezde?

L: Samo jedan. On mi je prijatelj.

D: Je li ti on pomogao naučiti te stvari?

L: Da. On zna. On nije odavde. Ali jako je star i uskoro će me napustiti.

D: Možda može proslijediti svoje znanje.

L: Da, upravo to sada čini. Imat ću jako veliku odgovornost kad on ode. Tada će to biti moje. Trebam to naučiti i proslijediti dalje kako ne bi umrlo i postalo izgubljeno. Ne smije se izgubiti.

D: O kakvoj se vrsti znanja o zvijezdama radi?

L: To je znanje o svemiru. O sveukupnoj Božjoj kreaciji, a ne samo o ovoj Zemlji. O mnogim, mnogim, mnogim svemirima i zvijezdama koje su toliko daleko da mi ljudi ne možemo niti zamisliti gdje se nalaze. Ovaj čovjek s kojim učim posjetio je mnoga mjesta i došao je ovdje da mi pokloni znanje u nadi da će ga moj um proslijediti za buduće ljude koji dolaze kako ne bi bili u strahu.

D: Rekao si da je starac došao s nekog drugog mjesta?

L: Da, došao je s Plejada.

D: Doista?

Sad mi je privukla pažnju. Ovo nije bila obična regresija.

D: Gdje je to?

Znala sam da je to bila skupina zvijezda, ali željela sam vidjeti što će mi on odgovoriti.

L: To je… u Mliječnoj stazi. Vrlo daleko odavde.

D: Ne čini li se to nemogućim?

L: Ne. On je ovdje došao na zraci svjetlosti… (zbunjeno) što je meni jako teško razumjeti.

D: I ja mislim da je teško. Kad si prvi put upoznao ovog čovjeka, je li ti bilo teško povjerovati u te priče?

L: Nije. Znao sam da su točne. Postoji mnogo toga stvorenog što mi ljudi ne razumijemo. Možemo samo osjećati da je tako u svojim srcima.

D: Kako taj čovjek izgleda?

L: Jako je star. Pognut je, ima bijelu kosu i nosi plašt. Vrlo jednostavan i vrlo, vrlo star čovjek.

D: Gdje živi?

L: Ne znam. Jednostavno mi priđe. Gdje god se ja nalazim, on mi jednostavno priđe.

D: Kako to može raditi?

L: Ne znam. Prvo sam mislio da je čarobnjak, ali mislim da to nije točno. Vjerujem da ima moći koje ja u ovom trenutku ne mogu pojmiti jer moj um nije dovoljno napredan da bih razumio.

D: Što prosječna osoba u tvom vremenu misli o magiji?

L: Ovdje je to način života. Postoje čarobnjaci, ali oni su lažni. Moj otac polaže mnogo nade u ove ljude. Oni nisu onakvi kakvima se predstavljaju.

D: Čini se da bi ga tvoj prijatelj mogao zanimati.

L: Ne jer ne smijem govoriti o tom čovjeku. Njegovo bi postojanje bilo ugroženo.

D: Učiš li s tim čovjekom već dugo?

L: Već pet godina dosad. Tada sam imao… dvadeset.

D: Što si pomislio kad ti je prvi put prišao?

L: Oh! Pomislio sam „Zašto ja? Ja trebam mir. Ne treba mi to. (prisjeća se) Sjedio sam u šumi pod drvetom i razmišljao o svom životu. Kad sam otvorio oči, on je stajao točno ispred mene. Upitao sam ga tko je on. Odgovorio mi je: „Došao sam izdaleka da te naučim stvari koje ne možeš niti zamisliti. Rekao sam mu: „Zašto misliš da ih ja želim znati? Na to mi je odgovorio: Zato što je suđeno. Iz tog ćeš ih razloga naučiti."

D: Kao da nemaš izbora.

L: To sam mu i rekao. „Ja ću činiti što god želim. A on mi je odgovorio: „Da, i željet ćeš naučiti.

D: Činio se zanimljivim čovjekom. (hihotala se) Je li mu trebalo dugo da te uvjeri?

L: Nije. Znao sam u srcu da tako treba biti.

D: Iako je doista bilo čudno. I on dolazi već pet godina gdje god se ti nalazio?

L: Da. Gotovo svaki dan. Ne dopušta mi da se često odmaram jer ima toliko toga što trebam znati. Rekao mi je da nakon njegovog odlaska moram pronaći mnogo mlađu nadarenu osobu. Tako će znanje i dalje živjeti. Ne mogu ga zapisati.

D: Zašto ne?

L: Zbog opasnosti od uništenja. To mora biti usmeno znanje koje se prenosi s generacije na generaciju. I samo je odabranima dopušteno imati to znanje. Osjećam se zahvalno i sretno što sam odabran u svom vremenu.

D: To je velika odgovornost.

L: To je velika čast iako osjećam da pritisak zbog te časti vrlo teško pada mojoj duši.

D: I ti bi se trebao sjećati svega što je on rekao bez zapisivanja?

L: Da, ne smijem zapisivati. Bit će pohranjeno u mom umu, a kad nađem nadarenu osobu, svega ću se čarobno prisjetiti. Doći će prikladnim redoslijedom kako bi osoba razumjela koje točno znanje treba imati. Ona će ga pohraniti baš poput mene. Nije dopušteno zapisivanje.

D: Zar ne misliš da postoji opasnost da zaboraviš nešto?

L: Ne. Um je veoma prostran. Ljudi ne razumiju um.

