Rating: 0 out of 5 stars
0 ratings
Loading
ER![]()
author
Ema Rabinowitz
Moje ime?Ako me pitaš za ono dano od strane mojih roditelja, zovem se Ema. Rođeno Bijedić. Ljudi su mi dali najrazličitija imena, od onih najljepših, pa do onih najgorih. Ko sam? To ime će mi dati ...view moreMoje ime?Ako me pitaš za ono dano od strane mojih roditelja, zovem se Ema. Rođeno Bijedić. Ljudi su mi dali najrazličitija imena, od onih najljepših, pa do onih najgorih. Ko sam? To ime će mi dati Bog. Ne znam ga još.Rođena sam 1989. u gradu Sarajevu, u zemlji sevdaha, zemlji zvanoj Bosna. Ostalo su samo priče, iskustva. Šta od njih želiš znati? Prošla sam rat. Bila sam istovremeno dijete, ali i zrela žena. Kuda me je odveo život? Svuda. Selila sam se iz grada u grad, iz države u državu, da bih nekada sa tek napunjenih devetnaest napustila domovinu, otišla u svijet, u njemu se izgubila, kako bih se našla. I to nekad treba. Izgubiti se. U Njemačkoj sam počela život kao stranac, stranac sebi, a i drugima. Svaki početak je onaj najteži. Svako jutro je ono najteže. Počela sam od nikoga u želji da budem neko, a završila sam bivajući i dalje niko u želji da to i ostanem. Zar je važno biti neko? Meni bar više nije. Ne u smislu u kojem se to danas interpretira. Nakon što sam upoznala svoga muža, koji je također životni, svjetski i spiritualni putnik, napustili smo Njemačku. Sa troje djece smo preselili u Dansku, a nakon šest mjeseci smo napustili gradić Thyboron idući u pravcu Rima. Danas sam tu. Svi putevi vode u Rim? Tako kažu. Mene su odveli. Ali znam, osjećam, moje putovanje nije završilo u RImu, s njim je samo opet započelo.view less