Zamršen svemir Druga knjiga

By Dolores Cannon

Onima koji su uživali u izazovima Prve knjige iz ovog serijala, predstavljamo Drugu knjigu.
Vežite pojaseve i pripremite se za još jednu ludu vožnju u kojoj će vam biti predstavljeni koncepti koji će uzdrmati ili proširiti vaša uvjerenja. Dolores Cannon nastavlja otkrivati zamršenu metafiziku stvarajući potrebu za nastavcima.

U ovu su knjigu uključene sljedeće teme:
•Univerzalni jezik simbola
•Dijelovi i aspekti duše
•Skriveni podzemni gradovi
•Energetska bića i bića koja stvaraju
•Vremenski portali za putovanje između dimenzija
•Život na drugim planetima
•Karakteristike Nove Zemlje
•Podizanje vibracije i frekvencije radi prijelaza na Novu Zemlju

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Ozark Mountain Publishing, Inc.
• Release date: Mar 2, 2022
• ISBN: 9781005299057

Dolores Cannon

Dolores Cannon is recognized as a pioneer in the field of past-life regression. She is a hypnotherapist who specializes in the recovery and cataloging of “Lost Knowledge”. Her roots in hypnosis go back to the 1960s, and she has been specializing in past-life therapy since the 1970s. She has developed her own technique and has founded the Quantum Healing Hypnosis Academy. Traveling all over the world teaching this unique healing method she has trained over 4000 students since 2002. This is her main focus now. However, she has been active in UFO and Crop Circle investigations for over 27 years since Lou Farish got her involved in the subject. She has been involved with the Ozark Mountain UFO Conference since its inception 27 years ago by Lou Farish and Ed Mazur. After Lou died she inherited the conference and has been putting it on the past two years.Dolores has written 17 books about her research in hypnosis and UFO cases. These books are translated into over 20 languages. She founded her publishing company, Ozark Mountain Publishing, 22 years ago in 1992, and currently has over 50 authors that she publishes. In addition to the UFO conference she also puts on another conference, the Transformation Conference, which is a showcase for her authors.She has appeared on numerous TV shows and documentaries on all the major networks, and also throughout the world. She has spoken on over 1000 radio shows, including Art Bell’s Dreamland, George Noory’s Coast to Coast, and Shirley MacLaine, plus speaking at innumerable conferences worldwide. In addition she has had her own weekly radio show, the Metaphysical Hour, on BBS Radio for nine years. She has received numerous awards from organizations and hypnosis schools, including Outstanding Service and Lifetime Achievement awards. She was the first foreigner to receive the Orpheus Award in Bulgaria for the highest achievement in the field of psychic research.Dolores made her transition on October 18, 2014. She touched many and will be deeply missed.

Book preview

Zamršen svemir

Druga knjiga

Dolores Cannon

Prijevod: Antonela Prusina

© 2005., 2007. Dolores Cannon

Prvi tisak Ozark Mountain Publishing, Inc.-2005

Prvo izdanje prevedeno na hrvatski jezik – 2022

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige, ni djelomično ni u cijelosti, ne smije se reproducirati, prenositi ili koristiti u bilo kojem obliku ili na bilo koji način, elektronički, fotografski ili mehanički, uključujući fotokopiranje, snimanje ili bilo koji sustav pohrane informacija i pretraživanja bez pisanog odobrenja od izdavača Ozark Mountain Publishing, Inc. osim za kratke citate sadržane u književnim člancima i recenzijama.

Za dopuštenja, serijalizaciju, sažetke, prilagodbe ili katalog drugih izdanja, pišite na Ozark Mountain Publishing, Inc., P. O. box 754, Huntsville, AR, 72740, ATTN: Permissions Department.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Kongresne knjižnice

Cannon, Dolores, 1931. – 2014.

Zamršen svemir – Druga knjiga, Dolores Cannon

Nastavak knjige Zamršen svemir – Prva knjiga pruža metafizičke informacije dobivene od brojnih subjekata hipnotičke regresije u prošle živote.

1. Hipnoza 2. Reinkarnacija 3. Terapija prošlih života 4. Metafizika

5. Izgubljene civilizacije 6. Nova Zemlja

I. Cannon, Dolores, 1931. – 2014. II. Reinkarnacija III. Metafizika

IV. Naslov

Prijevod: Antonela Prusina

Dizajn naslovnice: Victoria Cooper Art

Korišteni fontovi: Times New Roman

Dizajn knjige: Nancy Vernon

Objavio:

WWW.OZARKMT.COM

Tiskano u Sjedinjenim Američkim Državama

Najljepše što možemo doživjeti je tajanstvenost. Ona je izvor cjelokupne istinske umjetnosti i znanosti.

Albert Einstein

Ljudsko je biće dio cjeline koju nazivamo „svemir", dio ograničen u vremenu i prostoru. Ono doživljava samo sebe, svoje misli i osjećaje kao nešto odvojeno od cjeline… to je oblik optičke iluzije svijesti. Ta je iluzija na neki način poput zatvora, ograničava nas na naše osobne želje i privrženost nekolicini nama najbližih ljudi. Naš cilj mora biti oslobođenje iz tog zatvora širenjem svojeg kruga suosjećanja kako bismo prigrlili sva živa bića i prirodu u svoj njezinoj ljepoti.

Albert Einstein

Autorica ove knjige ne daje liječničke savjete niti propisuje uporabu bilo koje tehnike za tretiranje fizičkih ili zdravstvenih problema. Informacije o zdravlju koje se nalaze u ovoj knjizi izdvojene su iz individualnih konzultacija i seansi Dolores Cannon s njezinim klijentima. Nisu namijenjene ni za kakvu liječničku dijagnozu niti za zamjenu zdravstvenog savjeta ili tretmana vašeg liječnika. Stoga autorica i izdavač ne preuzimaju odgovornost ni za čije tumačenje ili uporabu informacija.

Poduzete su sve mjere zaštite identiteta i privatnosti klijenata koji su sudjelovali u seansama. Mjesta održavanja seansi točno su navedena, ali upotrijebljena su samo imena koja su izmijenjena.

Prvi dio:

Dobrobiti terapije prošlih života

1. Moj početak s hipnozom

Iz mojih avantura u području hipnoze proizašlo je još dvanaest knjiga osim ove. Često se osjećam poput likova iz Zvjezdanih staza koji idu tamo gdje nitko prije njih nije bio. Putovala sam kroz vrijeme i prostor da istražim povijest prošlosti i mogućnosti budućnosti. Posjetila sam nepoznate planete i dimenzije i razgovarala s mnogim „stranim vrstama. Vidjela sam čuda izgubljenih civilizacija i dobila informacije o njihovoj propasti. Sve sam to učinila bez korištenja vremenskih strojeva, toliko čestog u znanstvenoj fantastici. Jedino što je potrebno za taj avanturistički rad jest uporaba ljudskog uma. Sve poznato i nepoznato nalazi se u skrovitim mjestima podsvijesti gdje čeka da bude otkriveno. To je moj posao i moja strast. Ja sam izvjestitelj, istraživač, tragač za „izgubljenim znanjem, iako se većina mojeg rada svodi na hipnoterapiju kroz regresiju u prošle živote. Mislim da je moj posao baviti se nepoznatim jer sam otkrila metodu ili tehniku hipnoze kojom se tajanstvena i neistražena područja mogu pregledati i istražiti.

Ubrzo nakon što sam se počela baviti hipnozom, otkrila sam da se moj rad udaljava od svjetovnog i primiče tzv. „izgubljenom znanju". Otkrivala sam informacije koje su bile zaboravljene, zakopane ili u potpunosti nepoznate. Ulazimo u novi svijet, novu dimenziju u kojoj će se takve informacije cijeniti i koristiti. Bile su zakopane, izgubljene ili prikrivene iz vrlo jasnih razloga. Mnoge su izgubljene civilizacije zlorabile svoje moći i nisu cijenile vlastita postignuća pa im je znanje oduzeto. Možda je došlo vrijeme da se ti talenti, sposobnosti i znanja ponovno otkriju te da ih se cijeni i koristi u našem razdoblju.