D: Ne postoji li opasnost da će se nešto iskriviti tijekom prenošenja s generacije na generaciju?

L: Ne jer postoji nešto što ga održava netaknutim u umu.

D: Mislim na to kakvi su ljudi inače. Tijekom dugih razdoblja mijenjaju informacije.

L: Ovo je pohranjeno na veoma posebnom mjestu i može mu se pristupiti samo u pravi trenutak. Ne mogu o tome razgovarati kako tko hoće. O tome se razgovara u pravo vrijeme i tada se taj dio uma koristi za informaciju.

D: Je li u redu da sa mnom razgovaraš o tim stvarima? (Da.) Zato što ti ne predstavljam prijetnju?

L: Tako je.

D: Je li taj starac došao posebno da vidi tebe ili je već živio na Zemlji?

L: Došao je samo zbog mene. Mislim da ga drugi ne mogu vidjeti. Oni čuju kako razgovaram s njim i zato me smatraju ludim. Oni ga ne vide.

D: To zbunjuje, zar ne?

L: Da, ali u redu je. Ja znam da ja nisam lud. Veoma smo izolirani ovdje gdje ja živim. Ovdje nema mnogo ljudi. Živimo jako daleko od većine drugih kraljevstva.

D: Imaš li neka religijska uvjerenja?

L: Mi vjerujemo… samo u magiju. Vatra. Bog vatre veoma je moćan.

D: Je li to ono čemu vas čarobnjaci podučavaju? (Da.) Zato tvoj otac vjeruje u to?

L: Tako je. On je jako zaveden.

D: Onda ove informacije nisu za njega, zar ne?

L: Ne. On to ne bi mogao niti zamisliti. Ne bi to mogao prihvatiti. Ja ću morati otputovati vrlo daleko.

D: Tako ti je rečeno?

L: Da. Kad moje poučavanje bude završeno, morat ću otputovati veoma, veoma daleko kako bih našao mladu, talentiranu osobu da joj prenesem znanje. Nikad se više neću vratiti u svoju šumu. Zato sada trebam u njoj uživati.

D: Zar ne bi mogao pronaći nekog prikladnog ovdje gdje sad živiš? (Ne.) Kako se osjećaš zbog odlaska?

L: Vrlo sam tužan.

D: Jesi li ti kraljevski nasljednik?

L: Nisam, ja sam najmlađi. Kad bih bio nasljednik, ne bih bio odabran da radim ovo.

D: Imao bi druge odgovornosti.

L: Tako je, a budući da nemam nijednu, mogu ići.

D: Jako me zanimaju informacije koje su ti dane, ali ostavimo ovo zasad. Želim da odeš dalje kroz vrijeme do važnog dana. Dana kad se dogodilo nešto što ti smatraš važnim.

Ovo prethodno bilo je dovoljno čudno i zaokupilo je moju pažnju, ali za ono što je uslijedilo, nisam bila spremna.

D: (duga stanka) Što je? Što vidiš?

L: (naglašeno) U svemiru sam. Putujem. Moj je zadatak razgledavanje.

D: Kako se to odvija?

L: Tražili su me da idem na ovu misiju kako bih dao svoje mišljenje drugima u dalekoj zemlji. Putujem veoma brzo, ali ne čini se tako. Čini se kao da nema kretanja.

D: Kako putuješ?

L: Ja sam u… kapsuli.

D: Što je to?

L: To je okruglo vozilo.

D: Je li jako veliko?

L: Nije. To je vrlo malena ovalna soba. Ne, maleni ovalni presjek svjetlosti. I ovdje nema nikoga osim mene. Ja ga… ne vozim. Putuje sam od sebe.

D: Sjediš li unutra?

L: Stojim, ali mogu i sjesti ako želim.

D: Dakle, dovoljno je veliko da možeš ustati unutra?

L: Da. Ima i prozor. Otvor, ali ne možeš gurnuti ruku kroz njega.

D: Zašto ne?

L: Zato što postoji nekakva vrsta opne kroz koju ne možeš proći, ali ti omogućuje da vidiš što je oko tebe s druge strane.

Ovo se događalo u više navrata kad bih vraćala nekog kroz regresiju do srednjeg vijeka. Oni ne znaju što je staklo. Vjerojatno nije bilo uobičajeno u to doba jer se ovakav obrazac ponavlja. Kad se takva opažanja ponavljaju, ona imaju vrijednost jer klijent ne zna što su drugi ljudi govorili. To su neke sitnice na koje sam naučila paziti.

D: Što vidiš kroz otvor?

L: Vidim da je vani jako mračno. Doista vrlo mračno, vrlo tamno, vrlo spokojno. Povremeno vidim kako nešto lebdi oko mene. Ovdje nema mnogo boja kao na Zemlji. Uglavnom je crno i sivo. Uopće nema mnogo boja.

D: Kakve točno stvari lebde oko tebe?

L: Oh, povremeno vidim formacije… crnog kamenja.

D: Kako si dospio u ovako malo mjesto?

L: Nešto me probudilo tijekom sna i bio sam upitan želim li doći. Rekao sam: „Naravno." I onda sam opet zaspao. Zatim sam shvatio da se nalazim u malenoj sobi. Nisam imao pojma kako sam tamo došao. Samo znam da sam pristao doći i odmah sam se našao ovdje.

D: Je li te to pitao tvoj prijatelj?

