Hristoliki podvig sv.kneza Vladimira

By Vladimir (Lav) Lajović

U ovom eseju ukazaću samo na neke osnovne elemete koji nesumnjivo govore o Ljetopisu kao svojevrsnoj poslanici hrišćanima onog vremena, a koja i te kako, vidjećemo, može biti za pouku i duhovnu izgradnju hrišćanima ovog vremena. Naročito zato što je Ljetopis pisan u sličnoj epohi kada se Dukljanska crkva borila za status mitropolije, a narod za slobodu i nezavisnost, ali na jedan istinski, hrišćanski način, što prema mom dubokom uvjerenju čini ovo djelo grandioznim za povijesno-eshatološku sudbinu Crne Gore.
Prvo, stavljajući na stranu mnoštvo oprečnih studija i hipoteza o identitetu autora Ljetopisa, jedno je nesporno – pisac je veoma teološki obrazovan, visoko pozicioniran i uticajan sveštenik iz Bara. Njegov identitet je, po uzoru na slične staropisamske ljetopise, sakriven, čime se želi reći da je njegovo ime irelevantno u odnosu na djelo i njegov sadržaj, što takođe govori o jednom ispravnom biblijskom stavu božijeg sluge koji ponizno stavlja jevanđelje ispred sebe, traži slavu za Boga, pri čemu on ostaje u drugom planu.
Drugo – što je još važnije da bi se shvatio vjerski značaj djela – ne samo da je on svešteno lice, već se i obraća braći u Hristu i drugim sveštenicima (naravno, i još nekim drugim strukturama), a kako bi potvrdio vjerodostojnost ovog djela (koje je pomenuti u originalu nazvao Kraljevstvo Slovena), poziva se na istinito predanje crkvenih otaca od kojih je to čuo ili pročitao. Znači da i po onom ko piše i kome se piše, a posebno što se piše, ovo djelo ima religiozni karakter.
Treće, ovo djelo formom, stilom pisanja i sadržinom veoma sliči svetopisamskim knjigama o postanku izraelskog naroda i čuvenim Ljetopisima kraljeva Izrailjevih i Judinih, kad kaže npr.: „Svetolik, primivši kraljevstvo, slijedio je stope svoga oca, i išao je putem Božijih zapovijesti”. To je najvažniji, za mene impresivan, hroničarski pristup duhovnoj istoriji jednog naroda, tj. kraljevstva. Istorija duha se tako otkriva kroz opise pojedinih sudbina kraljeva – pomazanika božijih, njihovog odnosa sa Bogom sa svrhom da se, upoznavanjem te istorije, onaj koji čita ispuni duhom svojih predaka koji primiše Hrista, tačnije – da bi se kroz nas danas ostvario Sveti duh koji je tvorio i tvori sve, i koji nas uči i svjedoči za Hrista. Zato, ono što neki istoričari (vjerovatno opravdano) zamjeraju ovom djelu – datume, loše prevedena imena vladara, redosljed u rodoslovu – gubi na značaju i pada u drugi plan pred jednom duhovnom stvarnošću koja cjelovita biva otkrivena hroničaru. Jer, istinska povijest npr. jevrejskog naroda (na sličan način) opisana u Starom zavjetu, kao duhovna stvarnost a ne empirijska datost, čisti faktografski materijal prepušten istraživanju istoričara. Ne, slobodan sam ustvrditi da u takvom faktografskom vidu istinska istorija čovjeka ne postoji i ne može se spoznati. Povijest se spoznaje samo kroz istorijsko pamćenje hroničara kao neke duhovne aktivnosti u mitovima i simbolima, ona se pokazuje u nutrini, produhovljeno i preobraženo. Jedino u tom procesu produhovljenja i preobraženja u istorijskom pamćenju jednog duhovnika kao što je Pop Dukljanin postaje jasnija unutarnja veza, duša i smisao povijesti. Mi ne možemo doumiti nijednu od velikih povijesnih epoha, bile to epohe nastanka naše nacije, procvata srednjovjekovne kulture na ovim prostorima, rađanja ranog hrišćanstva i crkve drukčije nego preko istorijskog pamćenja, u čijem otkrivanju upoznajemo svoju duhovnu prošlost, kulturu i svoju domovinu

• Language: Montenegrin
• Publisher: Vladimir (Lav) Lajović
• Release date: Mar 6, 2023
• ISBN: 9798215802632