Naravno, glavni je cilj moga rada terapija i pomaganje ljudima da se oporave i riješe svoje probleme. No ono što me najviše uzbuđuje i ispunjava u mom poslu, srž svega, glazura na torti, jest otkrivanje povijesti i vraćanje informacija i novih teorija našem vremenu. To je doista poput otkrivanja zakopanog blaga. Kaže se da ništa nije uistinu novo. Mi se samo prisjećamo znanja koje smo imali u drugim životima i koje smo zaboravili protekom vremena. Otkrila sam tijekom rada da ono nikad nije bilo istinski zaboravljeno jer je pohranjeno u bazi podataka podsvjesnog uma. Samo je čekalo na prikladno vrijeme da ga se ponovno otkrije. Upravo sam to pokušala učiniti kroz svoj rad s hipnozom.

Držala sam predavanja diljem svijeta o sadržaju svojih knjiga. Uvijek sam počinjala kratkom osobnom pričom da bi publika razumjela kako sam prikupila informacije. Optuživali su me da izmišljam slučajeve u svojim knjigama, da sam izvrsna autorica fantastike. To bi za mene bio još veći pothvat, izmišljanje sadržaja o kojem pišem umjesto pukog izvještavanja o činjenicama koje se pojavljuju u dubokom transu. Zaista sam otkrila način da otvorim poslovičnu Pandorinu kutiju. Sadržaj iz podsvjesnog uma mojih klijenata i dalje pritječe. Sve što ja trebam učiniti jest organizirati ga i oblikovati u knjige, a to nije jednostavan zadatak.

Moji korijeni u hipnozi datiraju još iz 1960-ih, dakle aktivna sam na tom području otprilike 40 godina. Na početku mojeg rada postupak indukcije bio je dugotrajan i zamoran. Obuhvaćao je ono što zovem „gledaj u sjajni predmet" (nešto se njiše ili visi ispred klijenta dok hipnotičar nastavlja s indukcijom) i veoma dugačak i razvučen postupak za opuštanje svih dijelova tijela. Zatim su se koristili razni testovi za procjenu dubine transa prije no što bi hipnotičar nastavio. Neki se od tih postupaka i danas koriste i poučavaju iako se većinom mogu vidjeti u filmovima ili na televiziji s ciljem postizanja dramatičnog učinka. Mnogi su hipnotičari pronašli puno brže metode, a ja sam razvila vlastitu tehniku uklanjanjem onih dijelova indukcije koji su bili dugotrajni i nepotrebni. Suvremene tehnike obuhvaćaju uporabu glasa, mašte i vizualizacije.

Prva područja kojima sam se počela baviti 1968. bila su reinkarnacija i regresija u prošle živote. Moj suprug Johnny radio je za američku mornaricu preko dvadeset godina i upravo se vratio s dužnosti u Vijetnamu. Bili smo smješteni u Teksasu i pokušavali vratiti svoje živote u normalu nakon četiri godine razdvojenosti zbog rata. Moj suprug (koji je bio glavni hipnotičar) i ja radili smo s mladom ženom koja je imala problema s nervoznim jedenjem. Bila je pretila i imala je problema s bubrezima pa joj je liječnik predložio da pokuša s hipnozom. Prije tog slučaja provodili smo samo uobičajenu hipnozu koncentrirajući se na navike. Većinom smo radili s ljudima koji su htjeli prestati pušiti, smršavjeti itd. Nismo ni u najluđim snovima pomišljali da bismo mogli postići bilo što izvan toga. Radeći s klijenticom, vraćali smo ju kroz njezin život i tražili značajne događaje kad je najednom uskočila u drugi život u kojem je bila samosvjesna mlada žena u burnim dvadesetima u Chicagu. Bili smo, blago rečeno, iznenađeni. Gledali smo kako se pretvara u drugu osobu s drugačijim glasom i tjelesnim pokretima. Doslovno je postala druga osoba ispred naših očiju. Bilo je to naše prvo iskustvo s reinkarnacijom. Cijela priča o ovom događaju nalazi se u mojoj knjizi Five Lives Remembered. To je bila prva knjiga koju sam napisala i još nije objavljena. Ne znam hoće li ikada i biti jer mi se sad čini preobičnom u svjetlu događaja koji su se dogodili tijekom moje karijere. No neki ljudi misle da bi moja priča o počecima u hipnozi mogla biti zanimljiva.

Tijekom rada s klijenticom željeli smo saznati više o fenomenu reinkarnacije. Htjeli smo vidjeti kamo će nas hipnoza odvesti. Vraćali smo je kroz pet različitih i upečatljivih života do trenutka kad ju je Bog stvorio.

Sve su seanse snimljene na prenosivom magnetofonu iz onog doba. Zvao se „prenosivi" iako je bio izuzetno težak i imao velike kolutove za traku od 20 cm. U to vrijeme nije bilo uputstva za hipnotičare u slučaju ovakvog događaja. Jedina tiskana knjiga takve vrste bila je Search For Bridey Murphy autora Moreyja Bernsteina. Tada se smatrala klasikom, a danas je jednostavno preobična da bi je itko objavio. Došla je u pravo vrijeme. Nismo imali ništa što bi nas vodilo dok smo putovali u prošlost s klijenticom i doslovno gledali kako mijenja ličnosti u svakom razdoblju. Usputno smo izmislili svoja pravila, a rezultati su bili izvanredni. Budući da nam nitko nije rekao da nije moguće, mi smo je tijekom eksperimentiranja odveli i u budućnost da vidi što ćemo tamo raditi. Vidjela je da živimo u seoskom okruženju i imamo unuke. Nismo nikome otkrili identitet klijentice s kojom smo radili. Nekolicina je prijatelja iz mornarice ipak saznala pa su došli u našu kuću da čuju posljednji nastavak, zadnje poglavlje. To je iskustvo zauvijek promijenilo naše živote i sustav vjerovanja.

Godina 1968. bila je vrlo značajna u mojem životu jer se SVE zauvijek promijenilo. Život mi se nikad više nije vratio u normalu. Moj je suprug Johnny jedne noći zamalo poginuo u strašnoj automobilskoj nesreći na putu za mornaričku bazu. Pijani se vozač izravno sudario s njim, a uništeni dijelovi našeg Volkswagena zabili su se u njegovo tijelo. Liječnik je rekao da je čudom preživio jer su ozljede bile toliko obimne da je tu noć trebao umrijeti. Njegov je život bio pošteđen, između ostaloga, zato što se u automobilu iza njega vozio službenik koji se tek vratio iz Vijetnama. Bio je naviknut na zbrinjavanje hitnih slučajeva na bojnom polju pa se mogao pobrinuti da Johnny ne iskrvari na autocesti. Kad je ekipa hitne pomoći stigla iz baze, službenik je držao pod kontrolom Johnnyjevo krvarenje, ali dijelovi automobila još su bili u njegovom tijelu. Vatrogasci su morali naporno raditi da ga oslobode, a zatim ga je helikopter prevezao u Corpus Christi u mornaričku bolnicu.

Kad sam došla na odjel intenzivne skrbi, posjetilo me pet liječnika, jedan po jedan, i dalo nekoliko razloga zbog kojih Johnny neće preživjeti noć. Bili su zaprepašteni time što nisam bila uznemirena. Rekla sam im da su u krivu, on neće umrijeti. Naravno, nisam im mogla reći kako sam to znala. Kako bi mogao umrijeti kad je viđen u budućnosti s unucima? Znala sam da je to istina. Vjerovala sam u naš rad i u naše otkriće. Kad sam već odlučila vjerovati u to, morala sam vjerovati u SVE. Vjera mi je pomogla da zadržim zdrav razum tijekom tog groznog razdoblja.

