Čistač

By Inger Gammelgaard Madsen

Bertram i trojica prijatelja osnovali su bandu lopova po nazivu Sokolovi. Živi sam s majkom, koja radi kao konobarica. Ne sjeća se dobro oca, koji je uhićen zbog ubojstva i osuđen na doživotni zatvor kad je Bertramu bilo samo sedam godina. Jednoga dana, Bertram iz restorana krade skupu kožnu jaknu Schott, izrađeno u SAD-u, što će imati ozbiljne posljedice, i to ne samo po Bertrama. Roland Benito, istražitelj iz Samostalnog policijskog odjela za unutarnju kontrolu, zajedno s kolegama ispituje dvojicu policajaca. Jedan je zatvorski čuvar skočio kroz prozor s četvrtog kata baš u trenutku kad su ta dvojica policajaca stigli do njega, nakon što im je prijavljena glasna buka koja je dopirala iz njegovog stana. Budući da je zatvorski čuvar bio otac školske prijateljice Rolandove unuke, doznaje za glasinu da je u zatvoru u kojemu je čuvar radio preminuo zatvorenik, a da je čuvar smatrao da mu netko prijeti i progoni ga. Je li moguće da zapravo nije riječ o samoubojstvu? Slučaj istražuje i Anne Larsen, novinarka televizije TV2 Istočni Jutland. Čini se da su svi povezani s jednim zatvorenikom, ubojicom Patrickom Aspom, koji je ubio vlastito novorođenče, a kaznu služi u zatvoru u kojemu je radio stradali čuvar. Nakon još nekoliko zagonetnih smrti i nestanka suca Vrhovnog suda, Roland Benito i Anne Larsen zajednički počinju tražiti poveznicu. Pokazuje se da su ta poveznica zapravo Bertram i krađa jakne, a sada se i Anne nalazi u opasnosti.-

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: SAGA Egmont
• Release date: Aug 19, 2019
• ISBN: 9788726228489

Book preview

Čistač

Original title:

Sanitøren

Copyright © 2017, 2019 Inger Gammelgaard Madsen and SAGA Egmont, Copenhagen

All rights reserved

ISBN: 9788726228489

1. E-book edition, 2019

Format: EPUB 2.0

All rights reserved. No part of this publication may be reproduced, stored in a retrieval system, or transmitted, in any form or by any means without the prior written permission of the publisher, nor, be otherwise circulated in any form of binding or cover other than in which it is published and without a similar condition being imposed on the subsequent purchaser.

Čistač

Epizoda 1:6

Popis

Bila je malo preširoka u ramenima i mirisala je na novu kožu i duhan. Bila je boje konjaka i malo je zaškripala kada je savinuo ruku da pozdravi ostale na način koji su oni zvali znakom svoje bande.

Taj pozdrav sastojao se prvo od udarca rukom o prsa, zatim postavljanja kažiprsta i srednjaka na desnu sljepoočnicu, a zatim udaranja šakom o šaku.

Jack je to osmislio. Jako se palio na rituale; na bilo kakvu vrstu prisile zapravo. To mu je priuštilo mnogo dijagnoza i zbog toga više nije morao ništa raditi. Bio je najstariji u njihovoj grupi i trebao je najesen postati naučnik za stolara, ali ga je majka odvukla kod psihologa zbog čudnog poriva za brojenjem svega i ponavljanjem istih pokreta.

S nečim što je sličilo ponosu u njegovom glasu, Jack im je rekao da je psiholog to nazvao opsesivno-kompulzivni poremećaj. Sada je imao nešto što ostali nisu.

Bertram je isto želio dobiti dijagnozu. Tražio je posao od trenutka kada je završio devetogodišnje školovanje, jer je odlučio davno prije toga da neće upisati srednju školu, ali nije se nudilo puno poslova.  

Tada je upoznao Jacka i ostale: zvali su se Sokolovi. To je bilo ne odveć suptilno izrugivanje tako zvanim „Noćnim sokolovimaˮ, skupinama građana koje su noću diljem zemlje patrolirale ulicama kako bi održale mir.  

Sokolovi su bili inteligentni i žestoki, vrebali su druge ptice i bili su oboružani raznim oštrim dijelovima tijela; Noćni sokolovi su bili samo hrpa ljudi koja je ostajala budna dugo u noć.

 „Dooooo vraga, imaš fantastičnu jaknu!ˮ rekao je Felix impresionirano, napokon podignuvši pogled sa svijetlećeg ekrana svojeg tableta, zbog čega je njegovo lice izgledalo još više blijedo i sivo.

 „Gdje si je do vraga nabavio?ˮ Jack je puštao dim cigarete kroz kut usana, pogledavajući Bertrama skeptično.