L: Nije. Rekao je da poznaje mog prijatelja, ali on je bio iz jednog drugog mjesta u svemiru. Ne s Plejada. S druge strane Plejada. Bio je s planeta zvanog (fonetički: My con) Micon. Micon? Nisam nikad čuo za to mjesto.

D: Kako je taj čovjek izgledao?

L: Bio je malen, vrlo malen. Nije imao kosu. Imao je jako veliku, okruglu glavu.

D: Jesi li mu mogao vidjeti lice?

L: Ne sjećam se je li imao lice. Samo se sjećam da mu je glava bila jako velika i veoma okrugla. A tijelo mu je bilo vrlo malo. Pitao sam se kako održava ravnotežu s tolikom glavom.

D: Naravno, bila je noć i bilo je teško vidjeti njegove karakteristike. Je li tako?

L: Nije jer je on bio… srebrn. Blistav! Bio je srebrne boje i bio je sjajan.

D: (iznenađeno) Misliš sjajio je?

L: Da. Zato mu nisam mogao vidjeti lice, bilo je presjajno. I bio sam pospan pa nisam mogao vidjeti. (Linda je pogledala prema dolje.) Nosim veliki remen. (Pokazuje rukom.) Velik remen oko mog struka. Veoma je debeo i topao, također je srebrn. Ima pretince ispred mene, poput tobolaca. Pitam se zašto nosim taj remen i koja mu je svrha. Nije kožni. Vrlo je mekan, nije grub. Ne sliči ničemu poznatom. (Po pokretima ruku čini se da ga i ona proučava.) Ovaj remen nema početak, nema kopče. I ne sjećam se da sam ga ja stavio na sebe. Stvara mi laganu nelagodu.

D: Nalazi li se nešto u tobolcima?

L: Osjećam da je nešto u njima, ali nemaju otvor tako da ne vidim unutra. (Čini se da mu remen smeta.) Valjda će mi uskoro biti rečeno zašto imam taj remen na sebi.

Glas je u ovom dijelu zvučao starije i imao je različit izgovor koji nije sličio Lindinom uobičajenom izgovoru.

D: Neće ti smetati. Zanimljiv je.

L: Da, je. Ovo je veoma neobičan osjećaj. Čini mi se kao da mi se trbuh širi ispod remena.

D: Ali osjećaj nije neugodan.

L: Nije. Veoma je lagan, veoma lagan.

D: Nosiš li svoju uobičajenu odjeću ispod remena?

L: Ne, ne. Morao sam ju skinuti u svojoj sobi. Nosim… (Čini se da ju proučava.) Također je sjajno. Ne znam što je ovo. Ovaj odjevni predmet veoma je lagan i obuhvaća cijelo moje tijelo. Imam i cipele. To nisu čizme nego cipele. I sve je spojeno u jedno. Obložen sam time, ali nemam šešir.

D: Nalazi li se nešto na zidovima ili je prostorija prazna?

L: Čekaj da vidim. (duga stanka) Tu je veliki prozor.

D: Razlikuje li se od malog otvora?

L: Ne, ovo je otvor. Veoma je dug. (stanka) Pitam se gdje su vrata. Ne vidim ih.

D: Ovo postaje sve zanimljivije i zanimljivije, zar ne?

L: Tako je. Pitam se gdje idem.

Čim se zapitao, odgovori su počeli stizati. Činilo se kao da dolaze iz nekog drugog izvora jer je on djelovao kao da ponavlja ono što čuje. To mu je bila nova informacija.

L: Rekli su mi da neće dugo trajati. Idem posjetiti novo mjesto na koje su ljudi otišli kako bi započeli nov život. Tamo idem da… (iznenađeno) pronađem svojeg talentiranog mladića! (sa zadovoljstvom) Pronaći ću ga. Toliko sam dugo tražio.

D: Nisi ga pronašao na Zemlji?

L: Neee! Tražio sam posvuda, a sad sam već jako star. Bojao sam se da ga neću naći na vrijeme. (veselo i zadovoljno) To je mjesto na koje idem. Idem pronaći svojeg talentiranog mladića.

Odjednom mi je pala na pamet ideja. Ovo je bila predobra prilika za propuštanje.

D: Bi li bio voljan podijeliti znanje kojem su te poučili ne samo sa svojim mladićem, već i sa mnom?

L: Morat ću prvo pitati. Ne smijem to učiniti bez pitanja.

Provjerila sam kazetofon i vidjela da nam vrijeme istječe.

D: U redu. Ako se ponovno vratim da razgovaram s tobom, hoćeš li imati vremena pitati i dobiti dopuštenje?

L: Da, pitat ću.

D: Možda ćeš smjeti podijeliti znanje s dvjema osobama. Ja sam također vrlo znatiželjna.

L: (oduševljeno) Oh, zar to ne bi bilo prekrasno? (ushićeno) Znanje bi bilo udvostručeno. Zar to ne bi bilo čarobno?

D: Voljela bih da pitaš za dopuštenje da se onda mogu vratiti i razgovarati s tobom.

L: To bi bilo lijepo. Jako me brinulo da će ovo znanje biti izgubljeno. Radovao sam se pronalasku mladog talenta. Uznemiravala me pomisao da će moje znanje biti izgubljeno za Zemlju. To bi bila šteta jer, iako su ljudi ovdje veoma primitivni i ne mare za takve stvari, znanje bi svejedno trebalo sačuvati.

