Graničari: Izvorni narodni igrokaz s pjevanjem i plesom

By Josip Freudenreich

Josip Freudenreich (1827.-1881.) jedan je od utemeljitelja kazališta na hrvatskom jeziku u 19. stoljeću. Svestrana osoba i miljenik publike, bio je dramski pisac, popularni glumac sa nizom zapaženih uloga, redatelj, koreograf, prevoditelj, kazališni poduzetnik i pedagog.

Dramom "Graničari" (1857.) utemeljio je pučki igrokaz, izuzetno popularni dramski žanr smješten u sadašnjost, najčešće u ruralnu sredinu, s miješanjem tragičnog i komičnog, te s glazbom i plesom. Ovo se djelo najduže zadržalo na repertoaru hrvatskih kazališta i do danas je ostalo jedno od najizvođenijih. Komika "Graničara" je jednostavna, narodska, uz naznaku društvene kritike, a radnja melodramatska uza stalne promijene osjećaja.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Publishdrive
• Release date: Jul 23, 2013
• ISBN: 9789533282480

Book preview

Graničari

ILI

SBOR (PROŠTENJE) NA ILIJEVU

Izvorni narodni igrokaz s pjevanjem i plesom

u 3 čina

Josip Freudenreich

Sadržaj

POSVETA

RAZDIO I. MIŠOLOVKA

RAZDIO II. MUŽ ZAKONA

RAZDIO III. MOĆ SUDBINE

Bilješke

Rječnik

Bilješka o autoru

Impressum

OSOBE

Grof August Sarnić, oberstar

Franja, njegova supruga

Priska, njihova kći

Uljević, leutnant i Sarnićev adjutant

Karolina Liebherz, sobarica

Andrija Miljević

Maca, njegova žena

Milka, njihova kći

Simo, njihov sluga

Mara, služavka u Andrije

Križić, stari trgovac

Grga Kosić, krčmar

Joco Bocić, stražmeštar

Savo Čuić

Vasil Petrović, profoz

Neža

Jedan graničar

Kapral (patroldžija)

Težaci, poslenici, oficiri, graničari obojeg spola, vojnici (patrolci), svirači, sluge itd.

POSVETA

PREUZVIŠENOM GOSPODINU

GROFU JOSIPU JELAČIĆU

BUŽIMSKOMU

c. kr. generalu topničtva i tajnomu savjetniku, banu trojedne kraljevine, komanderu c. austr. vojničkog reda Marije Terezije, velekrsta ces. austr. Leopoldova, ces. ruskoga Aleksandro-Nevskoga, sv. Vladimira, Hanoverskoga Gvelfah, kralj. Saksonskoga Henrikova, papinskoga Henrikova, papinskoga Gregorova i hercežko parmanskoga Konstantinova Svetođurđevskoga reda, posjedniku vojničkoga krsta za zasluge, vlasniku obiju banovačkih krajiških i 46. linejske regimente

KAO VISOKOM LJUBITELJU NARODNOG JEZIKA

POSVEĆUJE

SAČINITELJ

Znam da predmet toli uznositi,

Zahtijevo bi vještijeg slikara,

No ne mogu dulje ushit kriti -

Tim mi prosti, zbog tog svetog žara:

Velika je - ćutim - smjelost moja,

Ali milost još je veća TVOJA!

                    SAČINITELJ.

POSVETA

Sretni puci Zapadne Evrope

Znanošću se i bogatstvom diče,

Kudgod svoje upravljaju stope,

Uzorito posvud cvijeće niče,

Žanju plode, jer oluje hude

Neprijete im uništiti trude.

No tko tmaste oblake rastjera

Sa obzora neba njihovoga,

Da postignu, što obeća vjera

I stradanje raspetoga Boga?

Onaj narod, koji na međi, straži

Od vjekova duh odvraćuć vraži.