Tada mi to nije bilo jasno, ali sustav vjerovanja mnogih ljudi u bazi također je bio na kušnji. Neki su govorili da je nesreća Božja kazna jer smo se upuštali u nešto što se smatralo vražjim poslom (istraživanje reinkarnacije). Virili smo iza ugla u tamu, otvarajući vrata koja je bilo bolje ostaviti zatvorenima. Nisam u to mogla povjerovati jer nam se tijekom rada sa spomenutom klijenticom pokazao Bog koji je bio pun ljubavi i dobrote, a ne želje za osvetom. Nisam mogla shvatiti pozadinu toga što se dogodilo kad mi se svijet preokrenuo naglavačke, ali definitivno sam znala da naša znatiželja i traganje za znanjem u nepoznatom području nisu bili kažnjeni.

Bilo bi ironično da Johnny koji je preživio rat umre zbog nepažnje pijanog vozača. To nije bilo suđeno. Liječnici su ga nazvali „čudom od čovjeka" jer je preživio unatoč lošim izgledima i prkoseći logici. Bio je to početak noćne more koja je trajala godinama.

Nakon mjeseci intenzivne skrbi i godine dana u bolnici (od čega je osam mjeseci bio u gipsu), otpušten je iz mornarice kao vojni invalid. Tada smo se odlučili preseliti u brda Arkansasa gdje smo namjeravali živjeti od mirovine i odgajati naše četvero djece. Prvo je to bila potreba, ali kasnije mi je bilo drago što imam utočište u brdima za povlačenje u osamu. Johnny je bio 25 godina vezan za invalidska kolica. Kao osoba koja je bila podvrgnuta djelomičnoj amputaciji, mogao je hodati na štakama i voziti automobil s ručnim upravljanjem. Tijekom tog razdoblja bila sam u potpunosti usredotočena na svojeg supruga i djecu.

Moja avantura u reinkarnaciji kroz hipnozu morala je biti stavljena na čekanje jer sam se prilagođavala novom životu. Zanimanje za hipnozu pobudilo se tek kad su djeca počela odlaziti iz kuće zbog stupanja u brak ili studiranja. Pogodio me „sindrom praznog gnijezda i bila sam suočena s pitanjem što ću raditi ostatak života. Odlučila sam se baviti nečim veoma neobičnim, nečim čime se „normalna žena ne bi bavila u tim okolnostima. Odlučila sam se vratiti hipnozi iako nisam imala pojma gdje ću pronaći klijente u brdima Arkansasa. Jednostavno sam znala da to želim raditi, ali nisu mi se sviđale staromodne, dugotrajne metode indukcije koje su bile popularne 1960-ih. Znala sam da sigurno postoje lakše i brže tehnike. Proučavala sam novije metode i otkrila da se stanje transa može postići maštom i vizualizacijom. Nisam se više htjela baviti uobičajenom hipnozom kojom se pomagalo ljudima da promijene navike (da prestanu pušiti, da smršave itd.). Zanimala me reinkarnacija i na to sam se htjela usredotočiti. Tijekom kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih još je uvijek bilo malo tiskanih knjiga koje bi hipnotičaru bile od pomoći na području regresijske terapije prošlih života.

Stoga sam morala izmisliti vlastitu tehniku. Ubrzo sam otkrila da je najveći dio onoga što se poučavalo u tradicionalnoj hipnozi bio nepotreban. Uklonila sam neke korake i zamijenila ih bržim metodama. Dokle god se osobi ne nanosi šteta, vjerujem da hipnotičar može eksperimentirati kako bi saznao što djeluje, a što ne. U konačnici, na početku je netko negdje morao otkriti kako postići najučinkovitije stanje transa. Znala sam da koračam novim putem, da ulazim u novo područje. Nakon skoro trideset godina brušenja i usavršavanja, razvila sam vlastitu metodu. Volim raditi s ljudima koji su u stanju mjesečarenja (to je najdublje moguće stanje transa) jer vjerujem da se tu nalaze svi odgovori. Mnogi hipnotičari ne žele raditi s tim stanjem jer kažu da se „u njemu događaju čudne stvari". Svi koji su čitali moje knjige znaju da se u tom stanju doista događaju čudne stvari. Većina je hipnotičara naučila držati svojeg klijenta u blažem stanju transa. Na toj je razini svjestan um veoma aktivan i često se upliće i smeta. Može se doći do nekih informacija, ali ne i do potpune suradnje podsvjesnog uma koja postoji u stanju mjesečarenja kad nema uplitanja svjesnog uma. Osoba se uglavnom ničeg ne sjeća i misli da je zaspala. Normalno je da jedan čovjek od njih dvadeset ili trideset automatski i spontano uđe u stanje mjesečarenja. No s mojom je tehnikom upravo suprotno: jedan od njih dvadeset ili trideset NEĆE ući u to stanje. Prema tome, to je veoma uspješna metoda zaobilaženja svjesnog uma i dopuštanja podsvijesti da pronađe odgovore. Poučavam je na svojem tečaju hipnoterapije i moji polaznici također ostvaruju zapanjujuće rezultate.

Kad sam se počela ozbiljno baviti terapijom kasnih 1970-ih, brzo sam uočila obrazac. To je bilo prije otkrivanja metode komunikacije s podsvjesnim umom. Nakon toga obrazac je postao još jasniji. Otkrila sam da se svi problemi koje ljudi imaju (fizički, mentalni, alergije, fobije, problemi u odnosima itd.) mogu pratiti unatrag do događaja koji su ih uzrokovali, i to ne u sadašnjem životu nego u drugim životima. Mnogo je mojih klijenata godinama išlo od jednog do drugog liječnika i psihijatra, ali oni nisu uspijevali pronaći rješenja za njihove dugotrajne probleme. Razlog tomu je taj što su se liječnici usredotočili samo na očite fizičke simptome i ono što se događalo u sadašnjem životu. Ponekad je problem nastao u djetinjstvu, no u većini slučajeva na kojima sam radila, rješenja su ležala daleko u prošlosti.

Vjerujem da prošli životi postoje na drugoj frekvenciji ili vibraciji. Kad se vraćamo u te živote, mijenjamo frekvenciju kako bismo ih vidjeli i iskusili jednako kao što mijenjamo stanice na radiju ili programe na televiziji. Ponekad su druge frekvencije preblizu ili se preklapaju pa uzrokuju smetnje ili bolest.

Primjenom svoje metode najbolje rezultate ostvarujem komunicirajući s onime što nazivam podsvjesnim umom. U ključnom trenutku tijekom seanse, kad klijent otkrije prošli život u kojem se nalaze rješenja za njegove sadašnje probleme, pokušavam razgovarati s njegovom podsviješću. Ona uvijek daje sve odgovore i pruža željene informacije.

Tradicionalni je hipnotičar naučio primati odgovore od podsvijesti uporabom klijentove ruke. On traži osobu da podigne jedan prst za „da, a drugi za „ne. To je veoma usporeno i ograničavajuće. Zašto koristiti tu metodu kad možete razgovarati izravno s podsviješću koja će vam usmeno odgovarati? Pomoću moje metode taj razgovor može biti dvosmjeran i možete dobiti odgovor na apsolutno sve što vas zanima.

Po mojoj je definiciji podsvijest dio uma koji brine o tijelu. Ona upravlja svim tjelesnim sustavima. Ne morate reći svom srcu da kuca ili sebi da dišete. Mislim da je to zadatak naše podsvijesti jer nas ona stalno nadzire i zna za sve što se događa u našem tijelu. Zato ovom metodom možemo prikupiti odgovore na pitanja o zdravlju. Otkrila sam da je SVAKI fizički simptom, bolest ili oboljenje poruka naše podsvijesti. Ona očajno nastoji pridobiti našu pažnju na ovaj ili onaj način. Pokušava nam nešto reći i ustrajat će dok konačno ne shvatimo. Ako nećemo obraćati pažnju, bolest ili problem će se pogoršavati dok nam ne preostane ništa drugo ili dok ne bude prekasno da promijenimo situaciju. Znam da je to istina zato što su isti simptomi povezani s istim problemima kod mnogih ljudi u sadašnjem životu. Voljela bih kad bi podsvijest mogla pronaći manje bolan način da pošalje poruku. Često sam znala reći: „Ne bi li bilo lakše uručiti im obavijest?" Podsvijest misli da će prenošenjem poruka na izravan način osoba shvatiti, ali to često nije slučaj. Previše smo usredotočeni na svoj svakodnevni život da bismo se pitali zašto nas uporno bole leđa, glava itd.

