Otac, sin i duh

By Alen Kapidžić

Inspirirana tadašnjim društveno-političkim događajima, skupina je riječkih manje ili više afirmiranih spisateljica i pisaca krajem 2013. godine napisala zbirku kratkih distopijskih priča pod nazivom Nova država Hrvatija 2033. Sve priče smještene su u blisku budućnost u kojoj je u Republici Hrvatskoj na vlasti krajnja desnica te je na snazi klerofašističko društveno uređenje pod krinkom demokracije.

Pisanjem tih priča i njihovim objavljivanjem te javnim predstavljanjem i čitanjem, skupina riječkih pisaca i spisateljica okupljena pod nazivom Oni, odgovorila je na tadašnju društvenu situaciju onim što najbolje zna – maštanjem i pisanjem.

Priča Otac, sin i duh dio je te zbirke.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Alen Kapidžić
• Release date: Sep 19, 2014
• ISBN: 9781311294647

Alen Kapidžić

Meditator. Writer. Samizdat. E-pub pioneer. Aficionado of RPG board games.

Book preview

Uvod

Inspirirana tadašnjim društveno-političkim događajima, skupina je riječkih manje ili više afirmiranih spisateljica i pisaca krajem 2013. godine napisala zbirku kratkih distopijskih priča pod nazivom Nova država Hrvatija 2033. Sve priče smještene su u blisku budućnost u kojoj je u Republici Hrvatskoj na vlasti krajnja desnica te je na snazi klerofašističko društveno uređenje pod krinkom demokracije.

Pisanjem tih priča i njihovim objavljivanjem te javnim predstavljanjem i čitanjem, ta skupina riječkih pisaca i spisateljica okupljena pod nazivom Oni, željela je odgovoriti na tadašnju društvenu situaciju radeći ono što je najbolje znala – maštanjem i pisanjem.

Priča Otac, sin i duh dio je te zbirke.

Pastor Neimöller nama se, naime, ne obraća iz njemačke trideset treće, niti iz europske četrdeset šeste – on nam svoje stihove uvijek javlja iz naše budućnosti., Boris Dežulović u tekstu: Danas sude pederima, a sutra će vama objavljen u Globusu br. 1199, 29. 11. 2013.

Otac, sin i duh

– U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, amen. U slast! – glava kuće zagrabi prvi.

Prekrižili su se i navalili metalnim vilicama. Objedovali su bez riječi. Čulo se žvakanje, lupanje noža o pohabanu keramiku kada bi kuhani krumpir naglo popustio, srkanje kiselog kupusa, molim sol i izvoli, hvala.

Tek kada su završili s objedom, otac upita mlađeg sina:

– I što je bilo danas u školi?

Desetogodišnjak ravno odrezanih šiški držao je dlanove na koljenima kako je bio poučen u školi. Gledao je u rub stola.

– Učili smo novo gradivo.

Otac se nasmiješi:

– Jasno da ste učili novo gradivo, tome škola i služi. Što ste učili?

– Učili smo iz prirodoznanstva kako biljke rastu i razmnožavaju se milošću Stvoritelja Našega i kako dobrotom Njegovom postoje mnoge vrste drveća i cvijeća od čega ih najviše ima u Lijepoj Našoj.

– Lijepo, jako lijepo... Je li bilo danas ispitivanja?

– Jeste, oče.

– Jesi li dobio koju packu?

– Nisam, oče.

– Bravo! – primio je dječaka za šiju i protresao ga. – To je moj junak!

Dječak je bezizražajno gledao u plastični stolnjak.

– Je l' bilo kakvih problema?

– Blizanci su se opet potukli sa starijim dečkima.

– Opet? Neće njih dva dobro završiti... – odmahivao je glavom.

– Ivica, Jakov i Mario... – glas se utišao i potamnio. – Nisu danas došli u školu. Rekli su nam odgojitelji da su ostali na njezi jer su dobili...

Otac ga je kameno gledao bez riječi. Majka se trudila sakriti tugu, ali se dio probio oko usana.

– Da – javi se stariji sin. – Dolazi to doba...

– Ne dobivaju to svi... – majka reče mrvicu preglasno da bi bilo uvjerljivo.

Stariji