D: Slažem se. Sad ću te zamoliti da nastaviš sa svojim putovanjem. (Dobro.) Ne želim ometati Bartolomeja na njegovom putovanju. Ali voljela bih da drugi dio tebe s kojim razgovaram napusti to mjesto i pomakne se naprijed kroz vrijeme.

Uvjetovala sam Lindu ključnom riječju i vratila ju u potpunu svjesnost. Bila sam razočarana što sam u kazetofon stavila samo kazetu od šezdeset minuta. Nisam nikako mogla znati da će se pojaviti ovakva vrsta informacija. Očekivala sam dosadan, zemaljski prošli život i tako je i započelo. Inače mogu proći kroz cijeli život u šezdeset minuta jer se ništa spektakularno ne događa u običnim životima. Kad je Bartolomej počeo govoriti o posebnom posjetitelju i informacijama koje dobiva, znala sam da neću moći dovršiti priču tijekom jedne sesije tako da nisam niti pokušavala. Znala sam da će ovo biti projekt od nekoliko tjedana ako mi bude dopušten pristup skrivenim informacijama. Očigledno sam se upuštala u novu avanturu iako naš prethodni razgovor nije imao takve odlike u Lindinoj podsvijesti.

Kad se probudila, činila se zbunjenom i još uvijek je bila malo nesigurna. Napomenula je: „Imam poruku za tebe. Toga se sjećam. Osjećam veliku odgovornost. Vrlo je važno. Ne znam koja je poruka. Znam samo da postoji mnogo znanja koje mi nemamo. Bilo nam je oduzeto zbog našeg primitivnog razmišljanja i strahova. Sad je vrijeme da se vrati. Iz nekog razloga ti i ja smo odabrane da ga vratimo na Zemlju. To je jako velika odgovornost. Osjećam to. Teško pada mojoj duši. To je sve čega se sjećam iz ove sesije."

Bilo je očito da mjesečari jer je bila toliko duboko u transu da se nije mogla sjetiti ničeg drugog što je rečeno.

Sad sam svakako bila zainteresirana pratiti ovu priču. Bilo mi je kao da sam otvorila Pandorinu kutiju. Obožavam misterije. I kad mi netko kaže da će mi reći stvari koje su izgubljene i koje moram znati, to je previše zanimljivo da bih ignorirala.

Jedini će problem biti udaljenost koju moram prevaliti da bih radila s njom. Tako sam odlučila dolaziti u Little Rock barem jednom mjesečno i raditi i s Lindom i s Janice isti vikend.

***

Sad sam imala dva zasebna projekta koji su se razvijali s Janice i s Lindom. Kako bih radila s njima, osjetila sam da ću morati posebno otputovati u Little Rock u siječnju 1990. i raditi samo sesije. Namjeravala sam posvetiti cijelo putovanje radu samo na materijalu kojeg sam dobivala od ovih dviju žena. To je trebalo biti lako budući da nisam imala zakazana predavanja. Prijatelji su mi rekli da neće nikome reći da dolazim kako bismo posjetitelje držali podalje. Naravno da nije ispalo kako smo planirali. Njihovi su poznanici saznali da dolazim i htjeli su regresiju. Zakazala sam regresiju za petak navečer odmah nakon dolaska iako sam od duge vožnje već bila umorna. Na taj sam način mogla posvetiti ostatak vikenda objema ženama.

Prvo sam mislila odrađivati sesije naizmjenično, ali onda sam odlučila da će mi biti lakše pratiti priču ako se koncentriram samo na jednu. Također, ako bismo radile naizmjenično, to bi značilo da će jedna morati čekati dok odradim sesiju s drugom. Odlučile smo raditi razdvojeno, po jedan dan sa svakom. Pokušala sam imati tri sesije s Lindom u subotu i tri s Janice u nedjelju. Ovo mi je bio prvi put da to pokušavam i nisam znala kako će na njih utjecati. Očekivala sam da će biti umorne, ali ne poput mene jer će se njima činiti kao da su tijekom dana više puta zadrijemale. To je bio pokus i nismo znale kako će završiti. Ako ga uspijemo odraditi, to će biti jednako količini posla od mjesec dana odrađenoj u samo jednom danu.

***

Moja je prva sesija s Lindom trebala početi u subotu ujutro. Kad je došla na sesiju, vidjela sam da joj je desna podlaktica u gipsu. Pala je na ledu prije Božića i slomila ju. Bila sam zabrinuta da će ju to ometati tijekom našeg rada jer će biti nezgodno i neudobno. Mislila sam da se neće moći pravilno opustiti i da će ju ometati prilikom odlaska u duboki trans. No, ona je stavila jastuk preko trbuha i namjestila ruku na njega.

Prije traženja informacija koje mi je Bartolomej trebao dati, željela sam saznati nešto više o njemu. Ako će kasnije biti napisana knjiga, to mi je bilo potrebno za postavljanje terena. Trebala sam otkriti što se dogodilo u njegovom životu između našeg prvog susreta i njegovog putovanja u svemirskoj letjelici. To mi je bio prvi zadatak. Upotrijebila sam Lindinu ključnu riječ i odmah je upalilo. Gips na njezinoj ruci nije bio problem. Mogla ga je zanemariti kad je ulazila u duboki mjesečarski trans. Vratila sam ju u Bartolomejevo doba i pitala što radi.