 „Da, gdje si je drpio?ˮ  pitao je Kasper, pogađajući točno u sridu.

„U restoranuˮ, priznao je Bertram, gurajući ruke u džepove i trudeći se izgledati opasno. „To je skupa marka: Schott, izrađeno u SAD-u.ˮ

„Nisam imao pojma da Seksi Eva uslužuje biranu klijenteluˮ, rekao je Jack iskrivivši usne u osmjeh i tresući pepeo sa svoje cigarete.

Bertrama je uvijek živciralo kada bi Jack o Evi Maji govorio na taj način. Nikada je nije zvao „mamaˮ, to mu je zvučalo previše djetinjasto. Nije mu se sviđao ni način na koji je gleda, kao da je on odrastao muškarac koji ima puno iskustva sa ženama. Imao je samo jednu djevojku kojoj je trebalo samo tjedan dana da joj postane zlo od njega.

Ono što je Bertram sada najviše htio napraviti je udariti Jacka u lice, ali je znao da je to najvjerojatnije loša ideja. Njegov poriv za ponavljanjem istih pokreta bio je smrtonosan kad je upotrebljavao svoje šake. Osim toga, išao je i na satove boksa. Tvrdio je da imaju terapeutski učinak.

Bertram je, kao i obično, potisnuo ljutnju.

„Što mislite, hoće li je Šef htjeti utopiti?ˮ pitao je Kasper, koji je bio razlog zašto ih je Šef stalno progonio. Bilo je lijepo da može prodati stvari koje su drpili, ali taj ćelavi, debeli gad išao je Bertramu na živce. Previše se uplitao, skoro kao da su bili pod njegovim nadzorom. Zašto jednostavno nije mogao sam krasti?

Bertram nije vjerovao Šefu i Šef nije vjerovao Sokolovima. Na početku je bilo puno zabavnije, onda kada su bili sami i kada je krađa po trgovinama bila samo igra. Ipak, sada bi i zaradili koju kintu od svojih krađa, ali sve to je imalo svoju cijenu.

„Ne želim da Šef zna išta o tome.ˮ

„Želiš je zadržati?ˮ Kasper je izgledao iznenađeno.

Bertram je sjeo pored Jacka na drvenu plohu okrenutu prema potoku.

Sunce je odlučilo biti darežljivo tog travanjskog dana i izgledalo je kao da je proljeće. Ipak mu je bilo drago što na sebi ima jaknu. Vjetar je još bio hladnjikav.

Pogledao je gore u ukrasnu dugu na vrhu Muzeja Aros, u kojem su posjetitelji bili samo male točkice iza šarenog stakla. Duga je izgledala kao da je NLO sletio na vrh ogromne kockaste zgrade u kojoj je bio muzej. Kao da su izvanzemaljci vrebali iza stakla, planirajući svoj napad na grad.

Noću, kada nije mogao usnuti, jer je obično spavao do podneva, sjeo bi za svoj kompjutor i pisao o svemu i svačemu. Zombijima, vampirima, zlodusima, krvi i grozomornim stvarima. Bio je siguran da bi i on dobio dijagnozu ako bi psihijatar ikada pročitao to što je napisao. Pljunuo je u zelenkasto-smeđi potok i kimnuo.

„Šef će pošiziti ako sazna. Mogao bi zaraditi od prodaje, a mi...ˮ

„Začepi, Felixe! Dogovorili smo se da možemo zadržati neke stvari za sebe. Šef ne mora znati sveˮ, ljutito je zarežao Jack, a Felix je još jednom usmjerio svoj pogled prema ekranu tableta i nestao u svojim mislima.

„Jesi ispraznio novčanik? Mogao si barem to podijelitiˮ, nastavio je Jack razdražljivo. Frknuo je opušak u potok. Opušak je pao na isto mjesto na koje je Bertram pljunuo.

„Nije bilo ničeg u džepovima.ˮ

„Onda nemaš pojma kome pripada? Što ako pripada murjaku ili takvo što? Možda je to od onog koji te dohvatio sinoć.ˮ

Bili su blizu da ih uhite, jer je prodavačica u trgovini elektronike primijetila da nešto rade. Patrolno vozilo je zasigurno prošlo tuda samo pukim slučajem, jer se inače nisu pojavljivali tako brzo. Jedan od pozornika je iskočio iz vozila i uhvatio Bertrama za kragnu, ali se Bertram uspio izmigoljiti i pobjeći.

Ali murjak je vidio njegovo lice i lako bi ga mogao prepoznati po madežu veličine kovanice od 10 kruna pored desnog oka. Pozornik je to itekako dobro vidio.

