Ljubav i Poštovanje u obitelji

By dr. Emerson Eggerichs

Psihološka istraživanja potvrđuju staru biblijsku tvrdnju da djeca trebaju ljubav i Bog nas poziva da im ju pružimo (Tit 2,4). A roditelji čeznu za poštovanjem koje je Bog odredio kao našu dužnost (Izl 20,12).
Knjiga nudi praktične savjete kako:
• prepoznati ljubav i poštovanje kao temeljne obiteljske potrebe
• prekinuti obiteljski krug sukobljavanja
• odgajati na šest biblijskih načina da bismo motivirali svoju djecu
• disciplinirati dječji prkos i prevladati dječju nezrelost
• biti zreo, jer je odgoj samo za odrasle
• raditi timski, ovisno o djetetovu spolu
• biti roditelj kakva Bog želi, neovisno o djetetovu ponašanju.

Dok svatko traži formulu za savršenu obitelj ... nema savršene obitelji, ali u ovoj knjizi možete pronaći mudrost i metode koje su vam potrebne. (I) ne samo da se u njoj krije mnoštvo mudrih savjeta, već sadrži i priče o pogreškama i propustima mojih roditelja. (Bez brige, ispala sam sasvim dobro.) (Joy Eggerichs)

Dr. Emerson Eggerichs je autor uspješnice New York Timesa „Ljubav i poštovanje“ prodane u više od 1,6 milijuna primjeraka.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Figulus d.o.o.
• Release date: Sep 17, 2020

Book preview

Zahvale

Zahvalan sam svojoj bogobojaznoj, mudroj ženi Sarah na njezinim molitvama, savjetu i britkosti. Bez njezine nemjerljive zasluge ne bih mogao napisati ovu knjigu. Prava je istina da je ona zaslužna za ovu knjigu, brinući se za našu djecu na načine koji su meni nezamislivi. Hvala ti, zlato!

Hvala vama, Jonathane, Davide i Joy, što ste čitali poglavlje za poglavljem kako sam ih pisao i davali mi iskrene primjedbe. Bez njih ne bih mogao napisati ovu knjigu.

Zahvaljujem Fritzu Ridenouru što je dvije godine surađivao sa mnom radeći na ovoj knjizi. Skupio je sve te podatke, 35 godina zapisivanja! Beskrajno sam mu zahvalan što mi je pomogao, ali najviše mu hvala što mi je prijatelj. Dodao bih i da je kao osamdesetogodišnjak pobudio u meni želju da budem jak, mudar i duhovit kao što je on kada dođem u njegove godine. Svaka mu čast!

Zahvaljujem Joanne Tims, Sarinoj najboljoj prijateljici iz studentskih dana, što je bila treći par očiju u zadnji trenutak. Popravila je blaženog Fritza i mene bolje nego što je i sama svjesna. Uistinu nam je bila dar.

Zahvaljujem svojoj dragoj snahi Sarah što je čitala rukopis i pomogla mi u završnom sređivanju. Primijetila je neke stvari koje nitko drugi od nas nije!

Zahvaljujem svima koji su mi pisali tijekom godina i podijelili sa mnom kako primjenjuju ljubav i poštovanje u svojoj obitelji. Mnogo puta bio sam dirnut do suza. Promijenio sam njihova imena i neke detalje da bih zaštitio djecu, ali sva su svjedočenja u ovoj knjizi istinita.

Zahvaljujem Ricku Christianu i „Alive Communicationsu", kao i Thomasu Nelsonu i svima pod vodstvom Matta Baughera što su omogućili da Ljubav i poštovanje u obitelji dođe na svijet.

Zahvaljujem zaposlenicima i upravi „Love & Respecta" na podršci i prihvaćanju ideje da ova knjiga treba biti objavljena da bi bila na korist roditeljima i djeci.

Zahvaljujem mami i tati, koji su prihvatili Krista u vrijeme moje prve godine studija. Tad je moja obitelj doživjela promjenu. Ostavili smo prošlost iza sebe, počeli se voljeti i poštovati i nadati vječnomu životu s Kristom. Mama i tata danas se nalaze na mjestu koje je Isus nazvao rajem. Zahvaljujem Gospodinu na svojoj dragoj sestri Ann, koja je nastavila moliti za mene nakon mojih roditelja, koji u vječnosti svjedoče Božjoj savršenoj ljubavi i slavi.