Kad otkrijemo uzrok nelagode tijekom seanse (koji je često puta toliko neobičan da ne vjerujem da bi itko mogao svjesno otkriti povezanost), poruka je dostavljena, a nelagoda iščezava. Više nema razloga da ostaje zato što je poruka primljena na znanje. Osoba može ozdraviti AKO uvede nužne životne promjene. Sve se uvijek svodi na osobnu odgovornost. Podsvijest čini koliko može, no osobna volja pojedinca uvijek se poštuje.

Znam da ove tvrdnje zvuče radikalno i da se ne uklapaju u tradicionalne metode liječenja, ali govorim samo o onome što sam otkrivala i promatrala tijekom pomaganja tisućama ljudi.

Također vjerujem da je podsvijest čuvar baze podataka, ekvivalent divovskom računalu. Bilježi sve što se ikad dogodilo u nečijem životu i zato se tim informacijama može pristupiti hipnozom. Ako zamolimo osobu da se vrati na proslavu svog dvanaestog rođendana, ona će se moći prisjetiti svega što se taj dan dogodilo, uključujući tortu, ljude koji su došli, poklone itd. Podsvijest bilježi sve do najsitnijih detalja. Nama bi većina toga bila višak i baš me zanima što podsvijest radi sa svim tim sitnim detaljima. Primjerice, vi ste u svakom trenutku zatrpani tisućama bitova informacija putem vida, sluha, njuha, drugih osjetila itd. Kad biste bili svjesni svega toga, bili biste preplavljeni i u nemogućnosti funkcionirati. Trebate biti usredotočeni samo na informacije koje su vam nužne da živite svoj život. No podsvijest je uvijek budna i stalno prikuplja i pohranjuje sve informacije. Zašto? O tome ćemo kasnije. Ovo također može objasniti odakle dolaze iznenadne spoznaje i intuicija. To je dio informacija koje primamo na drugoj razini, a koje nam nisu nužno potrebne. Budući da su one prisutne, povremeno procure u našu svijest. Kad se to dogodi, smatra se čudesnom pojavom iako je nepregledno skladište informacija uvijek prisutno i može mu se pristupiti pravilnom metodom.

Podsvijest ne bilježi sve što se čovjeku dogodilo samo u OVOM životu, nego sve što mu se ikad dogodilo u svim prošlim životima i postojanju na duhovnoj razini. Mnogo toga nije primjenjivo na sadašnji život. Možemo tome pristupiti zbog znatiželje i moglo bi nam biti zanimljivo. No koja je svrha toga u okviru problema u sadašnjem životu?

To je jedna od pogreški koje mnogi hipnotičari čine. Ne vide ništa vrijedno u tome da odvedu osobu u prošli život, osim ako to ne rade zbog znatiželje, avanture ili zabave (iako su mnogi prošli životi daleko od zabavnih). Iz tog sam razloga razvila svoju tehniku. Ja vodim osobu u onaj život koji je najvažniji ili najprikladniji za probleme koje trenutno ima. Nikad ne preuzimam ulogu vođe. Dopuštam podsvijesti da sama odvede osobu u život koji smatra najvažnijim u tom trenutku. Uvijek sam iznenađena neovisno o tome je li život dosadan ili uobičajen (90 % ih je takvo), pripada li drevnoj ili suvremenoj civilizaciji ili se radi o izvanzemaljcima i životu na drugim planetima i u drugim dimenzijama. Podsvijest pronalazi poveznicu koju ni ja ni klijent ne bismo nikada svjesno otkrili i to uvijek ima smisla kad se promatra iz ove perspektive.

Kada komuniciram s podsvijesti, uvijek sam zadivljena jer je očigledno da ne razgovaram s klijentovom osobnošću, već sa zasebnim entitetom ili dijelom. Uvijek se vidi kad se povežemo s podsvijesti i kad ona odgovara na pitanja. Govori o osobi u trećem licu (on, ona) i nije emotivna. Djeluje odvojeno od problema, gotovo kao objektivni promatrač. Ukorit će osobu jer nije htjela slušati. Ponekad je prva primjedba: „Dakle, konačno imam priliku govoriti. Pokušavam se obratiti (Jane ili Bobu) godinama, ali ne želi me čuti." Podsvijest može biti toliko objektivna da ponekad zvuči okrutno. Ne okoliša, već govori istinu o trenutnoj situaciji onako kako je vidi. Kad završi s uvjeravanjem u poantu priče, uvijek kaže osobi koliko ju voli i koliko je ponosna na sve njezine uspjehe. Ona prepoznaje i mene te mi često zahvali što sam dovela osobu u stanje transa kako bi se dogodio cijeli taj proces. Često govori o sebi u množini (mi) kao da se ne radi o jednom entitetu, već o više njih. To je istraženo kasnije u knjizi.

Skeptici u ovo ne vjeruju niti žele razumjeti. Imali bi dobar razlog za to KAD bi se ova komunikacija događala samo kroz jednu osobu. No kako mogu govoriti da je to fantazija, prijevara, obmana, namjerna manipulacija ili što god, kad se događa kroz SVAKOGA s kim sam radila neovisno o tome u kojem dijelu svijeta živi? Metodom hipnoze uspješno odvodim 90 % klijenata u prikladan prošli život. Prilikom toga moja je razina uspješnosti u komuniciranju s podsvijesti blizu 90 %. Podsvijest uvijek govori na isti način i u istom stilu odgovara na pitanja. To se ne bi događalo da su u pitanju nasumične okolnosti.

Tijekom dovođenja klijenata u trans najviše sam poteškoća imala s moćnim poslovnim ljudima koji su skloni osuđivanju i analiziranju. Umjesto da se opuste i slijede sugestije, oni pokušavaju kontrolirati seansu. Postoje i oni koji kažu da su spremni saznati odgovore, ali potajno se boje onoga što će se pojaviti pa njihov svjesni um sabotira seansu. No, kao što rekoh, radi se o jedva 10 % mojih klijenata. Ostalih 90 % uvijek pronađe prošli život. Stoga vjerujem da je to veoma uvjerljiv dokaz za reinkarnaciju.

To me natjeralo da se zapitam. Ako je taj dio ljudskog uma u svakom primjeru identičan, s kime ja onda razgovaram? Ako pripada samo pojedincu s kojim radim i ako ima pristup samo njegovim informacijama (što je logičan način gledanja na to), zašto i kako onda može pristupiti informacijama na višoj razini? Sama podsvijest daje odgovor na to pitanje u ovoj knjizi jer kako se moj rad razvija, tako sam sve svjesnija da se tu događa nešto više i spremna sam (ili bar mislim da jesam) za kompliciranija objašnjenja.

Sada znam da sam ograničavala i pojednostavnjivala stvari. To je zapravo poput komunikacije s računalnim terminalom povezanim s ogromnom bazom podataka. Ona nadilazi vrijeme, prostor i sva ograničenja pojedinačne svjesnosti. To je čudesan dio mog posla. Čini se da uvijek razgovaram s istim dijelom (ili entitetom ili što god to jest) koji sve zna. Ne samo da ima odgovore koje klijent traži, nego ima odgovore na sva pitanja koja želim postaviti. To je sveznajući dio nečega koji ima pristup svim informacijama. Neki ga ljudi nazivaju „Apsolutno Ja, „Više ja, „Nadduša, Jungovo „Kolektivno Nesvjesno ili „Bog. Sve se to može odnositi na istu stvar pod različitim nazivima. U mojem radu odgovara onome što se naziva „podsvijest.

