Kvas bez kruha: ili Tko će biti veliki sudac

By Antun Nemčić

Antun Nemčić (1813.-1849.) istaknuto je ime narodnog preporoda, pjesnik, dramatičar i putopisac. Autor je glasovitih "Putositnica" (1845.-1852.), uz "Pogled u Bosnu" Matije Mažuranića najpoznatijeg putopisnog djela preporodnog doba, omiljene prozne vrste hrvatskih romantičara, u kojemu duhovito opisuje svoje putovanje od Ludbrega preko Rijeke, Trsta do Venecije, Ljubljane, Graza i Beča. Poznat je po domoljubnoj lirici, te po najuspješnijoj komediji 19. stoljeća "Kvas bez kruha", koja ga čini začetnikom štokavske komediografije. Njegova najpoznatija pjesma "Domovini", objavljena u "Putositnicama", bila je iznimno popularna u svojoj uglazbljenoj inačici.

Nemčićeva komedija "Kvas bez kruha ili tko će biti veliki sudac" govori o izboru provincijskog moćnika. Objavljena je u časopisu Neven 1854. godine; napisana je desetak godina ranije, a izvedena 1855. Atmosfera komedije gotovo je idilična, ali ona neizravno progovara o zbivanjima koja nisu bila takva (restauracija, koja je završila krvoprolićem u Zagrebu 1845, poznatim kao "srpanjske žrtve").

"Zahvaljujući upravo jeziku, ali i komici što je s tim jezikom u nerazlučivoj sprezi, Nemčićeva komedija sačuvala je, unatoč napukotinama u kompoziciji i naivnostima nekih rješenja, postupaka lica i motivacija događaja, istinsku životnu draž. I sve se više cijeni!" (Hećimović)

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Publishdrive
• Release date: Jun 21, 2013
• ISBN: 9789533281773

Book preview

Kvas bez kruha

ili

Tko će biti veliki sudac

Vesela igra u četiri čina

Antun Nemčić

Sadržaj

ČIN PRVI

ČIN DRUGI

ČIN TREĆI

ČIN ČETVRTI

Bilješke

Rječnik

Bilješka o autoru

Impressum

OSOBE

Đuro Starotinović, veliki sudac

Željka, njegova kći

Živko Vrtoglav, advokat

Hildegarda, njegova sestra

Rado Srdenić, vlastelin

Čin biva god. 184* u varmeđskom jednom gradu Hrvatske

ČIN PRVI

Četrnaest dana prije reštauracije. - Soba Bezobrazićeva

PRIZOR PRVI

BEZOBRAZIĆ sam; poslije SLATKOVIĆ

BEZOBRAZIĆ (sjedi u naslonjaču i frče si brkove): Teda-negda! - Dakle za četrnaest dana. Nu bome već je i doba. Meni se činilo kao da te reštauracije neće ni do Sudnjega dana biti. (Posmiješno.) To bi dakako posve dobro bilo za vas, gospodine Starotinoviću - vi paša od tri repa - ha, ha, ha! ali za nas - za nas koji smo na račun ove žetve već i advokacionalni diplom založili - bilo bi to vragometno naopako. - To je pametno - vrlo pametno, pa je i posve konštitucionalno. Tko je proti reštauraciji, on je i proti konštituciji. Ta već iz toga uzroka ne vrijedite ino, moj Starotinoviću, nego da vas svrgnu sa službe. O i mi bi se već jedanput rado u hintovu sa četiri konja mukte vozikati! Ta i nam je bog stvorio brkove pod nosom! (Frče si brkove.) A šta drugo treba velikomu sucu nego podugačkih brkova, pa jedan gromoviti dvadeset i pet!? Takav veliki sudac sa svojim mamelukom na baku pravi je Napoleon en miniature[1]. Pred njim se misera plebs contribuens[2] klanja, kao što su se nekoć Egipćani klanjali Bonaparti... Pa neka se samo priugotovi štalica, doći će i kravica. (Ustane, pa se gleda samodopadno u zrcalu.) Neka govori šta tko hoće, Ferdo je ipak momak štono se kaže: sans comparaison.[3]

SLATKOVIĆ (koji u taj par polagano vrata otvori i u sobu poviri - potiho): To valjada po hrvatski znači jopec.

BEZOBR.: Nu, Ferdo, tako ti toga neodoljivog crnog oka - samo bez milosrđa! bez dvadeset hiljada ni jedan posmijeh - kamoli plemenite tvoje bijele ručice.

SLATK. (sveđer na vratih, potiho): Taj slivar misli da hiljade rastu kao slive.

BEZOBR.: O sretna djevojko koja ćeš se jednom velikom sudinjom von Bezobrazić zvati.

SLATK. (na vratih): Baš da je taj čovjek bez obraza, ne zove se bome zaludo Bezobrazić. (Slatković povuče natrag glavu i zatvori polagano vrata, zatim pokuca izvana.)

BEZOBR. (vikne krupnim glasom): Szabad!

SLATK. (stupi unutra): Gospodine Bezobraziću.

BEZOBR.: Gospodine Slatkoviću.

SLATK.: Sluga ponizan!

BEZOBR.: Serviteur[4] - Serviteur! (Rukuju se).

SLATK.: Nu, kako je - kako je, domine spectabilis?[5]

BEZOBR.: Ha - tako, tako! kao što čovjeku biti može prije reštauracije.

SLATK.: Ta nije moguće da se i vi reštauracije plašite!

BEZOBR.: Šta ćete time reći?

SLATK.: Ja hoću time toliko reći da tko ništa nije, ni nema da šta izgubi, dakle se i nema reštauracije bojati.

BEZOBR.: Ništa nije - ništa nije! - Kakve su to neslane riječi? Bog zna zašto se vi zovete Slatković. Ništa nije! - hm, dakle cenzuriran advokat - prisjednik triju varmeđa - član hrvatsko-slavonskog gospodarstvenog društva - suplatnik dvaju kasina - u vaših očiju nije ništa?...

SLATK. (posmiješno): Nu - ovih služba neće vas baš nitko lišiti.

BEZOBR.: Pa da i nisam ništa - kao što je vaše neotesano gospodstvo izvolilo kazati - šta je za to! Mogao je gospodin bog iz ničesa stvoriti čitavi svijet, ne znam zašto reštauracija ne bi mogla čovjeka koji ništa nije učiniti velikim sucem. -

SLATK.: To opet vi pravo imate. Nu tomu ipak treba da se ova - salva venia[6] ništarija - prvo: kandidira, a drugo: da bar hiljadu glasova za sebe imade.

BEZOBR.: Šta se prve strane vaših postulata tiče: za nju me glava nimalo ne boli, moje koneksije, moj renommée, pa da vam pravo kažem: moja cijena kod