L: (opet lagano i usporeno) Nalazim se u blizini dvorca. To je mjesto unutar gradskih zidina, poput tržnice. Mnogo je vreve. Mnogo se toga danas događa. Tu su ljudi koji prodaju svoje stvari. Oni koji izrađuju nešto. Kovač je tu, djeca trče, psi, životinje. Velika je gužva danas. Ja sam ovdje jer je jesenski ekvinocij i slavi se žetva. Zato je tolika gužva. Sad je vrijeme nakon žetve i ljudi slave svoju sreću. Također zahvaljuju bogovima što su im bili naklonjeni tijekom sezone uzgoja. Proslava će trajati tri dana i tri noći, a dosegnut će vrhunac u velikom slavlju tijekom posljednje noći.

D: Kakve bogove štujete?

L: Mnogo ih je. Postoje bogovi elemenata. Bogovi zemlje. Bog Sunca i Mjeseca, vjetra i kiše.

D: Imate li u svojoj zemlji nešto što nazivate „crkvom"? (stanka, kao da me nije razumio) Nešto poput katoličke crkve?

L: Bili su ovdje mnogo puta u pokušaju da preobrate selo, ali nisu bili prihvaćeni. Oni koji su došli, bili su kamenovani. Sad nas puštaju na miru.

D: Ljudima se nije svidjelo što im pokušavaju promijeniti uvjerenja?

L: Nije jer su nas nazivali poganima i ružno tretirali kao da nismo dovoljno dobri.

D: Tvoj narod još uvijek štuje staru religiju, zar ne?

L: To je točno.

D: Jesi li bio u kontaktu sa svojim učiteljem? (stanka) Znaš li na što mislim?

L: Nedavno sam razgovarao s nekim, ali nije mi rekao da je on moj učitelj.

Čini se da smo ušli u njegov život u vrijeme prije našeg prvog razgovora.

L: On je jako star. Nije odavde. Posjetio me ranije dok sam bio u šumi. Hodao je prema meni, a ja sam sjedio ispod drveta i razmišljao. I samo je došao do mene. Imao je ruksak na leđima pa sam pretpostavio da putuje nekamo. I samo smo razgovarali, to je sve.

D: Je li rekao odakle dolazi?

L: Nije. Samo je rekao da je došao izdaleka. Iz mjesta za koje ja ne znam. Pitao me o čemu toliko razmišljam. Rekao sam da promišljam o životu. Razgovarali smo o svačem pomalo, i o tome kako ljudi ne razumiju.

D: Tako se osjećaš? Misliš da te ljudi ne razumiju?

L: Da. Kao da imaju totalno drugačiji koncept onoga što se događa u njihovom životu. Oni ne žive na način na koji bih ja želio živjeti.

D: Osjeća li se taj starac poput tebe?

L: Oh, da. Rekao je da su takva vremena. I da ljudi ne shvaćaju.

D: Onda je bilo dobro što si našao nekoga s kim možeš razgovarati.

L: Da. Bilo mi je žao kad je odlazio. Ali rekao je da će se možda uskoro vratiti. I da ćemo možda ponovno razgovarati.

D: To bi bilo jako dobro. Je li ti rekao kako se zove?

L: Da. Ime mu je bilo jako čudno. Zvao se… Cristopher. Nikad nisam čuo takvo ime. Smatrao sam ga nekako čudnim.

D: Misliš bilo je čudno u tvojoj zemlji?

L: Nikad ga nisam čuo. On je bio star, a meni se činilo da je ime prikladnije za nekog vrlo mladog. Dok to govorim, osjećam smisao i unutarnji mir.

D: Sad se zabavljaš na festivalu, zar ne?

L: O, da. Ima mnogo svježe hrane i svakakvih proizvoda od seljaka. Mnogo pjevanja i plesanja.

D: To je dobar dan. Napustimo to sada. Željela bih da se pomakneš naprijed kroz vrijeme kad si stariji u tom životu. Što sada radiš? Što vidiš?

L: U gradu sam jako daleko od doma. Ulice su napravljene od kamena. Ovdje je mnogo prljavih… ljudi koji prose. Veoma je turobno. Ne sviđa mi se ovdje.

D: Ima li taj grad ime?

L: Morao sam se ukrcati na brod kako bih došao ovdje. Nalazi se u Engleskoj, a ime grada je Liverpool. Ovdje je užasno.

D: Što radiš tamo?

L: Daleko sam putovao da vidim kako ljudi žive na ovom planetu. I da vidim koliko su svi različiti. Ponekad ostanem jako dugo, a ponekad brzo odem. Ovo ću mjesto vjerojatno napustiti sutra. Jako je tužno. Nelagodno mi je vidjeti do koje su razine ljudi pali. Ružno se odnose jedni prema drugima.

D: Rekao si da si također posjetio i druge gradove i države?

L: O, da, mnogo njih. Zadnjih desetak godina putujem od jednog do drugog mjesta.

D: Koje si države posjetio?

L: Bio sam u Galiji i u Rimu. Posjetio sam mnoga mjesta. Bio sam na istoku. Većina ljudi tamo nikad nije bila.

D: Što ima na istoku?

L: To je jako velika zemlja. Njihova je životna filozofija vrlo različita od naše. Imaju drugu boju kože i rade nešto što se zove „meditacija". Tijekom nje dolaze u doticaj sa svojim (ima poteškoća)… unutarnjim znanjem. Veoma su mudri.

D: Kad ideš u druge zemlje, kako putuješ?

L: Hodam.

D: To je dug put, zar ne?

L: O, da. Ponekad moram uzeti čamac ako dođem do vode, ali uglavnom hodam.