Tog smjelog roda smjeli bane,

Koj te svojim uzorom naziva,

Slabih sila bješe želja živa,

Tim to djelo posvećujem Tebi,

Jer bez Tebe, znam, nastalo nebi:

Diveći se Tvojoj veličini,

Koj na čelu smjelog toga puka

Opet dignu temelj carevini,

Koj poruši već bezbožna ruka,

Zanijela me slava toga roda

A ushita toga, evo ploda.

Znam da predmet toli uznositi

Zahtjevo bi vještijeg slikara,

Nu ne mogu dulje ushit kriti

Tim mi prosti, zbog tog svetog žara:

Velika je ćutim, smjelost moja,

Ali milost još je veća Tvoja.

                    SAČINITELJ

RAZDIO I.

MIŠOLOVKA

ČIN I.

SLIKA PRVA

(Dvorište pred kućom Andrije Miljevića: lijevo seoska kuća sa malim prozorima, pred kućom malen seoski vrtić, - Desno dugačak stol i klupe pod granatom lipom. U dnu do plota hrpa drva i panj. Pred kućom klupa, među kućnim vratima i prozorom na stijeni Andrijina puška i torbe.)

PRIZOR 1.

ANDRIJA, MACA i JOCO

(Andrija sjedi pred plotom i lagano teše: Maca i Joco sjede na klupi pred kućom: Maca prede. - Joco ima u rukama prostu lisnicu i pregledava u njoj neka pisma)

JOCO : Drugačije nisam mogao raditi ako sam htio doći do svog novca koji je bio skoro izgubljen. - Sada ga imam sasvim u šakama!

MACA: On nema ništa! Kako ste mu mogli toliko povjeriti?

JOCO: E, da je do mene bilo, ne bi on dobio ni prebijene pare! Ta vi znate da je Savo Čuić, kad mu je brat morao u Italiju, ostao na njegovom gruntu i uzeo gospodariti. Vi znate da je poslije malo vremena iz Italije stigla vijest da mu je brat pao. Savo je već poznat kao loš gospodar, a svatko ga je izbjegavao kad se je degradiran i prošiban kući vratio. Dan na dan bio je pijan, posuđivao je novaca, odilazio u grad i ne bi se vraćao dok ne bi protepao sav novac, da onda opet na svoju živi i pravi nove dugove! Sirota udova njegova brata tužila mi se često gorko plačući. A što sam joj mogao ja pomoći? Savjetovao sam nevoljnici da se potuži kod regimente, ali ona se boji Save koji muči nju i dijete. U to vrijeme dođe k meni susjed i zamoli me da mu posudim 200 forinti jer želi kupiti volove za koje mu se pruža dobra prilika. Poznavao sam tog čovjeka da je vrijedan i pošten gospodar, te sam mu dao zatraženi novac. Za neko vrijeme dođe moj susjed i zamoli me da primim umjesto gotovih novaca - kojih da sada nema - obligaciju Save Čuića koju mu je on za neki dug dao. Što sam mogao učiniti? Primio sam obligaciju! Doskora sam doznao da u selu ima mnogo takovih Čuićevih zadužnica. Ja okupim ljude koji su bili u posjedu takovih pisama da se s njima dogovorim šta da učinimo! Oni su mi predali sva ta pisma i ovlastili me da Savu predam sudu! Nastojat ću da spasim što se još spasiti dade. Tužit ću Savu i predati cijelu stvar regimenti!

MACA: A šta je sa sirotom udovicom?

JOCO: Preminula je od tuge i žalosti!

MACA: O, nevoljnica! - A šta je sa djetetom?

JOCO: Naš gospodin kapetan uzeo ga je sebi. Upravo jučer otišao je po kasu, pa će dijete ostaviti u Zagrebu da izuči zanat.

MACA: Bog mu platio!

(Andrija koji je pomno slušao priđe naprijed)

ANDRIJA: A što će biti sa Savom?

JOCO: Bogami, mislim, naopako. Nije on samo to skrivio što ste sada čuli, već ima i prevara i zločinstva koji ga terete. Sigurno je već dočuo što mu se sprema! Nigdje ga nema! Svijet pripovijeda da se oboružan kao