Edicija Antologije

Izbor iz poezije Branka Čegeca Unatrag (2012–1980) nudi na čitanje autora koji je tijekom tri desetljeća u svojevrsnom „ronjenju na dah“ sudionik i protagonist suvremenoga hrvatskog pjesništva. Riječ je o upornom interveniranju u prostor vladajućih poetika, u postojeće „stanje stvari“ i strasnom čuvanju interesa za tekst, koji nerijetko nastaje iz pustoši jezika, na rubu grada, otoka, u zagubljenosti i bespućima putovanja, ekrana, praznine… Dok je mnogo toga tonulo za onoga koji je stajao pred otvorenim vratima (pjesnik tužnih jezika eseja, priloga za povijest odustajanja, arhaičnih okvira, fantoma nostalgije, sintakse kože, sintakse mjesečine, silazaka i putopisanja) – nastajali su u neuhvatljivom rasporedu crnog, relativnog i beskonačnog neprispodobiva sjećanja, patetične fraze, fragmenti, fantazije i realnosti, maskirni portreti… Upućeni smo na pjesnika koji oksimoronski ustrajava na razlici istoga, stalnosti nestalnog, na „prisutnoj udaljenosti, na poeziju iznimne autorske geste, melankolije i tamnih mjesta, ali osebujne radijacije, zamaha i utjecaja. Uznemiravanje i odustajanje od projekta književnosti kao rezervata smisla i vječnosti, individualnost, destrukcija jezičnih i poetičkih normi, poliperspektivnost – samo su neka od uporišta pjesničkog teksta koji se za čitatelja, vjerujemo i u ovom izboru oblikuje kao ritmična, vibrantna i uzbudljiva palimpsestna magma. Njegova pjesnička praksa na vitalan i poduzetan način kreira vlastiti teritorij (niz lijevo, niz desno, niz grom, niz pakao…) otvarajući ga čitateljima spremnim na različite iskušenja od jezika, od riječi, od stvari. Prizivajući odsutno, pjesnik Branko Čegec je opredmećivao i konstruirao različite krajolike, lica i naličja hrvatske poezije, mijenjajući strategije i mjesta pisanja, nerijetko sam iz njih iščezavajući, nudeći znakove i tragove za razliku, za dijalog, za odustajanje. ------ Miroslav Mićanović Branko Čegec rođen je 1957. u Kraljevu Vrhu, Vrbovec. Diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je deset knjiga poezije, kratke proze, kolumni, članaka, kritike i esejistike (Eros-Europa-Arafat, Zapadno-istočni spol, Presvlačenje avangarde, Melankolični ljetopis, Ekrani praznine, Fantom slobode, Tamno mjesto, Tri krokodila, Zapisi iz pustog jezika, Pokret otpora). Izbori poezije objavljeni su mu u Sloveniji (Sintaksa mesečine) i Makedoniji (Nurkanje na zdiv – Ronjenje na dah – Breathold diving, trojezično: makedonski-engleski-hrvatski) Pjesme su mu uvrštene u tridesetak antologija, izbora i pregleda u zemlji i inozemstvu. OPŠIRNIJE NA: www.brankocegec.com

Slovenski pjesnik Srečko Kosovel, rođen 1904, imao je neobičnu životnu i pjesničku sudbinu. Umro je s tek navrešene 22 godine (1926.) i za života nije uspio objaviti knjigu pjesama, a posljednja četiri desetljeća spada među najznačajnije slovenske pjesnika uopće. Prerana smrt ga je spriječila da objavi već pripremljenu zbirku svojih ranih pjesama, koja je pod naslovom Pjesme izašla poslije njegove smrti. Kasnija objavljivanja njegove pjesničke zaostavštine uvijek su iznova iznenađivala i otkrivala njegovu pjesničku višelikost. Poslije poznatih ranih njegovih ranih impresionističkih i ekspresionističkih pjesma, pored kojih je pisao i pjesme u prozi,  je istinsko je iznenađenje bilo objelodanjivanje do 1967. javnosti nedostupnih i nepoznatih njegovih Integrala, pjesama koje svojom vrijednošću spadaju u vrh konstruktivističkoga europskog pjesništva. Ali te pjesme ne samo da obogaćuju povijest europske poezije, nego su svojom društvenom angažiranošću i kritičnošću veoma aktualne i danas. Potvrđuju i brojni prijevodi upravo tih pjesama na mnoge svjetske jezike.