D: Kako znaš gdje trebaš ići?

L: Ja idem gdje god osjetim da bih trebao ići. Jednostavno idem u tom smjeru.

D: Brineš li se o novcu ili hrani?

L: Povremeno. Uglavnom sretnem nekoga na putu i oni su vrlo ljubazni prema meni. Uzmu me pod svoje tako da se dosad nisam trebao brinuti. Zbrinut sam.

D: Znaš li kako se sad zove zemlja iz koje dolaziš? Gdje si živio dok si bio mlađi?

L: Ljudi ju nazivaju različitim imenima. Neki ju zovu… (teško) Seeton (fonetički). (duga stanka) Ne mogu se sjetiti. Nema baš neko ime. To je kraljevstvo za sebe i nitko iz njega ne putuje.

D: Dakle, bilo ti je vrlo neobično otići?

L: Da. Nitko nikad ne odlazi.

D: Željeti otići bilo je vrlo hrabro od tebe.

L: Zapravo ja nisam želio otići, ali rečeno mi je da moram. Rečeno mi je da idem vidjeti kako se živi na mnogim mjestima. I da ne trebam brinuti, da ću biti zbrinut na svojim putovanjima. I bio sam zbrinut. I nisam usamljen.

D: Zastrašujuće je otići u nepoznat kraj u kojem nikoga ne poznaješ.

L: Bilo je na početku. Bio sam prestravljen.

D: Tko ti je rekao da to učiniš?

L: Moj prijatelj koji je povremeno dolazio kod mene. Rekao mi je da je važno da vidim kakav je život ovdje. I da je moje kraljevstvo toliko izolirano da ne bih ni u milijun godina uspio dokučiti kakvi su drugi ljudi, osim ako sam ne saznam.

D: Što si naučio o ljudima?

L: Naučio sam mnoge lijepe stvari o kulturama ljudi. I koliko se razlikuju zbog svoje lokacije i načina na koji žive. I kako to ima veze s pogledom na život. Neki su jako dobri, a neki jako loši. Neki su vrlo neuki i ne vide dalje od svog nosa.

D: Svatko govori različitim jezikom, zar ne?

L: Da.

D: Je li ti bilo teško komunicirati s njima?

L: Moj me prijatelj naučio mnogim stvarima. Jedna od njih je fokusirati se na sredinu sugovornikovog čela kako bismo komunicirali bez riječi. Iz uma u um. To nije poput razgovora, već poput razmjene informacija.

D: Jesu li se i drugi ljudi koje si sreo trebali koncentrirati?

L: Nisu. Prvo su zadivljeni. Počnu razgovarati sa mnom, a kad ja fokusiram svoj pogled na njih, čini se da ih obuzme mir i onda komuniciramo. Kad naš razgovor završi, oni nastave onako kako su i započeli. Dosta je neobično.

D: Sjećaju li se poslije?

L: Ne. Kao da vrijeme nestane. I oni toga nisu ni svjesni.

D: Postoji li razlog za to?

L: Postoji. Oni bi se jako bojali kad bi znali za to i vjerojatno bi me ubili iz straha. Mislili bi da sam zao.

D: Ovaj ti je način komunikacije lakši, zar ne?

L: O, da, puno lakši. Drugačije ni ne bih mogao s njima razgovarati. Lijepo je to ovako raditi. Razgovaram sa seljacima, s plemićima, s kraljevima, s farmerima, s trgovcima. Bilo je dosta poučno.

D: Upoznao si važne ljude poput kraljeva?

L: Da, na putovanjima sam ponekad upoznao kraljeve, a ponekad samo plemiće. Upoznao sam svećenike, visoke svećenike. Njihove me filozofije uvijek zanimaju. Uvijek su jako pravedni. Ponekad mi se to čini smiješnim, no ne kažem im.

D: Misle li da je njihova filozofija jedina?

L: Da, da, i to mi je zabavno.

D: Jednom kad smo razgovarali, rekao si da također tražiš nekoga. Je li to istina?

L: Da. Tražim mladića kojeg ću naučiti ono što su mene naučili prije no što mi dođe vrijeme za odlazak kako bi on mogao obaviti moj posao. Dosad ga još nisam pronašao.

D: Kako ćeš ga prepoznati kad ga pronađeš?

L: Odmah ću znati. Dobit ću znak i znat ću.

D: Znaš li kakav će to biti znak?

L: Ne znam, ali bit će mi rečeno kad počnem s njim komunicirati.

D: Je li to jedan od razloga za tvoje putovanje? Misliš da u svom kraljevstvu nećeš pronaći mladića?

L: Tako je. No, kako putujem, tako i učim o mnogim stvarima. I moći ću reći tom mladiću što sam vidio.

D: Pretpostavljam da si vidio mnogo toga prekrasnog.

L: Jesam. Također sam vidio mnogo toga lošeg. Ali takav je život. Moraš zajedno prihvatiti i dobro i loše.

D: Ne smiješ suditi.

L: Ne smiješ. To nema nikakvu svrhu. Ne mogu učiniti ništa da poboljšam stanje stvari u ovom trenutku. Sada samo sakupljam informacije.

D: Da, bilo bi uzaludno pokušati pomoći ljudima. Jednostavno ih je previše.

L: Ne bi slušali. Nisu spremni promijeniti svoj način razmišljanja u ovom trenu.

D: Pretpostavljam da si ti nešto poput promatrača? (Jesam.) Što je tvoja obitelj mislila kad si odlučio otići?

