Područje umjetnosti

By Bô Yin Râ

„Na drugim sam mjestima u potpunoj jasnoći govorio o tom 'jednom', koje je jedino potrebno, ali koje prije svega mora živo u sebi osjećati umjetnik koji stvara, ako svojim djelom hoće potpomoći i uzdignuti dušu budućeg promatrača, na način moguć samo preko likovne umjetnosti.
To ne ovisi nužno u izboru objekata koji se umjetnički prikazuju!
U svakom obliku je prepoznatljivo, ako ga sam stvaralac tog oblika nosi u sebi.“ Bô Yin Râ

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: BYR
• Release date: Aug 31, 2016
• ISBN: 9781370038589

Book preview

Područje umjetnosti, Bô Yin Râ

Naslov izvornika: ‘Das Reich der Kunst’, Bô Yin Râ (J. A. Schneiderfranken), Kober'sche Verlagsbuchhandlung AG, Basle, 1933.

Prevela: Sandra Antešević

Vlastito izdanje: Sandra Antešević

Copyright © www.boyinra.info

Smashwords Edition

This ebook is licensed for your personal enjoyment only. This ebook may not be re-sold or given away to other people. If you would like to share this book with another person, please purchase an additional copy for each recipient. If you’re reading this book and did not purchase it, or it was not purchased for your use only, then please return to Smashwords.com and purchase your own copy. Thank you.

SADRŽAJ

Uvod u novo izdanje

Umjetnost kao životni faktor

Da li je umjetnost 'luksuz'?

'Objašnjavanje' umjetnosti

Umjetničko viđenje

'Lijepo' u umjetničkom djelu

Priroda i umjetnost

Osjećaj za kiparstvo

Umjetnik i laik

Umjetnik, publika i žiri

Umjetničko djelo i njegova 'tehnika'

Umjetničko djelo i njegov stil

Nadčulno u umjetničkom djelu

Umjetnost i pogled na svijet

'Moderna' umjetnost

Ekspresionizam

Besmisleni sukobi

'Granice' slikarstva

Primitivna umjetnost i arhaizam

Umjetnost i artizam

'Diletantska umjetnost'

Raffaelova umjetnost

Uvod u novo izdanje

Ova knjiga se prvi put pojavila 1921. godine.

Ovo je sada novo izdanje u kojem je došlo do nekih izmjena, ali u cjelini može važiti za jedno pregledano, ponovno izdanje prvobitnog teksta. Određena ponavljanja nisam izbacio ni iz ove nove verzije, jer se radi o kolekciji pojedinačnih, prethodno odvojenih izlaganja, tako da svako poglavlje knjige treba promatrati kao u sebi zatvoreno.

U prvom pojavljivanju ove zbirke razmatranja rekao sam u kratkom predgovoru:

„Tendencija ove knjige se vidi iz njenog sadržaja. Ne želi se boriti za ili protiv nekog pravca u umjetnosti, nego nastoji pokazati koji su to bitni elementi, koji djelo likovnog umjetnika uzdižu do razine umjetničkog djela, svejedno kojem umjetničkom shvaćanju to djelo duguje svoj nastanak."

Potom sam potaknut obimnim odobravanjima iz krugova velikih umjetnika i prijatelja umjetnosti, izrazio nadu da će knjiga odgovarati istinskoj potrebi i neće potonuti u poplavi moderne umjetničke literature.

Ali tada nisam slutio da će velika tiraža biti već nakon kratkog vremena rasprodana. Ipak se iz čisto osobnih razloga godinama nisam mogao odlučiti na pripremu novog izdanja, dok na kraju zbog nesmanjenog interesa na koji sam posvuda nailazio, nisam odustao od svog prethodnog otpora prema tome.

Prema vlastitoj procjeni kod prve objave pojedinačnih poglavlja vjerovao sam da sam na svoj način donio određenu jasnoću u trenutno teško pomućene umjetničke poglede i možda se također moglo očekivati da će zahvaljujući mojim izlaganjima kod nekih ljudi koji su prethodno 'zazirali' od umjetnosti biti probuđena spoznaja da su i oni pozvani upoznati područje likovne umjetnosti, da bi primili još nepoznato im obogaćenje duševnog života.

Uspjeh knjige koja se tada pojavila daleko je nadmašio moja očekivanja.

Umjetnici, poznavaoci umjetnosti, prijatelji umjetnosti, kao i oni čitatelji koji su tek preko moje knjige našli put prema umjetnosti, danas prijeko žele njeno ponovno izdanje da bi postala pristupačna i krugovima koji su čuli za njeno postojanje preko prethodnih čitatelja.

Tako mi ništa ne preostaje nego pristati na ponovno izdanje, pri čemu samo mogu žaliti da cijelo uređenje knjige ne dozvoljava kraći opseg, da se ne bi moralo odustati od puno toga što se kod naglih posljedica novijih načina prosuđivanja umjetnosti onima koji su upoznati može činiti nepotrebnim, ali što 'laici' kojima je umjetnost još daleka, a koji rado žele stupiti na to područje, nikako ne smiju propustiti.

Također ne namjeravam ovdje na formalni i strogo povezani način rješavati zadaće koje u svakom slučaju moraju ostati za danas visoko razvijeno stručno područje koje se razvilo i kao životni poziv, iako mi zaista nisu strane metode i kritička pomoćna sredstva te znanosti.

