Priče iz Gođenja: 1.dio

By Mehmedalija Sulejman Lilic

U knjizi "Priče iz Gođenja - 1. dio" ćete pročitati:
PRIČE IZ 2005. GODINE:
Lilić Osmo i Ibro, Uvejzović Ejub i Rabija, Avdić Ziba,Džebo Hasan i Behija, Halimanović Ahmet, Lilić Zajko, Avdić Bjelka, Avdić Hasan i Fatima, Avdić Muša, Avdić Kadira, Avdić Osman i Mevla, Curić Asim, Rasim, Mehmedalija, Džebo Ibro i Šefika, Hakić Alija i Azemina, Lilić Abid i Ibrimša, Lilić Emir i Fatima, Lilić Halil, Lilić Himzo, Kulić Halil, Lilić Hrustem – rahmetli, Lilić Mehmed i Hamdija, Lilić Mujesira, Lilić Munib – Ikan, Muratović Bajro i Halima, Muratović Vasvija, Omerspahić Hasiba, Omerspahić Vezira, Muratović Selman i Mila, Pejanović Slobodanka – Sloba, Podžić Edhem, Uvejzović Esed i Adila. Lilić Muradif i Muša, Lilić Irfan – Dado

• Language: Bosanski jezik
• Publisher: Mehmedalija Sulejman Lilic
• Release date: Apr 5, 2015
• ISBN: 9781310828805

Mehmedalija Sulejman Lilic

Lilić Mehmedalija-Sulejman je sin Mešanov i Hasnijin (djev. Zimić). Rođen je 1945. godine. Četiri razreda osnovne škole završio je u Gođenjima 1957. godine. Upisao je prvi razred niže gimnazije u Vlasenici. Te godine je izvršena reforma obrazovanja, pa je poslije završenog prvog razreda niže gimnazije upisao šesti razred osnovne škole u Bratuncu. Stanovao je kod rodbine u Počaušu. Sedmi i osmi razred osnovne škole završio je u Han-Pijesku. Stanovao je u Rijekama. To je bilo vrijeme kada se školovanje nije cijenilo. Obaveza i tradicija je bila da muškarci ostaju na očevini i da unapređuju domaćinstvo. Dok se školovao stanovao je kod rodbine ili poznanika. Nije mogao plaćati pa je bila obaveza da nešto pomogne svojim radom tamo gdje je stanovao. Upisao je gimnaziju 1961. godine u Vlasenici. Počeo je dobivati stipendiju od opštine Han-Pijesak. Od stipendije je mogao plaćati stan i školovanje je bilo mnogo lakše. Poslije završetka gimnazije, upisao je 1965. godine Prirodno-matematički fakultet, grupa hemija, u Beogradu. Nakon završetka fakulteta počeo je raditi kao profesor hemije 1969. godine u Gimnaziji u Han-Pijesku. Potom je radio i kao profesor u Gimnaziji Vlasenica. Od 1972. godine živi i radi u Bihaću kao profesor. Bio je pripadnik ABiH tri godine. Trebao bi u septembru 2006. godine otići u penziju. Poslije 1995. godine napisao udžbenike hemije za VII i VIII razred osnovne škole, za I, II, III i IV razred gimnazije, za I razred srednjih stručnih i tehničkih škola i Zbirku zadataka iz hemije. Udžbenici se koriste na području FBiH. U slobodnom vremenu se bavi ekologijom, a posebno pješačenjem. Bio je učesnik Pješačkog pohoda Bihać-Mostar, organizovanog povodom otvaranja obnovljenog Starog mosta u Mostaru 2004. godine. Predsjednik je Ekološkog udruženja «Japodi». Članovi «Japoda» su bili pobjednici, dva od tri, poslijeratna državna takmičenja mladih istraživača iz oblasti ekologije. Posebno se posvetio pisanju materijala za Web-stranicu o Gođenjima.

Book preview

U knjizi ćete pročitati

PREDGOVOR

PRIČE IZ 2005. GODINE:

Lilić Osmo i Ibro, Uvejzović Ejub i Rabija, Avdić Ziba,Džebo Hasan i Behija, Halimanović Ahmet, Lilić Zajko, Avdić Bjelka, Avdić Hasan i Fatima, Avdić Muša, Avdić Kadira, Avdić Osman i Mevla, Curić Asim, Rasim, Mehmedalija, Džebo Ibro i Šefika, Hakić Alija i Azemina, Lilić Abid i Ibrimša, Lilić Emir i Fatima, Lilić Halil, Lilić Himzo, Kulić Halil, Lilić Hrustem – rahmetli, Lilić Mehmed i Hamdija, Lilić Mujesira, Lilić Munib – Ikan, Muratović Bajro i Halima, Muratović Vasvija, Omerspahić Hasiba, Omerspahić Vezira, Muratović Selman i Mila, Pejanović Slobodanka – Sloba, Podžić Edhem, Uvejzović Esed i Adila. Lilić Muradif i Muša, Lilić Irfan – Dado

Autor knjige

PREDGOVOR

Selo Gođenje je u svojoj historiji imalo svoje uspone i padove. O tome je više napisano u knjizi o Gođenju. Ovdje moram spomenuti 1752. godinu kada je kuga praktično uništila selo. Selo se poslije toga vrlo teško oporavilo. Uništavanje sela u ratu 1992-1995. godine je najveće stradanje.

put

U ovom ratu je poginulo oko 10% stanovništva, a ako 10% je umrlo zbog teških uslova života stvorenih ratom. U ratu je uništeno sve što je stvarano vjekovima. Oko 15% porodica koje su živjele prije rata, vratile su se u Gođenje. Ove porodice su začetnici novog života i nastavak postojanja sela. Velika je hrabrost bila vratiti se u selo. Svi koji su se vratili zaslužuju priznanje, poštovanje, ali i pomoć i podršku svih Gođenjaca bez obzira gdje se sada nalaze. Više od 100 porodica se iselilo poslije rata, a približno toliko porodica se iselilo prije rata. Nije to mali broj. Među iseljenim je dosta obrazovanih.

Svi koji su porijeklom iz Gođenja su opterećeni pitanjima: Šta će biti sa Gođenjima? Ima li smisla vraćati se? Može li se u Gođenjima živjeti? Sličnih pitanja ima bezbroj. Ono što je sigurno je to, da smo mi svi emotivno vezani za Gođenje. Svi bi željeli dobro Gođenjima. Nepobitna je i istina da se plašimo, jer su stradanja koja su skoro desila ostavila teške ožiljke.

Dilema, koja me progoni, a vjerujem da je to i kod drugih je: da li pustiti da se stvari dešavaju same od sebe, da se Gođenji spontano obnavljaju ili je potrebno nešto organizovano uraditi i pomoći brži i kvalitetniji razvoj i obnovu. Sa ovom dilemom sam raščistio. Došao sam do zaključka da se mora nešto uraditi. Moraju se Gođenci organizovati i pomoći bržem razvoju i obnovi sela. Da bi se moglo bilo šta uraditi, potrebno je što bolje se povezati i potstaći što više Gođenjaca da u tome učestvuje. Zbog toga sam 2003. godine počeo pisati knjigu o Gođenjima. Knjiga, Gođenje, jučer, danas, sutra je štampana 2006.

Lilić