L: Bili su tužni. Doduše, oni su me oduvijek doživljavali ludim. Tako da je to bilo nešto drugo.

D: Nikad nisi bio poput njih.

L: Točno. Oni su odustali. Ponekad mi nedostaju.

D: Mislim da si povremeno usamljen.

L: Jesam. Iako oni ne znaju ono što ja znam, obitelj je vrlo ugodno mjesto za biti.

D: Da, mogu to razumjeti. Sada si u mjestu zvanom Liverpool?

L: Da. Sutra odlazim. Vjerojatno idem u Španjolsku.

D: Hoćeš li opet trebati čamac? (Da, da.) Jesi li ikad razmišljao o putovanju u drugom smjeru, preko oceana?

L: Govorilo se o tome. No, mislim da zasad još nema provjerenog puta. To je vrlo velik ocean, a ja još nisam spreman za takav projekt.

D: Misliš ljudi još nisu išli u tom smjeru?

L: Mnogo se razgovara o tome. Postoji čovjek imena Kolumbo koji kaže da je Zemlja ovalna. I ljudi mu se smiju.

D: Jesi li vidio čovjeka koji se zove Kolumbo?

L: Nisam ga vidio. Samo sam čuo o njemu od građana. Razgovarali su o njemu i smijali mu se. A ja sam mislio kako je to tužno. Samo sam stajao i slušao neko vrijeme. Malo sam razmišljao da bih mu možda mogao malo pomoći, ali rečeno mi je da ne radim to. No, u pravu je. Ni ne zna koliko je u pravu.

D: Kako znaš?

L: Prijatelj mi je govorio o tome. Mogao bih pomoći Kolumbu u njegovom putovanju. Ali rečeno mi je da budem tiho.

D: Što ti je prijatelj rekao o tome?

L: Pokazao mi je slike. To nisu bili crteži. Zvao ih je „fotografijama". Ja ne razumijem što je to. To je slika, ali je drugačija od svega što sam ranije vidio. Nije ni nacrtana ni naslikana. Vrlo su lijepe. Pokazao mi je nevjerojatne stvari o Zemlji kakve nisam mogao niti zamisliti.

D: Možeš li to podijeliti sa mnom?

L: Bilo je kao da sam veoma daleko na noćnom nebu i gledam prema dolje, vrlo daleko. I bilo je prekrasno. Mogao sam vidjeti Zemljin oblik i mjesta u oceanu za koja nikako ne bih mogao znati. Znaš, ljudi danas misle samo o postojanju tamo gdje se oni nalaze. Nikad ne razmišljaju da ima i drugih mjesta. Postoji mnogo mjesta za koja nitko ne zna i ne može ih niti zamisliti. Mnogo veća mjesta od onih na kojima mi sad živimo. Mnogo veća zemljišta sa šumama, brdima i planinama. Nevjerojatna mjesta. Negdje ima ljudi, a negdje nema, samo zemlja koja čeka. (Ovo je sve rečeno sjetnim tonom, gotovo melankoličnim.)

D: Kakvi su ljudi na tim mjestima?

L: Nisam ih sve posjetio. Posjetio sam vrlo mali dio na svom području jer bi hodanje do tih mjesta bilo nemoguće. Rečeno mi je da ću jednog dana možda moći posjetiti i udaljene krajeve.

D: Rekao si da su ti pokazane slike.

L: Jesu, ali na njima nije bilo ljudi, već samo Zemlja i kopno s velike udaljenosti. Rado bih vidio te ljude tamo. Pitam se jesu li poput nas.

D: Misliš li da je to mjesto na koje ide Kolumbo?

L: On misli da ide na istok. Mislim da ne zna za druga mjesta. Ne zna da ona postoje.

D: A tvoj prijatelj ne želi da mu kažeš.

L: Ne. Kaže da bi to bilo jako loše i da mi svejedno ne bi vjerovao.

D: To je istina. Treba sam saznati kao što si i ti učinio. Što su u tvom vremenu ljudi mislili da tamo postoji?

L: Mislili su da će te obuzeti zle sile ako odeš brodom daleko i da ćeš biti zauvijek izgubljen.

D: Jesu li ljudi tada mislili da ima još ljudi negdje daleko?

L: Nisu, oni ne vjeruju da postoji išta drugo osim onog što vide.

D: Kad si vidio slike Zemlje, kojeg je oblika bila?

L: Bila je nekako zaobljena i bilo je mnogo vode. (uzbuđeno) I znaš što? Mislim da se Zemlja stalno vrti ukrug.

D: Je li izgledalo tako?

L: Da, ali jako polako. Ima vode i kopna, velikih komada kopna. I posvuda još vode.

D: Jesu li ljudi tada vjerovali da Zemlja tako izgleda?

L: Oni ne znaju da sam ja to vidio. Misle da je Zemlja samo tamo gdje su oni i da dalje nema ničega. Većina je ljudi bojažljiva i ostaje tamo gdje im je poznato. Ne usude se ići jako daleko od svog mjesta stanovanja.

D: Onda si ti bio jako hrabar kad si to učinio.

L: Morao sam imati puno povjerenja u upute koje su mi dane. Na početku je bilo jako teško, no nakon nekoliko godina više uopće nije bilo teško.

D: Vjerojatno si se i ti bojao. Nisi znao što još postoji tamo.

L: Bio sam jako uplašen i bojažljiv. Kad sam shvatio da neću biti povrijeđen i da ću biti zbrinut, onda je postalo veoma lagano.