Zahvaljujem i našemu ljubljenomu Gospodinu što mi je otkrio kako djeca poštuju svoje roditelje i kako roditelji vole svoju djecu te za njegovo prosvjetljenje kako biti roditelj po njegovu – bez obzira na sve.

RIJEČ-DVIJE O I OD DJECE IZ OBITELJI EGGERICHS

Čekao sam s pisanjem ove knjige sve dok moja djeca ne odrastu. Svi troje sad su u tridesetima. Dakle došlo je vrijeme. Ali prvo bih htio nešto reći o njima, kao i da oni kažu nešto o sebi.

O njima

Nakon što je godinama službovao kao klinički psiholog i poručnik američke mornarice, Jonathan je otvorio psihološko savjetovalište „Ljubav i poštovanje" u Grand Rapidsu, Michigan. Želja mu je pomoći ljudima koji se bore s velikim životnim poteškoćama, kao što su izazovi vojničkog života, problemi u braku ili svakodnevna duševna pitanja. Nastavio se je baviti kliničkom psihologijom jer je htio pomagati ljudima i utjecati na njihove živote.

David je veoma vješt u video produkciji i ima vlastitu filmsku kompaniju, „Motivity pictures. Nebrojeno puta nam je pomogao snimiti video poruke o ljubavi i poštovanju. Iako svjedoči da je imao više problema nego njegovi brat i sestra s načinom kako smo ga odgajali, također tvrdi da je najveći zagovornik takva načina odgoja. Nedavno me je zamolio da govorim skupini njegovih prijatelja koji su u braku o tome kako biti dobar roditelj. Čini mu se da su izgubili nit i rekao mi je: „Tata, kad bi sjeo s njima i razgovarao, znam da bi te poslušali. Moraju čuti ono što im ti imaš reći.

Služeći u zajednici „Love and Respect", Joy ima svoje vlastito poslanje na nacionalnoj razini, radeći s mladima svoje dobi, govoreći o velikoj važnosti mudrosti u odnosima muškaraca i žena. Njezina mrežna stranica, loveandrespectNOW.com, pruža mnogo primjera njezine mudrosti. Nedavno smo snimili seriju video priloga nazvanu Illumination Project. U njima kao otac i kći savjetujemo mladež, u dobi od 18 do 35 godina života, kako se voljeti i poštovati u odnosu. Molimo na nakanu da naše svjedočenje i dijeljenje pomogne dugima.

Od njih

Jonathan: Kao klinički psiholog, često čujem od svojih pacijenata kako izgleda loše roditeljstvo, izostanak roditeljske brige ili čak zlo roditeljstvo. To me rastužuje i ljuti. S druge strane, čujem i iskustva u kojima se nazire nada i želja da se što promijeni, da obitelji postanu drukčije. Oni traže znanje, metode i mudrost. To je razlog zašto sam podupirao svojeg oca u pisanju ove knjige. Ostali su razlozi osobni.

Kada pomislim kako izgledaju dobri roditelji, sjetim se svojih roditelja. Jesam li pristran? Jesam. Ali oni su zaslužni za to moje mišljenje, jer su u mene uložili svoju ljubav i svoja nastojanja. Jesu li bili savršeni? Nisu i znam da je bilo trenutaka u mojem odrastanju kad sam mislio da su daleko od savršenstva. Međutim uvjeren sam da će moje mišljenje o mojim roditeljima odrastati i sazrijevati poput skupa vina kako godine prolaze i da ćemo moja žena i ja podizati svoju vlastitu obitelj napajajući se njihovom mudrošću.

Nakraju, moj je otac bio u dvojbi treba li napisati ovu knjigu zbog toga što je bio svjestan svojih neuspjeha. Razuvjerio sam ga rekavši mu: „Daj nemoj, prestani! Bili ste sasvim dobri roditelji, možda i savršeni. Slijedio si Krista kako si najbolje znao i mogao. Znam da će knjiga imati velik utjecaj na ljude: napiši ju!" Svim srcem preporučam ovu knjigu, koja se temelji na iskustvu mojih roditelja i iznosi njihove roditeljske napore i njihovu predanost nama djeci te vjerujem da će biti od velike pomoći drugim roditeljima. Da budem konkretan, ona je odraz mudrosti i razboritosti mojeg oca. Hvala vam, oče i majko.