Vladimir (Lav) Lajović

Archbishop Vladimir (Lav) Lajović was born on July 27, 1971, in Titograd. He completed his elementary education and then attended the Military High School in Sarajevo from 1986 to 1990. He graduated from the Faculty of Law at the University of Montenegro in 1996. In May 2017, he completed his postgraduate studies at the Theological Faculty in Osijek and defended his Masters thesis titled "Biblical Reflections of the Chronicle of the Pop of Dukljanin.";During his professional career from 1997 until he decided to devote himself to the priesthood, he held a number of prominent positions in government, media, and industry. He is the author of three collections of poetry, "In Doubt"; "Me and the Wolf"; and "A Wreath of Winds"; as well as a series of legal studies. Lajović has also published three books of prophetic and meditative prose by Jektenija and "Metanoia I and II"; and five theological studies, "Freedom Above All"; "The Heresy of the Kosovo Myth"; "The Christian Struggle of St. Vladimir of Duklja"; "Jelena the Servant of God"; and "Theological Issues of Revising the Julian Calendar";He was the founder and coordinator of the non-governmental organization Christian Movement of Montenegro, the director of the Center for Contemporary Spirituality of the Montenegrin Orthodox Church in Podgorica, and the editor of the portal Pravoslavlje.me. He is also one of the lecturers at the Theological Academy "St. Stefan Piperski" in Podgorica.

Book preview

Vladimir (Lav) Lajović

Hristoliki podvig sv.kneza Vladimira

Podgorica, 2018.godine

SADRŽAJ

PREDGOVOR

BIBLIJSKI ZNAČAJ

ISTORIJSKI ZNAČAJ

LJETOPIS KAO POSLANICA HRIŠĆANIMA

TEMELJI CRNOGORSKE DRŽAVNOSTI I CRKVENOSTI

ŽITIJE SVETOG VLADIMIRA

DJEČAK

PONIZNOST

ISTORIJSKI KONTEKST

ULCINJ KAO SION

LJUTE ZMIJE

KNEZ MIRA

HRISTOLIKI PODVIG

JEVANĐEOSKA MISIJA

PREDUKUS ESHATONA

ŽUPAN KAO JUDA

ČASNE VERIGE

BOŽIJI PROMISAO

KOSARA

LJUBAV

BESPOŽUDNI BRAK

KORJEN KOSARINE NEUSTRAŠIVOSTI

VLADISLAV

DRVENI KRST

PRIČEST

OSVETA GOSPODNJA

ISTINSKI VOĐA

SMISAO ISTORIJE

ZAKLJUČAK

PREDGOVOR

Ljetopis Popa Dukljanina mi je dao inspiraciju za ovu knjigu. O Ljetopisu je zaista mnogo toga napisano, ali i dalje postoji mnogo oprečnih stavova i prostora za analize. Bilo kako bilo, vjekovima ovaj dokument zaokuplja pažnju stručnjaka, a od izuzetnog je značaja za Crnu Goru, za njenu istoriju, identitet i kulturu. Međutim, ova srednjovjekovna hronika slovenskih vladara ne samo što je prvo književno i istoriografsko djelo na ovim prostorima, već, prema mom mišljenju, ima i nemjerljiv vjerski značaj. Pročitao sam mnogo eseja i knjiga koje su napisane o Ljetopisu, ali se taj biblijski značaj potpuno neopravdano zapostavlja, previđa, čak u nekim slučajevima i negira. Naravno, ne mislim da je Ljetopis samo djelo o vjeri, to je knjiga i o narodima, crkvi i životu onog doba. Samo sam kod Banaševića, Jovovića i još nekolicine istraživača naišao na prepoznavanje tih Jevanđeoskih refleksija, kao i neosporne paralele sa Svetim pismom, vjerovatno zato što je riječ o ljudima kojima teologija nije bila uža stručna specijalnost. Za naučnike i ima opravdanja, ali postavlja se pitanje kako to da pojedini teolozi nijesu priznavali značaj ovom najstarijem djelu naše duhovnosti, iako je poznato da je u njemu sadržano žitije prvog slovenskog svetitelja sa ovih prostora (Sv. Vladimir), čiji se kult proširio daleko van granica ondašnje Duklje i Raške.

BIBLIJSKI ZNAČAJ LJETOPISA

U ovom eseju ukazaću samo na neke osnovne elemete koji nesumnjivo govore o Ljetopisu kao svojevrsnoj poslanici hrišćanima onog vremena, a koja i te kako, vidjećemo, može biti za pouku i duhovnu izgradnju hrišćanima ovog vremena. Naročito zato što je Ljetopis pisan u sličnoj epohi kada se Dukljanska crkva borila za status mitropolije, a narod za slobodu i nezavisnost, ali na jedan istinski, hrišćanski način, što prema mom dubokom uvjerenju čini ovo djelo grandioznim za povijesno-eshatološku sudbinu Crne Gore.

