Zablaće

By Stipe Grgas

Knjiga pjesama Stipe Grgasa Zablaće vezuje i razdvaja ono što njegovo rodno mjesto čini prostorno i pjesničkim važnim, ono što ga odvodi na zaboravljene, napuštene ili prešućene postaje jedne naizgled periferne povijesti. Neispisane i neslužbene, ne uvijek dokumentirane povijesti, koja se domišlja i preslaguje, koja u neočekivanim oblicima, zaprekama i zabunama nastanjuje „zemnost stihova i potiče iskrenje“. Gotovo da se kronološki prate tragovi dolazaka patrijarha i utemeljitelja, istražuju urezi i zapisi o početku Zablaća, o njegovu trajanju i stradanju, o „Jadranu kakav je nekad bio“. Ali pouzdana početka nema, neuhvatljiv je, višeznačan i upravo zbog toga podložan različitim pogledima i tumačenjima, intimnim i javnim iskazima, pouzdanim i nesigurnim riječima, rečenicama. Grgas u Zablaću daje glas Zablaću, njegovim domorocima, anonimnim ratnicima, krivima i nedužnima, svojima, svojti, znanima i izgubljenima. Posao i rat, glad i stradanje, mukotrpnost, „život čovjeka i mora“ nosivi su motivi i teme Zablaća, obgrljenog i zarobljenog u neizvjesnosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Njegovi gospodari, osvajači uvijek iznova urezuju znake i simbole moći, posjedovanja i vlasništva na granicama kopna i mora, na tijelima šutljivih ribara, salbunara. Suhozidi i ljudski rad, domaći, iseljeni i povratnici, nedužni i krivi, potrošnost i prolaznost, opipljive su ideje knjige pjesama koja živi od mnogih znanja i uvida. Riječ je o naporu da neizgovorivo i prešućeno dobije svoj glas i svoje (novo) moguće značenje: što jest posao pjesnika Zablaća, što jest područje poezije! Vjerujući u jedinstvenost pjesničkog posla, Grgas otvara pozornicu za ne-mjesto, za vrijeme: „kada se u ovoj vali/ slegla velika povijest/ nisu stršili ni junaci/ ni izdajice“. Govorenje, pjevanje i pisanje na metaforičan se način zbiva u Zablaću, ali to nije jedini moguću čitateljski izbor i trag, jer tek se osluškuje i pronalazi ono što je ostalo po strani, u prostoru odgođenoga i neuhvatljivoga, „izvan uznositih planova“.
Miroslav Mićanović

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Meandarmedia
• Release date: Jun 24, 2021
• ISBN: 9789533342832

Book preview

ZABLAĆE

STIPE GRGAS

EDICIJA MEANDAR POEZIJA

Knjiga 45

STIPE GRGAS: ZABLAĆE

© MEANDARMEDIA 2019

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati

u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne

i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001048590

ISBN 978-953-334-220-7 (tiskano izdanje)

ISBN 978-953-334-283-2 (e-knjiga)

Printed in Croatia 10/2019

Meandarmedia

STIPE GRGAS

ZABLAĆE

Kada bih mogao još jednom porazgovarati sa Seamusom Heaneyem (1939–2013), zadnjim bardom 20. stoljeća, rekao bih mu:

Ne, dragi Seamusu, ni ovdje nema prerija

koje u suton režu veliko sunce

Više nego na tvom zelenom otoku

sve je ovdje skučeno

ubogo i malo

Ovdje lopatu u zemlju ne možeš zariti

Plitka je

Zamahnem li lašunom

udarit ću u kamen

Katkada zaiskri

Rekao bih mu da me je zadivio skromnošću kada mi je rekao da su svi irski pjesnici samo fusnote velikom Yeatsu. Iz Yeatsovih visina sišao je na zemlju i to iskustvo pretočio u zemnost svojih stihova.

I.

počeci

Zalud je ovdje tražiti tragove dolaska

iskati urez

ili zapis o početku

Crkveni spisi su kratkoga vijeka

Na bakrorezima

između slobodnolebdećih toponima

Foreccia de S Nicolo

Zabalachtie

Soline

samo gluha

tupa praznina

Grobljanski su datumi

najvećma onih koje smo poznavali

Čak se ni na Fortisa ne možemo žestiti

u njegovu putopisu nas nema

osim onih kapi smole što cure iz tršalja

koje su pustili da rastu pastiri

zbog hladovine koja pruža stoci za ljetne žege

Jesu li tu stoku čuvali Morlaci

jesmo li mi Vlasi

jesu li to bili Hrvati

Srbijanci ili Albaneži

meni je svejedno

kao što ni ti stokogoniči nisu marili

za one koji su tu bili prije njih

podrijetlo (i)

Nisam bio sa starješinama

kada im je došao glasnik iz obale

obećao im motiku

pristanu li služiti gospodaru

Zamišljam svojtu

zamišljam mazge

pse

ovce

nešto peradi

zamišljam ih na uzvisini iznad Mandaline

njihov prvi pogled na blata

i spuštanje kosom u dol

Zastaju na obali

okreću leđa moru

utaboruju se i prihvaćaju dar krša

Skupljam ovčje balege

i pripuštam u pjesmu

sve njih

mučaljive

pogurene

prašnjave od puta

Dobro nam došli

podrijetlo (ii)

Dobro nam došli i vi

pristigli na ovu obalu morskim putem

ne kao brodovlasnici

ne kao noštromi

ne kao ribari

niti kao mornari

Refužo čeljad

uljuđenog otoka

vi ste bili mletački višak

vi ste bili služinčad

vi težaci

koje je gospodar Zablaća

naselio

u bunje

u kamene potleušice

u poetiku bestijalnosti

podrijetlo (iii)

Druga kazivanja o početku su tlapnja

Ovdje nije bilo brodoloma

ovdje nije bilo argonauta

rodoslovlje je ovdje kratkoga vijeka

ne preporučam prerevna iskapanja

štogod bi se moglo naći

Pristigli ste bez popudbine

gorštaci i boduli

ne baš sol zemlje

na ovaj krš

između solana i mora

Vaša je to zemlja:

i negdašnje zgarište

i blato

i gaj

pustopoljina i vrtača

borova šuma

: ova zemlja vaših kavgi

Zemlja je to o kojoj slušah u njujorškom restoranu

Ponticelli na Broadwayu u Queensu

ne više kao o zavičaju

nego kao o prigodi za ulaganje

Zemlja

između katastra zemljišnjika i sudskog pravorijeka

Zemlja po kojoj sada ruju geodeti

po kojoj ruju naše mržnje i strahovi

naše đelozije

Zemlja

koju posjedujemo kao desetinu

petnaestinu

zemlja razdijeljena u paramparčad

usitnjena kao i mi sami

u pravo vlasništva nad osamom

utemeljitelji

Ovaj poluotok je naš

reče Antun

Ivan ili Josip Fontana

Ovdje s desne strane uvale

sagradismo vilu s uljarom

Trebali su nam krčitelji

trebali su nam kopači

trebali su nam stokočuvari

trebali su kovači

da iskuju motiku i lopatu

plug

obruče za bačve

Podanici su nam došli iz vrleti Zagore

drugi

s otoka

Marni su i poslušni

tvrdi

mučaljivi i uporni

Prinose nam masline