David: Vjerujem da je moj otac, pišući ovu knjigu, doživio svoje najteže iskustvo, osim kad je moja majka imala rak dojke. Pišući ovu knjigu dvije godine, moj je otac iznova promišljao o svojem očinstvu i odgojnim metodama kojima se je koristio, što je kod njega izazvalo mnogo boli i žaljenja. Mukotrpno se je trudio iznijeti sve svoje i majčine muke, pogreške i nesavršenosti kao roditelja.

Često sam se mučio s načinom kako su me roditelji odgajali. No prava je istina da sam imao najbolje roditelje. Kako je to moguće?

Čitajući ovu knjigu, otkrio sam mnoge pogreške koje kao djeca činimo, a roditelji čine još i veće pokušavajući se nositi s pogreškama svoje djece.

Moj otac nije napisao ovu knjigu da bi sačuvao svoj obraz, već da bi poboljšao odnose između roditelja i djece.

Joy: Dok svatko traži formulu za savršenu obitelj, današnji naraštaj roditelja, od kojih su mnogi moji vršnjaci, mora čuti ovu poruku mojih roditelja, koja je nastala na temelju njihova iskustva, a uobličio ju je i zapisao moj otac. Ne samo da se u njoj krije mnoštvo mudrih savjeta, već sadrži i priče o pogreškama i propustima mojih roditelja. (Bez brige, ispala sam sasvim dobro.) Nadam se da ćete kao roditelji nastojati ne previše zabrljati u odgoju svoje djece. Upamtite da nema savršene obitelji, ali u ovoj knjizi možete pronaći mudrost i metode koje su vam potrebne.

Kao što je sve troje moje djece reklo, ovo je knjiga o usponima i padovima na našem roditeljskom putu. Da to pojasnim, htio bih podijeliti s vama nekoliko svojih neuspješnih točaka:

• Nema savršene obitelji, to je gotovo oksimoron. Nezrelost, neodgovornost i bezbožnost jamče nesavršenost.

• Ima nade za vas, stoga nemojte odustati. Nađite ohrabrenje u našim primjerima. To se naziva negativnom motivacijom, a pozitivnu možete naći u onome što Bog čini u vašoj obitelji.

• Postoji Božji plan za odgoj, čak i kada djeca naizgled pođu nekim svojim putem. Tajna je u tome da se bez obzira na sve slijedi taj Božji plan. Kad ga se držite, vjerujem da ste uspješni u Božjim očima. Ova je knjiga moj skroman pokušaj da objasnim taj Božji plan.

UVOD

MOGU LI LJUBAV I POŠTOVANJE POMOĆI U ODGOJU DJECE?

Svi smo to doživjeli. Stojimo u redu na blagajni u trgovini i vadimo namirnice iz kolica dok se naše petogodišnje dijete (koje već ima dovoljno godina da bi se znalo ponašati) počinje derati što nije dobilo lizalicu. Da stvar bude gora, baci se na pod, valja se i glasno vrišti da ga svi čuju: „Ne voliš me!"

Posramljeni, podižemo dijete i glasno mu šapćemo u uho: „Mladiću, kakvo je to ponašanje? Digni se i prestani s tim. Odmah!" Naravno, to samo pojača njegovo deranje i do izlaska iz trgovine već smo potpuno postiđeni, poraženi i obeshrabreni – ponovo!

O čemu se zapravo radi, osim što petogodišnji Buddy nije dobio ono što je htio? Zašto sve tako lako izmakne kontroli?

Ista stvar se ponavlja kada Kelli navrši 16 godina i želi voziti auto, ali joj mama i tata kažu: „Ne večeras, Kelli. Žao nam je. Ona nato počne vikati: „Ne mogu vjerovati. Nije vam uopće stalo do mene. Trebam auto! Rekli ste da ću ga moći voziti! Ova me obitelj mrzi!

Te izraze, da nisu nevoljena, da roditeljima nije nimalo stalo do njih i da ih mrze, svaki sin i kći koriste od početka vremena. Naša se djeca rađaju sa sposobnošću manipuliranja roditeljima kada što nije po njihovu. Međutim jesu li sve njihove pritužbe samo manipuliranje? Što ako se dijete uistinu osjeća nevoljeno? Nekad je to teško procijeniti.