Prvo, stavljajući na stranu mnoštvo oprečnih studija i hipoteza o identitetu autora Ljetopisa, jedno je nesporno – pisac je veoma teološki obrazovan, visoko pozicioniran i uticajan sveštenik iz Bara. Njegov identitet je, po uzoru na slične staropisamske ljetopise, sakriven, čime se želi reći da je njegovo ime irelevantno u odnosu na djelo i njegov sadržaj, što takođe govori o jednom ispravnom biblijskom stavu božijeg sluge koji ponizno stavlja jevanđelje ispred sebe, traži slavu za Boga, pri čemu on ostaje u drugom planu.

Drugo – što je još važnije da bi se shvatio vjerski značaj djela – ne samo da je on svešteno lice, već se i obraća braći u Hristu i drugim sveštenicima (naravno, i još nekim drugim strukturama), a kako bi potvrdio vjerodostojnost ovog djela (koje je pomenuti u originalu nazvao Kraljevstvo Slovena), poziva se na istinito predanje crkvenih otaca od kojih je to čuo ili pročitao. Znači da i po onom ko piše i kome se piše, a posebno što se piše, ovo djelo ima religiozni karakter.

Treće, ovo djelo formom, stilom pisanja i sadržinom veoma sliči svetopisamskim knjigama o postanku izraelskog naroda i čuvenim Ljetopisima kraljeva Izrailjevih i Judinih, kad kaže npr.: „Svetolik, primivši kraljevstvo, slijedio je stope svoga oca, i išao je putem Božijih zapovijesti". To je najvažniji, za mene impresivan, hroničarski pristup duhovnoj istoriji jednog naroda, tj. kraljevstva. Istorija duha se tako otkriva kroz opise pojedinih sudbina kraljeva – pomazanika božijih, njihovog odnosa sa Bogom sa svrhom da se, upoznavanjem te istorije, onaj koji čita ispuni duhom svojih predaka koji primiše Hrista, tačnije – da bi se kroz nas danas ostvario Sveti duh koji je tvorio i tvori sve, i koji nas uči i svjedoči za Hrista. Zato, ono što neki istoričari (vjerovatno opravdano) zamjeraju ovom djelu – datume, loše prevedena imena vladara, redosljed u rodoslovu – gubi na značaju i pada u drugi plan pred jednom duhovnom stvarnošću koja cjelovita biva otkrivena hroničaru. Jer, istinska povijest npr. jevrejskog naroda (na sličan način) opisana u Starom zavjetu, kao duhovna stvarnost a ne empirijska datost, čisti faktografski materijal prepušten istraživanju istoričara. Ne, slobodan sam ustvrditi da u takvom faktografskom vidu istinska istorija čovjeka ne postoji i ne može se spoznati. Povijest se spoznaje samo kroz istorijsko pamćenje hroničara kao neke duhovne aktivnosti u mitovima i simbolima, ona se pokazuje u nutrini, produhovljeno i preobraženo. Jedino u tom procesu produhovljenja i preobraženja u istorijskom pamćenju jednog duhovnika kao što je Pop Dukljanin postaje jasnija unutarnja veza, duša i smisao povijesti. Mi ne možemo doumiti nijednu od velikih povijesnih epoha, bile to epohe nastanka naše nacije, procvata srednjovjekovne kulture na ovim prostorima, rađanja ranog hrišćanstva i crkve drukčije nego preko istorijskog pamćenja, u čijem otkrivanju upoznajemo svoju duhovnu prošlost, kulturu i svoju domovinu.

ISTORIJSKI ZNAČAJ LJETOPISA

Zato Ljetopis nije niti naučni rad iz istorije, niti neko srednjevjekovno književno djelo ako, već jedna duhovna istorija našeg naroda, u kojoj je sam Hrist akter istorije, akter koji okreće srca kraljeva, jer On i jeste Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima, onaj od koga sve počinje i sa kojim će se i završiti istorija čovječanstva u eshatonu. Ljetopis nam govori da je hrišćanstvo jedini smisao istorije crnogorskog naroda koja ima svoj početak, svoj tok i koja će se u tom smislu i završiti. Istorija čovječanstva ako nema početka, toka i kraja, onda ništa nema ni smisla u našem trajanju. Čitava istorija je onda spontani i besmislen skup dešavanja