Pred smrt: Dramska vizija u jednom činu

By Fran Galović

Fran Galović (1887.-1914.), hrvatski književnik – pjesnik, novelist i dramski pisac – iz razdoblja moderne, sa samo 27 godina tragično je preminuo na samom početku Prvog svjetskog rata, ali je stvorio obiman književni opus u kojemu posebno iskače antologijska zbirka Z mojih bregov, uz Krležine Balade Petrice Kerempuha vrhunsko ostvarenje suvremene kajkavske lirike.

Galovićeva drama Pred smrt (1913.), smještena u ruralnu sredinu, realistička je i naturalistička jednočinka, čiji je kraj, međutim, simbolički. Drama se temelji na kontrastu tragičnosti smrti i banalnosti njezina prihvaćanja. Tu dramu i suvremena kritika i novije interpretacije ističu kao najuspjelije Galovićevo dramsko djelo. Praizvedena je nakon autorove smrti, 1916. godine u HNK u Zagrebu.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Publishdrive
• Release date: Jun 23, 2013
• ISBN: 9789533281902

Book preview

Galović

Lica

MARKO PAVLOVIĆ

KATA, njegova punica

JELA, njegova svast

MARA, njegova sestra

ROZA, suluda prosjakinja

ZVONAR

GROBAR

NEZNANKA

Događa se jedne ljetne noći.

Jedini čin

Oveća seljačka soba. Desno i otraga vrata. Prva vode u kuhinju, a druga na dvorište. U desnom uglu - između obadvojih vrata - velika, zemljana peć. Lijevo dva prozora na ulicu. S lijeve strane onih vrata u dnu ima još jedan prozor, a kroza nj se vidi dvorište u mjesečini. Otraga su dva ormara, jedan između prozora i vratiju, a drugi u lijevom uglu. Naprijed uza stijenu s lijeva i s desna po jedna ladica. - Između prozora na lijevoj strani uzdigao se krevet, omotan sve do zemlje bijelim plahtama. Na krevetu, povrh jastuka, leži mrtvo tijelo žene, odjeveno u crninu. Prekriveno je bijelom, mrtvačkom koprenom. Čelo glave crni, veliki križ, a na podnožju tanjir s posvećenom vodom i grančicom šimšira. Oko odra gore četiri duplira, usađena u velike, crne, drvene svijećnjake. Na stijeni povrh kreveta visi zrcalo, prekriveno bijelim rupcem. Naokolo ima još nekoliko svetačkih slika, a kraj vratiju u pozadini miruje ura. - Po sobi je razasuto nekoliko stolaca i niskih klupčica.

Prvi prizor

Ivo. Đuro. Tomo. Bara. Lucija. Dora. Roza. Malo poslije Jela.

Kad se zavjesa digne, sjede svi na onim klupčicama i stolcima. Žene su bliže odru, a muškarci većma na desno. ROZA je sjela na jedan tronožak u sredini i drži u rukama zelenu granu.

BARA puna i jedra. Bit će joj 25 godina. Govori jasnim, dubokim glasom: Ja sam uvijek mislila, da će se tako nešto dogoditi. Još kad je ono morala iz crkve... došla joj je težina...

LUCIJA nešto je starija od Bare. Spustila je obje ruke u krilo: I ja se sjećam... Bila je blijeda kao krpa.

DORA slaba je i mršava. U ruci drži čislo: Ali da će baš ovako...

IVO bacio je cigaretu na tle i zgazio je. Krupan je i jak. Glasno: Ovako ili onako! To je svejedno!...

ĐURO onizak i žilav. Ima male, žućkaste brkove. Gotovo se nasmijao: To sada govoriš! Pokušaj noćas!

IVO: No, pa što onda?...

ĐURO: Vidio bi već! Ne bi se sigurno ovako junačio!