No mama i tata u tom se trenutku pitaju zašto njihovo dijete ne može prihvatiti ne kao odgovor. U takvim momentima roditelji se osjećaju zanemareni i omalovaženi. I zašto se to stalno ponavlja?

Izložit ću vam plan igre za odgajanje djece, bez obzira na njihovu dob. Da biste mogli primijeniti taj plan, morate razumjeti dva osnovna načela, koja vrijede za sve uzraste i životne stadije:

1) Djeca trebaju ljubav.

2) Roditelji trebaju poštovanje.

Odnos roditelja i djece u biti se svodi na ljubav i poštovanje.

Kad se susretnu s neposlušnošću vlastitog djeteta, roditelji ne pomisle: „Ne voliš me! Umjesto toga oni zaključuju: „Ne poštuješ me. Roditelji se moraju osjećati poštovano, posebno kada dođe do nesuglasica. Kad se uznemiri, dijete ne vrišti: „Ne poštuješ me. Ono se duri: „Ne voliš me. Dijete se mora osjećati voljeno, posebno u trenutcima razmirica.

Dobra je vijest da, kad se djeca osjećaju voljeno, onda slušaju roditelje, a kad se roditelji osjećaju poštovano, onda su snažno motivirani da još više iskazuju ljubav prema svojoj djeci. Kad se te dvije potrebe međusobno zadovoljene, onda se u obitelji događaju lijepe stvari.

Nažalost, prečesto se događa baš suprotno. Nevoljeno dijete reagira negativno i s nepoštovanjem prema roditeljima. Roditelj koji nije poštovan reagira negativno na način da djeca ne doživljavaju da ih voli. Možemo reći da svaka negativna reakcija u obitelji ima svoju suprotnu, negativnu protureakciju. Ta dinamika rađa tzv. obiteljski začarani krug: bez ljubavi dijete reagira nepoštovanjem, a ako nisu poštovani, roditelji reagiraju uskraćivanjem ljubavi.

Spominje li Biblija tu potrebu za ljubavi kod djece i poštovanja kod roditelja? Da.

Roditelji trebaju i žele postanje, o čemu Biblija izravno govori: „Poštuj oca svoga i majku svoju…" (Izl 20,12) To je tek jedan od mnogih biblijskih odlomaka gdje se govori o tome da treba poštovati i častiti svoje roditelje. A djeca trebaju i žele ljubav i nježnost i Biblija poučava roditelje da im to pruže. Proučite Tit 2, 4; Ef 6, 4 i Kol 3, 21, što su samo neki primjeri gdje se navode roditeljske odgovornosti.

Dok sam proučavao , našao sam nešto što može pomoći mnogim roditeljima i potpuno promijeniti njihov odnos s djecom. Jedno je imati teologijsku teoriju, a drugo je provesti ju u praksi, osobito u svakodnevnoj strci brige za djecu. Kao što svaki roditelj zna, od dojenčadi do tinejdžera djeca uvijek ne poštuju i ne časte svoje roditelje, a nije uvijek lako voljeti djecu koja stalno prkose i ne iskazuju poštovanje. Najveći je izazov kako iskazati ljubav prema svojemu predškolcu, pogotovo ako je napravio scenu u redu na blagajni i učinio vas razočaranima i obeshrabrenima. Ili kako da se roditelj nosi s kćeri tinejdžerkom koja se dere: „Vi ste najgori roditelji na svijetu!" i izvodi dramu koja bi se mogla postaviti i na Broadwayu?

Dok smo odgajali troje djece, Sarah i ja doživjeli smo nešto slično više puta. Sjećam se da je to poput pobjede u bitci koja izaziva osjećaj da bismo mogli izgubiti rat. Kao roditelji Sarah i ja nismo bili savršeni, što ona otkriva u svojoj priči:

Jednog dana, dok smo razgovarali sa svojim najstarijim sinom Jonathanom, on nam je rekao: „Mamo, htjela si savršenu obitelj, ali nisi ju ostvarila." Bila sam zaprepaštena. Nikada to nisam rekla, ali sam očito to dala do znanja i bez riječi. Budući da sam ja bila iz slomljene obitelji i namjeravala sam sve činiti drugačije, shvatila sam da sam željela ono što je nemoguće. Kasnije, kad sam razmišljala o njegovim riječima, zaplakala sam. Često sam molila Boga da kompenzira moje pogreške i mislila sam da ću zauzvrat dobiti savršenu djecu! Kao što ćete vidjeti u ovoj knjizi, nismo bili savršeni roditelji, a ni naša djeca nisu bila savršena – nema savršene obitelji! No nemojte se obeshrabriti, ta svi smo zajedno u tome!

„Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe dan Jahvin, dan velik i strašan. On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju." (Mal 3, 23 – 24)

U istraživanju za ovu knjigu pretražio sam Bibliju od Postanka do Otkrivenja u potrazi za dijelovima koji govore o roditeljstvu i zbilja ih ima mnogo. Dijelim to s vama, kao i niz svojih osobnih primjera o onome što sam naučio iz svojih pogrešaka, kao i onome što sam dobro učinio. Uvjeravam vas da moja odrasla djeca, sada u tridesetim godinama života, potpisuju sve što sam napisao – dobro, loše i ružno.

Koji je onda plan igre?

Ova knjiga govori o preobražajnoj snazi ljubavi i poštovanju među roditeljima i djecom.

Naučit ćete kako:

• gledati na ljubav i poštovanje kao na temeljne obiteljske potrebe;

• prekinuti obiteljski začarani krug;

• odgajati prema šest biblijskih načina, koje nazivam vodičima koji će energizirati vašu djecu;

• suzbiti prkos i nadići djetinjastost;

• biti zreli, budući da je roditeljstvo samo za odrasle;

• raditi kao tim, prema spolu djece;

• biti roditelj po Božjoj promisli, neovisno o ponašanju djece.

Roditeljstvo je pustolovina vjere. Služeći Kristu kao otac ili majka, zadobit ćemo Božju nagradu, „znajući da će svatko … učini li što dobro, za to dobiti plaću od Gospodina" (Ef 6, 8).

Možda ste vi poput roditelja s kojima sam razgovarao, koji su se osjećali poraženo, misleći da će odustati. Napisao sam ovu knjigu da vam pomogne ustrajati. Ako su vam djeca još mala, vaša će igra dugo potrajati. Ako su tinejdžeri, još uvijek imate dovoljno vremena da popravite svoj odnos s njima. A ako su odrasla, te su istine svevremenske, budući da roditelji uvijek ostaju roditelji!

Ljubav i poštovanje može djelovati i djeluje u obitelji. Dopustite mi da vam pokažem zašto… i kako!

Dr. sc. Emerson Eggerichs

PRVI DIO

ZAČARANI OBITELJSKI KRUG

Kao roditelj, primijetio sam neke zanimljive stvari u Bibliji. S jedne strane nalazim zapovijed djeci da poštuju oca i majku. Ali s druge strane nema zapovijedi da moraju voljeti oca i majku.

Primijetio sam i da, slično tomu, roditeljima nije naloženo da moraju poštovati svoju djecu, nego da ih moraju voljeti (Tit 2, 4). „Ljubav" o kojoj se radi u tome biblijskom tekstu jest philia, prijateljska ljubav, ali nema zapovijedi da roditelji moraju voljeti ljubavlju zvanom agape, što je Božja bezuvjetna ljubav.

Zaključio sam da Bog stavlja agape u srca roditelja zbog dobrobiti djeteta.(1) Međutim, premda roditelji prirodno osjećaju takvu agape ljubav za svoje dijete, kad su frustrirani ili ljuti, oni ju mogu i uskratiti (Tit 2, 4) te se dijete može osjećati nevoljeno. Tada reagira negativno i na način da ne poštuje roditelje.

I onda nastaje začarani obiteljski krug! Kad se dijete osjeća nevoljeno, ono će reagirati tako da ne poštuje roditelje. A kad se roditelji osjećaju nepoštovano, oni reagiraju na način da ne pokazuju ljubav prema djetetu. I tako se to nastavlja ukrug, a nekada potraje i cijeli dan – sve dok se nešto ne učini da bi se to prekinulo.

U prva tri poglavlja naučit ćemo kako prepoznati da je započeo začarani obiteljski krug. A možda je još i važnije to što ću vam iznijeti strategije za smirivanje situacije prije nego što se taj ciklus toliko zavrti da se više ne može zaustaviti.