Bertram je slegnuo ramenima.

„I kako bi dokazao da je njegova?ˮ

„Oznaka na ramenu. Je li to izgoreno?ˮ

Bertram nije primijetio crnu točku, a uistinu je izgledala kao da je imala bliski susret sa zapaljenom cigaretom.

„Dovragaˮ, prosiktao je.

Jack je još jednom nabacio iskrivljeni osmjeh. Rekao im je da je iskrivljen zato što je imao operaciju zečje usne kada je bio beba. Drugi su tvrdili da je to posljedica jedine tučnjave koju je izgubio, u kojoj mu je protivnik razvalio gornju usnu i da je zbog toga počeo trenirati boks. Zatim je sneno pogledao nešto iza Bertrama.

„Jebote! Mi o Šefu, a pogledaj tko nam dolazi.ˮ

Bertram je okrenuo glavu i vidio niskog, debelog muškarca kako korača livadom na kojoj je nekoliko studenata čitalo ispod stabala. Iako vrijeme nije bilo posve proljetno, bilo je mnogo ljudi u parku Mill.

Šef se zaustavio ispred njih i hvatao zrak. Pazusi su mu bili natopljeni znojem.

„I mislio sam da ću vas, kao i obično, naći ovdje. Imam posao za vas večeras.ˮ

„Plaćeni posao?ˮ upitao je Jack, trudeći se zvučati kao da ne mari.

„Itekako dobro plaćen posao, naravno. Dijelimo kao i obično.ˮ Šef je obrisao nos stražnjom stranom ruke. „Ali trebam samo dvojicu. Morate biti neuočljivi, znate. Jack, ideš ti.ˮ

„Zašto ja?ˮ pobunio se Jack.

„Ti jedini imaš 18 godina i vozačku dozvolu. Auto je spreman. Kasper ti možeš ići s njim. Čini mi se da si ti najsnažniji.ˮ

Šef je zurio u svu četvoricu, kao da nikada do sada nije primijetio njihovu građu. Činilo se kao da nije primijetio Jackov uvrijeđeni pogled, koji je naravno mislio za sebe da je najsnažniji. Uopće nije bilo sumnje da je on najagresivniji.

Kasper je spremno ustao i stresao zemlju sa svojih hlača. Uvijek je bio nervozan kada je Šef bio tu. Bertram nije imao pojma kako se njih dvojica znaju, ali nije sumnjao u to da se Kasper smrtno boji tog čovjeka.

„Što bismo mi onda trebali?ˮ pitao je Bertram upirući prstom u Felixa.

Šef ga je promatrao žmirkavim, krvavim očima. Širile su se glasine da sav novac od njihovih krađa utapa u alkoholu. Ali, dok god dobivaju svoj dio, Bertrama nije bilo briga što Šef radi sa svojim.

„Možete pomoći kasnije kada će robu trebati dostaviti kupcu. Imamo narudžbu za nekoliko komada dizajnerskog namještaja koji se nalazi u skladištu u Hesselageru.ˮ

Šef je Jacku dao komad papira na kojemu je bila napisana adresa u predgrađu i fotografija crnog stolca. Ranije su ukrali jedan koji je sličio ovome. Šef je ovaj nazvao Jaje.

Bertram nije vidio ništa privlačno u tom stolcu i nije mogao shvatiti kako to može vrijediti 70.000 kruna. Šef ga je i dalje promatrao.

„To je vraški lijepa jakna, mladiću. Upao si u lovu, ha?ˮ, pitao je.

U parku je, kao naručen, zapuhao hladni povjetarac, noseći otpalo lišće. Bertram je zadrhtao.

„Ja...hm, stavljam sa strane svaki mjesec od onoga što nam platišˮ, promucao je.

Šef je podignutih obrva kimnuo nekoliko puta, kao da mu ne vjeruje.

„Izgleda kao da vas previše plaćam! To izgleda skupo.ˮ

„Eva Maja mi je dala nešto novcaˮ, slagao je.

„Eva Maja? Tvoja majka? Odakle, do vraga, njoj novac kada radi u onoj rupi?ˮ

„Nije to rupa. To je elitni restoran.ˮ

„Elitni!ˮ Šef je frknuo od smijeha. „Nema ništa elitno ni u tom restoranu ni u tvojoj majci.ˮ

Protresao je kutiju cigareta, izvadio jednu i pokušao je zapaliti štiteći plamen upaljača od vjetra. Kasper je odmah priskočio u pomoć.

Šef je i dalje promatrao Bertrama, a zbog dima kojeg je ispuhivao kroz nosnice sličio je na bijesnog zmaja.