Postoji mnogo drugih naziva u znanosti i religiji koji pokušavaju objasniti taj dio kojem sam uspjela pristupiti. Zbog moje znatiželje i žudnje za informacijama užitak je raditi s njime, što god on bio. Volim provoditi istraživanja u knjižnici, a ovo je kao da imam pristup najboljoj knjižnici od svih. Stoga putujte sa mnom dok istražujem sve više kompliciranih metafizičkih koncepata. Znam da nemam sve odgovore, ali uspjela sam zagrebati površinu malo dublje. Možda moja otkrića pobude vaš um. Nastavite istraživati i postavljati pitanja. Jedino ćete tako doći do odgovora. Sjetite se izreke: „Um je poput padobrana – funkcionira jedino ako je otvoren."

2. Uobičajena terapija prošlih života

Ljudi nisu svjesni koliko je njihov um moćan kad je u pitanju samoiscjeljenje. Moja tehnika omogućuje pristup onom dijelu uma koji može pronaći uzrok problema. Podsvijest zna biti veoma doslovna s fizičkim simptomima koje koristi da dostavi svoje poruke. Kad bi ljudi bili svjesni toga, pomnije bi slušali ono što im njihovo tijelo pokušava reći.

Zahvaljujući tisućama provedenih seansi, obično mogu utvrditi obrazac ili slijed simptoma koji upućuju na mogućnost da su nečiji fizički problemi uzrokovani trenutnim događanjima u njihovu sadašnjem životu. Primjerice, ako mi netko kaže da ga uporno bole leđa ili rame, pitat ću ga je li opterećen čime u svojem životu. Ljudi mi bez iznimke odgovore da se doista tako osjećaju zbog svojeg obiteljskog života, radne okoline itd. te da su pod velikim stresom. Takvi se uvjeti očituju kao nelagoda u leđima i ramenima. Bolovi u zglobovima i rukama mogu značiti da se čovjek drži nečega što treba pustiti iz svojeg života. Otkrila sam da bolovi u kukovima, nogama ili stopalima znače da je netko u situaciji u kojoj može odabrati različite životne smjerove. To obično obuhvaća neku važnu odluku koja će čovjeku radikalno izmijeniti život. Očituje se kao nelagoda u tim dijelovima tijela jer mu podsvijest govori da se boji iskoračiti, poduzeti sljedeći korak, pa ga bol fizički zadržava. Problemi sa želucem uzrokovani su time što osoba ne može probaviti nešto što se događa u njezinu životu. Rak, naročito u crijevima, znači držanje stvari za sebe i to uzrokuje stres te počinje nagrizati organe jer osoba ne može otpustiti. Epilepsija može značiti nemogućnost procesuiranja ili nošenja s velikom količinom energije prisutne u tijelu.

Imala sam klijente koji bi se počeli gušiti kad su jeli određenu hranu ili uzimali određene lijekove. U tim je slučajevima podsvijest govorila da ne trebaju uzimati tablete jer one uzrokuju još više štete u tijelu. Gušenje i nelagoda bili su oblik odbijanja da spriječe čovjeka u konzumiranju štetne hrane ili lijekova. Podsvijest ponekad može biti veoma dramatična i sklona kontroli.

Iako neke odgovore možemo pronaći u okolnostima sadašnjeg života, većina mog rada temelji se na prošlim životima. Opisat ću vam nekoliko „normalnih" regresija u prošli život da vam pokažem njihovu korist u rješavanju problema koje klijent ima u sadašnjem životu. Ostatak knjige prikazivat će neobične ili drugačije vrste regresije te način na koji je njihovo istraživanje također pomoglo klijentima.

Imajte na umu da se ova objašnjenja ne mogu primijeniti na SVE slučajeve od riječi do riječi kao jedini uzrok oboljenja ili nelagode. Ne možemo generalizirati i reći da pretilost uvijek uzrokuje ovo a migrene ono. Objašnjenja se razlikuju kao i ljudi, a podsvijest zna biti vrlo mudra. Hipnotičar mora biti fleksibilan i koristiti svoje instinkte da postavi prikladna pitanja. Odgovor i rješenje za jednu osobu ne moraju vrijediti i za drugu.

Primjer u kojem prošli životi utječu na sadašnjost uzrokovanjem fizičkih problema mnogi su slučajevi artritisa koji proizlaze iz mučenja na spravi za rastezanje udova ili sličnim spravama u srednjovjekovnim tamnicama. Ljudi su si tijekom povijesti činili grozne stvari i to se ponekad nalazi u tjelesnoj memoriji.

* * *

Dobila sam zanimljivo objašnjenje fibroidnih tumora na maternici. Žena je imala nekoliko pobačaja. Imala je dobre razloge za to jer je već bila majka i nije joj bilo lako raditi i odgajati djecu. Nije se htjela dodatno opteretiti s još djece u tim okolnostima. Rekla je da ju pobačaji nisu mučili i da se pomirila s njima, ali njezina podsvijest i njezino tijelo znali su pravu istinu. Dobila je fibroidne tumore. Tijekom seanse njezina je podsvijest rekla da je osjećala puno veću krivnju nego što je mislila, a fibroidni su tumori predstavljali nerođene bebe. Kad se pomirila s time, tumori su se počeli smanjivati. Naposljetku su nestali i nije bilo potrebe za operacijom.

Bolesti vezane za seksualne odnose (herpes, histerektomija, ciste na jajnicima, problemi s prostatom itd.) mogu biti uzrokovane nedoličnim seksualnim ponašanjem ili zlostavljanjem od strane suprotnog spola u prošlim životima. One također mogu biti način za držanje suprotnog spola podalje od sebe u sadašnjem životu ili samonametnuta kazna. Žena je imala endometriozu, probleme sa ženskim organima koji su loše utjecali na leđa. Nikad nije imala djece iako je 19 godina bila u braku. Liječnik ju je htio operirati i ukloniti jajnike i jajovode da riješi te probleme. Njezini su prošli životi otkrili da problemi sa ženskim organima ponekad proizlaze iz obrasca življenja određenog broja života kao svećenik ili časna sestra i bivanja u celibatu. To uzrokuje potiskivanje (obuzdavanje) seksualnih osjećaja i aktivnosti.

Zavjeti iz prošlih života veoma su moćni, naročito zavjeti siromaštva. Oni se često prenose i uzrokuju novčane probleme u sadašnjem životu. Bili su nužni u prošlom životu, ali sada ih treba odbaciti kao neprikladne.

Ponekad je osoba bila istog spola tijekom mnogih života, a najednom se našla u tijelu suprotnog spola. Njoj će njezine bolesti i problemi biti način odbacivanja tog tijela, naročito onih dijelova tijela koji su povezani s hormonima. Otkrila sam da je i to jedno od objašnjenja za homoseksualnost. Osoba je tijekom mnogih života bila istog spola pa ima poteškoća s prilagodbom na bivanje suprotnim spolom.

* * *

Imala sam mnogo klijenata s migrenama kojima smo našli uzrok u prošlom životu u kojem su ozlijedili glavu. Udarci u glavu koje su uzrokovali ljudi, oružja ili životinje obično se prenose kao podsjetnik osobi da ne ponavlja u ovom životu pogreške koje su ju možda u prošlom životu ubile. Jedan je primjer žena koja je u prošlom životu bila mladić kojeg su ustrijelili u glavu tijekom Američkog građanskog rata. Imala sam i u Engleskoj slučaj sa ženom koja je trpjela grozne glavobolje cijelog života koje su počinjale na mostu nosa i širile se preko čela na tjeme. Nijedan joj lijek nije pomagao. Saznale smo da je uzrok boli bio udarac mačem po tom dijelu glave tijekom jednog od brojnih ratova koji su se vodili u Europi kroz povijest. Razumijevanje problema dovoljno je za rješavanje fizičkog problema.

