Zmajev Legionar I Kraljica Cvijeća

By Dianna Diverno

Kada divni, mladi Zmajev legionar Severinio Du Craft, po naređenju zlog Zmaja Tylona, ode na zvijezdu ''Fleur'' u akciju krađe bisera s Mjesečeve livade cvijeća - tada slučajno na planet Zemlju donosi i princezu Eloisu. S vrijemenom on je upoznaje i zaljubljuje se u nju, svjestan da će ipak kao najbolji Zmajev legionar biti osuđen na smrt zbog tog postupka...

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: Dianna Diverno
• Release date: Aug 1, 2022
• ISBN: 9798201817138

Book preview

*Književnost za djecu i mlade

ZMAJEV LEGIONAR I KRALJICA CVIJEĆA

DIANNA DIVERNO

04.05.2019

Autorica je književno djelo posvetila sebi

LIKOVI: Princeza Eloisa, Legionar Severinio Du Craft, Zmaj Tylon, Zmajevi zlo grifoni, Legionaar Taddeo, Kralj Hanelor, Severinijev otac, Legionar Damsdell, Princeza Brie, Niccolo Paun, Djeca Mjesečeve cvjetne livade, Cvijeće i leptiri s planeta Fleur , slikar Lasio, voditelj u areni, Neti, Pio, galeb Meby, galeb Lindy, grifon Dauser, vojskovođa Fedel, princeza Odetta...

PRVO POGLAVLJE:

OPIS PLANETA ZEMLJA

Prije 300 godina, planet Zemlja je bio ovdje. Njome su vladali kraljevi, svaki u svojoj državi, svaki na svom kontinentu. Povremeno bi međusobno ratovali, osvajali i kolonizirali nenaseljena područja. Ljudi su živjeli, učili i stjecali mudrost. Život je, ako se zanemare povremena ratna osvajanja, bio lijep!

Zatim je bila velika prolazna oluja. Vjetar je jako puhao i ljuljao stabla u šumama, dvorištima i uz ceste. Vjetar je s balkona srušio i posude s cvijećem, čupao ograde, nosio crijepove na kućama. Ljudi su bili skriveni u svojim domovima, odakle su samo kroz prozore svojih soba mogli nesmetano promatrati strašnu oluju. Nebo su parale munje, čuli su se jaki odjeci grmljavine.

Bila je to užasna, užasna olujna noć.

Čudom prirode jednom je grom udario u stablo gdje su bila stara, bačena zmajeva jaja: jer ljudi su mislili da su ta jaja strašna nevolja, da se zmajevi više nikada ne smiju vratiti na zemlju. Jedno je jaje pod utjecajem te topline oživjelo i rodio se mali, čarobni zmaj

Mali zmaj je bio prestravljen, jer nije imao svoju majku, već je rođen pod utjecajem udara groma i struje. Odmah je pobjegao što dalje od tog smetlišta, ne osvrćući se na stara odbačena Zmajeva jaja.

Dugo se Zmaj Tylon skrivao na planini. Hranio se pčelama, glistama, a kako je rastao počeo se hraniti i pticama. U večernjim satima uvijek bi dolazio do samog ruba kanjona, odakle se pružao pogled na golemo kraljevstvo zvano Du Craft. Bio je svjestan da će se jednog dana osvetiti ljudskom rodu, jer su svi zmajevi na svijetu izumrli, a sva su jaja bačena na odlagalište. Počeo je izvoditi i neke svoje čarolije prilikom hvatanja ulova, a tajna njegove magične moći bila je u njegovom repu.

Zmaj je polako rastao, svjestan da ljudi, bojeći se moći zmajeva, njihova jaja bacaju na odlagalište. Želio je osvetu za sve što je čovječanstvo uzelo od Zmajeva.