„Usput, imaš pozdrave od starog. Nedostaješ mu.ˮ

Bertram nije mogao izustiti ni jednu riječ. Nekoliko puta je progutao, a puls mu se ubrzao.

„Razočarao si me mladiću. Dok sam ja bio u zatvoru, ne bih preživio da me žena i djeca nisu posjećivali. Tvoja majka ga isto ne posjećuje.ˮ

Bertram je još uvijek šutio, a Šef je odmahnuo glavom i odustao. Jack i Kasper otišli su za njim. Htio im je objasniti kako će ući u skladište. Bertram je znao postupak.

Felix jedva da je podignuo pogled s ekrana, čak i dok je Šef bio tu. Bio je potpuno u svom svijetu.

Odjednom se pljesnuo po bedru i počeo se glasno smijati.

„Genijalno! Jebeno sam uspio! Nitko na internetu ne može se skriti od Felixa!ˮ

„Što si učinio?ˮ Bertram je pitao, smiješeći se zajedno s Felixom. Nije često pokazivao emocije.

Felix je okrenuo ekran prema njemu, ali Bertram nije razumio brojke i kodove u koje je gledao.

„Što je to?ˮ

Felix je uzeo tablet, izgledajući iznervirano. Nešto je pisao, a zatim mu je opet pokazao ekran.

„U redu, razumiješ li ovo?ˮ

„Hm, to su mrežne stranice neke srednje škole, koja...ˮ

„Nije ti jasno? Upravo sam hakirao IT sustav u školi mojega brata. Upravo sam mu promijenio broj izostanaka na 0.ˮ

Felix se opet počeo smijati, a Bertram je odmahnuo glavom.

„Skužit će uskoro, zar ne? Znaš li da zbog toga možeš završiti u zatvoru, na mnogo godina?ˮ

„Nitko neće saznati. Zbog načina na koji sam to sredio. Uostalom, činim to samo zbog zabave.ˮ

„Ozbiljan sam, Felixe. Policija je sve bolja u ovim stvarima. Ako otkriju da si to ti, onda...ˮ

„Onda što? Nećeš ni mene posjećivati u zatvoru? Nije da sam ubio nekog kao tvoj otac, zar ne...ˮ, odgovorio je Felix i odmah požalio.

„Gle, žao mi je zbog ovog. Razumijem zašto ne želiš ići u posjet svojem ocu, kad je on...i zašto tvoja majka isto ne želi ići.ˮ

„Prestani jebeno govoriti o mojem ocu, u redu?ˮ Bertram je prosiktao kroz zube. „I o Evi Maji!ˮ

„Oprosti.ˮ

Felix je zurio u potok, koji je lijeno tekao dalje. Njegovi obrazi su se zarumenjeli sve do inače blijedog čela, koje se danas moglo vidjeti, jer je svoju do ramena dugu kosu skupio u malu punđu na sredini glave. Bertram ga je promatrao postrance. Izgledao je kao djevojka. Uvijek je bio pomalo šmokljan. Njih su dvojica bili potpuna suprotnost, ali začudo je Felixa prvog upoznao kada su se on i Eva Maja preselili u zgradu u kojoj su još živjeli i Jack i Kasper.

On i Felix išli su zajedno u razred i praktički su odrasli zajedno na dvorištu na kojem je ljeti bio zajednički roštilj, na kojem je miris hašiša učestalo nadjačavao miris roštilja i na kojem su muškarci često znali popiti previše pa se potući. Često se događalo da dođu policajci kada bi nekim stanarima dojadila buka i tučnjava. Ali život je ipak bio bolji onda, kada su bili samo on i Eva Maja.

„Samo kažem Felix... budi oprezan. Nemoj da Šef otkrije tvoje vještine. Zasigurno će ih pokušati iskoristiti za svoju korist. A onda to više neće biti igra.ˮ

„Ne znam je li to ikakva vještina, samo vježbamˮ, promucao je Felix.

Patka je zgrabila nešto s površine vode i otplivala. Sunce je pržilo u leđa kožne jakne. Bertram ju je skinuo.

Sjedili su u tišini neko vrijeme. Felix je bacio čep od pivske boce prema patki, koja ga je odmah htjela progutati. Obojica su se nasmiješili.

„Jesi li siguran da nema ništa po džepovima?ˮ upitao je Felix, gledajući u jaknu. „Ako je mobitel u jednom od njih, mogu te naći. Jesi li pogledao u unutarnje džepove? Ovakva jakna trebala bi imati više unutarnjih džepova.ˮ

Bertram je kimnuo, ali je ipak još jednom pregledao jaknu. Kada je jurnuo