Gusta noć u Filipovom Životu

By Aldivan Torres

Obiteljska tragedija nas potpuno mijenja. Ne vjerujemo u Boga, gubimo vjeru i gubimo se u svemiru. Idemo kao nomadi u potrazi za odgovorima. To je prvi dio Božjeg djela kodifikacije.

• Language: Hrvatski jezik
• Publisher: ALDIVAN Teixeira TORRES
• Release date: Mar 13, 2023
• ISBN: 9798215175200

Book preview

Tragedija

Nekada je to bila jednostavna obitelj srednje klase koja je živjela u ruralnom području općine Arcoverde s prezimenom Andrade Correia. Obitelj je činilo pet osoba: Filip Andrews, otac, Anđeoska, majka, Samanta, Constantine i Bartolomej, njihova djeca. Dugo su živjeli u miru.

Filip je bio daleki otac, pretjerano vezan za posao, koji je obično samo vikendom više pažnje posvećivao svojoj supruzi i djeci. Bilo je malo, ali nitko se nije žalio, jer je bilo neizbježno.

Sve se odvijalo u normali do kobnog dana. Bilo je to krajem školske godine, kada se cijela obitelj okupila, spakirala kofere, ušla u automobil i krenula za vikend kako bi pobjegla od monotonije svakodnevice.

U početku se nije dogodilo ništa neobično. Prelazili su barijere prometne autoceste BR 232 i stizali blizu Caruaru, na kraju zavoja, iznenadio ih je drugi automobil koji je išao prema njima. Rezultat: Prednji sudar, s automobilima koji silaze s glavne trake.

Spašavanje je došlo brzo, svi su poslani u bolnicu u glavnom gradu oštrog uz pomoć vatrogasaca koji su se liječili u izvanrednom stanju kada stignu tamo. Uloženi su početni napori kako bi im se vratilo zdravlje, a neki su morali biti upućeni na JIL.

Unutar bolnice prošla su dva dana i nažalost nesreća je rezultirala smrtnim ishodom: četiri iz obitelji Correia i još jedan iz obitelji Gouveia, putnici drugog vozila. Od prvog, jedini koji je ostao bio je Filip. Još uvijek nije znao, stoga je njegovo zdravstveno stanje zahtijevalo skrb.

Nešto kasnije rane su zacjeljivale, a kad su liječnici shvatili da je dobro, rekli su mu tužnu vijest da je u tragičnoj nesreći izgubio cijelu obitelj. Reakcija je zamahnula od početnog šoka do pobune. A sada? Što bi on učinio?

Prvo što je učinio bilo je surađivati na svaki način na bržem oporavku. Cilj je bio pobjeći od tužnog, sablasnog mjesta bolnice.

Uz tjedan dana truda, konačno je pušten i prvo što je učinio bilo je pozvati taksi. Čekao je još petnaestak minuta da stigne vozač, plava nadstrešnica, a na ukrcaju istog pozdravio je vozača i naznačio svoje odredište: Autobusni kolodvor. Na njegov signal, automobil je odmah krenuo i suočio se s gustim prometom stigao je za petnaest minuta na željenu lokaciju. Filip je platio kartu, oprostio se i sišao dolje. Odvezao se do štanda gdje su mu javili da će sljedeći autobus za Arcoverde stići za sat vremena. Da bi mu prošlo vrijeme, prešao je aveniju, uzeo sok sa sirnim kruhom u kantini i još uvijek imao vremena provesti u maloj knjižari gdje je kupio svoje omiljene časopise. Nakon toga je prešao aveniju u suprotnom smjeru i vratio se na autobusnu stanicu. Kupio je kartu i čekao još malo.

Stigavši autobusom na putu za svoj voljeni Arcoverde, nije gubio vrijeme, ulazeći odmah birajući jedno od prednjih sjedala. Čekao je još malo i konačno su krenuli.

Ovo je bio početak putovanja natrag. Tijekom dugog putovanja imao je vremena razmišljati o sadašnjem stanju, razgovarao je sa susjedom fotelje i iskoristio priliku da pročita časopise koje je kupio. Kad se osjećao umorno, odrijemao je.

Tri sata kasnije probudio se s izbočinama automobila i shvatio da je blizu svoje zemlje, voljenog Arcoverde toliko priča. Nekoliko trenutaka kasnije, drži kofer, kuca na vozačevu kabinu i traži da se zaustavi. Vozač se pokorava autobusnim stanicama i na kraju se spušta, prema njegovom mjestu (petnaest metara), u blizini karipskog sela. Držeći ono što je ostalo od kovčega, potrebno je još petnaest minuta da dođe do njegove kuće, a kad stigne, padne iscrpljen na krevet. Pokušao bi spavati kako bi oslobodio svoj problematični um i ustao bi tek neki dan kako bi dao sudbinu svom jadnom životu.

Dio I- Dom

Gusta noć u Filipovom životu

Sviće. Filip se budi, kupa, mijenja odjeću, priprema i doručkuje (kruh s jajima), pere zube i odlazi u grad u kojem je trebao obavljati svoju javnu funkciju. Njegova pozicija bila je fiskalni revizor državnog poljoprivrednog gospodarstva, visoke hijerarhije i primitaka, plod njegovih popratnih napora.

Za dvadeset minuta vozi, koristeći svoj automobil, stiže na svoje radno mjesto, stup državne farme u Arcoverde, veliku, dvokatnicu. Nakon što prođe ulazna vrata, prolazi kroz hodnik i druga vrata, a zatim ima pristup glavnoj dvorani u kojoj se nalaze radne skupine. Nježno pozdravlja svoje kolege i tješi ga činjenica tragedije. Zahvaljuje i počinje se mučiti. Nadalje, proveo je oko osam sati na licu mjesta i izvan posla s pratiteljima i u tom smislu nije došlo do abnormalnosti. Kad završi svoje zadatke, kaže zbogom da to čini istu rutu u rikverc, ide dalje od ulazno-izlaznih vrata i odlazi do automobila koji je parkiran u susjednoj ulici. Kad bi stigao, smjestio bi se na svoje mjesto, uključio paljenje, a zatim nastavio rješavati neku trgovinu na čekanju, a zatim odlazi. On ide glavnom avenijom u centru grada, odlazi u dobro susjedstvo i nekoliko trenutaka kasnije ima pristup autocesti BR 232.

Uz umjerenu brzinu, potrebno je samo petnaest minuta da se vratite kući. Automobil drži u garaži, prilazi vratima, ključem ga otvara i unutar kuće odlazi u kuhinju i