Jedan je slučaj migrene otišao u drugom smjeru. Klijentica je bila putnički agent pa je mogla putovati diljem svijeta. Njezine su se glavobolje pojavile kad je odlazila iz Indonezije i vraćala se doma. Bio je to prekrasan i opuštajući odmor na kojem se osjećala kao kod kuće pa nije mogla povezati pojavu glavobolje s odmorom. Ništa joj se traumatično ili neugodno nije dogodilo dok je bila tamo. Tijekom regresije vratila se u vrlo idiličan život u tom dijelu svijeta s prekrasnom obitelji i čovjekom koji ju je veoma volio. Njezina mi je podsvijest objasnila da je povratak u taj dio svijeta potaknuo sjećanja na prekrasan život te je bila uznemirena jer ga mora ponovno napustiti. To je uzrokovalo glavobolje. Žudjela se vratiti na mjesto na kojem je bila jako sretna. Moj je posao bio uvjeriti drugu osobnost da čak i ako se vrati tamo živjeti, to neće biti isto jer ljudi koje voli više nisu tamo i okolnosti su drugačije. Ne može povratiti taj život i mora pronaći sreću u sadašnjosti, možda čak i s istim ljudima budući da smo skloni reinkarnirati se sa svojim voljenima. Jednom kad je to shvatila, glavobolje su trenutno nestale i više se nisu vraćale.

* * *

Postoji i mnogo objašnjenja za pretilost. Neka je jednostavno predvidjeti: osoba je umrla od gladi u prošlom životu ili je to uzrokovala nekom drugom. Ponekad tjelesna težina predstavlja zaštitu. Osoba stvara podstavu kako bi se zaštitila od nečega (stvarnog ili umišljenog) u sadašnjem životu ili kako bi bila neprivlačna pa ju tako nitko neće povrijediti. Moj je posao saznati od čega se štiti. Ona obično zadnja shvati koji je uzrok, no kad joj se objasni tijekom hipnoze, sve ima smisla. Nakon toga osoba se može oporaviti.

Doživjela sam i neobična objašnjenja za pretilost. Jedna se žena vratila u život u kojem je bila vođa klana u Škotskoj. Posao je bio veoma zahtjevan i osjećala je veliku odgovornost. Kad je umrla, još je to osjećala te je ostavila važan trag, rekavši (nakon smrti): „Nikad se neću riješiti TEŽINE ove odgovornosti." To su veoma važne riječi koje je podsvijest shvatila ozbiljno i prenijela u sadašnji život.

Neobičan je slučaj opisan u mojoj knjizi Legacy From the Stars gdje je žena vidjela sebe kao izvanzemaljca koji se srušio na Zemlju i za kojeg su se pobrinuli domoroci. Imao je mnoge neobične sposobnosti koje su privukle pažnju. Jedna je bila neočekivano plutanje koje je uzrokovala Zemljina gravitacija. To joj je uzrokovalo želju da ne može plutati i privlačiti pažnju u sadašnjem životu pa je dobila na težini, iako to nije imalo smisla.

Još se jedno neobično objašnjenje za pretilost pojavilo kad je klijent Rick tražio pomoć za svoj problem s težinom. Ništa nije djelovalo, a naročito ne posebni režimi prehrane zbog kojih je jeo samo određene namirnice. Tijekom regresije odmah se vratio u život u nekoj drevnoj kulturi. Građevine nisu bile nalik ničemu što sam dotad otkrila ili o čemu sam čitala. Neki su me opisi podsjetili na kulturu Asteka, posebno na ono što su arheolozi otkrili. Imali su pravokutan teren okružen čudnim građevinama koje su korištene kao gledališta slična tribinama. Svaka je zajednica imala sportaša koji je sudjelovao u natjecanju. Rick je bio među njima i bio je uvijek dobro pripremljen. Ono je bilo veoma važno jer je odlučivalo o vladaru udruženih zajednica za određeno razdoblje. Za svako se razdoblje birao novi vladar o čemu se odlučivalo na temelju sportaša koji je pobijedio na natjecanju. Rick je nosio čudnu odoru, a na licu je imao nacrtane linije u boji. Opis igre zvučao je poput naše košarke. Trčali su po terenu s loptom koju su trebali ubaciti kroz kameni obruč smješten uz rub terena. Sjetila sam se Asteka jer su arheolozi otkrili igralište u Meksiku na kojem su Asteci igrali sličnu igru, ali kažu da su oni igrali s ljudskom glavom koju su ubacivali kroz kameni obruč. Ako je ovo ista lokacija, je li igra s vremenom spala na korištenje ljudskih glava ili su arheolozi u krivu?

Rick je bio veoma dobar sportaš i stalno je pobjeđivao. To je značilo da su njegovi jako dugo birali vođu. Nije mu se sviđao taj naporan rad i često je želio da vođe igraju umjesto njega. Nije se smio ženiti i bio je na strogoj dijeti osmišljenoj da ga održava mršavim i u dobroj fizičkoj kondiciji. Često je zavidio drugim ljudima jer su se smjeli družiti i jesti što god žele. Njegova se prehrana sastojala od kornjačinog mesa, neke vrste bijelog korijenja, mnogo vode i gorke bijele tekućine dobivene od mesnatih biljaka. Tu je tekućinu morao piti svako jutro i svaku večer. Često bi mu se spavalo od nje, ali bila je važna za održavanje mišića u formi. Mrzio je njezin okus i nikad se nije naviknuo na njega.

S vremenom se umorio od igranja i pokušavao je pronaći izlaz iz toga. Ljudi su ga voljeli, ali im je nakon nekog vremena dosadio jer je stalno pobjeđivao. Drugim se zajednicama to nije sviđalo jer nisu imale priliku vladati. Odlučio je izgubiti, ali tako da to ne bude očigledno. Kad je počeo gubiti, zamijenili su ga. Nakon toga je smio voditi normalan život i jesti što god poželi. Odlučio je otići živjeti s protivničkom zajednicom jer je bila veoma sretna zbog dobivene prilike za vladanje. Tamo je saznao da njihovi sportaši nisu bili na strogim dijetama, već su normalno jeli. Bio je sretan, ali nije još dugo živio. Na samrti se osjećao kao da mu utroba gori. Vrač je rekao da je to posljedica bijele tekućine koju je godinama bio prisiljen piti. Oštetila mu je tijelo.

Kad smo porazgovarali s podsvijesti, poveznica između tog života i njegovog problema s težinom postala je očita. Podsvijest je rekla da je ono piće bila droga, narkotik koji je uzrokovao brže kucanje srca te brzu probavu i tjelesni metabolizam radi dobre razvijenosti mišića i veće brzine. Narkotik je s vremenom uzrokovao rupe i čireve u crijevima što ga je ubilo. Kad sam pitala kako mu pomoći, podsvijest mi je odgovorila da to nije tako jednostavno. Tu je bilo uključeno mnogo međusobno isprepletenih čimbenika. Budući da ga je autoritet (vladar) prisiljavao da radi nešto što nije bilo najbolje za njega, naučio je biti sumnjičav i ne vjerovati autoritetima (vladi, crkvi, liječnicima itd.). Također, jedenje je postalo povezano s užitkom i društvenim aktivnostima. Bilo bi teško razdvojiti sve te stvari, a on je bio dovoljno zdrav pa je podsvijest smatrala da to nije vrijedno truda. Bilo je jasno zašto Ricku nisu išle stroge dijete na kojima je smio jesti samo određenu hranu. Vraćalo mu se sjećanje na prošli život. Sada je volio kuhati i jesti raznoliku hranu. Bio je to neobičan razlog za pretilost koji nije lako riješiti.

Kad se Rick probudio, nije se ničega sjećao, ali tražio je malo vode zbog vrlo neugodnog gorkog okusa u ustima. Kaže da ga je to podsjetilo na djetinjstvo kad je jednom istraživao šumu s prijateljem. Pronašli su mesnate biljke i žvakali ih (pravo je čudo što nije nastradao jer su u šumi mnoge biljke otrovne). Imale su gorak okus. Rekla sam mu za bijelu tekućinu koju je pio dugi niz godina u prošlom životu. Prenio je okus u sadašnjost. Kad je popio flaširanu vodu, sve je bilo u redu.

