Juran i Sofija

By Ivan Kukuljević Sakcinski

Najpoznatije Kukuljevićevo dramsko djelo je povijesna tragedija Juran i Sofija ili Turci kod Siska (1839). Premda se kasnije dokazalo da nije u potpunosti izvorna - nastala je na temelju drame njemačkoga autora L. Gindla, voditelja jedne njemačke glumačke družine koja je putovala Austrijom i nastupala i kod nas, a osim toga isprva je napisana na njemačkom i potom prevedena na hrvatski - iznimno je značajna kao prva preporodna štokavska drama. Iste godine kad je objavljena, izvela ju je amaterska glumačka u Sisku, a godinu dana kasnije u Zagrebu, u kazališnoj zgradi na Markovom trgu, izvodi je Domorodno teatralno društvo, što je početak novoga hrvatskog kazališta. Kukuljevićevi uzori su kasnoromantičarski njemački dramatičari (Schiller, Körner, Kotzebue), čija je djela gledao u Beču. Kao i kod povijesnih drama drugih njegovih istomišljenika, i Kukuljevićevu je u drami najvažnije domoljublje i promicanje politike i ideja nacionalnog pokreta.

Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.-1889.) hrvatski je povjesničar, književnik, bibliograf i političar. Godine 1837. postao je suradnikom Ljudevita Gaja, pisao u Danici te je bio jedna od vodećih osoba hrvatskoga narodnog preporoda. U Hrvatskome saboru održao je 2. V. 1843. prvi govor na hrvatskom jeziku zahtijevajući da se on uvede kao službeni jezik u škole i urede u Hrvatskoj. Osnovao je Društvo za povjestnicu jugoslavensku (1850.), u kojem je bio tajnik i predsjednik. Od 1861. do 1867. bio je veliki župan Zagrebačke županije, a 1865–67. i banski namjesnik. Jedan je od osnivača Samostalne narodne stranke (1863.), u kojoj je pristao uz politiku I. Mažuranića. Putovao je po Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni, Albaniji, Grčkoj i Italiji (1854., 1856–57. i 1873) i prikupljao građu za povijest, prepisivao epigrafske spomenike i skupljao druge starine.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Bulaja naklada
• Release date: Sep 10, 2023
• ISBN: 9789533282534

Book preview

Sadržaj

Osobe

ČIN PRVI

ČIN DRUGI

ČIN TRETJI

Rječnik

Bilješka o autoru

Impressum

Osobe

TOMA KNEZ ERDÖDI-BAKAČ MOSLAVSKI, ban Horvata, Dalmatina i Slavonaca

KATARINA, njegova supruga

JURAN, njegov sin

SOFIJA, Juranova supruga

IVAN, njihov sin, 8 god. star

JANKO KNEZ DRAŠKOVIĆ - TRAKOŠĆANSKI, začasni poglavar u Križevcu, prijatelj Juranov

ANDRIJA KNEZ AUERSBERG - TURJAČKI, poglavar u Karlovcu

BLAŽ GJURAK, poglavar tvrđe u Sisku

HASAN, baša od Bosne

MEHMET SANDŽAK OD HERCEGOVINE, sestrić sultanov, Hasanov uzdajnik

KURT, janičarski aga

RUSTAN-BEG, vođa Bošnjaka

JEDAN STARI SRBLJIN

HORVATI, KRAJNCI, ŠTAJERCI, ISTRIJANCI, BOŠNJACI, SRBLJI I TURCI

Kazalište je čas u Zagrebu, čas pako u Sisku u Horvatskoj god. 1593.

ČIN PRVI

Dvorana banska u Zagrebu.

Prizor prvi

JURAN

Sasvim oboružan u staroilirskoj odori stoji kod prozora, i gleda na polje. - Pak za kratkom stankom:

Krasno i velikoljepno uzdiže se sunce iza gora tamo, - zemlji daje novu krijepost i milinu - a nama navješćuje jasni - bistri dan. - Blagodatno baca životvorne luči svoje na sve strane uboge moje i razorene domovine, nu namjesto plodne obilnosti donaša novi čemer, novu tugu mojim toli mnogo pretrpivšim, toli duboko opadšim zemljakom. (Stupi u sredinu.) Otačbino! otačbino! hoćeš li još dugo pod brjemenom i jarmom dušmanskih uzdisat veriga? - dugo jošter kopilad tursku u sebi i polag sebe trpiti? O preteški udesu! kako nemilostivo proganjaš milu bratju mojega tako slavnoga, tako blagorodnoga, kralju i domu uvijek vjernoga naroda! - (Stupi opet k prozoru. Za kratkim mučanjem): Krasan, veličanstven zaisto pozor! kao zlatom posejana su jurve sva brda, ter ista tavna sjena od dolina isčežnjiva pred jasnom svjetlinom nebesa! - Sunce! ti njegda prvi bože praotaca naših, ti viru svake srjeće, kojim se zemlja napaja, zašto uništavaš sjeme nade naše, namjesto da ga dozrijeliti dopustiš? - sunce! kada ćeš ti zlatnimi slobode zraci prodrijeti tavnu noć našega tako teškoga i nemilostivoga ropstva, ter kada ćeš tvoga dušmana, nevjernog Turčina, odagnati? - - (Ostane zamišljen.)

Prizor drugi

Drašković (stupi unutra, ostane kratko vrijeme Jurana smatrajući kod vrata, zatim ide tiho k njemu, ter položi ruku svoju na ramena njegova) i prvi

DRAŠKOVIĆ

Jurane! što si tako zamišljen?

JURAN

Tko prekida misli moje u ovo doba? (Poznavši Draškovića): Ha! ti si, blagorodni prijatelju, ovde u Zagrebu; (pruži mu ruku) nu kazuj, što te donaša tako iznenada u naš glavni grad?

DRAŠKOVIĆ

Valjda ti je znano, Jurane, da sam i ja kod svake bitve bio, koju smo proti potlačiteljem domovine naše poduzeli. Baš sam se time bavio misleći: kako bi se čete okrutnika iz križevačkoga kotara istjerati, i domovina od sužanjstva osloboditi mogla, kada mi glas najedanput dođe da će tebe otac tvoj s jednom četom k izbavljenju kršćanskih robova proti Sisku poslati. Čuvši to odmah se odvažim ovamo k tebi pohititi, da na tvojoj i bratje naše strani odovuda takojer nevrijednoga dušmana, koji se jurve glavnomu gradu našemu približavati podstupi, kazniti mogu.

JURAN

Zato ti moram ja i otac moj zahvalan biti. - Nu ipak u istom trenutju, kada nam hrabrom mišicom tvojom veliki potpor donašaš, predaješ zajedno uboge žitelje križevačkoga kotara bijesnoj krvoločnosti dušmana, kojih za izgubljenim poglavarom prva hrabrost i snaga klonula bude.

DRAŠKOVIĆ

Ne brini se zato, mili Jurane! ostavio sam njima iskusnoga junaka za vojvodu, a to je hrabri Labokar. - Nu na stran sada s otim, kaži mi kako stoje stvari naše oko Zagreba?

JURAN

O zlo! veoma zlo! - - Kako čovjek preko Save korači umah smotri hrpe dušmanske, koje cijelu krasnu ravninu među Kerestincem i Okićem razoriše i uništožiše, ter do iste Save dospješe. - Svaki dan dohađaju novi glasi bijede i nevolje iz ubogih onih strana tužne domovine naše, s najužasnijimi, čovječanstvo porugajućimi vijestmi. - Hiljade bratje naše odvađaju okrutnici oni u zvjersko ropstvo, pale sela i gradove, robe i plijene isto najmanje blago seljana, ter ubijaju i okreću pod mač sve što im pod ruke dojde; iste žene i nevinoga čeda u materinskoj utrobi ne štedi zvjerinska njihova bjesnoća.

DRAŠKOVIĆ

O uboga i tužna domovino! - Kako čujem, vođa njihov je onaj isti Hasan, koji pred njekoliko godina u kotaru među Križevcem i Koprivnicom okrutne biljege i spomenike zvjerske svoje naravi ostavi?

JURAN

Žalibože, onaj isti! - Bezobraznost njegova stupa tako daleko, da se porugajuć nemoći i nesvijesti našoj, u sredini rata kod Lomnice s lovom zabavljati usuđuje, ter isti stolni hram u Zagrebu posjetiti obećava.

DRAŠKOVIĆ

Ha! kakovo smionstvo? Pa ovo sve moramo, i možemo s trpljivnostju podnositi?

JURAN

Što da radimo? - davno je već otac moj glasonoše u Beč, Gradac i Karlovac rasposlao s molbom, da nam se mala barem pomoć pošalje; nu nikakva još odgovora ne