D: Viđaš li još svog prijatelja?

L: Da, povremeno dođe i razgovara sa mnom. Ponekad mi pokazuje jako lijepe stvari. Govori mi ono što trebam znati. Pokazuje mi Zemlju. I govori mi kako će biti u budućnosti. I kako će ljudi napredovati u svojim obrascima razmišljanja i načinu života. I koliko će se civilizacija promijeniti. Veoma je zanimljivo. Ponekad je jako teško zamisliti da će se to zaista dogoditi.

D: Za što ti je najteže povjerovati da će se dogoditi?

L: (uzbuđeno) Jednom mi je rekao, u što mi je teško povjerovati, da će postojati prijevozna sredstva koja lete na nebu. Zar to nije blesavo?

D: Oh, pa zvuči čudno, zar ne?

L: I kaže da će ljudi njima putovati po cijelom svijetu. I da će znati za sva ova mjesta za koja mi sada ne znamo.

D: Pomisao da netko može letjeti zvuči čudesno.

L: To je vrlo uzbudljivo. Ne mogu… (uzdiše) moj um ne može dokučiti nešto takvo. Pitao sam ga hoće li konji imati krila. Rekao je da neće biti konjā. Možeš li to zamisliti?

D: Ne, ne mogu shvatiti kako će se to dogoditi.

L: Niti ja. Bit će mnogo prekrasnih stvari. Rekao je da će postojati strojevi koji će raditi posao za desetoricu. Samo će trebati pritisnuti tipku i posao će biti obavljen.

D: To će uštedjeti mnogo rada, zar ne?

L: Hoće. Rekao je i da će ljudi zajedno komunicirati mnogo ljepše nego sad. Imat će stvari kroz koje će moći razgovarati na različitim mjestima i moći će se čuti na kilometrima udaljenosti. To će otvoriti komunikaciju za cijeli svijet kako bismo svi međusobno mogli razgovarati. I prestati biti neuki.

D: To su sve dobre stvari, zar ne?

L: Jesu. I bilo bi lijepo kad bi se mogli ukloniti neki strahovi i kad bi ljudi bili ljubazni jedni prema drugima.

D: Misliš li da će se to dogoditi kad budu imali takve stvari kojima će moći razgovarati?

L: Mislim. Tada neće biti toliko bojažljivi. Vidiš, ljudi su sada jako izolirani. Žive u svojim obiteljima unutar svojih malih gradova. I jako se boje svega što je izvan tih granica. Zbog tog straha oni ne komuniciraju baš dobro. Mogli bi mnogo naučiti jedni od drugih kad bi si dopustili. Tako bi se ukinula neupućenost.

D: Dakle, misliš da je odgovor naučiti komunicirati?

L: Definitivno. Nedostatak komunikacije jako je loš jer omogućuje da se razvije strah i da se ne vidi stvarnost. Sve prekriva tamom.

D: Prijatelj ti je govorio o stvarima u koje ili kroz koje će ljudi moći razgovarati?

L: Da. I moći će čuti. To su mali uređaji. Ne znam kako izgledaju. Samo mi je rekao da su maleni uređaji.

D: I to će biti dobro jer će onda moći međusobno komunicirati.

L: Da. Onda će svi moći davati mišljenje o raznim stvarima i možda će se najbolja ideja moći iskoristiti.

D: Meni to zvuči jako dobro. Je li ti spomenuo još nešto u što je teško povjerovati?

L: Da, mnogo toga. Rekao je da postoji još zemlji u svemiru. I da su ti ljudi napredovali mnogo brže od nas. I da imaju više znanja od nas. No, naš svijet raste i imat ćemo uređaje da nam pomognu da budemo obrazovaniji pa će ti ljudi iz drugih mjesta moći doći u posjetu i izmijeniti s nama svoje ideje.

D: To sve zvuči jako dobro.

L: Mislim da će biti prekrasno.

D: Teško je zamisliti da ljudi žive na drugim zemljama, zar ne?

L: Doista je teško, ali ja sam to oduvijek znao. I iz nekog razloga to mi je bilo lakše razumjeti nego misliti da postoje druga mjesta na Zemlji za koja ne znam. Ne znam zašto mi je to bilo tako teško.

D: Bilo ti je lakše razumjeti da postoje ljudi u drugim svjetovima?

L: Da, to sam lakše shvaćao nego da postoje druga mjesta na Zemlji i da Zemlja nije samo ovdje.

D: Ali nije li tvojim suvremenicima teško misliti o drugim svjetovima?

L: Oh, jest. Smatraju ih zlima i lošima i veoma ih plaši pomisao na njih. Njihov ih strah koči. Što god ne razumiju, oni smatraju zlim i lošim i pokušavaju se toga riješiti ubijanjem ili paljenjem. Samo su jako uplašeni.

D: Bio si u Rimu, nije li to mjesto sjedište katoličke Crkve?

L: Tako je, oni ovdje imaju puno lijepih mjesta. Imaju mnogo svećenika koji poučavaju tu religiju po selima. Previše su zaokupljeni strahom.

D: Misliš?

L: Da. Oni se trude kontrolirati seljake svojom religioznom filozofijom. No sve je to paravan za strah.

D: Zašto bi se religija bojala?

L: Ne znam. Njihov Bog sigurno nije dobar. Kad bi bio dobar, zašto bi se toliko bojali?

D: Hoćeš reći, sami svećenici se boje?

L: