HAJDEGER: Bitak i Biće

By Letindor Vind

Hajdeger na izvjestan način oslobađa i nasmijava ta neka istinitost, čudi sva opsežnost njegove misli, bez sumnje nadahnuto Duhom - Kako i koliko? Brojni su novi pojmovi njegove duboke misli i jedna vrsta pomaka u kvalitetu, uzbuđujuće. I zbunjujuće nekom. Nećemo reći da nudi se konačan izlaz iz čama u koji se zapalo i filosofski savremeno interpretiranjem no, istina kazuje se koliko kom i kako kad u ,,prvijem“ smislu događajno više nego li samo riječju.

• Language: Српски језик
• Publisher: Letindor Vind
• Release date: Jan 5, 2018
• ISBN: 9781370826940

Letindor Vind

Filosof pisac artist ...

Book preview

Letindor Vind

HAJDEGER -

Bitak i Biće

(spis na temu Hajdegerove misli)

Naslovna: Letindor

***

Elektronsko izdanje:

Izdavač: Smashwords

ISBN: 9781370826940

Kalifornija, S.A.D.

januar, 2018.

SADRŽAJ

UVOD

1. PITANJE O POČETKU

1.1. Pojam Bitka

1.2. Opstanak ili Tu-Bitak

1.3. Subjekt i identitet

1.4. Vrijeme kao horizont

1.5. Filosofski i teološki

2. BIĆE

2.1. Ontološka diferencija

2.2. Bitak u svijetu (egzistencijal)

2.3. Fizis i svjetovnost svijeta

2.4. Mišljenje, jezik, poezija, stanovanje

2.5. Rat i djelovanje

2.6. Okret

2.7. Zaborav sebe i smrt

3. BITI PRAVIM

3.1. Trenutak i razumljenje

3.2. Istina i umjetnost

3.3. Strah, tjeskoba, odlučnost i skok

3.4. Sloboda i sudbina

3.5. Opuštenost

3.6. Kraj filosofije i svrha mišljenja

3.7. Prevladavanje metafizike (uz Kanta), antropologija i fundamentalna ontologija

ZAKLJUČAK

END-NOTE

LITERATURA

UVOD

Kud se ide i odakle, stara su pitanja, još od Sokrata. Šta je prije? I prije su pitali. Mnogo je toga i ugrađeno u naše živote pa život pitajmo. Pitaćemo, uz profesore, i neke vrsne filosofe: Šta je prije?

Hajdeger na izvjestan način oslobađa i nasmijava ta neka istinitost, čudi sva opsežnost njegove misli, bez sumnje nadahnuto Duhom - Kako i koliko? Brojni su novi pojmovi njegove duboke misli i jedna vrsta pomaka u kvalitetu, uzbuđujuće. I zbunjujuće nekom. Nećemo reći da nudi se konačan izlaz iz čama u koji se zapalo i filosofski savremeno interpretiranjem no, istina kazuje se koliko kom i kako kad u ,,prvijem" smislu događajno više nego li samo riječju.

Osnova ovog filosofskog rada je Hajdegerov spis Bitak i vrijeme, dok treći dio (ili najavljeno poglavlje) Bitka i vremena nije dostupan ili pak nikad nije ni napisan. Tiho se zbori. Rani Hajdeger i kasni Hajdeger, objedinjeni ovim radom su jedan te isti. Htjedoh dotaći i živu riječ u tome, po Hajdegeru.

Imamo odgovore tek neke date u vezi s egzistencijom i sa porijeklom, još tragajući za ciljem života i svrhom. Mnogo toga i servirano je, a mnogo tog ne znamo, Izvor. Ta, gdje je Biće i ko smo Mi? A Bitak! šta je?

U ovom radu dopustio sam, da ne znam koliko pretenciozno, i poetski izraz. To neka bude i lični pečat, donekle uticaj Hajdegera.

Početak je ili nije ovdje? Da l' uopšte? I je li tamo? To prije bića u ovome svijetu je nešto što daje nam postojanje. Bitak jeste, ne-Bitak nije, po Parmenidu, uvaženom predsokratovcu Elejcu (južna italska oblast - Eleja). Bitak nam kazuje Izvor je Vječan, sredstvo i Riječ je, ne-Bitak promjenljiv. Te odgovore sa ,,jeste i ,,nije filosofi, izgleda, okreću kako i hoće pa se Božanski Kvalitet pokazuje kao da jedini Jeste il' jedini ,,Nije. To ,,nije Hegelu jeste praznina i čisto Biće, a Hajdegeru pak Punina najveća s kojom baš tad nas i ima čak sveprisutno. O Helenima isto stoji da živješe tačkasto, obuhvatajući stvar kompletnu, i kosmički. Pojam substancije (pod)ležući je Aristotelu u Metafizici, pojam suštine sa Istinom je (hel. ousia). S Lajbnicom stiže u obnovu i staro monadno (pitagorejsko) gledanje svijeta ili svih svjetova, mada, po Platonu je samo jedan. Mudrost pripada onim što Vide ili imaju Uvid, po teoriji filosofskoj što gleda suštinu stvari. Na poseban način znanje o Opštem, što nije prazno, nije apstrakcija hladna sa nižim intelektom već viđenje uzroka prvijega što ne blijedi, ne propada, i nije oblik po materiji. To nasljeđe starih je objašnjeno i s Aristotelom srodno današnjoj nauci. Tražimo, ipak, i filosofski što u svakoj stvari je prisutno, nestvoreno Vječno Bivstvo sa Hajdegerom i Bivstvovanje, Bitak čovjeku i Tu-Bitak što prethodi biću bivstvujućem. Suština stvari i sama ta stvar i nisu nešto potpuno isto. No, može biti na poseban način. Mi, tragajući sada za Bitkom, u Dubinu za Jedinstvom sa Sobom i s Bogom, tražimo tvoreće. U tom ni ,,nema lažnog ni pogreške, već samo neznanje, ali ne onakvo kakva je sljepoća, jer sljepoća je kako kad kogod ne bi uopšte imao moć mišljenja[1] Aristotelu. Ta se ,,nauka bavi skrivenim. I Mudrost je nauk o Prapočelima.[2]

1. PITANJE O POČETKU

U savremenoj nauci, tačnije - fizici, govorimo i o pojmu ,,substancije prethodeće materiji i svakom obliku (formi), Vječna i Božanskog karaktera, nije nešto opipljivo, ništa konkretno kao objektivno, a po svojoj mogućnosti je sve potencijalno. Iz te Vječne Suštine nastaće i materijalni elementi,[3] četiri glavna: vatra, vazduh, voda, zemlja. Iz Etera, i po Pitagori, i Aristotelu, tzv. ,,petog elementa. I po Tesli u 20. vijeku. Tu vezu između substancijalnog i materije, kojom se oblikuje vidljivi svijet, različiti filosofi su, religiozni i drugi mislioci, objašnjavali različito. Valja se pitati.

,,Pitati znači utirati put ... Taj put je put mišljenja. Svi putevi mišljenja, više ili manje očigledno, na neobičan način vode kroz jezik[4] Hajdegeru. ,,Zašto je uopšte ono što biva, a ne čak ništa?[5] - prvo i prvcato pitanje je, najšire, najdublje, najizvornije za bilo šta što uopšte biva. Ne pitaju mnogi to osim padom u očajanje il' ,,u nekom klicanju srca.[6] Nije početak sa pukom stvari, početak nije nešto čulno konkretno u smislu objekta, ta ideja početka se teže i može misliti razumom jer pripada nečemu što je kvalitet Vječnoga ili Božanskog stanja. To Hajdeger zove dešavanjem ili kao događanjem (hel. Ereignis) u dubljem smislu. Filosofi vole označiti takvo što transcendencijom. Ispitivanje tu zahtijeva SKOK što iskače iz sopstvene osnove ,,jer ispitivanje toga pitanja jeste samo u skoku.[7] Hajdeger kao nesuđeni i teolog kaže da je problem vjernika u tome što on ne može napustiti sebe u smislu vjernika bez posljedica zbog takvog koraka da bi ovo pitanje ispitivao na pravi način, on ima samog Boga koji Jeste i sve ono što je Bog stvorio iz tla takva vjerovanja. A ako se vjerovanje stalno ne izlaže mogućnošću nevjerovanja to Hajdeger naziva sporazumom sa samim sobom i ne istinskim vjerovanjem, čak ravnodušjem. Prve biblijske riječi mu ne daju potreban odgovor. To filosofsko pitanje je za vjerovanje neka ludorija.[8] Jezikom nešto kazaćemo prema tome koliko budemo mogli i kako je Hajdeger u tom običavao. Pitanja glavna su o Božanskom što nisu stvari, ne dotiču se tog mnogi filosofi, svako radi to na svoj način. I ubjeđenjem. Bez Boga. A kako Boga izuzeti iz filosofskoga ako je ,,Sofija Božanska Mudrost. Fiolosof je ljubi ili je prijatelj. Radi po Najvišoj ,,stvari. Tu Hegel će filosofski i teološki objediniti pojam Uzvišenog u smislu Apsoluta, refleksijom se poigrava i stvara svijet i istoriju sa čovjekom da sebi bi opet došao. Neki drugi filosofi će drukčije misliti o Jedinstvu i o Dobru, o Substanciji i drugom. Hajdeger misli o Bogu, uglavnom kao o Bitku i prije toga još i o ,,B(u)tku[9]. Pitanje uvijek i Logosno, a po Svetim knjigama aspekt Boga, jedno od Lica Suštine. I Vječnosti. Teološki, tu Logos je Sin, od Boga drugi i Bogo-čovjek i čovjeko-Bog. Dva smjera. Logos dok nosi u sebi čovjek ima mogućnost i da se pita, da nadiđe sebe subjektivnog iz Dubljeg ili iz Višeg Uma. Čovjek se dvoji, i pojmovi no, data nam moć je za dijalektičko uz nešto treće NEODREĐENO. Mi tražimo se u ovom svijetu po korijenima. Život je egzistentan i prije od pojavnoga za Hajdegera, egzistencijal i prije aristotelskih (i poslije Kantovih) kategorija, što kreću od vidljivog materijalnog po kvalitetu. I prije smo tijela se započeli uz prirodu do u ljudskost. ,,Čovjek je i slovesno biće, čak kad se ponaša i na beslovesan način,[10] po Keroviću. Može se doći do promašaja kad mislimo i govorimo. Da, Logosni je karakter svijeta, u vezi s ovim je i mogućnost da nikne kultura k'o vještački uman svijet nad prirodom nižom u oblasti ili u biću fizisa, svijet što pomoći će čovjeku da ,,uzdigne" se k svojoj, i zbog nečeg zaboravljenoj, Suštini. Kultura u mnogim razmatranjima se javlja i smetnjom il' okovom života. Mnogo je priče o Povratku, i filosofski i religijski, mitski, u književnosti, i u bajkama, po životu. O takvoj mogućnosti čovjeka i kulture je mnogo rečeno i kod filosofskih antropologa: Gelena, Šelera, Rotakera, Hansa Jonasa, Plesnera, Kasirera, Strosa i nekih drugih; al' i po religijskoj misli artikulisanoj u riječima i djelima velikih filosofa i teologa Zapada, Sredozemlja, Istoka. Uz njih i dogma ima velik značaj, a i problem je s dogmom da, tako, na primjer, na podlozi antičkih nalaza, problem je s onom koja se ispriječi pred nas k'o zid i ne bude nam prolaz.

Hajdegeru je prije nas to nešto i Ništa, ne ljudski proizvod, čovjek je došao poslije. Stari filosof Parmenid (Elejac) to nazvaše ,,Bitak" - Ono što Jeste, a ne-Bitak nije. Kod Hajdegera je povratak antici po tom pojmu, kojem će on dodijeliti i pojam Bivstvovanja kao nekog neodređenog još postojanja što omogućuje svo ostalo postojanje svijeta (i svjetova). Hajdeger jeste i oprezan da ništa ne daje od tog unaprijed, i krećući se od bića u svijetu (bivstvujućeg) i egzistencije između stvari on ide postepeno ka tom što bilo bi Prvim Izvorom, unazad. Čovjek tu vremenuje iz budućeg, Hajdeger kaže u raspravama o vremenu u svom kapitalnom djelu Bitak i vrijeme. Na polju suštine Hajdeger vidi tek malo svađe, opovrgavanja, i ljubavnu svađu vidi da različita mišljenja nisu ni problematična kao u istoriji filosofije što nisu strašne razne i jednako važne zamisli ili koncepcije svijeta. Svak crpi iz Bivstvovanja (Bitka) što za njega prikladno je po redu i Sudbine,[11] gdje oni koji se prepiru opet pripadaju jednom te istom. Kao i Sudbina koja nam šalje Istinu, Bivstvovanje je sakriveno, Bitak, najavljuje se u poeziji i nije očigledno istorijsko. Ima i napuštenost kod čovjeka od Bivstvovanja, Hajdeger isto piše, označava je za beznačajnost, bezavičajnost. Piše