* * *

Pratila sam mnoge slučajeve astme do prošlih života u kojima je osoba često umrla zbog gušenja ili nečega što je bilo povezano s plućima ili disanjem, a nalazilo se u okolini (prašina, pijesak itd.). U počecima moga rada pojavio se značajan slučaj. Posjetio me liječnik koji je godinama imao napadaje astme. Koristio je inhalator znajući da to uzrokuje ovisnost pa ga se htio riješiti. Znao je dovoljno o paranormalnom i metafizičkom i smatrao je da bi odgovor mogao biti u prošlim životima. Vratio se u život u kojem je bio pripadnik plemena u afričkoj džungli. Bilo je to za vrijeme francuskog vađenja azbesta iz rudnika. Francuzi su zarobljavali pripadnike plemena i tjerali ih da rade u rudnicima kao robovi. Moj klijent bio je jedan od njih. Stalna izloženost azbestnim vlaknima tijekom rudarenja uzrokovala im je fizičke simptome poput krvarenja kroz usta iz pluća. To je stvaralo probleme s disanjem i naposljetku ih ubijalo. Kad bi se to dogodilo, Francuzi bi odnijeli tijelo u džunglu i zarobili nekog drugog kao zamjenu. Kad je moj klijent osjetio slične simptome, znao je da će umrijeti zbog oštećenih pluća. U njegovoj kulturi nije bio grijeh počiniti samoubojstvo ako se čovjek nalazi u neizdrživoj situaciji pa si je zario kolac u desno rame i umro.

Njegova mi je podsvijest objasnila da je sjećanje iz tog života preneseno pa su se u stresnim situacijama problemi s disanjem vraćali u obliku napadaja astme. Sad kad je liječnik razumio izvor problema, mogao ga je riješiti. Kad se probudio, rekao je: „Uvijek sam se pitao zašto me taj dio prsa ponekad boli. Trljao je upravo ono mjesto na kojem je bio zabijen kolac. Naknadno smo postali dobri prijatelji i četiri ili pet godina poslije seanse pitala sam ga kakvo je stanje s astmom. Nasmijao se i rekao: „Oh, da! IMAO sam astmu, zar ne?

* * *

Mnoge strahove i fobije možemo pratiti do načina na koji je osoba umrla u prošlom životu. Lako je razumjeti strah od visine, strah od mraka, klaustrofobiju i agorafobiju kad ih promatramo iz te perspektive. Jedan je takav slučaj (od stotina na kojima sam radila) bila klaustrofobična žena koja se užasavala toga da joj se vežu ruke ili noge i koja se po noći budila svakih sat vremena. Doživjela je deja vu kad je posjetila Nacionalni povijesni lokalitet u Fort Smithu u Arkansasu gdje su bili stari muzej i sud. Tamo je sudac Parker, neslavni „sudac koji vješa", održavao svoja suđenja od 1875. do 1897. Očuvan je i zatvor te su rekonstruirana vješala. Moja je klijentica znala da je već bila na tom mjestu i da je doživjela nešto grozno. Taj joj je izlet bio jezivo iskustvo.

Tijekom seanse vratila se u život u kojem je bila konfederacijski vojnik kojeg su uhvatili zajedno s nekolicinom. Bili su nagurani u tamnu sobu s veoma malim prozorima. Strah od vezanja ruku i nogu nastao je jer je bila okovana lancima za zid. Nemogućnost spavanja tijekom noći uzrokovala je ta situacija u kojoj se nije mogla naspavati i strah od toga što će se dogoditi. Tijekom sljedećih nekoliko dana svi su bili obješeni.

Ovaj je slučaj samo jedan primjer toga kako deja vu može biti nesvjesni podsjetnik na prošli život, kao i opčinjenost određenim razdobljem ili kulturama (zemljama). Ta privlačnost nije uvijek negativna, ali sadrži snažne osjećaje koji se trajno prenose tijekom raznih života.

* * *

Još jedna klijentica bila je medicinska sestra koja je završila psihologiju. Posjećivala je terapeuta dosta dugo u namjeri da pronađe rješenje za svoj problem, ali bezuspješno. Jedini zaključak do kojeg su dolazili bio je da joj se u djetinjstvu dogodilo nešto čega se nije sjećala. To joj nije davalo potrebne odgovore. Imala je problema s najstarijim sinom. Kad je zatrudnjela, nije bila u braku i htjela je pobaciti. Otac njezinog djeteta s vremenom ju je odlučio oženiti i nagovorio je da zadrži dijete. Kad je rodila, počela je osjećati da ju ono plaši. Osjećala se ugroženo. Mislila je da dijete možda zna da je pokušala pobaciti. Iako je ono sad odraslo, još uvijek postoje problemi.

Tijekom seanse odmah je otišla u prizor u kojem je bila IZNIMNO ljut muškarac. Držala je svoje ruke oko nečijeg vrata i gušila ga. Budući da smo mogli vidjeti tko je taj čovjek, rekla je da je to njezin sin u sadašnjem životu. Zatekla ga je sa svojom ženom i htjela ubiti. Ta joj je žena, koja se najednom prikazala, u sadašnjem životu bila majka s kojom je imala jako loš odnos. Ubila je čovjeka koji joj je sada bio sin. Vlasti su došle i odvele je (ga) u groznu zatvorsku ćeliju punu štakora i žohara koja nije imala prozore. Bilo je veoma prljavo i turobno. Kasnije je u toj ćeliji umrla. Sin joj je došao u ovaj život kako bi riješili negativnu karmu, ali bio je veoma ogorčen. Nije bilo nimalo čudno što se osjećala ugroženo i uplašeno zbog njega.

Nije nikako mogla shvatiti zašto joj se u sadašnjem životu alkoholičari gade. Miris alkohola i način na koji se alkoholičari ponašaju i govore u potpunosti su ju odbijali. Kad smo pitali za to, ispalo je da ona povezuje alkohol s prizorom u kojem guši drugu osobu. Možda su oboje pili pa je to doprinijelo ekstremnom bijesu. Što god bilo u pitanju, rezultiralo je strašnim posljedicama. Zato se morala vratiti u ovaj život sa svima uključenima kako bi pokušala riješiti negativnu karmu. Kad je to razumjela i vidjela da doista pripada prošlom životu, mogla je oprostiti sebi i svim sudionicima. Mogli smo to ostaviti u prošlosti što je riješilo cijeli problem.

Tijekom svojeg rada otkrila sam da postoji onoliko načina za otplatiti karmu koliko je zvijezda na nebu. No NAJMANJE poželjan način za otplatiti ubojstvo jest vratiti se i biti ubijen od strane svoje žrtve. To ne rješava ništa, samo doprinosi vrtnji kotača karme i stvara još karme. Rečeno mi je da je najbolji način da ubojica otplati svoju karmu „nježan način, kroz ljubav. Primjerice, osoba koja je bila ubojica, bila bi stavljena u poziciju da brine o svojoj žrtvi. Možda će morati posvetiti cijeli svoj život brizi o toj osobi: ovisan roditelj, dijete s invaliditetom itd. Neće joj biti dopušteno da ima vlastiti život. To je mnogo mudriji način otplate nego „oko za oko.

Klijentičin je psiholog rekao da nema ništa protiv da ide na terapiju prošlih života, ali nije vjerovao u to. No ona ne bi ni za milijun godina mogla otkriti uzrok svojih problema kroz tradicionalnu ortodoksnu terapiju. Rado bih bila muha na zidu da mogu čuti što je odgovorio kad mu je rekla da joj daljnje liječenje nije potrebno. Pronašla je odgovore u ovom obliku terapije.