Kada je potpuno odrastao, shvatio je da je konačno došlo pravo vrijeme da ispuni svoje ambicije uništenja čovječanstva i preuzimanja kraljevstva Du Craft. Mnogo je godina samo stajao na obližnjim stijenama i gledao prema gradu u kojem je živio kralj Du Craft. To je bila pomalo nestvarna životinja za čovjeka; nitko nije ni znao da taj Zmaj Tylon postoji.

Jednog dana kralj Du Craft organizirao je veliko slavlje za svoju obitelj, prijatelje i ljude tog grada. Sve je održano na Velikogradskom trgu. Čula se glazba i ples i svi su djelovali sretno i bezbrižno.

Zmaj Tylon promatrao je njihovo slavlje. Bio je to idealan trenutak da svoje osvetničke namjere konačno provede u djelo. Ne sluteći njegovo postojanje, ljudi su veselo plesali i smijali se na trgu. Bili su iznenađeni kada se konačno pojavio pred njima. Zmaj Tylon je raširio svoja velika krila i prvi ih preletio. Ljudi su bili prestravljeni kad su ga vidjeli. Svi su mislili da su zmajevi izumrli prije sedam stotina godina.

Tylon Zmaj uporno je letio na njih, a onda počeo rigati vatru oko sebe. Palio je i uništavao ljude, njihove kuće, kočije, štale, polja koja su bila zasađena raznim povrtlarskim kulturama.

Ljudi su vrištali od straha, bježali iz kuća, ali uzalud. Bio je neumoljiv, palio je sve pred sobom.

Bila su to najduža dva mjeseca u kraljevstvu Du Crafta Zmaj Tylon je uporno i ustrajno napadao kraljevstvo. Vojnici i svi strijelci gađali su ga. Ali uzalud! Zmaj Tylon preživio je sve. Proveo je mjesec dana leteći iznad kraljevstva. Spalio je dvorac kralja Brunnhild Du Crafta, sve stražarnice, dvorce i utvrde, gotovo sve kuće u kraljevstvu, desetkovao je mnogo, mnogo ljudi. Od milijun ljudi koji su tada živjeli, ostalo je samo 20.000 ljudi. Od toga 15.000 muškaraca i 5.000 žena. Tada je zlo i strašno ubojanje od Zmaja Tylona privedeno kraju i on je konačno sišao na zemlju kao veliki pobjednik.

Naredio je da se obnovi dvorac Du Craft, jer je želio živjeti u tom dvorcu kao apsolutni vladar. I obnovili su taj dvorac, ali su kule ostale kao silosi, s mostom koji vodi preko opasnog kanjona... Bili su to crni dani na zemlji i u kraljevstvu Du Craft. Ovdje više nikada nije bilo smijeha, radosti, glazbe; gotovo svi muškarci bili su legionari, koje je Dragon Tylon nazvao odredom Zmajevi legionari. Učili su ih od malih nogu da se bore, da prežive u ratu, a njihove žene i djeca radili su kao robovi za tog zmaja.

To crno, tmurno vrijeme, surova vladavina okrutnog zmaja koji je ubijao plamenom iz svojih ralja trajala je 300 godina. Ovaj zli zmaj upotrijebio je svoje čarolije kada je jedam vojnik ukrao posljednje prekrasne ptice i od njih napravio svojih 30 zlih, opakih grifona sličnih zmaju koje je sada Zmaj Tylon koristio kao radare za praćenje rada legionara ili robova u poljima.

Sve skupine njegovih legionara bile su poredane abecednim redom. A jedan od njegovih uspješnih legionara bio je mladi Severinio Du Kraft. Potomak drevnih kraljeva, koji nikada nisu vidjeli njegovo kraljevstvo i prekrasan sjaj. Odrastao je kao ratnik i bio jedan od najboljih vojnika te je pokazao veliko obećanje da će jednog dana uspješno naslijediti svog oca Valeria Du Crafta i preuzeti D-Legiju.

Ali nekoliko tisuća kilometara od strašnog kraljevstva Zmaja Tylona i vrlo blizu Mjesečeve orbite nalazila se divna, mirna zvijezda zvana Planet Fleur. Ono što je krasilo ovu prekrasnu zvijezdu uvijek obasjanu prekrasnom mjesečinom bilo je to što je bila carstvo najljepšeg cvijeća. Ovdje se u svakom cvijetu, svaki dan, rađalo po jedno malo dijete, pa se tako ova divna, čarobna zvijezda raširila i nastanila mjesečeva djeca cvijeća. Ovdje ništa nije nedostajalo. Orila se pjesma radosti i sreće.

Zvijezdom je vladao kralj Hanelor Pom Wan koji je imao sedam kćeri i sve su bile princeze. A zvala su se: princeza Rosmerie, princeza Brie, princeza Yvonne, princeza Eloisa, princeze blizanke Larissa i Lorena i najmlađa princeza Odetta.

Sve su princeze bile jako lijepe i voljele sve što je zvijezdu Fleur činilo sigurno najbolje naseljenim mjestom u čitavoj galaksiji. Sve su imale svog pauna i harfu i sve su bile poslušne.

Jednog dana seljanin po imenu Noem imao je priliku izaći u beskrajna polja zelene trave koja su se protezala iza polja mjesečevih cvjetova. Došao je ovamo pokositi zaraslu travu i održavati travnjak urednim.

Seljanin Noem bio je pravi stanovnik zvijezde Fleur. Svijetlih očiju i svijetle kose, bio je pametan čovjek, ali predan onome što je redovito radio tolike godine - kosio travu. Dan je za njega počeo gotovo kao i uvijek. Seljanin se kretao poljem zadubljen u svoj posao i razmišljanja o nadolazećim događajima. Samo je mirno kosio i zviždao neku veselu pjesmu da krati vrijeme. Slučajno je pogledao prema šumi lijevo. Iza drveća i grmlja koje je tu raslo, učini mu se kao da vidi velika crvenkasta krila neke ogromne i nepoznate ptice.

Zaintrigiran činjenicom da je na zvijezdi Fleur ugledao krilo, a prije svega pticu kakva nikad nije viđena, ostavio je kosilicu sa strane i potrčao prema tom dijelu šume. Zadihan je zastao i stavio ruku na čelo kako bi mogao bolje vidjeti ono što je neporecivo pred njim. Dva zmajolika grifona s ogromnim raljama upravo su se udaljavala odatle i letjela prema nebu.

Mještanin Noem neko je vrijeme stajao i promatrao ih, potpuno zaintrigiran i pomalo uplašen.

- Odakle su došle ove ptice? - zapita se potpuno zbunjeno, a zatim se, ne čekajući ni trenutka, brzo zaputi prema kraljevim dvorima kako bi o svemu tome obavijestio kralja Hanelora.

U elegantnoj i vrhunski uređenoj dvorani za prijeme kralja Hanelora bili su: kralj Hanelor, princeze Brie i Eloisa, zatim savetnik Hunter i seljanin Noem.

Sve to vrijeme, kralj Hanelor sjedio je na svom prijestolju po običaju i strpljivo slušao Noemovo izlaganje, koje je na trenutke graničilo s čuđenjem pomiješanim s očitom zbunjenošću. Savjetnik Hutner stajao je tik do kralja, naizgled izgubljen u mislima, naboranog čela dok je razmišljao o dvjema pticama koje su posjetile planet Fleur. Dok su dvije mlade princeze bile integrirane s ovom pričom i činjenicom da ih iz nepoznatih razloga posjećuju krilati posjetitelji.

- A ti, seljače, kažeš da si jednom vidio čudne zmajeve ptice grifone kako bdiju nad našom zvijezdom Fleur? - upitao je kralj Hanelor, kojemu je priča isprva bila pomalo čudna, pa je s tračkom sumnje zurio u Noema.

Stari kralj Hanelor imao je dugu kovrčavu kosu, nosio je veličanstvenu krunu i imao je sjajni, bijeli plašt na sebi. Nedavno je imao zdravstvenih problema, pa je sve svoje aktivnosti obavljao u palači zvijezde Fleur i bio na svom tronu.

- Da, Vaša Visosti. I to prije nekog vrijemena, točnje prije sat vrijemena - brzo je odgovorio Noem koji je cijelo vrijeme izlaganja klečao.

- Da, oče. I ja sam jednom sanjala te ptice - ubacila se princeza Eloisa, koja nije mogla ni zamisliti kako te ptice zapravo izgledaju, jer su ptice u njezinim snovima bile drugačije. Dok je to govorila, iza njezine suknje skrivao se njezin cijenjeni paun Niccolo, koji je cijelo vrijeme klimao glavom, kao da je on glavna tema te priče.

Princeza Eloise imala je smeđe-crvenu kovrčavu, dugu kosu i nosila je žuto-zlatne, uske, veličanstvene haljine koje su se širile ispod koljena u obliku sirena-kroja. Bila je vesela, mlada djevojka i još nije pomišljala na udaju.

- Nije da si ti, draga moja Eloisa, to sanjala - ali jesu li te čudne opasne ptice došle na naš planet? - Kralj Hanelor se počešao po čelu. Očito je prezentacija seljanina Noema bila istinita i izazvala mu je određenu dozu zabrinutosti.

- Koliko ja znam, ptice grifoni čest su simbol raznih kraljevstava na planetu Zemlji - rekao je savjetnik Hunter - Nikad nisam bio tamo, ali prema legendama i mitovima, one služe za dobrobit svojih ljudi. Imaju glavu, rep, noge i puno perja - rekao je savjetnik Hunter. Bio je ćelav, visok, ozbiljan dužnosnik, uvijek odan starom kralju Haneloru i zadubljen u sva zbivanja na dvoru. Uvijek je puno učio i čitao, bio je poput prave, žive enciklopedije.

- Kažeš da imaju perje, Hunter? - upita ga kralj.

- Da, tako je - brzo je odgovorio savjetnik Hunter, za kojeg su svi na zvijezdi Fleur govorili da je vrlo mudar.

- Ali ovaj seljanin kaže da te ptice grifoni nemaju perje, već čeljust i izgledaju zlo i zmajevo. Je li tako, seljaci? - stari kralj Hanelor ponovno se zagleda u seljaka ispred sebe.

- Upravo tako, Vaša Visosti. Imaju crvena krila, ili nešto što tako izgleda... - odgovorio je mještanin Noem, koji je u mislima proživljavao prizor tih ptica koje su odletjele odande.

Kralj Hanelor ga je mirno promatrao. - A kada ste to točno primijetili?

- Prije sat vremena. Mislim da su pazili na naše cvjetne livade – klimnuo je seljak Noem dok je to govorio, a oči princeze Eloise raširile su se od čuda. Kao da se izjednačila riječima da i njih posjećuju neobične kućice za ptice.

- To me, Vaša Visosti, podsjeća na čudnu priču od prije 20-25 godina, kada su te čudne zmajeve ptice viđene nad cvijetnom livadom, a Mjesečevim cvjetovima ukradeno je nekoliko djece. U blizini je pronađeno troje djece, nisu preživjela let. Ali jedan dječak nikada nije pronađen. - podsjetio ih je savjetnik Hunter na neriješen i neobjašnjiv slučaj od prije dva desetljeća. Malo se pričalo o tome, da se populacija zvijezde Fleur ne bi previše bunila zbog toga...

- Oče, možda te čudne ptice dolaze svakih dvadeset godina da ukradu jedno od naše mjesečeve djece? – Princeza Brie bila je iznenađena tom viješću, ali ipak nije mogla ne pomisliti na tu opciju. Bila je vrlo slična princezi Eloise, samo što je imala svijetlu kosu i često nosila svijetlu odjeću, voljela je pjesme i romantiku, voljela je svirati harfu i orgulje i bila je dobrodušna osoba.