Samo hoću koliko je do mene doprinijeti da područje likovne umjetnosti privuče i ljude koji su je do tada skoro sa strahom smatrali njima zatvorenom, skoro zabranjenom zemljom, a vjerujem da će i budućim umjetnicima ponegdje moći pomoći, ukoliko oni sami sebe žele razumjeti, da ne bi već pola zemaljskog puta potaknuti izljevima pogubne literature, služili negdje u njima možda sasvim neprimjerenom 'usmjerenju', prije nego nađu hrabrosti za svoje vlastito slobodno stvaranje.

Ono što će ovdje biti rečeno treba istovremeno voditi spoznaji da djela likovne umjetnosti, ako se zaista radi o duhovno začetim djelima, a ne o više-manje rutinskom 'radu', ni u kom slučaju ne služe samo tome da budu dekorativni elementi za zidove i prostorije vanjskog života, nego da djelovanje istinskog umjetničkog djela na dušu može biti od neslućene dobrobiti za sve koji traže put prema suštinskom duhu.

Svećenici kultova starog doba vrlo su dobro poznavali 'magiju znakova' i znali su je koristiti za uzdizanje duše iz svakodnevne zbrke u jasna područja suštinskih svjetova čistog duha.

Naslijeđeno dobro mudrosti takve umjetnosti bilo je živo još u velikim majstorima likovne umjetnosti srednjeg vijeka i renesanse i ušlo je u njihova djela, tako da tajanstvena snaga još i danas struji prema promatraču. Ovdje samo podsjećam na velike majstore gradnje toga doba, na slikara Isenheimerskog oltara i skulptora katedrale u Naumburgu!

Ali nakon doba baroka, koji je donio posljednji, radosni bljesak takve 'magije znakova', gubi se, upravo iznenadno u umjetnicima i ljubiteljima umjetnosti znanje o duhovnoj moći koja je dana umjetniku.

Što je od tada nastajalo u umjetnosti, sve do današnjeg dana donosi doduše rješenje mnogih problema koji su se starima činili od malog značaja, ali završava u nemirnom, borbenom traganju za novim i uvijek iznova novijim, jer duša samog umjetnika, kao i promatrača kod svakog novog pokušaja da vidljivo umjetnički protumači, ostaje jednako nezadovoljna dok ponovno jedno nije postignuto, a koje se može oblikovati i izraziti kod svakog osobnog načina prikaza, ako on u sebi zaista nosi umjetničko stvaralaštvo.

Na drugim sam mjestima potpuno jasno govorio o tom 'jednom', koje je jedino potrebno, ali koje prije svega mora živo u sebi osjećati umjetnik koji stvara, ako svojim djelom hoće potpomoći i uzdignuti dušu budućeg promatrača, na način moguć samo preko likovne umjetnosti.

To ne ovisi nužno u izboru objekata koji se umjetnički prikazuju!

U svakom obliku je prepoznatljivo, ako ga sam stvaralac tog oblika nosi u sebi.

Oblikujuća ruka umjetnika poslušno dovodi do očitovanja to najunutrašnjije ako je ono zaista u njemu živo, i nikakav podvig formalnog umijeća ga vještom promatraču ne može zamijeniti.

Umjetnost kao životni faktor

Likovni umjetnik koliko god bio u svom umjetničkom stvaranju ispred svoga doba, još uvijek ostaje 'dijete svog vremena'.

Tako je bilo prije hiljade godina, tako je danas i neće biti drugačije ni u budućnosti.

Što je neko vrijeme u kome umjetnik živi već shvatilo o umjetničkom oblikovanju to mu je na raspolaganju kao sredstvo sporazumijevanja - kao prvi materijal za oblikovanje vlastite umjetničke ideje.

Nasljednik koji je svoj najviši cilj vidio samo u dostizanju onoga što je već bilo prije njega prisutno ostaje cijeli život unutar granica koje mu je na početku dalo umjetničko razumijevanje njegova doba.

Svi koji ga okružuju u njegovom vremenu ga bez muke 'razumiju' i na vrlo lak način on obično brzo nalazi priznanje i slavu, samo unovčavajući plemenite metale, koje su drugi, veći od njega jednom iznijeli na vidjelo iz njihove najdublje nutrine.

Često je onaj na takav način samozadovoljni istovremeno 'krivotvoritelj' i izdaje kao pravo zlato ono što je u svojoj tavi pomiješao s jeftinim i neplemenitim.

Drugi, istinski stvaratelj, za svoje stvaranje poticaj i snagu prima iz iskonskih dubina duha, koje ne može do kraja ispitati nikakav visak psiholoških istraživanja! I njemu njegovo vrijeme daje sredstva izražavanja za početno oblikovanje.

Ali njega uskoro pokreće unutarnje moranje, utemeljeno u iskrenosti prema sebi samome, da mora izaći iz uskog kruga koji mu je pružio nužnu pomoć, dalje i više i vidi se prinuđenim probiti formu i konvenciju prikaza njegova vremena da ne bi zapustio svoje najjače i najbolje.

Ometajuće snage koje se upravo u njegovo vrijeme očituju suprotstavljaju mu se, ali i ako njegov put vodi kroz siromaštvo i nevolju, on mora ići njime