* * *

Drugi slučaj u New Orleansu bila je veoma pretila mlada žena koja je očajnički htjela postati majka. Uzimala je lijekove za plodnost, ali nisu djelovali. Tada je imala strašnih problema s menstruacijama i mjesecima je krvarila. Jedino je rješenje bilo početi uzimati kontracepciju kako bi se menstruacija regulirala, što je bilo u suprotnosti s njezinom željom da začne. Također je pokušavala smršavjeti. Pitala sam tijekom regresije za nemogućnost začeća. Podsvijest je odgovorila da je ona u prethodnom životu bila udomitelj i imala jedanaestero udomljene djece. Čim bi jedno dijete napustilo dom, došlo bi drugo. Bila je jako dobra u tim izmjenama djece i veoma je uživala, no u ovom je životu dobila malo odmora. Rečeno joj je da se ne brine i da će imati dijete. Sada se njezino tijelo reguliralo i vraćalo u normalu. Pretilost je bila kušnja koju je morala proći, naročito kao mlada odrasla osoba, da se vidi može li se nositi sa zadirkivanjem i zlobnim komentarima kojima su skloni i odrasli. Prošla je test i bilo joj je dopušteno smršavjeti. Kad dođe do toga da može imati dijete, tijelo će biti u dobroj formi. I, naravno, dijete će doći onda kad treba doći.

Također, cijeli je život bila prekomjerno osjetljiva. Imala je razdoblja depresije osjećajući se usamljeno i napušteno. U jednom je trenutku doživjela slom i nije mogla prestati plakati. Napisala je u svoj dnevnik: „Osjećam se veoma prazno iznutra. Često osjećam da je moj život jednoličan i nezanimljiv. Ponekad se osjećam kao da se odmaram, a ponekad se bojim kao da iščekujem katastrofu. Tuga je uvijek prisutna. Kako ju prepoznajem i što činim da se to promijeni? Tuga je bila dio mene još otkad sam bila malo dijete u dobi od osam ili devet godina. Podsvijest je dala vrlo zanimljiv komentar. Rekla je da je ona trebala imati blizanca. Taj se drugi entitet dogovorio da će doći s njom u ovaj život, ali se u zadnji tren predomislio i odlučio da ne želi trenutno dolaziti. Stoga se drugo „tijelo nije razvilo i jedino je ona bila rođena. Cijeli je život nesvjesno osjećala da ju je taj drugi dio, blizanac kojeg nema, ostavio samu i napustio. Zajedno s depresijom osjećala je i tugu, kao da nešto nedostaje. Razlog je bio u tome što joj je nedostajao drugi entitet koji joj se trebao pridružiti u ovom životu. Nisam to nikad izgovorila, ali uvijek sam se pitala je li moguće da ta beba koju će imati u budućnosti bude onaj drugi entitet koji se napokon odlučio inkarnirati.

Kad smo to ispričali njezinoj majci, bila je šokirana jer nikad nije bilo nikakvih naznaka. Liječnici joj nisu rekli da postoji mogući blizanac. Moja je klijentica rođena 1972. Ne znam jesu li tražili ono što je danas poznati fenomen, a naziva se „fantomski blizanac ili „sindrom nestajućeg blizanca. Kad smo kasnije zajedno večerali, njezina je majka rekla da je imala nepoznatog doktora koji je bio na zamjeni kad je rodila kćer. Možda bi joj njezin liječnik rekao da je bilo ikakvih naznaka za još jedno dijete. Pretpostavljam da nikad nećemo saznati.

Otkrila sam i druge slučajeve neplodnosti uzrokovane umiranjem pri porodu u prošlom životu. To je pokušaj podsvijesti da spriječi ponavljanje takvog događaja. Ona ponekad ima čudnu logiku.

* * *

Sljedeća se regresija održala u San Joseu u Kaliforniji u svibnju 2000. Klijentica je cijeli život bila iznimno tužna i depresivna. U njezinu je životu vladao ponavljajući obrazac napuštanja, odbacivanja, osjećaja bezvrijednosti, odbačenog djeteta i straha. Bila je napuštena kao dijete i odgojena je u sirotištu. Imala je problema s muškarcima, brakovima i poslovima. Stalno je imala osjećaj da nije vrijedna ničega i da nije sposobna ništa postići. Također je imala migrene koje smatram jednim načinom samokažnjavanja. Bila je vrlo nesretna osoba koja se samosažalijevala.

Bile smo u važnom prošlom životu koji je objasnio njezinu situaciju. Vidjela se kako trči gradskim ulicama noseći jednogodišnju bebu. Svi su mahnito trčali vrišteći jer su ih progonili vojnici na konjima. Očito se radilo o nekakvom napadu. Strahujući za vlastiti život, pokušavala se negdje sakriti. Dijete je plakalo i bojala se da će ono privući njihovu pažnju i razotkriti ju. Zato je ostavila dijete na podu uza zid i otrčala u zgradu. Mislila je da bebu sigurno nitko neće ozlijediti. No pred njezinim su očima prošli ulicom i ubili bebu. Bila je toliko preplavljena tugom da uopće nije marila kad su ju pronašli i silovali prije ubijanja. Krivila je sebe za smrt djeteta, misleći da ga je trebala povesti sa sobom. Svejedno bi oboje umrli, ali nije o tome razmišljala. Samo se krivila za napuštanje djeteta. Bila je izbezumljena čak i na duhovnoj strani.

Prenijela je tugu i muku u sadašnji život i ponavljala obrazac kažnjavanja. Pitala sam može li oprostiti vojnicima što su joj ubili bebu. Odgovorila je da može jer su oni samo obavljali svoje „muške" poslove, ali da nikad neće moći oprostiti sebi što je napustila svoju bebu. Nakon dugih pregovora s podsvijesti, konačno smo došli do toga da si oprosti. Bilo je veoma teško, ali bilo je pravo olakšanje kad je uspjela. Kad se probudila, razgovarale smo i rekla sam joj da se već prevelik broj života kažnjava i da je vrijeme da to otpusti. Osim toga, da smo otišle još dalje u prošle živote, kladila bih se da bismo saznali kako je otplaćivala karmu jer je napravila istu stvar kao vojnik. Sve se vraća, sve se plaća. Osjećala je ogromno olakšanje nakon seanse. Nestao je osjećaj bezvrijednosti, a zamijenili su ga nada i očekivanje. Osjećala sam da je došla do životne prekretnice. Bilo je vrijeme da se prestane kažnjavati i da počne živjeti.

* * *

U sljedećoj je regresiji sudjelovala vrlo lijepa mlada žena iz Čehoslovačke koja živi u Londonu. Nekoliko je godina pohađala studij metafizike u sklopu dobrotvorne organizacije College of Psychic Studies , ali još nije imala diplomu. Imala je znanja, ali uvijek se suzdržavala od završnih ispita, pisanja završnih eseja itd. Glavni problem bio je ekcem po cijelom tijelu. Dobila ga je kad je imala tri mjeseca. Liječnički pokušaji nisu imali puno učinka. Hospitalizirali su je na nekoliko mjeseci dok je bila dijete u namjeri da pronađu rješenje. Bila je na steroidima, no oni su imali nuspojave. Pokušala je s kineskim biljnim lijekovima koji su joj donijeli malo olakšanja, ali su i uzrokovali želučane upale. Trenutno je koristila kremu koja je sprječavala veliku pojavu ekcema na licu. U najgorim ju je slučajevima cijelo tijelo svrbjelo i peklo. Htjela je pomoć da joj bude lakše, iako je imala ekcem cijeli život i svakako je bio dio nje. Osjećala je kao da će jedan dio nje nestati ako se ekcem povuče i da ga treba nečime zamijeniti.

Čim je ušla u stanje transa, vidjela je jako svjetlo i shvatila da gleda vatru. Vatra joj je bila pod nogama i širila se po tijelu. Postajala je uznemirena pa sam ju prebacila negdje gdje može objektivno promatrati. Vidjela je da je bila muškarac koji je zajedno s drugima bio na lomači na polju blizu šume i da svi zajedno gore. Kad smo se vratili na početak priče, vidjela je da s još