Seljanin Noem konačno je ustao iz klečećeg položaja. - Da vaša visosti. Također me brine što su te ptice ponovno viđene u blizini livada.

- Ali rekli ste da je to prije 25 godina bila samo priča? – primijeti kralj Hanelor. Stavio je kažiprst na sljepoočnicu, kao da se činilo da je prilično zamišljen oko cijele stvari.

- Da, ali... - započeo je savjetnik Hunter, ali ga je kralj prekinuo.

- I taj dječak nikada nije pronađen?

- Možda su ga one strašne ptice odnijele? – primijetila je princeza Brie. Pogladila je kosu, zamišljajući te ptice.

- Ali ptice grifoni su nositelji dobrote na planeti zemlji. Oni su odani tom kralju - rekao je savjetnik Hunter. Imao je neke stare crteže tih ptica, ali te su slike bile izmišljene i vrlo stare. Međutim, savjetnika je zanimalo kako izgledaju ptice koje je vidio mještanin Noem.

- Možda ove ptice nisu ni sa Zemlje - dahnula je princeza Brie. Duboko je uzdahnula, misleći na taj daleki planet Zemlju...

Kralj nije mogao ne primijetiti. - Da, kćeri moja, princeza Brie je možda u pravu..

- Mislim da bismo trebali biti vrlo oprezni, dragi moj kralju. Možda se opet dogodi napad, kao onaj od prije 25 godina - rekao je mještanin Noem koji je bio užasnut tom pomišlju. Osjetio je jezu po rukama i neke neugodne drhtavice po leđima.

- Jeste li vi seljani... - poče kralj.

- Noem, ja se zovem Noem - podsjetio ga je ovaj dobrodušni čovjek. Nasmiješio se, kao da traži utjehu.

- Sjećate li se vi seljaninu Noem, kako te ptice izgledaju? - upita ga kralj Hanelor, koji izmijeni brz i značajan pogled sa svojim savjetnikom Hunterom, na kojeg se uvijek bez rezerve mogao osloniti u slučaju bilo kakve nesreće koja bi ga zadesila.

- Da, sjećam se - klimao je glavom seljak Noem dok je to govorio.

- Izvrsno - rekao je kralj Hanlor, kojemu kao da je u tom trenutku pao težak teret sa srca. - Lovac!

Na sam spomen imena, savjetnik Hunter stao je ispred njega

- Recite Vaša Visosti! - salutirao je u tim trenucima, kao i uvijek po sudskom uredu.

- Odvedi seljanina Noema mjesečevom slikaru Lasiju - reče kralj Hanelor pomalo zamišljeno. - Želim da mi nacrta te ptice kako ih pamti seljak Noem. Moramo tiskati puno plakata i oblijepiti ih po Ružinom trgu kako bi svi stanovnici zvijezde Fleur bili obaviješteni o mogućem napadu tih zubatih čudovišta.

Savjetnik Hunter je kimnuo glavom, a zatim pogledao Noema. - Pa, seljanče Noeme, za mnom!

Savjentik Hunter istupi iz sobe, dok se seljak Noem naklonio i slijedio ga. Kralj i njegove dvije kćeri mirno su gledali kako izlaze iz sobe. Bio je zamišljen i kao da mu je trebalo nekoliko trenutaka apsolutnog mira.

- Dakle, savjetniče Hunter, kamo me vodite? - upitao je seljak Noem.

Sada su već bili u hodniku, odakle su nešto bržim i sigurnijim koracima krenuli prema stubištu. Hodnik je bio prekrasan i obložen prekrasnim kristaliziranim tapetama, s velikim neobičnim slikama i urkama na policama koje su stajale u savršenom redu.

- Smiri se, seljanče Noem. Idemo u Lasio studio da mi potanko opiše kako se radi plakat upozorenja.

Kad su savjetnik Hunter i seljanin Noem izašli odande, Paun Niccolo koji se cijelo vrijeme skrivao, očito prestravljen činjenicom da su na meti nepoznatih