1. Kad bi djeca htjela surađivati, svi bismo bili divni roditelji!

Bio je vruć ljetni dan 1986. godine. Vraćali smo se kući svojim kombijem s prekrasna i ugodna ljetovanja. Sve je bilo spokojno i bili smo u duhu zajedništva – sve do zadnjih dvjesto milja. Onda su se odjednom Jonathan, kojemu je bilo deset, David, kojemu je bilo osam, i Joy, kojoj su bile četiri godine, počeli svađati zbog nevažnih stvari i bez obzira na sve naše zahtjeve da prestanu nastavili s verbalnim ratom sve dok se nismo zaustavili da bismo ručali na mjestu pogodnu za piknik. Nadali smo se da je time svađa prekinuta, ali ništa od toga. Jonathan je i dalje zadirkivao Joy, a David im je obojima zanovijetao. Kad su konačno decibeli i napetost dosegli svoj vrhunac, Sari i meni bilo je dosta. Sarah je ustala i rekla: „Odustajem!" Potom se je odšetala do susjednog stola za piknik da bi bila sama. Odmah sam rekao djeci da ustanu i poveo ih na toalet.

Sarah je nastavila sjediti za svojim stolom i promatrala skupinu motorista, koji su se zaustavili da predahnu u hladu i malo gucnu. Gledala je te tetovirane tipove s vojničkim čizmama i jaknama bez rukava kako daju gas i nestaju na svojim motorima. Sjeća se da je u tom trenutku razmišljala kako bi bilo odjuriti u zalazak sunca i ostaviti sve roditeljske terete za sobom. Nije da je htjela napustiti obitelj, ali osjećala se je tako opterećena majčinstvom da je imala iracionalnu potrebu pobjeći – i to ju je uplašilo.

Vratio sam se s djecom, smjestio ih u kombi i otišao k stolu za piknik, gdje mi je Sarah ispričala kako se osjeća. Poanta je bila da joj je svega dosta. Nastala je šutnja za koju se je činilo da traje cijelu vječnost (iako je vjerojatno prošla samo minuta) i oboje smo zurili u daljinu. Bilo je vrijeme da glava obitelji progovori. Pokušao sam smiriti situaciju smijehom i rekao sam nešto poput: „Da se nisi usudila otići sama! Pobjegnimo zajedno! Ali kad sam vidio Sarino lice, prestao sam se smijati. Bez ijedne riječi uputili smo se prema kombiju. Vidio sam da je povrijeđena u duši. Spuštenih ramena i sa suzama u očima rekla je: „Ništa ne pomaže. Osjećam se promašeno.

Pokušao sam ju utješiti, ali nisam uspio. Osjećala se je potpuno poraženo, a da budem iskren, i ja sam se osjećao isto tako.

Kad smo nedavno o tome razgovarali, Sarah mi je priznala: „Osim što sam tebi rekla kako sam se osjećala, nikomu drugomu to nisam ispričala sve dok nije proteklo više godina. Osjećala sam se kriva što se tako osjećam i nije mi bilo ni do čega."

Uvjeren sam da se možete poistovjetiti s tom pričom iz začaranog kruga lude obitelji Eggerichs. Pamtim jednu mladu majku koja je dolazila na radionice o začaranome obiteljskom krugu koje sam vodio. Poslije mi je prišla i rekla da su stvari bile krajnje ozbiljne s njezino troje djece tog dana i da je pitala svojega devetogodišnjeg sina, glavnog krivca za sve: „Želiš li susresti Isusa? Prije nego što joj je odgovorio, dodala je: „Jer ako ne prestaneš, susrest ćeš ga odmah!

Djeca neće uvijek primijeniti biblijski savjet: „Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja." (Izr 23, 35)

Jasno, ta majka nije zbilja mislila učiniti što drastično, ali bila je stjerana u kut i morala je odaslati sinu snažnu poruku. Tako se je i Sarah osjećala na trenutak kad je pomislila da sjedne na „Harley" i ostavi obitelj iza sebe. Svi znamo kakav je to osjećaj. Kad bio barem djeca htjela surađivati, sve bi bilo lakše. Ali svaki roditelj zna da to tako ne ide. Roditelji se uvijek iznova